Šesta godina je počela teći od intervjua sa mnom u Glasu Istre u kojem sam rekao da će vino napravljeno iz grožđa sorti teran i refošk postati prvo veliko hrvatsko, u svijetu prepoznato crveno vino. Objavljivanje tog intervjua zateklo me u Meranu na vinskom festivalu i saznah da je objavljen, tako što mi je zazvonio telefon i jedan me poznati dalmatinski vinar, koji ima vinograde i u Istri, upitao jesam li normalan.
Iako su mnogi, dalmatinski vinari napose, smatrali da je ta izjava data u trenutku dekoncentriranosti ili da je samo posljedica moje bliskosti s istarskim vinarima, do nje sam došao hodočasteći po mnogim vinskim sajmovima, radionicama na njima, prezentirajući hrvatska vina i razgovarajući o njima s mnogim vinskim stručnjacima. Pomno sam analizirao ukus vinskih znalaca, prvenstveno nositelja titule Master of Wine i vinskih novinara i njegovom projekcijom na hrvatsku vinsku scenu, došao do zaključka, kojeg sam izrekao u toj izjavi.
Što je veliko vino i koji su po mom sudu kriteriji koji ga određuju, nisu teme ovog članka, a zainteresirane upućujem na članke objavljene na vinskaprica.com, našoj web stranici. (Parker veliki, plavac mali....).
Kada sam donosio takvu procjenu, ona je kao i svaka procjena imala po meni kritične elemente koji će presudno utjecati na njeno ostvarenje. Pravilna procjene genetskog potencijala sorte teran, znanja i umješnosti istarskih vinara, kušačkog ukusa relevantnog dijela tržišta Europske unije i SAD-a.., na primjer. Te će tri odrednice i njihova pravilna procjena bitno odrediti točnost moje procjene. Danas mogu biti zadovoljan točnošću procjene za sve tri odrednice. Morenu Coronici i Giorgiu Claiju, koji su u berbama 2007., 2008. i 2009. Gran Teranom i Brombonerom pokazali da je moja procjena točna, priključili su se obitelj Benvenuti i Mladen Rožanić. Istovremeno plejada mladih vinara (Geržinić, Kraljević, Ritoša, Terzolo, Tomaz, Trapan...) sadi nasade terana i priključuju se Marinu Markežiću Kaboli i rade impresivna vina nepretenciozne stilistike i samo je pitanje berbe kada će se i kojim redom priključiti prije spomenutom četvercu.
Jako bitna činjenica za treću odrednicu moje procjene je da se i najznačajniji vinar istarske vinske scene Franko Kozlović s berbom 2011. ponovno vraća teranu u također nepretencioznoj inox stilistici prvenstveno voćno-cvjetne aromatike, cjenovnog razreda do 10 eura. Upravo taj teran pobire pohvale britanskih vinskih znalaca (Oz Clarke, Anthony Rose...) koji cijene da upravo takva stilistika i taj cjenovni razred predstavljaju savršen odabir za nastup na zahtjevnom britanskom tržištu.
Ali, umjesto da uživam u svojoj pravilnoj procjeni koja bi napuhala moj starački ego, trenutna situacija je takva da je hrvatskim vinarima zabranjeno koristiti naziv teran od berbe 2013., jer je Slovenija zaštitila teran kao postupak dobivanja vina iz sorte refošk!!!! Dakle, pola moje procjene je zasigurno pogrešno i to iz razloga kojeg nisam ni sanjati mogao. Susjedi Slovenci zabraniše nam korištenje imena teran i zaštitiše to ime kao njihovo ekskluzivno i za to dobiše pravovaljanu i važeću odluku Europske unije.
Više manje za moju krivu procjenu i povrijeđeni ego, no puno je ozbiljnija situacija s vinarima iz hrvatskog dijela Istre, koji su na nešto manje od 300 hektara posadili teran, iz njega napravili vino i sada ga ne mogu pustiti na tržište pod nazivom teran.
