Vino

Do sada najvećim izdanjem Sarajevo Wine Fest slavi punoljetstvo

posjetitelji

Ljubitelji vina uživaju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine na "Sarajevo Wine Festu", koji je večeras otvoren i trajat će dva dana. Ovaj renomirani festival vina i gastronomije održava se u prepunoj kongresnoj dvorani sarajevskog hotela "Radon Plaza".

Festival već 18 godina okuplja ljubitelje vina, gurmane i stručnjake iz industrije iz BiH, regije i svijeta. Ovogodišnje izdanje je posebno, jer "Sarajevo Wine Fest" slavi punoljetstvo, a organizatori su pripremili brojna iznenađenja.

Ovo će biti najveće izdanje festivala dosad, s čak 70 izlagača iz zemlje i inozemstva koji predstavljaju više od 290 vrhunskih vina. Uz bogatu vinsku ponudu, posjetitelji mogu uživati i u sirevima, maslinovom ulju, suhomesnatim proizvodima i pecivima. Svake godine festival privuče više od 1.500 posjetitelja, a zbog značajne obljetnice očekujemo rekordnih 2.000 gostiju. poručuju organizatori.

Na festivalu se predstavljaju brojne vinarije iz BiH, uključujući Marijanović, Nuić, Brkić, Matić, Keža, Dodig, Tolj i Ostojić. Iz Hrvatske stižu Iločki podrumi, Deklić, Glavica, Hošćak, Kutjevo i San Martino, dok su iz Srbije prisutne Čoka, Pirg i Imperator. Svoja vina izlažu i Imako vino iz Sjeverne Makedonije te Jakončić iz Slovenije.

Novi B2B koncept i vinska radionica

Po prvi put festival uključuje i BIZ2BIZ projekt (B2B), koji omogućava vlasnicima restorana i hotela te menadžerima ugostiteljskih objekata u Sarajevu direktnu interakciju s izlagačima.

Drugi dan festivala, u petak, 7. veljače, od 18 sati, održat će se vinska radionica za posjetitelje pod nazivom "Pjenušci Bregovite Hrvatske", koju organizira Udruga Bregovite Hrvatske. Ulaz na radionicu je besplatan za sve posjetitelje festivala.

Ulaznice za festival dostupne su online putem sustava Entrio.ba ili na ulazu kod hostesa. Cijena jednodnevne ulaznice iznosi 50 KM.

Organizatori su osigurali besplatan autobusni prijevoz od Vijećnice do hotela "Radon Plaza", s usputnim stajanjima na svim autobusnim postajama do hotela.

Preporod armenskih vina

prezentacija

Armenija je, zaključili smo slušajući našeg vodiča, zemlja superlativa. Bila je prva kršćanska nacija na svijetu, ustanovljena 301. (Gruzija ju je slijedila oko 326.), održava jedan od najstarijih jezika s kontinuiranom pisanom tradicijom koji danas govori samo njezino neveliko stanovništvo, i tvrdi da ima najstariju dosad otkrivenu vinariju – staru 6100 godina. Ukratko, proizvodnja vina u Armeniji seže duboko u prošlost i prethodi Putu svile.

Iako Gruzija možda ima legitimna prava na slogan "kolijevka vina", koji je proglasila 2012, obje zemlje dijele sličnosti ne samo u svom vinskom naslijeđu, već i u ogromnom broju autohtonih sorata grožđa i upotrebi glinenih amfora (zvane karas u Armeniji i qvevri u Gruziji). Ipak, svaka od tih dviju zemalja slijedila je drukčiji put, ne nužno vlastitim izborom, kako bi došao do svoje moderne vinske priče, što je rezultiralo različitim vinima i turističkim iskustvima.

Naš uvod u armenska vina bio je posjet In Vinu, prvome vinskom klubu, trgovini i vinskom baru u zemlji. In Vino proizvodi, prodaje, uvozi i izvozi vino, ali i podučava zainteresirane u sve što se tiče vina. Nama je tamo Mariam Sagathelyan, Najbolja sommelierka Armenije 2023, dala pregled vinskih pokrajina i najvažnijih sorata, a imali smo prilike i kušati četiri vrste tipičnih vina, što je bila lijepa podloga za daljnje istraživanje.

Inače, In Vino nudi više od 1300 vina, njih 30-ak dostupno je na čaše (od 2 eura), a izbor se mijenja svaki dan. Svoju bocu možete ponijeti sa sobom ili je popiti u lokalu uz samo 20% marže, kao i spariti ih s ponudom sireva, salama, maslina, orašastih plodova i sendvičima. Za veću glad dostupni su i jelovnici više restorana u blizini.

Da bismo se uvjerili u tvrdnju o najstarijoj vinariji u povijesti, uputili smo se u spilju Areni, jednu od dvije glavne atrakcije regije (druga je samostan Noravank iz 13. stoljeća). Vinarija Areni-1 drevna je vinarija koju je 2007. godine u pećinskom kompleksu Areni-1 u selu Areni u armenskoj pokrajini Vayots Dzor otkrila ekipa armenskih i irskih arheologa, kojem se projektu 2008. pridružilo Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu (UCLA). Od tada iskopavanja sponzoriraju UCLA i National Geographic Society, a iskapanja vinarije završena su 2010. godine.

Areni-1 je iskopan nakon što su arheolozi tamo otkrili ljudske lubanje i kožnu cipelu iz bakrenog doba. Vinarija se sastoji od bačve za fermentaciju duboke 60 centimetara, preše, posude za skladištenje, krhotina keramike, a vjeruje se da je najmanje tisuću godina starija od vinarije otkrivene na Zapadnoj obali (veći od dvaju palestinskih teritorija) 1963., koja je, za sada, druga najstarija poznata. Osim ovih nalaza, pronađene su koštice grožđa, ostaci prešanog grožđa, suhe šljive, orasi i osušena loza. Također je iskopano više posuda za piće, pronađenih pored niza antičkih grobova, što sugerira da je mjesto korišteno za pogrebne ceremonije i ritualne prakse. Spilja je napuštena nakon što joj se urušio krov, a organski materijal sačuvan je zahvaljujući ovčjoj balegi koja je spriječila gljive da unište ostatke. Botanička analiza i radiokarbonski testovi datirali su vinariju Areni-1 između 4100. pr. Kr. i 4000. pr. Kr, odnosno razdoblje kasnog kalkolitika. Prema Areshianu, vinogradari su koristili noge kako bi prešali grožđe, čiji bi sok zatim otjecao u bačvu, gdje bi ostajao fermentirati do pohranjivanja u posude. Kapacitet bačve procijenjen je na oko 53-57 litara.

