Sezona iza nas bila je loša za poljoprivrednike, a naročito se lošom pokazala za vinogradare. Osim što su se sunčani dani ovog ljeta gotovo mogli prebrojati na prste dvije ruke, opetovani napadi raznih bolesti i višegodišnje zanemarivanje potreba ovog dijela poljoprivrede dovelo je do značajnog pada uroda pa su prinosi bili manji od 10 do čak 50 posto, ovisno o mikrolokacijama vinograda.
Vinari broćanskog kraja kažu da će ovo sigurno biti jedna od godina za pamćenje, ali da je neće upamtiti po dobrome kao protekle dvije. No istovremeno ne žele jadikovati već svi redom ističu da će znanje i iskustvo ove godine doći do izražaja.
Vinogradi oboljeli rano
Samo do polovine rujna na području našeg najpoznatijeg vinogradarskog kraja, Brotnja, zabilježeno je oko 2500 milimetara vodenog taloga, a ovo je kraj u kojem tijekom cijeloga ljeta često ne padne ni 800mm kiše.
"Obilne kiše u prvom su redu ometale redovitu zaštitu, dalje, zaštitna sredstva imala su značajno kraći vijek djelovanja nego što je to uobičajeno u sušnim vremenima, pa je došlo do velike zaraze u vinogradima tko nije redovito tretirao lozu. Naime, u vinogradima se najprije pojavila peronospora, a zatim i pepelnica. Ljudima koji su zaštitili na vrijeme bilo je u redu, međutim, kasnije se ponovno pojavila peronospora i došlo je do truleži grožđa i pojavila se kisela trulež, gdje je već u bobici bilo octene kiseline", objašnjava enolog Tihomir Prusina iz Vinarije Čitluk.
Na podrumarima je stoga ove godine znatno veća odgovornost da proizvedu dobro vino, jer, objašnjava dalje Prusina, oni i dalje trebaju pripremiti zdravo vino, dok je za vrhunsko potreban ne samo poseban trud, nego i mogućnosti. Dok je udio vrhunskog vina u normalnim godinama, sukladno grožđu, od 7-10%, ove godine će tek najpoznatiji podrumi moći osigurati nešto više od 1% vrhunskih vina.
Podrumi Andrija zbog svoga desetljećima prepoznatljivog imena mogli su ipak, uz nešto veći trud, osigurati kvalitetno grožđe. Dugo su na to pripremali i svoje dobavljače, a kako objašnjava enolog Josip Martinović, odvažne uvijek isprati i sreća.
"Možda smo u ovom dijelu Hercegovine imali i najviše sreće jer imamo rastresito tlo pa ta ogromna količina vode koja se slila brzo i prođe. Počelo je još zimus, jer najavljivali su oštru zimu, a dogodilo se da je bila najtoplija zima u zadnjih 150 godina. Na ovom mjestu gdje razgovaramo, kod Podruma Andrija, ja nisam zabilježio nijednu temperaturu ispod ništice, nijedan mraz. Bolesti koje prezimljuju startale su rano. Ljudi koji nisu bili spremni na to, nisu radili zaštitu sistemičnim preparatima, već kontaktnim, kako se inače radi do cvatnje, suočili su se s pepelnicom i plamenjačom."
Martinović naglašava da je ove godine bilo mudro savjetovati se sa stručnjacima, budući da je godina bila prilično neuobičajena. Obično u Hercegovini krajem svibnja i početkom lipnja oborine prestanu sve do berbe, no ove godine situacija je bila potpuno suprotna. Jedva dvadesetak dana sunca nije nimalo olakšalo rad vinogradarima.
Prvi jesenji dani popravili stanje
Enolog Martinović naglašava i da nisu svi vinogradi jednako pogođeni lošom godinom. Najviše su, istina, stradali mali obiteljski vinogradi koji su na isparceliziranoj zemlji, obično i ne na najboljoj lokaciji za vinograd. No oni koji su mogli odbaciti dio uroda na vrijeme i sačuvati samo zdravo grožđe, njihovi su se nešto veći trud i odricanja isplatili. Oni koji su imali dio zemlje na rastresitom tlu i osunčanoj padini, ti loše vremenske prilike gotovo nisu ni osjetili, ako su se pobrinuli da sačuvaju zdravo grožđe.
