Udruga Ikarski barkajoli iz Ike priređuje manifestaciju Vino i vruja kojoj je glavna atrakcija vađenje iz dubine od 20 metara pod morem kaveza s vinima koja su tu položena prije godinu dana, njihovo kušanje na obali odmah nakon vađenja, i polaganje nove ture koja će na morskome dnu, na rubu podmorskog izvora slatke vode odnosno vruje, ležati sljedećih godinu dana.

Već četvrtu godinu udruga Ikarski barkajoli iz Ike priređuje manifestaciju Vino i vruja kojoj je glavna atrakcija vađenje iz dubine od 20 metara pod morem kaveza s vinima koja su tu položena prije godinu dana, njihovo kušanje na obali odmah nakon vađenja, i polaganje nove ture koja će na morskome dnu, na rubu podmorskog izvora slatke vode odnosno vruje, ležati narednih godinu dana. Od prve godine u ovoj akciji sudjeluju i istarski vinari, a njihov se broj svake godine povećava. Tako je ove godine početkom kolovoza iz mora izvađeno sedam velikih metalnih kaveza s ukupno 2.700 butelja vina, a u more je potopljeno novih 3.200 butelja.

Među buteljama izvađenima iz mora nalaze se i vina istarskih vinarija Kabola, Prelac, Bruno Ferenac, Giulio Ferenac, Tomaz i Dvorac Belaj, a iz drugih krajeva Hrvatske u ovoj su atrakciji sudjelovale vinarije Iločki podrumi, Pavlomir i Miklaužić.

Ekskluzivan proizvod

Osim što je u pitanju zanimljiv eksperiment i atraktivan društveni događaj, potapanje vina u more na određeno vrijeme ima i svoje tehnološke odnosno enološke konotacije koje se u nas uglavnom tek testiraju. Vinari za potapanje u more biraju svoja najkvalitetnija vina, ona koja su te godine bila najuspjelija i u svoj spektar osobina upila najbolje što su mogla dobiti u vinogradu i u podrumu. Nakon godinu dana, vino izvađeno iz mora testira se prije svega uspoređivanjem s vinom iz iste serije koje je tih godinu dana provelo na suhom, u konobi odnosno vinariji, iz razlika među njima izvlače se pouke za budućnost, a iako je riječ o zasad prilično malim serijama, neki su vinari odlučili dio butelja izvađenih iz mora, onako obrasle koraljima, školjkama i algama, ponuditi na prodaju s luksuznom opremom, kao ekskluzivan proizvod.

O iskustvima koja su stekli ovom akcijom jednogodišnjeg držanja vina pod morem na dubini od dvadesetak metara i na konstantnoj temperaturi od 7 do 12 Celzijevih stupnjeva porazgovarali smo s nekim od istarskih vinara uključenih uz ovu akciju. Klaudio Tomaz iz Motovuna pod more je poslao najekskluzivnije što ima: crnu malvaziju iz berbe 2015. koja još uopće nije u prodaji. Ovo je vino napravljeno od 40 posto svježeg i od 60 posto na trsu prosušenog grožđa, uslijed čega je ispalo natprosječno jako, s 16,8 posto alkohola. Ova je crna malvazija provela 45 dana na maceraciji, zatim je godinu i pol ležala u barrique bačvama, i nakon punjenja 500 butelja je poslano pod more.

Najvećom blagodati ovakvog podmorskog načina čuvanja vina Tomaz smatra ujednačenu temperaturu kroz cijelu godinu, s oscilacijama od najviše dva stupnja bilo ljeti bilo zimi.
Vino koje je bilo pod morem kvalitetnije je sazrijelo, u njemu su se razvili ujednačeniji i ugodni zreli tanini, idealno je izbalansirano, rekao je Klaudio Tomaz nakon što je kušanjem usporedio crnu malvaziju koja je ležala pod morem s onom koja je ostala u podrumu. Budući da su pod morem butelje obrasle živopisnim šarama koralja i algi, Tomaz na njih ne namjerava lijepiti etikete već će o grlić uzicom privezati malu kartonsku etiketu, i svaku bocu namijenjenu prodaji smjestiti u vlastitu drvenu kutiju. U prodaju ih obje, i onu iz mora i onu iz podruma, namjerava pustiti nakon ovogodišnje berbe, u listopadu ili studenom. Za sljedeću je turu pak priložio 350 boca crne malvazije iz berbe 2016. i također 350 boca macerirane malvazije Sesto senso iz iste godine, koje će u podmorju kod Ike ležati do kolovoza 2019. godine.