Treba još napomenuti da opisano predstavlja tek manji, ulazni dio pećine, dok je ostatak, znatno veći, potpuno neistražen, kao i većina spilja u okolici.

U tisućljećima potom, invazija sovjetske Crvene armije 1920. pokazala se najutjecajnijim faktorom razvoja armenske vinske industrije 20. stoljeća. Zemlja je 1922. spojena s Gruzijom u Transkavkasku Socijalističku Federativnu Sovjetsku Republiku te 1936. postala Armenska Sovjetska Socijalistička Republika ili Sovjetska Armenija.

Sovjeti su ukinuli privatno poduzetništvo i nacionalizirali industrije, prisiljavajući republike na ekonomske uloge. Gruzija se specijalizirala za proizvodnju vina, dok je armensko grožđe bilo namijenjeno za destilaciju rakije. Vinogradi su nikli na lošim lokacijama kako bi se povećale količine, dok su se drugi suočili sa zanemarivanjem ili napuštenošću.

Od stjecanja neovisnosti 1991, armenska vinska industrija svjedočila je renesansi, djelomično potaknutoj povratkom armenske dijaspore. Vinari vođeni kvalitetom katapultirali su Armeniju na globalnu vinsku scenu, zaradivši zemlji slogan – "Najmlađa najstarija vinska industrija na svijetu".

Tijekom posljednja dva desetljeća Armenija je svojoj tradiciji i potencijalu pridodala renomirane "leteće vinare", među kojima su bili slavni enolozi Michel Rolland, Paul Hobbs i Alberto Antonini, koji su pokretu pridonijeli svojom stručnošću.

Za prilično malu zemlju, Armenija se može pohvaliti raznolikom topografijom i terroirom. U zemlji je katalogizirano više od 400 autohtonih sorti grožđa, a važno je napomenuti da, kao povijesna vinarska zemlja, ima tradiciju karas amfora. Te velike glinene posude, gotovo izgubljene u 20. stoljeću, vratile su se u vinarije sredinom 2000-ih. Tradicionalno, vinari zakopavaju dvije trećine tih amfora u zemlju, osiguravajući prirodnu kontrolu temperature, metodu koja se rabila prije više od 3000 godina u Kraljevstvu Urartu. Danas, dok sve više vinarija eksperimentira s metodom karas, Armenija zauzima posebno mjesto kao čuvar svoje tradicije, dok ujedno pomiče i granice suvremenih vinarskih stilova.

Za uzgoj vinove loze važna je klima, koja u Armeniji drastično varira. Ljeta su na nekim mjestima vruća i suha, dok na drugim mjestima mogu biti vlažnija. Nadmorske visine su prilično velike jer je zemlja, u biti, veliki kovitlac planina. Još jedna ključna značajka jest da je tlo nekih regija ili vapnenačko ili vulkanskog podrijetla, što grožđu daje jasne arome, a vinima, na koncu, nevjerojatno jedinstven okus. Sve te osobine zajedno rezultiraju raznolikim i posebnim izborom sorti grožđa, od kojih se ev areni ili areni noir drži biserom armenskih vinovih loza.

Mi smo posjetili nekoliko vinarija, od kojih ću izdvojiti dvije – Tushpa i Vokseni.

Tushpa je vinarija, sat vožnje na jug udaljena od Erevana, iz čijih se vinograda pruža pogled na planinu Ararat, jutarnji prizor s kojim sam započeo ovaj mini serijal. Dolina Ararat i autohtone armenske sorte grožđa elementi su na kojima ta obiteljska vinarija temelji svoju strastvenu proizvodnju vina u jednom od najstarijih svjetskih terroira. Stoga uopće ne čudi njihova deviza – "Kušali ste Stari i Novi svijet, a sada pozdravite Vina drevnog svijeta".

Tushpa dočekuje sve svoje goste toplim i prijateljskim ugođajem u kojem možete iz prve ruke doživjeti armensku vinsku kulturu i naučiti o povijesnoj tradiciji proizvodnje vina u toj zemlji. Mihran Manasserian, vlasnik i voditelj vinarije, tu stvara izvanredna vina poštujući tradiciju proizvodnje vina koju su njegovi preci prenijeli na njega. Studirao je vinarstvo na Armenskom nacionalnom agrarnom sveučilištu u doba Sovjetskog Saveza te radio za različite vinarije osmišljavajući njihova vina. Kada se Sovjetski Savez raspao, Mihran je kupio zemlju i 1992. iz temelja izgradio svoj dugogodišnji san – vlastitu vinariju Tushpa. Bilo je to teško vrijeme za mnoge u zemlji, ali Mihran je vjerovao u svoju vinariju i svoj rad te, na koncu, uspio postići veliki uspjeh.

Nakon razgleda podruma, koji je vodio Mihranov sin, domaćini su nas pozvali za trpezu bogatu lokalnim specijalitetima, da bismo kušali njihova vina. Tushpa trenutačno proizvodi sedam vina, dva bijela, dva crvena i čak tri pjenušca.

Njihova paradna etiketa jest TUSHPA Haghtanak Reserve, odležana verzija istoimena vina, 100% od sorte haghtanak iz doline Ararat. Riječ je o spontano fermentiranom vinu, odležanom 14 mjeseci u bačvama od kavkaskog hrasta. Elegantno suho vino, grimizno crvene boje, hrastovih nota i intenzivnog bouquea, postojanog je okusa koji se polako razvija i mami osjetila.

Vodeće bijelo vino je TUSHPA Kangun, od 100% autohtonog grožđa kangun iz doline Ararat. Vino je suho, svijetložute boje, voćnog i cvjetnog bouquea, s primjetnim citrusnim notama koje tom pitkom vinu dodaju oštru kiselinu. Skladišti se u posudama od inoksa, a njegova proizvodnja slijedi više od 6000 godina staru tradiciju armenskog vinarstva.

