Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA uspješno je u ožujku ove godine uspostavila prvu tematsku turističku cestu u najjužnijoj hrvatskoj županiji. Poluotok Pelješac je izabran zbog bogate ruralne turističke ponude, a "Vinsko carstvo Pelješac" dobilo je naziv po najvećem resursu i potencijalu toga ruralnog prostora.
U DUNEA-i ističu da pelješku vinsku cestu čini 100 sudionika s 22 vinarije, 18 kušaonica vina i jednim vinskim barom, osam agroturizama, 40-ak restorana, dva školjkara i tri proizvođača originalnih autohtonih suvenira, a nude se i planinarske te biciklističke staze.
Prosušene bobice
Uz Potomje, Orebić, Janjinu i Putnikoviće, poseban su status izborile Ponikve, u kojima je čak šest vinarija, o kojima putnike namjernike izvješćuju i putokazi. To su vinarije obitelji Ćurlin, Vukas, Andrović i Miloš te vinarije Miša i Željka Ledinića.
U svakoj od tih vinarija uzgoj vinove loze i proizvodnja vina obiteljska su tradicija, a vina koja proizvode njihov su ponos. Tako je i s plavcem malim obitelji Ćurlin, koja je vinariju otvorila 2007., dok obitelj Andrović već treću generaciju uzgaja jedino tu sortu te proizvodi vrhunsko i kvalitetno vino. Zanimljivo je kako zaštitni znak čaglja na etiketi, zapravo, predstavlja nadimak obitelji uporne u borbi s prirodom.
Većina od 20 tisuća trsova u vinogradima obitelji Vukas zasađena je u razdoblju od 1950. do 1980. godine i u cijelosti je to plavac mali, o kojem od 2002., nakon preuzimanja vinarije, brinu braća Dubravko i Đani. Oni uz pomoć struke nešto drukčije pristupaju proizvodnji vina, te 2006. nastaje prvo vrhunsko vino "Plerej". Već od 2009. dio vinograda ostavljaju za kasniju berbu, od koje nastaje polusuhi "Plerej grand cru" s 16,2 posto alkohola.
"Naš cilj je imati što manji prinos i što kasniju berbu, kako bismo dobili što veći font prosušenih bobica i što bolju sirovinu za vrhunski plavac. Ne trudimo se proizvesti vina koja su posebno harmonična, lagana i uz to prihvatljivija širem tržištu, nego voćno i robusno vino s aromama tipičnim za tu sortu. Taj plavac ima svoj identitet i autohtonost, što ne znači da ne koristimo moderne tehnologije. Naprotiv, nakon fermentacije u inoksu, vino odležava u drvenim bačvama" - kazuje mlađi Dubravko Vukas dok pogledom miluje čašu dragocjenog plavca, za koji doslovce pljušte priznanja. Braća, inače, očekuju da iz Zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo stigne rješenje o puštanju u promet njihova pjenušca, koji su znalački odradili klasičnom metodom vrenja u boci.
Da ljubav prema lozi i vinu raste kad se shvati koliko je to kompleksno i zahvalno, te koliko novih izazova uz golemu uloženu ljubav i trud donosi svaka nova berba, znaju i u vinariji Miloš, koja je među prvima na Pelješcu uopće postala istinski brend, koji se u vinskom turizmu svakodnevno potvrđuje te stječe nove poklonike. U vinariji glavnu riječ ima Frano Miloš, ali su sinovi Ivan i Josip ti koji su uz njega dan i noć. O svom vinu, nastalom ručnom eko-obradom vinograda, gotovo pjesnički govori Frano.
Iskorak u budućnost
"U nijansama se kroz čašu prelijevaju reflektirajući tonovi u gibanju. U svojoj slojevitosti oni govore i šapuću o vremenu i kamenu. Niz obod čaše, nježne i trome, izviru suze kao iz nekog drugog svijeta, lagano se spuštaju, zatvaraju krug. Neprestano tragajući za višom kvalitetom vina, suhe godine 2003.-2007. smo iskoristili da dobijmo maksimalnu kvalitetu suhih vina: punoću, sklad, originalnost, jedinstvenost i, što je najvažnije, vina za dug život. Ta kvaliteta vina postaje konstanta moga plavca malog - Stagnuma, i vjerujem da smo učinili veliki iskorak za njegovu budućnost" - kazuje Frano Miloš, bez čijih se vina više ne može zamisliti ni jedan spomena vrijedan vinski podrum u Hrvatskoj, te najavljuje nove iskorake svih Pelješčana na tržište EU-a, gdje će se, siguran je, dokazati u vučjim uvjetima nemilosrdne konkurencije.
Bacanjem novčića na pismo-glava, izbor između vinarija Ledinić pao je na onu Željkovu. Kad su se probudili usnuli geni, ugostitelj s Kaptola u Zagrebu prodao je restoran ocu glumice Jelene Perčin, Zdravku, i vratio se u rodni kraj. Htio je svoj vinograd, da ga posadi na osobno iskrčenoj zemlji, a ne boriti se s bratom za očevo nasljedstvo. To je i učinio: u četiri godine posadio je 13 tisuća trsova k Prapratnom okrenutim padinama.
"Nije bilo teško raditi ono što volim, a financirao sam novcem od restorana i proizvodnje školjki. Ponikovski vinogradari sada od EU-a traže da se zaštiti ovaj lokalitet, iz kamena kojeg plavac mali ima onaj prepoznatljiv i neponovljivi buke koji je nemoguće zamijeniti. Pravim "malu ediciju" od samo 10 tisuća butelja i premda sinovi još nisu zagrijani za vinarstvo i vinogradarstvo, osjećam: geni će se i njima probuditi, ostat će na Pelješcu i Ponikvama, koje će biti kruna pelješkog vinskog carstva" - kazuje Željko Ledinić. Uz samu cestu od Stona prema Ponikvama, okružena vinogradom, vinoteka ŽL nudi tri vrste plavca.
