U Hrvatskoj se mijenja kultura pijenja vina

U prosjeku Hrvat popije tek nešto manje od dva decilitra pjenušca, dok Nijemci i Francuzi konzumiraju i više od pet litara pjenušca godišnje.

Posljednjih godina u Hrvatskoj se mijenja kultura pijenja vina, a u skladu s promjenama ni pjenušac više nije samo piće bogatih.

Pjenušci se, osim za doček Nove godine i rođendanske zdravice, sve češće piju uz deserte, kolače i čokoladu, služe ih i kao piće dobrodošlice poslovnim partnerima, a s vremenom će se piti uz jelo, kao i svako drugo vino.

No, unatoč novim pravilima konzumacije, potrošnja pjenušca vrlo je skromna. Naime, prosječan Hrvat godišnje uz popijenih 20 litara vina popije tek nešto manje od dva decilitra pjenušca, dok Nijemci i Francuzi konzumiraju i više od pet litara tog pića po stanovniku.

U ukupnom prometu vina u nas udio pjenušaca i gaziranih vina zaista je zanemariv, manji od jedan posto. Prema podacima Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, lani je u promet pušteno manje od 10 vagona pjenušavih vina, što je vrlo mala količina u odnosu na nacionalnu proizvodnju svih ostalih vina.

U Hrvatskoj su registrirana 22 proizvođača pjenušavih vina, od kojih je u kontinentalnom dijelu zemlje desetak onih koji ih proizvode klasičnom metodom. Njihovi su se vinogradi smjestili na sjeverozapadu zemlje, Plešivici, oko Zeline, u Slavoniji i Podunavlju, no najviše je proizvođača ipak u okolici najvećeg potrošača - Zagreba. Jedan od najstarijih je Franjo Jambrović s Plešivice i njegov pjenušac »Zlatni perlan«, najtrofejniji je, pak, Tomislav Tomac s »Classicom«. Poznata je i Lidija Volovec sa »Šenpjenom«, tu su Mirko i Željko Kos s roseom »Anita«, a nedavno je na pjenušcima počeo raditi i Stjepan Jarec.

Čak i Agronomski fakultet u Zagrebu, uz vino »Crni vitez«, proizvodi pjenušac »Bela« na poljoprivrednom dobru Jazbina.

»Naši pjenušci ne razlikuju se u odnosu na druga, razvikana europska pjenušava vina koja se mogu naći na našem tržištu«, doznajemo u Hrvatskom zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo.No, našim vinarima ne bi škodilo da se malo više reklamiraju.

Nedavno je tvrtka Studio 3G iz Zagreba potpisala ugovor s vinarijom Radgonske gorice, najvećim slovenskim proizvođačem pjenušavih vina, distributerski ugovor vrijedan 200.000 eura godišnje. Riječ je o izvozu na hrvatsko tržište 30.000 boca pjenušca koji kao aperitiv na čaše sve češće zamjenjuje »žestice«.

Za sada se ipak domaći nemaju čega bojati, jer su malobrojni. Proizvodnja pjenušaca još je uvijek daleko ispod mogućnosti potrošnje, pa će zbog malih količina svaka butelja proizvedena u Hrvatskoj vrlo brzo pronaći svoga kupca.

Zlatni, šumski i najmanji pjenušac

U proizvodnji Kraljevskog zlatnog pjenušca »Double gold« koriste se listići 24-karatnog zlata, pa to vino, osim što pruža poseban vizualni užitak, ima i ljekovita svojstva. Drugi su, pak, osmislili »šumski pjenušac«, oplemenjen likerom od borovih iglica. Imamo i najmanji pjenušac na svijetu, okruglu bočicu s vinom Mirjane Zelenike.

Na udaru jeftiniji pjenušci

Tijekom blagdanskog razdoblja osobito je pojačana kontrola kakvoće prirodnih pjenušavih vina, a osobita pozornost posvećena je onima koji se prodaju po niskim cijenama. Osim kategorije prirodnih pjenušavih vina, postoje i kategorije biser vina i gazirana vina. Sva prirodna pjenušava vina, biser i gazirana vina moraju imati oznaku (deklaraciju) koja potrošača informira o sadržaju, podrijetlu, kakvoći i slično.

Marinko Petković