Posebna strast domaćina su pjenušava vina, sva proizvedena klasičnom šampanjskom metodom - TUSHPA Lab Pet Nat Lalvari (uravnotežena voćnost i lagane kiseline) od ručno branog autohtonog grožđa sorte lalvari iz regije Tavush, zatim TUSHPA Lab Pet Nat Banants (uravnotežena voćnost i visoke kiseline) od ručno branog autohtonog grožđa sorte banants iz regije Tavush, te TUSHPA Lab Pet Nat Tozot (uravnotežena voćnost i lagane kiseline), crni pjenušac od ručno branog autohtonog grožđa sorte tozot iz regije Vayots Dzor.

Vinarija Vokseni, pak, smještena je u Sardarapatu u dolini Ararat, sat i 20 minuta vožnje zapadno od Erevana. Radi se također o obiteljskoj vinarija koju je utemeljio obiteljski predak Smbat Mateossian, uspješan poslovni čovjek iz Bostona, koji se preselio u Armeniju početkom 1920-ih. I on je sanjao o vlastitoj vinariji u svojoj pradomovini, no vrlo je brzo nastradao od boljševika, a njegova je imovina konfiscirana. Ipak, gotovo stoljeće poslije, njegovi su potomci 2008. otkupili vinograd pun autohtonih sorti grožđa i ostvarili njegov san o kvalitetnom vinu. Raznovrsna mikroklima doline Ararat i izvanredan terroir tu omogućuju jedinstvene uvjete za uzgoj iznimnih sorti grožđa i proizvodnju elegantnih vina, koja također odražavaju 6000 godina staru bogatu tradiciju proizvodnje vina.

Ararat Mkrtchyan, koji je studirao matematiku u Moskvi, zatim radio u revizorskoj tvrtci Deloitte, prije nego što se vratio raditi u obiteljsku vinariju, danas taj posao vodi sa svojom sestrom Alinom. Njih dvoje proveli su nas podrumom, ponudili svoja vina na kušanje, a potom nas pozvali na sjajnu gozbu koju je priredio vrlo talentirani chef Gor Veyshtort iz restorana Loco, s jelima koja su se izvrsno sparila s vinima Voskeni.

U svojoj trenutačnoj ponudi Voskeni ima devet vina, među kojima se ističu Voskeni crveno suho 2015 (regije Armavir i Nagorno Karabagh, sorte areni i khndogni), Voskeni Sardarapati Reserve 2014 (regija Armavir, sorta areni), Voskeni bijelo polusuho vino Kangun 2017 (regija Armavir, sorta kangun) i Voskeni suho bijelo vino Voskehat 2017 (regija Armavir i Vayotz Dzor, sorta voskehat). Perjanice vinarije su crvena suha vina Voskeni Areni i Voskeni 130 Reserve Areni (odležano 18 mjeseci u bačvama od kavkaskog hrasta), od kojih nas je potonje potpuno osvojilo svojom bogatom neprozirnom ljubičasto crvenom bojom, voćnim aromama zrele crvene trešnje, ribizla i malina te okusom šljive usklađenim s kremastim hrastom, slatke vanilije, crnog bobičastog voća, klinčića, duhana i karamela. U okusu je jasno primjetno isto intenzivno primarno voće, pojačano svježinom i finom, filigranskom strukturom. Meki, čisti voćni okusi već sada to vino čini vrlo ugodnim, ali sigurno će se i dalje razvijati sa starenjem boce. Tanini su izraženi, ali elegantni, kiselina srednja, a tijelo puno, kapljica kao stvorena za odreske od crvenog mesa na žaru, ribu na žaru, perad i svinjetinu na žaru, stari sir, govedinu i slaninu, janjetinu, gljive, svježe začinsko bilje i divljač.

I dok smo navečer dokasna uživali u jelima na otvorenom (dakako, uz grijače jer je već bio studeni), rezimirali smo pomalo naša putovanja Armenijom i zaključili da velike udaljenosti između zanimljivih mjesta i nisu neki nedostatak. Naime, ako volite poglede na planine, teško da ćete se tu dosađivati (one zauzimaju oko 80% teritorija zemlje). Vrhunci se neprestano naziru na horizontu, kud god krenuli. Ljubitelji vina zasigurno se neće buniti, jer će svuda nailaziti na znakove uz cestu postavljene u blizini vinarija, gdje posjetitelje čekaju postavljene čaše i stolovi.

Iće i Piće

Organska vina su potreba, a ne trend

sa čašom u ruci

Jedan od stupova srbijanskog vinskog preporoda s početka stoljeća, vinarija Kovačević izabrana je za Najbolju vinariju Srbije u 2024. godini, a čak dva njihova vina našla su se na čelu popisa najboljih u svojim kategorijama – Sauvignon S Edicija 2021 među bijelim vinima od međunarodnih sorti, te Brut 2011 među pjenušcima.

Istovremeno to je postala i najveća organska vinarija u Srbiji, dok je restoran Vinska kuća Kovačević vjerovatno najpoznatiji i najveći u okviru neke vinarije, učinkovit spoj otmenog ambijenta i vrhunskih namirnica spremljenih na tradicionalan način. Upravo ono što vlasnik vinarije Miroslav Kovačević želi postići i u svojim najboljim vinima!

Kako su vas prihvatile kolege vinari koji su prije vas započeli organsku proizvodnju u Srbiji?

Dobro, normalno, nisam ja neko ko se iznenada pojavio niotkuda. Možda ljudi to drugačije percipiraju, ali pre vinarije Kovačević nije bilo mnogo njih u Srbiji koji su se bavili organskom proizvodnjom. Tu i tamo poneko sa manjim vinogradom, svega dve-tri vinarije. Uz nekoliko izuzetaka niko nije radio veće parcele organski. Sve su to bili mali proizvođači.

Jeste li razmjenjivali iskustva s nekim ovdje kada ste krenuli putem organske proizvodnje vina?

