| Forum na temu pospješenja izvoza hrvatskih vina |
| Ponedjeljak, 14 Prosinac 2009 15:27 | |||
|
Kako smo čuli, inicijativa je od Maxima Moralića, sina vlasnika te tvrtke Envera Moralića. Kutjevo d.d. treba u ovome kontekstu, dakle kao organizatora skupa, pohvaliti, jer baš se ono prihvatilo iako je upravo ono, čuli smo u izvještaju, jedan od naših najvećih izvoznika vina, okupljanja hrvatskih vinara na jednome mjestu s ciljem razmatranja stvaranja boljeg imagea hrvatskoga vina i budućeg kvalitetnog izvoza hrvatskih vina. Ovdje međutim valja reći i to da na našu anonimnost glede vina na svjetskoj enogastronomskoj pozornici i neprikladan pristup prema stvaranju imagea našemu vinu kao i, vrlo konkretno, na neprimjerene nastupe na vinskim sajmovima vani već duže vrijeme upozoravaju Ivica Matošević, proizvođač vina i predsjednik Vinistre, jedine udruge vinogradara i vinara (100 članova) u Hrvatskoj koja ipak funkcionira i koja se trsi u stvaranju prepoznatljivih robnih marki i promocije vlastita teritorija, te Vlado Krauthaker, proizvođač i u dva navrata hrvatski Vinar godine, te predsjednik Udruge vinogradara i vinara Kutjeva, koji nastoji svoju udrugu dovesti u punoj mjeri na kolosijek efikasnog poslovnog razmišljanja i djelovanja. Pokrovitelji kutjevačkoga skupa bili su Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, međutim najavljeni ministar Petar Čobanković nije se pojavio, što mu je zamjereno, no stigli su državna tajnica za poljoprivredu Gabrijela Krasić i savjetnik Vinko Milat, pa Hrvatska gospodarska komora, koju je predstavljala Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo ispred kojega je bila ravnateljica Ljiljana Gašparec Skočić. Pozvani da, uz domaćina organizatora Kutjeva d.d., koje je prezentirao predsjednik Uprave Mladen Tišljarec, sudjeluju bili su brojni hrvatski proizvođači, konkretno Đakovačka vina d.d. (Vlado Bekavac, Damir Pejaković), Agrokor d.d. s Beljem, Istravinom, Iločkim podrumima, Agrolagunom i Mladinom (Đuro Horvat), Badel 1862 d.d. (Anto Perković, Dalibor Kulišić), Ivan Enjingi, Vlado Krauthaker, Antun i Željko Adžić, Robert Čamak, Krunoslav Bartolović , Udruga Kutjevački vinari, Davor Zdjelarević, Feravino (Mladen Perak), PP Orahovica (Duško Alebić), IPK Erdutski vinogradi (Slobodan Čapin), Vupik, Agromeđimurje Štrigova (Irena Vrtarić), Zdenko Šember, Đordano Peršurić, Ivica Matošević, Gianfranco Kozlović, Marino Markežić Kabola, Moreno Degrassi, PZ Vrbnik (Slavko Zahija), Frajona, Anton Katunar, Velimir Korak, Zvonimir i Tomislav Tomac, Stjepan Jarec, Kristijan Kure, Vinoplod (Mirko Čala), Dalmacijavino (Ivan Matković), Ivo Skaramuča, Pavo Miličić, Zlatan otok (Zlatan Plenković), Antun Plančić, PZ Pošip (Luka Marelić), PZ Dingač Potomje (Anto Martinović), Blato 1902 (Ivan Milat), Dubrovački podrumi d.d. (Božo Martinović), Andro Crvik, Leo Gracin... Nakon dugo vremena na jednome mjestu toliki tzv. veliki i tzv. manji proizvođači Lijepe naše! Istina, bilo je i dosta nedolazaka. Govori li odsutnost pojedinca o tome da oni nemaju problema s plasmanom vina i ne očekuju veće poremećaje, ili o tome da baš i nisu za zajedništvo i skupnu organiziranu akciju, ili o tome da nisu vjerovali u uspjeh takvog sastanka pa su ga smatrali gubitkom vremena? Od moderatora Igora Hruškara iz odjela za marketing Kutjeva d.d. čulo se na početku da izvoz hrvatskih vina na strana tržišta već više godina bilježi kontinuirani pad. Nasuprot tome, uvoz vina u Hrvatsku iz godine se u godinu povećava. U aktualnom i od izvoza peterostruko većem uvozu vina najveći dio čine nedovršena vina iz regija u hrvatskome okružju, količina baš tih vina znatna je, i to, rečeno je, i te kako otežava prodaju domaćih vina na domaćem tržištu. Uvozna vina porijeklom što s prostora regija u okružju, što iz EU a što iz Novoga svijeta, danas čine, kazano je, gotovo trećinu ukupnog prometa vinom u Hrvatskoj. U takvim okolnostima i s obzirom na rezultate poticajnog Operativnog programa podizanja trajnih nasada u Lijepoj našoj, dakako među njima i vinograda, Hrvatska, koja trenutno bilježi 33.000 hektara