Skoči na glavni sadržaj
čaše bijelo

Pitanje naizgled besmisleno jer kako može nestati vina od najraširenije istarske sorte?! Ali zađete li u bilo koji bolji restoran na Kvarneru, Istri ili u Zagrebu koji nude malvazije najboljih istarskih proizvođača, primjerice vinarija Kozlović ili Benvenuti, odgovor će biti - nemamo.

Najbolje malvazije su počele nestajati već početkom listopada, da bi kraj prosinca uništio i zadnju nadu da se može doći do neke boce "premium" malvazije. Analogno tome, nema nikakve šanse da se one pojave prije botiljiranja lanjske berbe, dakle ne prije proljeća.

Što se to s malvazijama događa, postavili smo pitanje Nikoli Benvenutiju, suvlasniku istoimene vinarije iz Kaldira nedaleko od Motovuna, kao i predsjedniku Vinistre, jednog od najznačajnijih hrvatskih vinarskih udruženja u kojem participira stotinjak istarskih vinara, većinom proizvođača malvazije.

Otporna na krizu

Odgovor na to pitanje vrlo je jednostavan. Vino se prodalo zbog iznimne kvalitete, iskrenog i kontinuiranog rada vinara i refleksije tržišta prema toj sorti. Malvazije istarskih proizvođača najtraženija su vina, što je rezultat rada i naše udruge koja tridesetak godina promovira ovu najpoznatiju istarsku autohtonu sortu na domaćem i stranom tržištu, istaknuo je Benvenuti.

I u pravu je, jer za razliku od vremena od prije dvadeset ili nešto više godina kad su tržištem kvalitetnih vina dominirali graševina i plavac, danas to čini - malvazija. Bez obzira na krize i smanjenje turističkog tržišta, potražnja za malvazijama, onim najboljima, silno raste. Nažalost, površine pod nasadima malvazije se nisu značajnije povećavale.

Živimo u vrlo neizvjesnim vremenima pa je proizvodnja vina bila nešto manja, a potražnja, osobito u odličnoj turističkoj sezoni, iznad svih očekivanja. Nadamo se da će se ovakvi rezultati nastaviti i u ovoj godini i da će potražnja trajati, no u ovom trenutku, dok pandemijska kriza još uvijek traje, teško je davati bilo kakve prognoze u kontekstu ponude i potražnje, dodaje Benvenuti.

Ponuda velika, ali zahtjevi tržišta se stalno povećavaju

Zanimljivo nam je mišljenje iznio Krešimir Mikinec, ugledni sommelier odgovoran za vinsku kartu Hiltonovog Neba.
Malvazija nije nestala, nego suprotno - ima je više nego ikada, ali problem nastaje jer se stalno povećavaju i zahtjevi tržišta koje je sve veće i veće. Unaprijed se zna da najveći i najpoznatiji istarski vinari kao što su to primjerice Kozlović, Benvenuti ili Coronica ostaju bez svojih svježih malvazija već krajem rujna. Većina restorana koji rade cijelu godinu ne želi mijenjati vinsku kartu ili im jednostavno dosadi govoriti gostima "nemam više Kozlovića, Benvenutija…" Naravno, ne zbog toga što ih ne žele imati, jer većina gostiju, čak i kad nisu posebno vinski obrazovani, naručuju klasike, svježe malvazije najpoznatijih proizvođača, bez obzira na to što su one u pravilu i najskuplje. Da, vlasnici i sommelieri restorana mogu naći sličnu kvalitetu svježih malvazija i za upola manju cijenu. U restoranu Nebo, primjerice, imamo više odležanih nego svježih malvazija, jer smatramo da ona upravo u toj varijanti pokazuje puni potencijal sorte koji je uistinu golem. Kod svježih malvazija se više baziramo na nekim širokoj publici manje poznatim vinarima, ali, naravno, našu vinsku kartu ne možemo zamisliti bez odlične Kozlovićeve Santa Lucije, Coronicine Gran Malvazije, Benvenutijevog Anno Domini, Fakinove La Prime, Cattunarove Colline, Claievog Sv. Jakova ili Kaboline Unice, ističe Mikinac.

