u podrumu

Damir Mihelić iz vinarije Ghira jedan je od perspektivnijih istarskih vinara, koji je u proizvodnju istarskih vina unio svježinu i novi pristup kad je prije desetak godina odlučio proizvoditi vina s bio-oznakom, a malvaziju prodavati tek nakon što odleži par godina.

Vino je u posljednjih desetak godina postalo zaštitni znak Istre te je gotovo nemoguće zamisliti današnji turistički uspjeh Istre bez ponude malvazije. Moglo bi se reći da kako je Istra rasla turistički, tako je iz godine u godinu rasla i popularnost malvazije, ali i nekih crnih vina poput terana i refoška. Istarski vinari danas redovito na velikim međunarodnim natjecanjima osvajaju najviša odličja i istarska su vina diljem svijeta prepoznata kao vina vrhunske kvalitete. Velike zasluge za razvoj istarskog vinarstva imaju vinari poput Kozlovića, Matoševića, Kabole, Armana i mnogih drugih, ali posljednjih godina na scenu su stupili mladi vinari koji su unijeli dašak svježine u proizvodnju istarskih vina. Jedan od njih je i novigradski vinar Damir Mihelić, nositelj vinarije Ghira koja se nalazi samo nekoliko kilometara od centra Novigrada.

Ovaj mladi vinar nastavio je obiteljski posao koji su pokrenuli njegovi roditelji, ali je prije deset godina u dogovoru s ocem odlučio krenuti u drugom smjeru od uobičajenog za istarske vinare. Danas priznaje da je to bio hrabar potez i da su mnogi tu njegovu odluku gledali s dozom sumnje, ali deset godina poslije uvjeren je da je to bio ispravan smjer jer i danas s jednakim užitkom ulazi u vinograde kao i prije deset godina. Ghira je, naime, jedna od rijetkih istarskih vinarija čija vina nose bio oznake i koja su proizvedena po svim najstrožim ekološkim standardima. Osim što se odlučio na potpuno prirodnu proizvodnju vina, Mihelić je u proizvodnji vina odlučio napraviti korak dalje i na tržište plasira vina koja su nekoliko godina provela u drvenim bačvama ili u amforama od terakote. Upravo je taj korak specifičan za istarsko podneblje jer je do prije nekoliko godina za malvaziju vrijedilo pravilo da je najbolja kao mlado, svježe vino i da kvaliteta malvazije pada s godinama.

Iskreno, nisam uživao u konstantnoj trci s vremenom koja se događa s mladom malvazijom. Jednostavno nemate vremena 'baviti se' vinom jer znate da ga morate što prije plasirati na tržište. Osim toga, razgovarajući s nekim vinarima, ali i učenjem tijekom mog školovanja shvatio sam da ne bi trebalo biti problema s odležanom malvazijom. Idealno bi bilo kada bi ona odležala pet godina i da je nakon toga plasiramo na tržište, ali do toga još nismo došli. Sada na tržište plasiramo malvaziju koja je odležala tri godine i mogu vam reći da su reakcije jako dobre i da se naše vino nalazi u ponudi nekih inozemnih restorana, ali naravno i u restoranima u Hrvatskoj, priča Damir Mihelić te otkriva da, osim vina, njegova obitelj se bavi proizvodnjom maslinova ulja, a u okolici kuće u Novigradu imaju i voćnjak u kojem raste nekoliko vrsta voća, ponajviše trešanja.

Mihelić kaže da je u početku bilo otpora njegovim idejama, pa čak i u njegovoj obitelji te otkriva su u početku doslovno preko noći prepolovili prinose u odnosu na ranije godine.
Ne beremo sve u rujnu, malvazija se bere kad se treba brati, crna vina se beru čak i u kasnim berbama - jedne godine smo cabernet sauvignon pobrali 2. studenoga. Malvaziju smo brali u tri navrata jer sam htio shvatiti što daje kiselina, kako kiselina utječe na vino, kako na vino utječu doba berbe, zrelost grožđa, zašto ne probati vino macerirati, pogotovo bjele sorte. Primjerice, mjesec dana, kako maceracije utječu na konačni izgled vina, stvoriti svoj soj kvasaca, smanjiti unos sulfita, ne filtrirati itd. Tu mi se u potpunosti otvorio jedan svijet koji neprestano istražujem i mislim da ću ga istraživati dok god sam živ, govori Damir Mihelić.