Njih 46-orica okupiše se 09. 12. 2014. u zagrebačkom hotelu Antunović na poticaj udruge vinara Vinistra, a u organizaciji konzultantske tvrtke Vinart i Saše Špiranca, kako bi javnost i stručne vladine organizacije pri Ministarstvu poljoprivrede prvenstveno i one u stručnim udrugama (Hrvatska gospodarska komora) senzibilizirali i ukazali na problem zabrane korištenja imena teran, nametnut od berbe 2013. odlukom Europske unije.
Konferencija o teranu, kako je nazvano njihovo okupljanje, započela je uvodnim govorom Nikole Benvenutija, vinara iz Kaldira, malog mjesta pokraj Motovuna. Jedan od braće Benvenuti, odnedavno novi predsjednik Vinistre, odmjerenim je, ali odlučnim riječima opisao situaciju u kojoj su se našli istarski vinari u hrvatskom dijelu Istre i poslao poruku slovenskim kolegama da još postoji mogućnost dogovora.
U nastavku konferencije Franko Lukež, predsjednik Hrvatskog Sommelier Kluba, proveo je sudionike kroz povijest terana na području Istre. Izdvajamo podatak o preko 30.000 hektara (sic !!!!!!!!!!) pod teranom 1880. godine.
Profesor Edi Maletić upoznao je prisutne vinare i preko stotinjak njihovih gostiju s rezultatom naučnog rada tima kojem je bio na čelu (suradnja Agronomskog fakulteta Zagreb i Fakulteta za poljoprivredu Poreč), a koji je nedvosmisleno utvrdio da su teran i refošk i genetski različite sorte.
Kroz pitanja na kraju ova tri izlaganja u raspravu su se pored govornika uključili i predstavnici Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske gospodarske komore i predstavnik Istarske županije zadužen za poljoprivredu.
Sažetak bitnih događanja o kojima se raspravljalo kroz pitanja i odgovore na konferenciji, ali i na njenim marginama:
- 2005. godine Slovenija zaštićuje postupak dobivanja vina iz sorte refošk pod nazivom kraški teran.
- Hrvatska ne reagira, jer kao i kod pršuta (kraški pršut - istarski pršut) postoji mogućnost zaštite istarskog terana
- 2008. godine u sklopu usuglašavanja s novim zakonodavstvom Europske unije nestaje pridjev kraški i Slovenija zaštićuje teran
- Hrvatska ne reagira u postupku zaštite (po izjavi predstavnice Ministarstva i da je reagirala ne bi spriječila zaštitu, jer nije bila članica Europske unije)
- 2009. godine, kada je sagledala što se zapravo dogodilo, Hrvatska se upravo na bazi povijesnih argumenata izloženih u izlaganju Franka Lukeža i genetičkih i ampelografskih dokaza iz izlaganja profesora Edija Maletića iz kojih proizlazi da su Slovenci napravili presedan i zaštitili sortu (kao da su Francuzi zaštitili Pinot noir) žali Europskoj komisiji na odluku o zaštiti terana. Komisija donaša odluku da se za vina do zaključno berbe 2012. ta odluka ne odnosi i poziva Sloveniju i Hrvatsku na dogovor. Kroz pregovore hrvatski vinari iz Istre nude model na kojemu funkcioniraju i malvazija i pršut....Istarski pršut ili malvazija zaštićeni u sve tri zemlje (Italija, Slovenija i Hrvatska), no slovenski vinari ne pristaju.
- U pregovorima prolazi vrijeme, prodala se berba 2012. i dolazi krajem ovog ljeta na police slovenskog trgovačkog lanca Mercator teran dva hrvatska vinara i oba bivaju povučena. Jedan od njih, Franco Cattunar, govorio je i osobno o tome na konferenciji.