Iako su, dakle, mogli prodati i mnogo više, kako se čini, proizvođači ne negoduju.
Trenutačno stanje na tržištu treba sagledati s pozitivne strane i prilika je to da se piju i upoznaju, s obzirom na godišnje doba, drugi stilovi malvazije kao što su to pjenušava ili odležana, na kojima se radi godinama kako bi se razvile selekcije i ponudila tržištu zrela, kompleksna, ali istovremeno pitka vina. Tu su i terani koji su u posljednjem desetljeću iskoračili kvalitetom i u kojima mogu uživati ljubitelji crnih vina, zaključio je Nikola Benvenuti.

Predrezervacija

Nema, dakle, druge nego u prve redove En Primeura, što se u organizaciji Vinistre planira za 14. veljače u zagrebačkoj Esplanadi. Riječ je o desetom jubilarnom En Primeuru, između ostalog svojevrsnom festivalu mladih malvazija, na kojem se još uvijek mlada vina izlažu na kušanje. Lani je svoje malvazije bilo izložilo pedeset vinara, uz njih i proizvođači žlahtina, kao i vinskh sorti iz "bregovite Hrvatske". To je ujedno i prilika za predrezervacije količina što je jedna od najosjetljivijih operacija kod trgovaca, hotelijera, restoratera.

Njihovi stručnjaci morali bi dati odgovor je li riječ o budućim dobrim vinima, zaslužuju li izloženu cijenu, kao i najvažnije - kolika im mora biti godišnja rezervacija. S obzirom na ono čemu svjedočimo od sredine prosinca, ovogodišnji En Primeur mogao bi izazvati jako velike gužve, baš kao što se čini da su lanjske veljače svi bili pretjerano rezervirani i - pogriješili količine.

U JRE restoranima preporučuju starija i odležana vina

Ima u svoj ovoj neobičnoj priči i jedna zanimljiva iznimka. Riječ je o suradnji sustava hrvatskih JRE restorana i vjerojatno najpoznatijeg proizvođača malvazije, vinarije Kozlović. Riječ je o ponajboljim hrvatskim restoranima, od kojih neki imaju i Michelinovu zvjezdicu, koji su sa sebi ravnim vinarom sklopili partnerstvo. Kozlović za njih proizvodi posebnu selekciju malvazije.
Vinarija Kozlović dugogodišnji je partner udruge JRE-a Hrvatska. Kao partneri razvili smo poseban brand JRE malvazije koja se pomno bira i selektira. Edicija JRE Malvazije koju proizvodi i puni vinarija Kozlović može se pronaći i kušati jedino u restoranima JRE obitelji u Hrvatskoj. Unaprijed se određuje količina koja će biti zastupljena u našim restoranima tako da se s nestašicom malvazija do sada nikad nismo susretali. Uvijek na vrijeme s vinarima dogovaramo količine dovoljne za jednogodišnje poslovanje. Treba voditi računa i o raznolikoj vinskoj karti i različitim malvazijama, a osim svježih malvazija, važno je gostima preporučiti i nešto drukčije, nešto što možda nisu probali - starije i odležane malvazije, odgovorili su iz JRE-a Hrvatska.

Malvazije su iznimno tražene, posebno one najbolje. Jako je teško bilo definirati količinu koja bi bila dovoljna prošle godine. Vinari su zbog problema 2020. godine bili prinuđeni na smanjenu proizvodnju, a onda smo 2021. dobili jednu od najvećih potrošnji najkvalitetnijih vina. I ne samo malvazija, nama je recimo u rujnu nestao i Radovanov sauvignon. Sezona je bila sjajna i najbolja su vina jednostavno s njezinim krajem nestala. S obzirom na to da svi mi vinari i restorateri očekujemo jako dobru sezonu i 2022. godine, treba se jako dobro pripremiti da nam se problemi iz posljednjeg lanjskog kvartala ne bi ponovili. En Primeur u veljači najbolji je za to, ali s obzirom na to da je vino živi organizam, treba biti jako oprezan i jako iskusan da bi se donijelo najbolju odluku po pitanju etiketa i količina koje treba osigurati. Naša vinska karta uvijek ima klasike, ali veliko je zadovoljstvo inaugurirati i neke nove, jako dobre vinare, zaključio je Alen Vukić, somelier lovranskog Ganeuma, ovogodišnji nositelj nagrade za najboljeg konobara u izboru TZ-a Kvarnera.

Novi list