U principu, ne. Vinari u Srbiji generalno nisu previše upućeni jedni na druge. Nemamo mi taj običaj da pomažemo jedni drugima baš nešto puno. Osnovali smo, istina, prošlog leta Udruženje proizvođača organskog grožđa i vina Srbije pa ćemo nadam se vremenom sarađivati više, dok zaživi. Što se tiče ostalih vinskih udruženja u Srbiji, mnogo je tu ljubomore, trvenja i ličnih interesa, umesto da se radi na pravljenju vinskog brenda svakog regiona.

Kakvo je vaše mišljenje o srpskim organskim vinima?

Nisam ih mnogo probao. Na poslednjem sastanku Udruženja probali samo nekoliko vina koja su donele kolege, ali nemam jasnu sliku. Iskreno, više sam probao organskih vina iz regiona i sveta. Sada retko obilazim sajmove i degustacije za razliku od nekada kada sam znao svako vino koje se proizvodilo u Srbiji. Ima sada dosta vinara za koje nisam nikada ni čuo.

A kako vam općenito izgleda ovdašnja vinska scena?

Vidljivo je da raste. Dolaze nove generacije u vinarije koje su osnovane pre 10-20 godina, nova energija, menjaju se stilovi, i uopšte sve je više vinarija... Ima i onih novih koji rade po principu "videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu", ali i onih koji višak kapitala ulažu u vinarstvo. Svako ide ka svom nekom zamišljenom cilju.

Koji je vaš?

Što se organske proizvodnje tiče, to je više moje ubeđenje ili stil života kojim želim da živim, da budemo odgovorniji prema prirodi. Nisam ja počeo da proizvodim organska vina zbog imidža, već zato što volim prirodu i živim u prirodi i sa prirodom! Upravo pijemo Sauvignon S Edicija 2021, da li biste vi mogli da kažete da li je ovo vino organsko ili konvencionalno? Mislim da niko ne bi mogao da tvrdi ni jedno ni drugo. Suština je da je vino ili dobro ili nije, bez obzira na to da li je organsko. Druga je stvar što mi znamo da je organsko zdravije. Ali to ne možeš da prepoznaš u ukusu i mirisu vina i na osnovu toga da kažeš kako voliš organska vina.

Kakvi su planovi razvoja vinarije?

Ideja je da rastemo u segmentu premijum linije u kojoj će sva vina biti sa organskim sertifikatom i rađena na tradicionalni način u podrumu, samo s divljim kvascima.

Organska vina pojedini vinari posmatraju kao trend. Kako ih vi vidite?

Organska proizvodnja je pre svega potreba, moramo da sačuvamo i zdravlje i prirodu. Što se mene tiče, uvek sam radio da se bar malo razlikujem od drugih. Pod uslovom da mi se to sviđa, naravno. I pre bih rekao da sam pravio trendove nego da sam ih sledio. Tako sam se među prvima u Srbiji pre desetak godina zainteresovao za dugomacerirana oranž vina. To je bio ulazak u tradicionalnu proizvodnju vina. Upoznao sam nekoliko slovenačkih vinara iz Goriških brda koji su pravili takva vina, odlazio redovno svake godine tamo i zavoleo takva vina. To me je i pokrenulo da počnem i ja da ih proizvodim.

Utisak je da ste s oranž vinima, a zatim i s organskom proizvodnjom, krenuli rušiti mit kako takva vina dolaze prije svega iz malih vinarija.

Deo mene jeste ušao u to iz inata, da pokažem da se vina proizvode u vinogradu a ne u vinariji. Znate, godinama unazad novi vinari kada se pojave na tržištu koriste nas koji smo duže od njih tu kao alat za svoj marketing.

Na koji način?

Recimo, dođu u restoran da plasiraju svoje vino i prvo što kažu gazdi ili menadžeru: "Mi smo mali, imamo tradiciju, a ne kao ovi veliki koji su čista komercijala". A počeli su da rade vina tek pre jednu ili dve godine!

Koliki dio vaše proizvodnje su organska vina?

Godišnje proizvedemo nešto više od milion litara u vinariji, od čega je oko deset procenata organsko. Želja mi je da to dođe na nekih 40 do 50 procenata, da publika počne da nas prepoznaje po njima. Naša standard linija vina je već odavno etablirana na tržištu i ona imaju svoje kupce.

Koliko sada imate organskih vinograda?

Ukupno 120 hektara, od čega imamo sertifikat za 66 hektara a ostalo je u konverziji. I to je, koliko znam, najveći organski vinograd u jugoistočnoj Evropi!

Što je tu posađeno od lokalnih sorti?

Najviše je morave, na 5,4 hektara, zatim neoplante ima na četiri hektara, bele tamjanike 4,3 hektara, grašca na 2,5 hektara, probusa 2,4 hektara, imamo zatim pod furmintom jedan hektar i oko pola hektara prokupca.

Znači li to kako ćete praviti sortne tamjanike i prokupce?

Ne, obe te sorte idu u kupaže. Nisu to tipična vina s ovih terena.

Koja vam je od tih lokalnih sorti koje imate u vinogradu najzanimljivija?

Od belih je to morava. Otporna je na bolesti, znači pogodna za organski uzgoj, ima malo tog muskatnog dodira... Čak verujem da bi mogla da ima značaj za Frušku goru kao što ima tamjanika za jug Srbije.

A grašac? On je poslednjih godina nekako u prvom planu na Fruškoj gori?

Neću da zvučim kao "hejter", ali za sada nemam nameru da ga radim kao posebno vino, već ide u kupažu sa rajnskim rizlingom.

Zašto?

Zato što mislim da rajnski rizling daje veća vina, to je moj utisak.

Ipak i dalje imate u vinogradima najviše šardonea...

Njega najviše prodajemo, ali mi je rizling vino koje volim da pijem. Primetio sam da kako sam stariji više volim vina sa povišenim kiselinama, što opet znači da su mi sovinjon i rizling verovatno postali sada draži od šardonea. Izgleda da kako postaješ alkoholičar tako više voliš kiselo... (smeh) Kada me neko pita kako da nauči da prepoznaje vina, kažem mu da prvo mora da postane alkoholičar! To je pomalo u šali, ali u suštini, ne možeš da razumeš vino ako ga ne piješ.