Zanimljivo je da važnu ulogu u biološkoj raznolikosti, ali i ekološkoj proizvodnji vinarije Ghira imaju i pčele jer je nedaleko od svojih vinograda Mihelić postavio nekoliko košnica, a između redova vinove loze posadio je travu faceliju koja doprinosi ravnoteži strukture tla i koja se pokazala kao iznimno dobra za proizvodnju meda. Osim što taj med koriste u komercijalne svrhe, Mihelić od rada pčela s jednim susjednim OPG-om koristi i pčelinji vosak za začepljivanje boca u kojima se puni vino Madura. Druga vrlo važna karakteristika je ta što se malvazija vinarije Ghira čuva u velikim amforama od terakote koje su posebno napravljene u jednoj obiteljskoj manufakturi u blizini Firence.

Nisam uživao u konstantnoj utrci s vremenom koja se događa s mladom malvazijom. Jednostavno nemate vremena 'baviti se' vinom, kaže Mihelić.

Riječ je o amforama jajolikog oblika od oko 450 litara i trenutno imamo četiri takve amfore te bi uskoro trebale doći još dvije. Amfore su od terakote i dolaze iz Toskane te se od onih iz Gruzije razlikuju po tome što se glina rafinira, tj. očisti od ostataka flore i faune, odnosno nakon proizvodnje s unutrašnje strane ne ostane nikakvih dodatnih tvari koje bi mogle utjecati na završnu aromatiku vina i ne ukopavaju se, kaže Damir Mihelić.

Osim što su vina vinarije specifična po načinu proizvodnje, tako je u posljednje vrijeme posebna i po dizajnu etiketa na boci za koji je zaslužna umjetnica iz Novigrada Dragana Sapanjoš. Damir Mihalić priznaje da o brendiranju vina dugo nije razmišljao, ali je shvatio da bez toga ne može računati na proboj na inozemno tržište i u neke specijalizirane vinske dućane u velikim europskim gradovima. Zato je odlučio surađivati s Draganom Sapanjoš koja je dizajnirala etikete na vinima koje proizvodi vinarija Ghira. Inače, i samo ime vinarije je specifično za istarske proizvođače vina koji svoja vina uglavnom nazivaju vlastitim prezimenima, no Mihelić se odlučio na malo drugačiji pristup.
To vam je, s mamine strane, obiteljski nadimak. Oni su iz sela Bibali, a tamo svi u selu imaju prezime Bibalo. Ali i svaka obitelj ima svoj obiteljski nadimak. Podrum od stare obiteljske kuće u Bibalima smo počeli obnavljati 2010. i svi ti crnjaci iz 2011., 2012. ili 2013. godine su odležavani u Bibalima, ispod zemlje, u tom kamenom podrumu iz 1802. godine. Kad smo obnovili taj podrum, napravili smo malu feštu, jer je to bio povrat proizvodnje u taj podrum nakon 40 godina. Sjećam se kad smo cijelu tu jednu zimu obnavljali podrum, uvijek bih sjedio s jednim starcem od 90 godina koji bi mi pričao priče iz davnine. Sve je znao o mom noni, pričao stalno o Ghiri, da bih ga ja na kraju pitao tko mu je taj Ghira. Odmah sam taj naziv, kad mi je rekao da je to stari obiteljski nadimak, napisao na jednoj bačvi u kojoj je već bilo vino, cabernet sauvignon, iz 2011. godine. Iz te bačve, rabljenog barika kojeg smo kupili u Goriškim Brdima od Jakončića, uzeo sam uzorak za Zavod za vinarstvo u Zagreb 2013. radi dozvole za promet. Ali oni javljaju da je vino vrhunsko, a s obzirom na to da je poteklo iz bačve koju sam označio kao Ghira, nazvali smo ga Ghira. Uskoro smo cijelu vinariju preimenovali te se sad vinarija zove Ghira. Tako je nastao brend Ghira, priča mladi vinar iz Novigrada te otkriva da su imena njegovih vina malo drugačija od uobičajenih. Tako se crno vinarije Ghira zove Riquertz, malvazija iz amfore je Madura, muškat prosušenih bobica zove se Šćučá, svježija malvazija Kalamita, crni svježi cuvée Manera, a suhi bijeli muškat Tortura. Za svaku od tih vrsta vina je Dragana Sapanjoš napravila posebnu etiketu koja na vrlo jednostavan način otkriva priču iza svakog od tih vina.

nacional.hr