Klimatske promjene svima su maćeha, većini su vinskih regija učinile veliko zlo, nekima ipak nisu toliko veliko. Znanje, pak, uglavnom nije maćeha. Ako nekome i jest, dobro je poput majke. A blaži utjecaj klimatskih promjena te puno znanja koje su proteklih desetljeća vinogradari i vinari stekli "doveli" su među najbolje najhladniju našu vinsku regiju, koju smo nekad zvali Zapadna kontinentalna Hrvatska, a danas joj tepamo Bregovita.
Međimurje je prije 30 godina bilo najnaprednije hrvatsko vinogorje, potom je gotovo nestalo s pozornice. Vinari kao da su se zatvorili u sebe. Radili su vina, bila su dobra, no gotovo da nisu izlazila iz županijskih granica. Čak su i u Zagrebu iznimno popularno gemištacijsko vino, koje smo popularno zvali Štrigova, iz restorana istisnula vina zelinskog Prigorja.
Tu prazninu širom popularnošću ispunile su prvo svježe i vesele malvazije, dobar dio tržišta i žlahtine s Krka, a potom su svoje mjesto na samom vrhu, prvenstveno vrhunskom kvalitetom, pronašla plešivička vina. Drže ga i danas, no posljednjih godina sve je više zagorskih vina koja su vrlo, vrlo blizu. I to vrlo različitih tipova, a nema ni dovoljno boja u igraćim kartama da bismo vina i vinarije usporedili s asovima.
Svjetsku su slavu Zagorcima donijeli slatkiši. Predikatnim vinima u svijetu se proslavio Boris Drenški iz Pregrade pokraj Huma na Sutli. Nekoliko godina zaredom sakupljao je na najvećim svjetskim ocjenjivanjima zlatna priznanja za bočice pune nektara, pa na zidovima kušaonice njegove vinarije Bodren više nije bilo mjesta.
S te zapadne strane Zagorja vrlo su pouzdane vinarije Petrač i Vuglec Breg. Dijeli ih, ali i povezuje, samo nekoliko minuta šetnje pokraj vinograda, pa je obilazak ugodan izlet, a obje imaju poprilično bogatu paletu vina za različita jela. Istočnije, odnosno u Varaždinskoj županiji, vrlo fina vina imaju ekološke vinarije Bolfan Vinski Vrh iz mjesta Gornjaki u Hraščini te Kopjar u Podrutama nedaleko od Novog Marofa, a dobrim pjenušcima posljednjih godina pozornost na sebe svraća i vinarija Kota iz Gornje Batine pokraj Zlatara.
Zagorci danas imaju izvanredna vina za posebne prilike, kakva je i ovo uskrsno vrijeme. Pjenušac Rosalia extra brut vinarije Vuglec izvrstan je aperitiv. Proizveden je klasičnom metodom druge fermentacije u boci od crnog pinota i frankovke. Miriše proljetno, na jagode i maline, a bogatog je i trajnog okusa te dovoljno svjež za uskrsni doručak.
Petračeva Karizma, crnjak od cabernet sauvignona (70 posto) i merlota, iznimno je pouzdano vino s odličnim omjerom cijene i kvalitete. Stoji malo manje od 100 kuna i vrijedi svake lipe. Riječ je o veselom crnom vino koje se vrlo lako pije, a vrlo je daleko od banalnog i odlično će pristajati janjećem pečenju. Deserte, posebno čokoladne, zaokružit će fino neki Bodrenov slatkiš, a razveselit će se i onaj tko potraži Sokol, unikatno vino od istoimene autohtone sorte vinarije Sever iz Klanjca.
Vinarija Bolfan Vinski Vrh, pak, ima divnu kolekciju maceriranih bijelih vina, onih koja se rade tehnologijom proizvodnje crnih. Riječ je o višemjesečnoj maceraciji, odnosno namakanju kožica bobica u moštu, zahvaljujući čemu dobivaju jedinstvene arome i punoću, ali i prekrasnu jantarnu boju.
Novitet je veliki Traminac Primus Natura 2017., no za svaku su pohvalu i Naturini prethodnici, jantarna vina Tingo, također od traminca, te Aromano, od sivog. To su vina za uživanje uz razgovor, pa i cigaru nakon bogatog ručka. Ali prije kave, koja će gotovo svakom vinu "oteti" dio sjaja.