- Na nedavnoj prezentaciji hrvatskih vina u Rimu u listopadu, Slovenija preko svoje diplomacije traži izostavljanje dva vina: Coronica Gran Teran 2009 i Kozlović Teran 2013. Talijanski organizator provjerava odluku Europske komisije i povlači s prezentacije samo Teran Kozlović 2013.
- Istarski vinari, shvaćajući iz ova dva zadnja poteza da će teško postići dogovor s kolegama Slovencima, odlučuju se na organizaciju Konferencije o teranu.
U raspravi o gornjim temama zatrubile su i dvije trube jerihonske, koje su pozivale na bojkot slovenskih vina i notu slovenskim vinarima koja bi se uputila preko strukovnih udruženja. Strasti se brzo smiriše i prešlo se na vođeno kušanje terana u dvije radionice. Mladi i Odležani terani.
Kako će po našem sudu puno bitnija za njihovu opstojnost biti činjenica kakvi su no kako se zovu, evo nekoliko zapažanja o teranima koje smo kušali:
A: Mladi terani
Zajedno s Ivom Kozarčaninom vodio sam tu radionicu. Jako dobra kvaliteta izabranih vina. Sedam uzoraka (Tomaz 2013, Agrolaguna 2013, Kozlović 2013, Coronica 2013, Trapan 2013, Cuj 2012, Geržinić 2012) savršeno su iskazali živost i voćno cvjetno animalno vegetalnu aromatiku i načelno pametnu upotrebu drveta koja nije pokrila teran, već se naslonila na njega, dajući mu dodatnu začinsko, dimno, zemljastu komponentu. Jedino je Fakin 2013 ostao malo divlji, neposloženo svjež, neukroćen, kao da je poprimio obilježja prezimena vinara. No, moramo mu dati kušački popust s obzirom na to da je par dana prije radionice napunjen u boce specijalno za radionicu. Posebno ističemo Agrolagunin Teran 2013, izvrsno vino za novac, maloprodajne cijene 39,99 kn, voćno, živahno, skladno, harmonično, užitno, a ne banalno vino. Po nama primjer kako bi bazni teran iz inoxa trebao izgledati.
Teran je rijetka crvena sorta (uz pinot noir i merlot, ponekad) koja ima cvjetne arome kao karakteristike sorte (primarne arome). Agrolagunin Teran je primjer za to. Jagodasto malinasti bombončić s osušenim laticama ljubice i ciklame. Teran nije tanična sorta, a kako načelno uz visoku kiselinu, nakuplja i dosta visoki ekstrakt, dobro podnosi drvo u vinifikaciji i odležavanju. Ostali terani primjer su ozbiljnije, suše voćnosti prožete animalno, vegetalno, zemljasto, gljivastom aromatikom. Respektabilan izbor vina u cjenovnom razredu od 40 - 100 kn maloprodajne cijene po boci, izuzetne gastro iskoristivosti, o čemu je posebno bilo riječi na radionici.
B: Odležani terani
Danijela Kramarić i Sandi Paris vodili su radionicu odležanih terana. Uz dužno poštovanje kolegama, začudilo nas je što u izboru odležanih terana nije bilo Gran Terana 2008 ili...Priča o odležanim teranima bez Morena Coronice?
Od izabranih, po našem su sudu samo dva dokazala da teran može dostojanstveno stariti i da
ima potencijal odležavanja. Ritoša 2011. i Benvenuti 2009. Ostali uzorci (dva vina su bila u silasku, dva s manama u vinifikaciji, a dva stilistički pokrivena drvetom) nisu baš potvrdila tezu o teranu kao sorti podesnoj za odležavanje. Po našem sudu tu se trebalo naći mjesta za Kabola terane, izuzetno korektno vinificirane i lijepog potencijala odležavanja.
Konferencija je završila druženjem, razgovorom i kušanjem terana svih prisutnih vinara, čija vina su bila ponuđena u predvorju s posebnom naljepnicom preljepljenom preko originalne etikete: Teran zabranjeno voće.