Fruška gora je poslednjih desetak godina postala i simbol i svojevrsna lokomotiva ubrzanog vinskog razvitka Srbije. Kako gledate na to?

Fruška gora verovatno ima najviše vinara i vinogradara, ali je problem što se sadi malo vinograda. Ne bih da pričam o tome, osim što mogu da kažem da se ne radi onako kako bi trebalo.

Šta je najveći problem?

Rekao sam vam da ne želim o tome. Ali, želeo bih da neko iz Saveza vinara izađe s podacima i kaže koliko je toga ispunjeno od onoga što je zacrtano u Strategiji razvoja. Ako smo pravili tu strategiju samo da bismo je imali na papiru, onda znači da je to džaba rađeno. Bačene pare. Mora da se radi na sprovođenju strategije, a ne samo da dobijemo ocenu i sagradimo što lepšu vinariju.

Ovdašnji vinari često pominju Istru kao uspešan primjer. Što nas koči u primjeni njihovih iskustava?

Kod nas je problem sujeta, ono o čemu sam vam već govorio. Nema međusobne saradnje vinara, ne sarađujemo na putu do nekog cilja koji bi trebalo da bude zajednički! To je suština. Svako ima o svakome mišljenje i bojim se da nećemo skoro izaći na put kojim ide Istra. Ovde se na nivou grašca na Fruškoj gori pravi neka priča i to je lepo, ali opet... Sve to bi moralo da bude bolje. Sujeta i podela između vinara nije dobra, a ona postoji. U principu, nemam razloga nikoga da mrzim ili da budem ljubomoran, prodamo sve što proizvedemo. U suštini, mislim da su kod nas u vinarskoj Srbiji pobrkani lonćići. Trebalo bi da shvatimo da lokomotiva vuče vagone, ne obrnuto!

I kako dalje?

Šta da vam kažem? Idemo svako ka svome cilju jer očigledno nemamo svi isti cilj.

vino.rs

Za posjetitelje otvorena vinarija Đurđevića legat

vinarija

Nakon završetka uspešne ugostiteljske karijere Radiša Đurđević odlučio se za povratak korjenima, pa je u svom rodnom selu obnovio dedine vinograde i sagradio reprezentativnu vinariju iz koje se pruža zadivljujući pogled na okolnu panoramu. Istovremeno i posveta precima i ostavština za potomke – ideja je s kojom se, zajedno sa suprugom i tri kćerke, upustio u vinsku avanturu.

Odnedavno, vinarija Đurđevića legat je i službeno otvorena za posjetitelje, kojima će, pored obilaska vinarije i proizvodnje, na usluzi biti i restoran nacionalne kuhinje kao i mogućnost noćenja u komfornim apartmanima i sobama u okviru kompleksa Đurđevića legat.

Što se tiče najvažnijeg segmenta − vina su brzo pronašla svoju publiku, naročito rose od merloa i neobična kupaža pino griđa i muskat otonela, a najambicioznije njihovo vino, Otisak, bordoški blend i u osnovnoj i u premium liniji već posle nekoliko berbi pokazao je veliki potencijal.

winestyle.rs

Premijere vrhunskih crnih vina Šapat

butelje

Iz vinarije Atelje vina Šapat stiže sortni kaberne sovinjon Atila 2022, prvo kompletno autorsko crno vino enologa Mladena Dragojlovića ali i raritetni i ekskluzivni Teroldego 2022, jedini u Srbiji.

Dve nove purpurno crvene etikete privlače pažnju u vinariji Atelje vina Šapat u čijem je sastavu restoran Fleur de Sel, osvajač prve Michelin zvjezdice u Srbiji.

Atila Cabernet Sauvignon 2022 je drugo vino linije Atila iz koje je Chardonnay već ovjenčan zlatom s nadmetanja Decanter u Londonu. Radi se u ograničenoj seriji s najboljih položaja a ujedno je prvo crno vino koje je u Šapatu od početka do kraja ispratio i potpisao enolog Mladen Dragojlović. Uz napomenu da je vinom izuzetno zadovoljan.

Teroldego 2022, sortno vino od istoimene sorte je jedinstveni primjerak na srpskoj vinskoj sceni i može se piti isključivo u Šapatu pošto je rađena krajnje ograničena serija od 500 boca iz berbe 2022 i 900 butelja 2023. godine.

Grožđe za oba ova vina dolazi s južne sunčane ekspozicije brijega iznad Slankamena gde je zemlja dosta posna. Iz tih razloga grožđe brzo nakupi dosta šećera i bude divno zrelo baš kako treba u vreme berbe. Svojstvo i jednog i drugog grožđa sa ovog teroara, vinograda sađenih 2011/12 godine je snažna obojenost, a vina su prilično fenolna s dosta tanina.

Kod kabernea ali i teroldega još više, pa se dobija vino jako visokih kiselina što je za teroldego manje-više uobičajeno, ali ne i za kaberne – objašnjava Dragojlović.

Ali te prirodne kiseline daju ozbiljnu svežinu vinu bez obzira na njegovu jačinu i brdo je toliko specifično da kaberne ponekad beremo pre nego u nekim delovima Negotina. Za oba vina ideja je bila da u vinogradu rod bude sveden na minimum što se kod kabernea odigrava prirodno pa je potrebno jako malo intervencije. Sa druge strane teroldego kao sorta ima dosta veliki grozd pa čak i ako ih je svega šest na čokotu to bude puno pa mora da se koriguje.

U podrumu se vrši uobičajena vinifikacija, maceracija u prosjeku traje između dva i tri tjedna a vino je rađeno da bude snažno ali meko u finalnom izdanju. Odležava u francuskom drvetu od čega Atila u 100% novim bačvama a Teroldego u 70% novih tijekom godinu dana.

Monosortni kaberne Atila je možda najlepše crno vino koje je do sad izašlo iz Šapata – opisuje ga direktor restorana Fleur de Sel Dušan Vranić, vrhunski vinski stručnjak i Vinska ličnost godine u Izboru Vino.rs.
Punog tela, odličnih postojanih tanina, lepih kiselina, to je vino koje je i dalje veoma mlado. Tačnije, u ranom je evolutivnom razvoju i tek će pokazivati veliku raskoš, sortnost i potencijal u godinama koje dolaze.