pod trsjem i u kojoj je dosta novijih nasada upravo došlo ili vrlo brzo dolazi u komercijalni rod, suočava se s ozbiljnom prijetnjom od viškova vina i s opasnostima od značajnijih mogućih velikih problema kod naših proizvođača. Problemi bi mogli biti toliko jaki da mnogi proizvođači, čulo se to toga dana u Kutjevu u više navrata, možda neće uspjeti opstati. BilancaOtud eto sada taj pokušaj jačeg okreta prema izvoznoj aktivnosti te inicijativa što bi trebala ujediniti vinare pa im, uz smanjene pojedinačne troškove, omogućiti učinkoviti nastup na stranim tržištima, istaknuo je Hruškar, te obznanio kojim će slijedom teći sadržaj sjednice: najprije pregled stanja uvoz i izvoz vina u razdoblju 2001-2008 i detaljniji osvrt na uvoz vina u Hrvatsku u prvih devet mjeseci 2009. (Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, u koji je uklopljen donedavni Hrvatski zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, izlagačica Veronika Kubanović), prikaz postignuća u usklađivanju našeg zakonodavstva oko vina sa zakonodavstvom u EU (Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Jasna Čačić, načelnica Odjela za vino i jaka alkoholna pića pri tom ministarstvu), upoznavanje sa stranim iskustavima u organiziranju izvoza vina (Austrija) ali predavača na žalost nije bilo a upravo od Austrijanaca mogli bismo vrlo mnogo naučiti, diskusija na temu organiziranja vinara, iznošenje prijedloga modela nastupa hrvatskih vinara na stranom tržištu. Za kraj, naravno – zaključci. Inače, bez namjere da budemo zloguki proroci, podsjećamo da su svojedobno upravo u Kutjevu već i donošeni zaključci na temu hrvatskog izvoza vina: zanimljivo, 2001. u Kutjevu je održan skup hrvatskih vinara pod nazivom Vino: izvozni hrvatski proizvod – ali od onda do danas ne samo da poboljšanja plasmana hrvatske kapljice vani nije bilo nego je situacija osjetno pogoršana, kako je sada na ovom nedavnom kutjevačkome skupu izjavila i aktualna državna tajnica za poljoprivredu Gabrijela Krasić, uvoz je frapantno velik a izvoz zanemariv, za što je okrivila u velikoj mjeri i nepovezanost hrvatskih vinara i nedovoljnu organiziranost domaćeg vinskog sektora. Grafikoni o uvozu vina u Hrvatsku i izvozu hrvatskoga vina od 2001. do 2008. s dodatkom pokazatelja za prvih devet mjeseci ove godine, koje je predočila Veronika Kubanović a temelje se na podacima Centra za poljoprivredu, hranu i selo te Državnog zavoda za statistiku, pokazuju ne samo općenito golemi pad našeg izvoza i golemi rast našeg uvoza općenito nego i to da se najviše uvozi vina za preradu i doradu, i to iz Makedonije i Bosne i Hercegovine, nužna je ovdje napomena je uvoz iz BiH bio u oštrom rastu do 2004. potom je počeo padati no kao da se od 2007. oporavlja, dok visoki uvoz iz Makedonije nije poremećen. Gleda li se količina uvoza po sortama vinove loze, najveća se ekspanzija bilježi s vinom od Vranca. Mješavine sorata rasle su do 2004., tada se njihov uvoz počeo smanjivati. Interesantan podatak glede uvoza po sortama: u Lijepu našu koja je kad je riječ o bijelim kultivarima sinonim za Graševinu (to je najrasprostranjenija sorta u Hrvatskoj) od 2007. naglo je počeo rasti uvoz vina od Graševine! Glede našega izvoza podaci su ovi: početkom ovog desetljeća imali smo, barem, prilično veliki izvoz u Poljsku, ali 2002. on je počeo naglo padati, da bi se u 2005. spustio na ništicu. Što se tiče drugih zemalja konkretno npr. Slovenije, Italije i Njemačke, u Njemačku još nešto i ide, ali izvoz u Sloveniju, Italiju i druge zemlje EU je na dosta niskoj grani, bez nekih bitnih je pomaka naviše i naniže. U 2001. najviše smo izvozili mješavine sorata, naši nacionalni ponosi plavci i malvazije plasirani su po dosta niskoj količinskoj stopi, u novije vrijeme gledajući po kultivarima najviše izvozimo vina od Graševine i od Plavca maloga, malazije se u izvozu nisu uzdignule. Kao daleko najveći uvoznici vina u Hrvatsku prikazani su na grafikonu Istravino, koje je 2006. nešto ipak smanjilo uvezene količine, pa Badel 1862., Robić, Hercegovinavino, Iločki podrumi, Segestica koja je je bila golemi uvoznik