More daje i uzima svježinu

Bruno Ferenac, vinar iz Vižinade, je u podmorje kraj Ike poslao dva svoja vina: 200 boca odležanog terana iz berbe 2015. i 50 boca svježe malvazije iz berbe 2016. godine. Njegov je teran tako ležao godinu dana u inoxu, godinu dana u drvu, i godinu dana u butelji pod morem, i u moru je bolje napredovao nego onaj koji je ostao u konobi: mnogo je mekši i tanini su mu mnogo zreliji. Njegova je malvazija pak u moru ostarjela: u odnosu na istu malvaziju koja nije bila u moru, ova "morska" je malo izgubila svježine u mirisu i više je nalik na odležanu malvaziju. S druge strane, malvazija koja je ostala u konobi više je oksidirala od ove koja je išla pod more, i na drugačiji je način sazrela. Mekoća terana izvađenog iz podmorja kao da ga je učinila i gastronomski prilagodljivijim, pa bi se, smatra Bruno Ferenac, teran s godinu dana podmorskog "iskustva" dobro slagao i s nešto lakšom hranom. I on će na izvađenim bocama sačuvati "nakit" kojeg su dobile u moru, te ih ponuditi na prodaju u drvenim kutijama, s etiketama poput privjesaka. Za sljedeću je godinu Bruno Ferenac pod more poslao 250 boca svog cabernet sauvignona iz 2015. godine jer to je, kaže on, "teško vino puno zelenih tanina koje bi u moru, kao što se to dogodilo s teranom, mogao malo brže sazrijeti".

Suprotno iskustvo s malvazijom držanom ispod mora ima Rino Prelac iz Momjana, koji u ovoj akciji Ikarskih barkajola sudjeluje od prve godine, i svake godine u more potapa po 300 boca aktualne odnosno svježe malvazije. Sada je dakle iz mora izvađeno 300 boca malvazije iz berbe 2016. a u more je položeno novih 300 boca malvazije iz 2017. godine. Izvađena malvazija je, za razliku od one koja je ostala u konobi, zadržala svježinu i nije doživjela nikakvu oksidaciju. "Dobro je ispala, i malo je drukčija od ove koja nije bila u moru", rezimira Prelac, i kaže nam da malvaziju iz mora ne prodaje, već ju koristi za poklon partnerima ili otvori pokoju bocu u društvu prijatelja.

Giulio Ferenac iz Vižinade iz mora je izvadio 50 butelja cabernet sauvignona i 200 boca chardonnaya, a na jednogodišnje podmorsko odležavanje položio je 200 boca malvazije i 50 boca chardonnaya.
Odlično je ispalo, dobilo je lijepu aromu i stabiliziralo se daleko bolje nego isto vino koje je ostalo u konobi, rekao je Giulio Ferenac, dodavši da od izvađenih butelja nešto namjerava prodati, ali će većinu pokloniti prijateljima i poslovnim partnerima.

Što će nam reći malvazija?

Vinarija Dvorac Belaj je pod morem držala ukupno dvjestotinjak boca, i to s malvazijom iz berbi 2012. i 2013. te s chardonnayem iz berbi 2013. i 2014. godine, no kušanje tek slijedi za nekoliko dana kada se cijela ekipa okupi.
Tada ćemo vidjeti što smo dobili, rekao je enolog ove vinarije Toni Batel.

Vinarija Kabola iz Momjana u manifestaciji Vino i vruja sudjeluje već treću godinu, a svake godine potapa po 200 boca aktualne odnosno svježe malvazije; tako je sada 200 boca iz berbe 2016. izašlo iz mora, a u more je ušlo 200 boca s malvazijom iz 2017. godine.
Ne radimo to iz nekog poslovnog motiva, već samo zato da vidimo kako se malvazija ponaša na 22 metra dubine i na temperaturi od 7 do 12 stupnjeva. To je dobar način da se provjeri kvaliteta malvazije, da vidimo što će nam ona reći nakon takvog tretmana, rekao je Marino Markežić iz vinarije Kabola.

I, što je njegova malvazija rekla nakon godinu dana provedenih pod morem?
Zadržala je veću svježinu, a druge bitne razlike prema malvaziji koja je ostala u konobi zapravo nema. Kao da smo ju stavili u frižider, kaže Markežić.

U Iki je na manifestaciji Vino i vruja bio i Piero Licul iz šumberske vinarije Fuhtar, koja se ove godine prvi put uključila u akciju. Pod more je pošlo 400 boca njihovog svježeg terana iz berbe 2017. godine, proizvedenog na klasičan način uz osmodnevnu maceraciju. Kako će se ponijeti, vidjet će se za godinu dana, a Licul je u vinariji na sigurno mjesto spremio teran iz iste serije koji ostaje na suhom, kako bi se ta dva vina sljedećeg ljeta mogla usporediti.

Kako smo vidjeli, iskustva svih istarskih vinara uključenih u akciju Vino i vruja više su nego pozitivna, jer su vina nakon godinu dana odležavanja u idealnim podmorskim uvjetima postigla mnogo bolje osobine od istih vina koja su ostala u podrumima. Jedina nezgodna i rizična stvar kod potapanja vina u more su čepovi: prilikom vađenja kaveza iz mora, vidjelo se da su nekim bocama u gornjim redovima čepovi popustili i da je more pokvarilo vino. Ta je pojava zahvatila stanoviti manji broj boca začepljenih prirodnim plutenim čepovima, ali more nije nimalo naškodilo bocama začepljenima tzv. konglomeriranim čepovima koji su napravljeni od mljevenog pa zatim lijepljenog i prešanog pluta. Svakako je zanimljivo kako ovakav način čuvanja (ili barem testiranja) vina pridobiva sve više poklonika među istarskim vinarima pa tako možda nastaje i jedan sasvim novi proizvod na našoj vinarskoj pozornici.