Konferencija je tehnički bila jako dobro organizirana i okupila je zavidan broj vinara i stručne javnosti. Čini nam se da je jako dobro popraćena na društvenim mrežama, blogovima i stručnim prilozima pojedinih dnevnih novina. Izostala je njena zastupljenost u dnevnim novinama i na televizijama. Ako je njezin cilj bio da senzibilizira javnost i lagano izvrši pritisak na slovenske vinare primarno, a na naše institucije sekundarno, onda baš nismo sigurni da je to i učinjeno. Barem koliko mi primijetismo.
Istarski vinari suočeni su s jednom legitimnom, ali nepravednom odlukom. Nema previše pomoći od pitanja: Tko je kriv za to?
- Bizantizam koji je načelno vezan za Levant, za nešto što je u načelu istočnije, a što pogađa kada stiže sa zapada, posebno od susjeda koji su kolege, vinari. Možemo prihvatiti da je interes u poslu i politici uvijek ispred kolegijalnosti, no mi mislimo da bi dugoročno veći interes za vinare iz sve tri zemlje (Italija, Slovenija, Hrvatska) bio da brendiraju teran zajednički uz mogućnost zaštite kraškog, sežanskog, koparskog, motovunskog...ili bilo kojeg drugog lokaliteta na kojem se teran uzgaja. Ne vidimo posebnog smisla, a bogme ni pameti u tome da slovenski vinari iz Istre Primož Štoka i Edvin Širca, na primjer, i Edi Kante i Benjamin Zidarić, talijanski vinari s tršćanskog Carsa, mogu svoja vina nazivati teranom, a Moreno Coronica i Bruno Trapan to ne smiju?!
- Aljkavost i nesposobnost nadležnih resornih službi? Predstavnica Ministarstva poljoprivrede je na Konferenciji rekla u dva navrata da Hrvatska nije bila u prilici reagirati na slovensku zaštitu terana jer da u trenutku kada je ta odluka donesena, nije bila članica Europske unije. Nama zvoni, isto kao i kolegi Suhadolniku, o čemu piše na svom blogu Suhi u čaši, da je u više navrata u TV emisijama HRT rečeno da je Hrvatska bila pozvana reagirati na slovenski zahtjev o zaštiti terana, ali da je propustila reagirati...
Naše je mišljenje da im neće previše pomoći ni enolozi, genetičari, ni povjesničari, ni senzibilizirana javnost, ni naše institucije, bogami ni slovenski vinari pritisnuti od svih njih. Pomoći bi im mogao dobar pravnik specijaliziran za to područje, dobar lobista, ako nije prekasno za njega i dobar PR stručnjak... Možda novi vlasnik Mercatora u tihoj diplomaciji..
Pravnik da procjeni ima li osnove za tužbu protiv Europske unije ili možda Slovenije i koliko je predvidivo trajanje procesa i vjerojatnost njegovog dobitka.
Lobist i PR-ovac manje za to da eventualno brzinski iskomuniciraju i pokušaju ostvariti dogovor sa slovenskim vinarima, a više za plan B - pripremu za izbor drugog imena i kako tu situaciju pretvoriti u dobitnu. Nismo preveliki optimisti, jer sve nabrojene varijante dosta koštaju, a vinari prepušteni sami sebi teško da će u recesiji koja hara hrvatskim podrumima pronaći mogućnost financiranja takvih projekata.
No, nada umire posljednja! Posebno kada u boci imate većinu vina koja smo kušali tog Adventskog utorka. I zbog toga ostajemo kod procjene izrečene u mikrofon Barbare Ban, novinarke Glasa Istre, u tekstu s početka naše priče: Prvo hrvatsko veliko crveno vino bit će iz Istre, napravljeno od sorte refošk i/ili od sorte koja se trenutno naziva teran.
