Potaknuti preporodom hrvatskih vinskih regija, hercegovački vinari na nov su način prišli svojim ključnim autohtonim sortama, žilavki i blatini. Moderne spoznaje u vinogradarstvu brzo su pokazale kako su dometi žilavke i blatine daleko veći od tradicionalnih dosega ovih sorti.
Uvođenje jasnih pravila od sadnje i rezidbe u vinogradima do vinifikacije i njege u podrumima dovelo je do vina koja su potpuno nova a istovremeno imaju veliku tradiciju.
Sve više vinara u zapadnoj Hercegovini pazi na svaku pojedinost, uključujući i dizajn etikete, ne gubeći iz vida “krupnu sliku”, opći plan. Po uzoru na istarske vinare hercegovački poduzetnici utemeljuju vinske ceste i nastoje oformiti turističku ponudu koja bi se temeljila na jakim adutima izvornih vina regije i odgovarajućoj gastronomiji. Upravo se osmišljavaju zajednički promotivni nastupi na hrvatskom i drugim tržištima.
Vinsko tržište u Hrvatskoj vrlo je šturo i površno upoznato s velikim iskoracima hercegovačkih vinara. Upravo zato želimo skrenuti pozornost čitatelja na primjer obitelji Škegro koji odlično oslikava preporod hercegovačkog vinarstva.
Po uzoru na već etablirane vinare Vasilja i Buntića, Ante Škegro “odgojio je i odnjegovao” žilavku i blatinu u nastojanju da očuva njihova sortna obilježja i specifičnosti podneblja a da pritom ponudi dopadljiva vina. Već su boja i miris žilavke privlačni i zavodljivi. Svježina i pitkost, cvjetni i voćni mirisi ugodno iznenađuju, u okusu se osjeti mineralnost i druge poželjne osobine kompleksnih “ozbiljnijih” vina. Slična je priča s blatinom. Oba su vina šarmantna, imaju jake tržišne adute zamjetne već “na prvi pogled”.
Jednako su tako vrlo “podatna” za stolom, žilavka se može poslužiti i kao aperitivno vino, a i ona i blatina mogu odlično pratiti vrlo raznovrsnu ponudu jela sve do finala, primjerice s hercegovačkim sirom iz mišine. Žilavka Škegro kupca može podsjetiti na neke atraktivne istarske malvazije, blatine te na neka popularna francuska vina.
U marketinškom smislu to je dobar poslovni potez za premijerni nastup. U obitelji Škegro slažu se kako nakon osvajanja tržišta njihove žilavke i blatine trebaju sve manje pratiti uzore a sve više odražavati jedinstvene osobine svojih sorti i hercegovačkog podneblja.
