Pažnju su mi privukle dvije vrlo zanimljive etikete pjenušavih vina - Urban Rose koji se radi od cabernet sauvignona i Urban White koji se dobiva od pušipela. Pušipel je tipična srednjoeuropska sorta grožđa te se u različitim zemljama drukčije naziva. Slovenci ga zovu šipon.
Prvi pisani tragovi o vinarstvu i vinogradarstvu u Međimurju datiraju još Rimljana kad je Plinije Stariji pisao o jako dobrim vinima koja su se proizvodila u okolici Strida što se pretpostavlja da je današnja Štrigova. Štrigova spada u gornje Međimurje i od pamtivijeka je vinogradarski kraj koji svoj ozbiljniji razvoj započinje još od 1261. godine, za vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Jako je dobro i razdoblje između 14. i 16. stoljeća kada je Međimurje pod upravom grofova Zrinskih, a vrijeme pod Austro-ugarskom upravom smatra se vrlo bitnim za razvoj vinarstva u Međimurju. Ovaj lijepi bregoviti kraj smješten je uz samu granicu Hrvatske i Slovenije, te u nekim slučajevima državna granica prolazi čak i kroz obiteljsko dvorište.
U stalnom usponu
Sve ovo neodoljivo podsjeća na slične slučajeve u mnogim europskim zemljama gdje se vinogradi nalaze uz samu granicu, poput Goriških brda, južne Štajerske, Burgenlanda ili Alzasa. Od osamostaljenja Hrvatske, međimursko vinarstvo i vinogradarstvo je u stalnom usponu i u zadnjih deset godina, uz Plešivicu, predstavlja najveće osvježenje na vinskoj sceni Hrvatske. Jedna od značajnijih vinarija u ovom lijepom kraju je obiteljska vinarija Štampar u naselju Sveti Urban koje spada pod Štrigovu. Vinarija Štampar svoju povijest počinje još davne 1913. godine, ali naravno moderna povijest počinje 1991. kad se ova vinarija pojavljuje na tržištu s buteljama graševine i muškata žutoga te skreće pozornost na sebe. Štampari danas obrađuju 11 hektara vinograda, a sljedeće godine u rod dolaze još tri hektara pa će ukupno imati 14 hektara vlastitih vinograda.
Dominantna sorta grožđa u vinogradu je naravno pušipel. Pola vina se na tržište plasira kroz butelje, a druga polovica kroz litrena pakovanja. Pušipel je, slično kao i graševina, tipična srednjoeuropska sorta grožđa te se u različitim zemljama drukčije naziva. Slovenci ga zovu šipon, Mađari furmint, a kod nas, u ostatku bregovite Hrvatske nosi još i naziv moslavac. Štampari su na tržištu prisutni s osam etiketa mirnih bijelih vina te s jednom etiketom crvenog vina i tri etikete predikatnih vina. No, moju su pažnju privukle dvije vrlo zanimljive etikete pjenušavih vina - Urban Rose koji se radi od cabernet sauvignona i Urban White koji se dobiva od pušipela. Stoga bih danas s vama podijelio moje viđenje pjenušca Urban White.
Prefiks Urban u ovoj priči dolazi od mikrolokacije Sveti Urban gdje je smješten njihov "Grand Cru" vinograd. Bazno vino je dobiveno od grožđa koje je brano ručno, sredinom rujna. Nakon prerade vino je odležavalo osam mjeseci u drvenoj bačvi na finom talogu te je potom stavljeno u boce s tiražnim likerom. U boci je provelo sljedeća 24 mjeseca kada je napravljena degožacija ili izbacivanje taloga te mu je dodan ekspedicijski liker i pjenušac je konačno dobio svoj karakter extra brut. Urban White krasi lijepa zelenkasto žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto, po točenju u čašu iz nje se širi mnogo sitnih, živahnih i brzih mjehurića. Na mirisu se prvo javlja lijepa nota zelene jabuke, koju prati nota bijelog cvijeća te malo ogrozdine, a potom nota marelice koju prati nota korice kruha i nota kvasca, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane krasi ga izvrsna svježina te jako dobra mineralnost uz srednje tijelo. Vino je djelomično uravnoteženo jer ipak malo prevladava tvrda desna strana s izvrsnim svježinama, intenzivnost okusa mu je djelomično izražena isto kao i trajnost okusa. Urban White je harmoničan, fine kakvoće, a na aftertasteu se javlja kombinacija zelene jabuke i svježe marelice. Vino je u izvrsnoj formi i spremno za trošenje. Enogastronomski izvrsno paše uz sirove morske delicije, a ja bih se odlučio za kombinaciju sirovih škampi i sirovih dondola.