Ovaj kaberne sovinjon odlikuju crno voće, crna kupina ribizla, kasis, eukaliptus, sve ono što krasi rasna vina od te sorte ali uz lijepe sekundarne arome iz odležalog drveta.

Francuski barici su dali nežne note vanilije, duhana, s jako lijepom dugom završnicom te se vino sa oko 15% alkohola izrazito lako i dobro sparuje s mesom.

Teroldego je kuriozitet, čista egzotika u smislu da je jedini u Srbiji i apsolutno neispričana priča koja okuplja sve veći broj fanova. Inače rijetka sorta potiče iz oblasti Trentino Alto Adiđe na sjeveru Italije gde je jedna od najstarijih autohtonih sorti a preko sorte dureza genetski je bliska sa sortom syrah kome je dureza jedan od roditelja.

Upravo stoga je to vino punog tijela, postojanih jakih tanina i visokih kiselina, fenolno tamno obojeno sa začinskim karakterom sečuanskog i bijelog papra. Aromatski iskazuje kombinacije crnog i crnog voća: maline, ribizle, kupine…

Teroldego je vino u koje sam se zaljubio radeći u Njujorku i upoznavši Elizabetu Foradori (Elisabetta) koju inače zovu "kraljica teroldega". Ona spada u italijanske biodinamičke super-vinare radeći veoma kvalitetna vina, kombinujući amforu i barik a zapravo je žena koja je spasila teroldego od nestanka. Bio sam izuzetno sretan kada sam zatekao to grožđe u našim vinogradima a i time što se Mladen Dragojlović kao naš enolog posvetio upravo njoj u monosortnom izrazu. Zato sam siguran da će teroldego svojim izrazom i kvalitetom napraviti veliku razliku na srpskom tržištu – zaključuje Vranić.

vino.rs

Kušajte 100 najboljih vina Hrvatske i upoznajte njihove tvorce

zgrada

U hotelu Sheraton 25. siječnja Vinski klub održava veliku vinsku smotru, a bit će predstavljeni i šampioni festivala

Niti deset dana dijeli nas od zaista lijepog vinskog događanja u srcu glavnog grada. Naime, Zagreb će 25. siječnja biti domaćin vinskog događanja koje bi moglo privući zaljubljenike iz svih krajeva zemlje, ali i susjedstva. U hotelu Sheraton Vinski klub drugu godinu zaredom organizira festival na kojem će predstaviti 100 najboljih vina Hrvatske. Među njima će biti prvi među pjenušcima, koji dolazi s Plešivice, baš kao i prvo među jantarnim vinima. Najbolje ružičasto vino iz Buja, bijelo i desertno iz Kutjeva te najbolje crveno vino iz okolice Šibenika. A njih ćemo, kao i ostala s liste 100 najboljih, moći kušati na Festivalu 100 najboljih vina Hrvatske koji je zakazan za 25. siječnja u Sheratonu od 14 do 19 sati.

Inače, izbor najboljih sto vina napravili su ponajbolji hrvatski sommelieri, njih 25.

Oni su predlagali vina u šest kategorija i prema broju njihovih nominacija dobili smo 100 najboljih. Među njima je 16 pjenušaca, 12 ružičastih vina, 28 bijelih, osam jantarnih, 28 crvenih i osam desertnih. Najbolja su vina potom išla na ocjenjivanje i prema sudu 10 ocjenjivača, koji nisu znali koja vina ocjenjuju, dobili smo najbolja u svakoj kategoriji, poručuju organizatori festivala.

Dodjela priznanja bit će na Festivalu, a ulaznice po promotivnoj cijeni od 22 eura mogu se još uvijek kupiti putem ove poveznice. Od 22. do 25. siječnja cijena ulaznice stajat će 35 eura.

Lijepa je ovo prilika kušati najbolja hrvatska vina, porazgovarate s vinarima i otkrijete neke nove favorite.

Koja vina valja čuvati, a u kojima treba odmah uživati

butelje na odležavanju

Potrošač današnjice voli vina s takozvanim primarnim aromama koje najčešće asociraju na neko svježe voće, a zatim i na herbalne ili cvjetne note, ističe Saša Špiranec, vinski znalac i dugogodišnji suradnik Dobre hrane koji u nastavku donosi korisne i stručne savjete za sve one koji u svom domu planiraju graditi vinsku arhivu.

Od cjelokupne globalne produkcije čak 95 posto vina idealno je potrošiti u roku od jedne godine od berbe, a samo pet posto se preporuča čuvati dulje. Od ostalih tih posto veći dio otpada na vina koja je idealno potrošiti u roku od jedne do tri godine od berbe i manji dio do pet godina od berbe. Tek u promilima, to jest unutar 1 posto globalne produkcije se mjere vina koja do svog savršenog trenutka treba čuvati dulje od pet godina. Ako ove brutalne statističke vrijednosti, koje se odnose na količine izražene u litrama, uzmemo zdravo za gotovo, ispada da je izreka da vino starenjem postaje bolje, čisti mit. Međutim, nije. Onaj količinski mali dio vina, koji traži odležavanje i dozrijevanje u boci, dolazi u iznimno velikom broju etiketa, a cijena im je nerazmjerno veća, minimalno višestruko, nerijetko deseterostruko, a ponekad i više, pa je u razvijenim zemljama s većom kupovnom moći, vrijednosno promatrano, taj omjer bitno ravnopravniji. U najbogatijim zemljama poput Švicarske i Luksemburga vrijednosni tržišni udio vina koja trebaju odležavati seže čak i do 70 posto tržišta. Stoga je vina potrebno razdijeliti na ona vrijedna čuvanja i ona koja nisu predviđena za čuvanje te ih sukladno tome i tretirati.

Koja vina nisu predviđena za čuvanje?