do 2002., tada kod nje nastupa nagli pad. Kao najveći hrvatski izvoznici prikazani su Kutjevo, koje od 2001. do sada ima dobar kontinuitet, bez oscilacija, te Dalmacijavino i Badel 1862 izvozne crte kojih su na grafikonu pozicionirane nešto niže od Kutjeva d.d., ali to što nisu jače zakrivljene nego relativno ravne pokazuje da je izvoz također stabilan, bez oscilacija, što je dobro. U 2001. uvoz vina bio je, kaže grafikon, dvostruko manji od izvoza, 2003. uvoz i izvoz su prikazani u ravnini, kao podjednaki, a od 2004. uvoz počinje naglo rasti, a naš izvoz padati. Za prvih pak devet mjeseci 2009. situacija je ovakva: u odnosu na isto razdoblje 2008. osjetno je povećanje uvoza stolnog vina, a oko 85 posto uvezenih vina k nama dolazi iz zemalja bivše Jugoslavije. Što se tiče našeg izvoza, najviše hrvatskoga vina 56 posto plasira se opet, kako se to rado kaže, u zemlje regije (čitaj: bivše Jugoslavije), u EU odlazi 38 posto. Dobra vijest u svemu ovome je da se sada nakon prvih devet mjeseci ove godine zapaža porast izvoza naših vrhunskih vina za 14 posto. Interprofesionalna tijelaNakon prezentacije Veronike Kubanović o uvozu vina u Hrvatsku i izvozu hrvatskoga vina, načelnica Odjela za vino i alkoholna pića pri Ministarstvu poljoprivrede Jasna Čačić govorila je o Hrvatskoj u kontekstu njena pridruživanja Europskoj uniji i povezanosti toga i s uvozom odnosno izvozom vina. Poslije podužeg nabrajanja propisa koje je u segmentu vinogradarstva i vinarstva te vina donosila Europska unija i objašnjenja oko usklađivanja i stupnja usklađenosti našeg zakonodavstva s onime u Europskoj uniji, Jasna Čačić navela je nekoliko podataka koje bi svakako trebalo zapamtiti, i o njima bi valjalo voditi računa. Naglasila je da je Europska unija veliki uvoznik vina, te da je količinski gledano prosjek njena uvoza u razdoblju od 2005. do 2007. godine bio 12 milijuna hektolitara. Upravo to što je EU, sastavljena od država s vrlo visokim gospodarskim standardom, veliki uvoznik, sada, kad smo još izvan nje, svakako nam može ići u prilog. A to što su tamo visoki uvoz i visoki standard, po logici implicira zaključak da su i potrošači razmaženiji i zahtjevniji i da je tamo moguće plasirati osebujna i skuplja vina, upravo za kakva Lijepa naša i ima prirodne uvjete. Ali Europska unija je i golemi izvoznik vina, sa 14 milijuna hektolitara plasiranoga vina na treća tržišta, to nam možda u ovome trenutku odgovara nešto manje jer uključuje mogućnost i većeg izvoza u Hrvatsku. I, nešto što je bitno za zemlju koja uđe u EU: to je vrlo veliko prostorno područje sa slobodnim protokom roba, tako da je i golemo tržište. U istupu gospođe Čačić, uz nužnost da što prije uskladimo naše zakone s onima u EU, po prvi se put na ovome skupu u Kutjevu službeno spomenulo nešto što se može nazvati ključnime za mogući široki tržišni uspjeh hrvatskih vina, i izvan državnih granica Lijepe naše. Kao imperativ je, eto, navedeno ono o čemu revija Svijet u čaši već dugo i često piše: stvaranje proizvođačkih i međusektorskih– interprofesionalnih tijela kojima bi se uspostavila adekvatna organiziranost branše, zatim povećanje kvalitete vina i uspostava konstantnosti u kvaliteti, povećanje razine konkurentnosti proizvoda i usluga među ostalime i kroz primjenu oznaka zaštite zemljopisniog porijekla i izvornosti za što zahtjev na nekom određenom prostoru može podnijeti samo grupa proizvođača a ne pojedinac, uporaba tradicijskih izraza u označavanju vina, bolja komunikacija vina i vinogorja, sljedljivost proizvoda. U diskusiji koja je uslijedila, čule su se neke stvari koje su javna tajna i koje jasno govore da sâma država mora tek riješiti neka logistička pitanja iz njene nadležnosti, primjerice u prvome redu uspostaviti punu i učinkovitu kontrolu vezanu uz proizvodnju grožđa i vina u Hrvatskoj, te kontrolu uvoza grožđa i vina, kao i nadzor vezan uz promet vinom – sramota je da to već nije i učinjeno, takav dosadašnji pristup ne ide u prilog renomeu države! Svijet u čaši Pregleda: 712 Komentari (0)
![]() Napišite komentar
|






