"Ovih zadnjih dvadeset dana popravilo je donekle situaciju, kada smo imali temperature od 20-26 stupnjeva Celzija po danu i hladne noći, što je i najbolje za zriobu grožđa. Uz dovoljno vlage u tlu, loza najbolje funkcionira, tamo gdje je ostala zdrava. Ako nema lista, nema fotosinteze, nema procesa u biljci, tu se ništa nije dogodilo. Tako da smo i mi ostavili dio vinograda i bilježili smo dnevno nakupljanje šećera od 0,1 do 0,2%. Ako je šećer bio 18, za nekoliko dana čekanja s berbom moglo se dobiti i 20%" opisuje Martinović.
Ono što se sada treba napraviti jest primijeniti stručnost ljudi kakve imamo u hercegovačkim podrumima. Prusina objašnjava da se više ne bi smjelo dogoditi da nam podbaci vinska sezona.
"Mi smo stidljivo, s najboljih položaja birali grožđe. Najprije smo brali ono s loših pozicija, oštećeno i ono koje je počelo obolijevati, da bismo na trsu ostavili zdravo grožđe. Posljednje smo obrali ono grožđe koje smo ostavili za špicu vina". Ove godine ćemo stoga imati nešto manje vrhunskih vina, ali tješiti se da je slično stanje na potezu od Italije do Grčke pa mi nismo ni najgore prošli", dodaje Prusina.
Iskusni se pripremali za lošu sezonu
Oni s obiteljskom tradicijom nisu se dali smesti. Dok stoji pred tisućama boca koje su čuvane od prošle godine, a uskoro će biti isporučene u sjevernije krajeve, poznati vinar Grgo Vasilj objašnjava da su svi iole iskusniji vinari čuvali dio vina od ranijih godina, prvenstveno kada govorimo o posljednjih par godina, koje su od uobičajenih godina odudarale po pozitivnim svojstvima.
"Mi stariji volimo da kažemo, kad nas pitaju kakva će godina biti dok je berba pa dok se stavlja u bačve, ne znamo dok sve ne bude gotovo. Ova godina je bila specifična jer je bilo više padalina, međutim, upravo sada treba biti dovoljno mudar pa izvesti vino na, da tako kažemo, pravi put. To znači da ne treba biti tvrdoglav i uzdati se u sebe, ako nisi inženjer, potrebna je suradnja s enolozima. Mi, hvala Bogu, imamo izvrsne stručnjake u Hercegovini i siguran sam da možemo izvući dosta lijepa, aromatična i lepršava vina. Neće možda biti jaka, ali će biti ukusna vina", optimističan je Vasilj.
Na loša vina ne pristaje ni jedan od najuspješnijih hercegovačkih vinara Miro Ćorić. Ugostivši nas ispod slike na kojoj su on i braća Valentin i fra Šimun te njihov pokojni otac Andrija, Miro uz čašicu Blatine objašnjava da su ga oduvijek učili da se ne polakomi u godinama kakve su bile iza nas.
"Znate da je vinograd kao i žena, morate doći brzo i puno raditi. Pokojni tata što je zapisivao, 1972. godina je bila slična ovoj, malo teža ili malo lakša od ove. Našim stručnim odabirom, naših ljudi, nas u kući, grožđe ove godine smo izabrali najbolje od mogućeg. Neće biti puno vrhunskog ni grožđa ni vina, ali zato će kvalitetnog biti."
Ćorić objašnjava da se vino dobiva u vinogradu pa su i oni ove godine radili izbornu berbu. Ne samo da su uzimali grožđe s odabranih lokacija, nego su i s radnicima i dobavljačima surađivali pri odabiru samo zdravog trsa, samo zdravog grozda. U ovakvim, nešto lošijim godinama, najviše će doći do izražaja umijeće podrumara, ali vino ne smije biti mnogo lošije zbog nešto lošije godine.