Vina koja se kupuju u maloj trgovini u susjedstvu ili u velikim supermarketima najčešće nisu namijenjena čuvanju, već uglavnom promptnoj potrošnji nakon kupnje i ona su najčešći uzrok nesporazuma kad je čuvena izreka u pitanju. Kada je tako nabavljeno vino potrošeno odmah po kupnji, ono najčešće ispuni očekivanja. Međutim, kada se zaboravi na polici u ostavi ili u nekom ormariću u dnevnom boravku nekoliko mjeseci ili u najgorem slučaju godina, sasvim je sigurno upropašteno.

Također, vina koja dugo skupljaju prašinu na policama supermarketa ili drugih trgovina jednako su tako zasigurno izgubila na kvaliteti. Najveći neprijatelji vina su svjetlo i visoka temperatura, a njih u trgovinama ima viška. Ako je nekim slučajem vino stavljeno u izlog, bit će upropašteno već nakon tjedan do dva. Hoće li neko vino biti sposobno za čuvanje i dozrijevanje u boci odlučuje vinar/vinogradar od najranijih faza uzgoja grožđa, od trenutka kada se odlučuje o obliku uzgoja i načinu obrezivanja, pa sve do načina vinifikacije i dozrijevanja vina u vinariji.

Potrošač današnjice voli vina s kraćim životnim vijekom, u kojem prevladavaju takozvane primarne arome koje najčešće asociraju na neko svježe voće, a zatim i na herbalne ili cvjetne note. To je velika promjena u odnosu vinarstvo prije dolaska moderne tehnologije, to jest na vinarstvo prije više od pedeset godina, kada su u vinu vladale samo klasične vinske arome, koje danas zovemo sekundarnim, a koje su posljedica kontakta (mikro ili makro) vina s kisikom, utjecaja taloga od kvasaca i drugih elemenata vezanih uz fermentacijski i post fermentacijski proces. Vinogradi su tada obično bili miješani i nije se svaka sorta brala zasebno, već sve zajedno, neovisno o stupnju zrelosti. Manje zrelo grožđe i stiskanje preše na starinski način, do maksimuma, a potom pretoci koji su se radili otvoreno, gdje je kontakt s kisikom bio višestruko veći nego danas, su za posljedicu dali grublja, trpkija i kiselija vina bez primarnih aroma. Odležavanjem su takva vina postajala mekša, harmoničnija i blaža. Drugim riječima - bolja.

Danas, kad su vinogradi monosortni, kad vinari imaju hlađenje mošta i vina, kad je kontakt vina s kisikom sveden na minimum, kad se trenutak berbe za svaku sortu pažljivo bira, mlado vino je sasvim drugačijih karakteristika. Najintenzivnijeg je mirisa, obično herbalnih ili voćnih aroma, na samom početku. Odležavanjem intenzitet blijedi i vino gubi na bogatstvu. Nema razloga čekati da vino omekša kad je već u savršenom stanju stavljeno na tržište.

S druge strane vina najviše kvalitete se i danas proizvode na starinski način, u drvenim bačvama gdje ostvaruju mali kontakt s kisikom, koji je dovoljno velik da se razviju klasične vinske arome, a dovoljno mali da kontakt s kisikom ne ubije voćnost, primarni karakter vina i sortnu prepoznatljivost.

Sveti Gral modernog vinarstva je imati najbolje vino podruma spremno i u najboljoj formi što ranije, već par godina nakon berbe grožđa, a koje će nakon toga uspijevati rasti kvalitetom još duži niz godina i kojem je životni vijek je u onda dulji od jednog desetljeća.

Praktični savjeti:

Kako prepoznati vina koja nisu namijenjena čuvanju:

  • sva stolna i druga bazična vina u velikim i manjim pakiranjima,
  • sva ili gotovo sva ružičasta vina,
  • sva ili najveći dio sortnih vina od sorti žlahtina, kujundžuša, kraljevina, bogdanuša, porodica muškata, portugizac, plavina i zweigelt,
  • svi pjenušci koji nisu dobiveni tradicionalnom (klasičnom) šampanjskom metodom, nego takozvanom tankovskom (charmat) ili gaziranjem,
  • gotovo sva polusuha i poluslatka vina redovnih berbi s iznimkom rajnskog rizlinga,
  • vina od ostalih sorti (malvazija, graševina, plavac mali, merlot, porodica pinota i drugi...) koja su prošla ubrzani proces vinifikacije i dozrijevanja te završila na tržištu u prvoj godini iza berbe.

Koja se vina mogu čuvati neko vrijeme:

  • sva bijela vina od sorti koje su vinificirane i dozrijevane u vinariji tako da ih se pripremi za dulji životni vijek. To su često vina koja su dozrijevala na vlastitom talogu, nekad u drvenim bačvama, nekad u nekim drugim posudama,
  • sva crna vina koja su prošla proces mikrooksigenacije, to jest boravila neko vrijeme u drvenim bačvama ili je na njima provedena mikrooksigenacija modernim alatima. Mogu biti od bilo koje crne sorte, osim portugisca i kadarke.

Koja se vina mogu čuvati dugo vremena:

  • sva jantarna vina (s ponekom iznimkom),
  • sva vina dobivena qvevri metodom (iz amfora ukopanih u zemlju),
  • bijela vina od sorti chardonnay, malvazija i pošip odležavana dulje vrijeme u drvenim bačvama,
  • bijela vina od zrelog i zdravog grožđa graševine ili rajnskog rizlinga s najboljih položaja, bez obzira na način odležavanja,
  • crna vina od pinota crnog, cabernet sauvignona, babića, terana, tempranilla, cabernet franca i drugih crnih sorti s potencijalom čuvanja, koja su odležala u drvenim bačvama, a iznimno i drugim tipovima suđa poput amfora i betonskih jaja,
  • desertna vina s visokim udjelom šećera i kiselina,
  • fortificirana (pojačana) vina kod kojih alkohol igra ulogu konzervansa, poput porta, sherryja, marsale i drugih.

Koje sorte (i tipovi vina) najbolje stare

Pinot crni (pinot noir)

Vjerojatno svjetski šampion kad je u pitanju dozrijevanje vina u boci. Najbolji crni pinoti s lakoćom dosežu starost od 30 i 40 godina, bez da izgube na kvaliteti. Dapače, najbolje apelacije Burgundije se cijelo vrijeme razvijaju i vina postaju bolja. Pinot crni vrlo brzo gubi voćnost maline i šumske jagode, tako tipične za mlado vino od te sorte i dobiva specifičnu finesu koja s godinama samo raste.

