| Pišu li se, napokon, bolji dani za hrvatsko vino? |
| Ponedjeljak, 14 Prosinac 2009 14:59 | |||
|
Naznake za to su tu, pitanje je, tek, kako će teći realizacija. Već je nešto i to ako se krene, jer u tome slučaju će se i stići. Što će zbijanje glava radi postizanja veće snage te efikasnosti grane u unaprjeđenju i promidžbi plemenite kapljice Lijepe naše ići brže, i što će zbijanje glava biti s jedne strane jače povezano ponajprije s bazom (sve vrijedno uvijek i dolazi iz baze) u smislu stvaranja po vinorodnim regijama kao jedinicama pa i, uže po vinogorjima, tijela za čuvanje vlastitih vrijednosti i posebnosti (modernim rječnikom i ukratko: brendiranje proizvoda i teritorija kreiranjem tipične i prepoznatljive ponude), a, s druge strane, sa stvaranjem i dobrim funkcioniranjem tijela na nacionalnoj razini vezanog uz promidžbu hrvatskih kapljice i vinogorja i širenjem kulture vina uz naglasak na domaće proizvode, to bolje. Tržište za vino danas više nisu kao nekad tek lokalni areal i vlastita država nego je to već cijeli svijet, a konkurencija ne spava i nesmiljena je, globalni kolač od kojega treba uzeti komad takav je kakav je, i onaj tko nije domišljat i probitačan odnosno tko je sa slabijim kartama u ruci i tko do izvora stigne kasnije – prođe, dakako, lošije. A ostvarenje će zasigurno ići brže i bolje što pojedinci prije shvate da samo dobro organizirana društvena aktivnost donosi višeslojnu i veću, što je također bitno, i dugoročnu korist i partikularnom interesu, zatim što se prije odmaknemo od, kako bismo ga nazvali 24-karatnog patriotizma koji s pretjeravanjem maltene do neba uzdiže stvari iz svojega dvorišta čak i onda kad je najočitije da je riječ o napuhavanju i netočnosti, potom i što u većoj mjeri u akciju bude uključeno više intelektualaca i poliglota sa širokim pogledima kao rezultatom iskustava stečenih i na putovanjima po svijetu i s poduzetničkim duhom kao i sa sklonosti prema vinu ali i s dovoljnom obrazovanosti u kontekstu eno-gastronomije. Dakako da tu aktivnost mora pratiti odgovarajuća financijska potpora, za koju se, ako ne najvećim a ono svakako dobrim dijelom mora pobrinuti i sama baza (proizvođači, ponuđači), te kvalitetna logistika općenito a za koju se mora pobrinuti država kao institucija, među bitnim dijelovima te logistike u nadležnosti države su svakako nadzor proizvodnje i tržišta, uklanjanje tzv. sive i crne ekonomije... Ne želeći nimalo ovime umanjiti vrijednost medalja visokoga sjaja što ih je određeni broj hrvatskih vina osvojio u protekle dvije godine na renomiranim međunarodnim vrednovanjima plemenite kapljice, ponovio bih, kao podsjetnik, ovdje nešto što sam već u nekoj drugoj prigodi spomenuo: dosta toga pozitivnoga što nam se oko vina događa u novije vrijeme i nije, na žalost, rezultat nekog našeg osobitog i predanog društvenoga angažmana te osmišljenih akcija da se internacionalno nametnemo s kapljicom, nego je uvelike, srećom, povoljan splet okolnosti koji uključuje pojačano zanimanje za Hrvatsku kao turističko odredište (a eno-gastronomija također čini bazu za turizam) i nastojanja potrošača vina, već donekle zasićenih chardonnayem, sauvignonom, merlotom i cabernetom iz manje-više uvijek istih vinogorja, da pronađu zanimljive eno-uratke i od drugih kultivara i iz drugih vinogorja i od drugih proizvođača. To nam sada svakako treba iskoristiti glede plasmana vina, ali ne samo vina nego i drugih proizvoda iz domene gastronomije, pa i iz drugih sektora produkcije, kao i usluga. Valja značajnije razmišljati ne tek jednoslojno i samo na kolosijeku vina, nego kompleksno, na putu plasmana cijeloga teritorija, pri čemu vino može biti i te kako uspješna lokomotiva. I ono što se na domaćem terenu plasira strancima izvoz je, a posebice je uspješan izvoz ako upravo proizvod ili usluga čine dobar dio motivacije strancu da i ponovno dođe k nama. Dobra organiziranost i pametni potezi vinskog sektora, jednostavno, nešto su sine qua non, naime ako ne reagiramo sustavno i kako treba, već sutra u ovome svijetu sklonom zaokretima prema trendovima i modnim hirovima netko drugi može začas postati privlačniji odnosno dovoljno privlačan da trendovi i moda pažnju, i potrošnju, preusmjere njemu. Valja voditi računa da postoje, i kod ponuđača i kod potrošača, oni koji slijede trendove i modu, i oni koji ih stvaraju. U kontekstu ponuđača – a hrvatski vinski sektor je u ovome slučaju ponuđač, dobitnici, dugoročno, oni su koji stvaraju i nameću modu i trendove, a ne oni koji ih tek slijede. Svijet u čaši Pregleda: 148 Komentari (0)
 Napišite komentar
|
RSS feed komentara