"Sjetim se kako je pokojni tata uvijek govorio, ako su dvije, tri pet godina dobre, ostavljaj pare. Neće uvijek biti dobra godina. I tako smo mi uvijek radili. Ostavljali smo i imamo dovoljno zaliha vina i naši kooperanti neće ostati zakinuti."
Ćorić ipak podsjeća da su najviše stradala mala obiteljska imanja, s manjim i vinogradima i podrumima, gdje nije bilo moguće godinama čuvati zalihe vina.
Nema pomoći države
U godinama kakva je ova trebala je uskočiti država, podsjećaju svi vinari. Ali kako očekivati od države da uskače u pomoć u vremenu krize, kada za svih ovih dobrih godina iza nas nije napravila ništa za unaprjeđenje vinogradarske i vinarske djelatnosti.
"Ja sam pokušavao osigurati vinograde i onda su mi te osiguravajuće kuće izbacile cifre koje se apsolutno ne isplate. Došlo bi euro po trsu, to je smiješno, naglašava Ćorić dodajući da u našoj državi nitko ne želi pošteno ni razmišljati ni raditi te da od silnih privatnih interesa nije moguće očekivati bilo kakvu ozbiljnu državnu strategiju."
Vinari ne očekuju naknadu u smislu da im se isplati u vrijednosti propalih prinosa, ali bi voljeli da mogu računati, bar u ovako lošim godinama, da im država osigura naknadu uloženog pa bila to trećina ili četvrtina od iznosa štete.
Grgo Vasilj kaže da trebamo biti realni da je stanje kakvo jest i da nema novca te da je teško očekivati da se itko pozabavi naknadama štete.
"Ali bilo bi pametno. Vinogradarstvo i vinarstvo su unosna grana gdje se uz malo dobre volje mogu otvarati nova radna mjesta i može se državni budžet malo bolje puniti. Samo malo više voditi računa, od općine, županije pa sve do entiteta i državne razine. Odavde su mladi ljudi oduvijek išli, ali to bi trebalo biti mnogo manje", jasan je Vasilj.
Stanje se iz dana u dan mijenja, primjerice, Crnogorci su imali lošiji plasman na istok pa se mogu okrenuti bh. tržištu, tvrdi Vasilj. Svaki dan je novi izazov i samo trud i konstantan rad mogu donijeti rezultate. Opet, ostaje činjenica da bi u razvijenijim zemljama poljoprivrednici bili spremniji. Tako enolog Josip Martinović navodi da domaće meteorološke službe uopće nemaju odjel namijenjen isključivo potrebama poljoprivrednika.
"Nisu na razini kao na zapadu. Mi pratimo njemačke prognoze, dosta surađujemo s Hrvatskom, sa CroMeteom, koji imaju veliki broj mjernih stanica, koje daju kvalitetne podatke i nama trenutno jedine dostupne podatke."
Martinović dalje objašnjava da tržište očito postoji te da je potrebno samo malo dodatnog truda ili zaposliti još nešto kadra koji će pratiti stanje na terenu, temperature u tlu, količinu vlage i slične detalje koji su i ovu godinu mogli učiniti mnogo manje bolnom po poljoprivrednike. Da su poljoprivrednici na vrijeme znali kada će biti pljuskovi, mogli su uštedjeti jedno ili čak dva tretiranja loze i moglo se i iz loše godine izvući znatno više prihoda i novca.
Ipak, iza nas je ne samo loša godina, nego i loš odnos vlasti koja nije donijela ključne razvojne strategije, nije adekvatno riješila zakonski okvir, nije zaštitila domaće proizvode, pogotovo autohtone, geografski prepoznatljive i to su sve pitanja kojih se nova vlast mora žurno, odmah po formiranju resornih ministarstava, prihvatiti da loše godine ne bi postale redovita pojava.