Riesling (rajnski rizling)

Šampion odležavanja kad su u pitanju bijele sorte. Visoke kiseline tipične za riesling djeluju kao fantastičan konzervans i ako su dobro izbalansirane šećerom, mogu dati fantastična vina koja se razvijaju desetljećima, osobito kad dolaze iz Njemačkog vinogorja Mosel. Iz drugih regija također dolaze izvanredni rieslinzi, primjerice iz Austrije, francuskog Alsacea, Australije, Novog Zelanda, a između ostalih i Hrvatske. Tek u drugoj godini od berbe riesling zamiriši na riesling, a kako idu godine, ako je startno vino bilo dobro, kvaliteta samo raste. Ovisno o razini slatkoće i kiseline, može potrajati i do nekoliko desetljeća.

Teran

Ima sjajan potencijal odležavanja zbog izvanrednog omjera kiselina i tanina, bitnih konzervansa u crnih vina, kao i kupaže bazirane na njemu. Kada dolaze od top vinara, traže 4 do 5 godina odležavanja do prve konzumacije, a potom mogu potrajati još dodatnih desetak godina po dosadašnjim iskustvima. Dakle ukupni potencijal terana seže najmanje do impresivnih dvadeset godina od berbe.

Moslavac

Poznat kao i šipon, pušipel, furmint ili mosler, može dati najtanja vina bez ikakvog potencijala, ali i neka od najdugovječnijih, poput rieslinga. Moslavac je riesling srednje Europe od kojeg u susjednim Sloveniji i Mađarskoj rade neka fantastična vina s iznimnim potencijalom čuvanja pod nazivima furmint i šipon. Kod nas je najuvjerljivije Međimurje s lokalnom markom Pušipel.

Plavac mali

Kao premium vino s ponajboljih položaja poput Dingača, Sv. Nedjelje ili Murvice idealno ga je trošiti u razdoblju od 5 do 15 godina starosti. Pojedini primjerci, poput Miloševih Stagnuma, traže i dulje čekanje od barem 8 godina do prve konzumacije, ali onda ima i dulji životni vijek od, koliko za sada znamo, preko 20 godina.

Graševina

Jedna od bijelih sorti koja se najduže može čuvati. Kao suho vino obično se troši do tri godine od berbe, idealno dvije, međutim u slučajevima kada dolazi s najboljih položaja, poput Krauthakerovog Mitrovca ili Enjingijevog Hrnjevca, može potrajati puno duže, a minimalno do 15 godina.

Malvazija

Standardna svježa dozrijeva u inoksu i solidnu kvalitetu čuva do tri godine, ali idealno dvije. Dozrijevana u hrastovim bačvama različite veličine spremna je u trećoj godini od berbe, a onda može trajati od 5 do 15 godina, ovisno o početnoj kvaliteti vina. Dozrijevana u bačvama od akacije spremna je u četvrtoj godini od berbe, a maksimalni životni vijek također doseže do 15 godina. Iz amfore ili ekstremnih vinifikacija s dugačkim maceracijama, poput Roxanicheve, spremna je tek u petoj godini od berbe, a konačni životni vijek još nismo spoznali zbog nedovoljno iskustva s tom vrstom malvazija.

Pošip

Slično kao i malvazija, samo što je granica za svježe pomaknuta šest mjeseci ranije. Za dozrijevanje u drvenim bačvama vrijedi isto što i za malvaziju.

Chardonnay

Izvor najvećih zabluda. Zbog fantastičnih i slavnih burgundaca Grand Cru apelacija s Cote d'Or ili iz Chablisa, koji su idealni između 5 i 10 godina od berbe, cijeli svijet ih bezuspješno imitira s vinima bitno slabijeg potencijala. U Hrvatskoj takav potencijal ima samo nekolicina chardonnaya poput Roxanicheve Milve, Korakovog Chardonnaya sur lie, Krauthakerovog Rosenberga, Saints Hillsovog Le Chiffre, Galićevog Chardonnaya i Pilatovog Chardonnaya sur lie. Takav je idealan od 4 do 6 godine od berbe, a može potrajati do petanestak godina starosti.

Syrah/shiraz

Kod nas za sada nema puno primjeraka sposobnih za ozbiljnije odležavanje, dok internacionalno australski shiraz dobrih vinarija ulazi u punu formu nakon 7 do 8 godina i potom traje još dugo, a iz doline Rhone u Francuskoj pod nazivima Hermitage, Cote Rotie i Cornas dolaze iznimno dugotrajna vina, koja su najpogodnija tek nakon 8 godina odležavanja od berbe i mogu trajati par desetljeća.

Barolo/Barbaresco

Od sorte nebbiolo nastaju najdugovječnija talijanska vina, ali ih i najduže treba čekati do savršenog trenutka za konzumaciju. Dobre berbe su idealne od 10 godina i mogu potrajati desetljećima.

Sangiovese

Kao Brunello di Montalcino ili Bolgheri idealan je od 5 do 15 godina od berbe, a kao Chianti od 3 do 8 godina, a kao Chianti Classico i Vino Nobile di Montepulciano također od 5 do 15 godina od berbe.

Rioja (sorta tempranillo)

Ponajbolje Gran Reserve od 5 ili 6 godina do dva desetljeća od berbe. Reserva 3 do 8 godina. Crianzu ne čuvati, to jest popiti do tri godine od berbe.

Ribera del Duero i Priorat

Tempranillo u Riberi i Garnacha u Prioratu zaslužni su za dugovječnost ovih visoko koncentriranih i snažnih španjolskih vina jako zahvalnih za odležavanje. Najbolja su pogodna od 6 godina, a mogu potrajati barem dva desetljeća.

Vintage Porto

Najdugovječnije crno vino. Najčešće se konzumira kod starosti od 10 do 40 godina, međutim, nije rijedak slučaj da su primjerci stariji od stotinu godina bili u savršenoj kondiciji.

Saša Špiranec | Dobra hrana