Kakav je položaj hrvatske vinske industrije, koja čini jedan posto svjetske proizvodnje, što uživo, a što virtualnim putem, pokušali su dati odgovor vinari iz Hrvatske, kao i oni iz svijeta, od Austrije, Australije, do SAD i Kanade na konferenciji udruge Meeting G2.8 pod nazivom DiWine Summer, koja je u Zagrebu okupila 100-ak sudionika iz 16 zemalja.
Deficit u vanjsko-trgovinskoj razmjeni vina iznosi 11 milijuna dolara na godišnjoj razini, što znači da, kao ni većine drugih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, nemamo dovoljno iz domaće proizvodnje
, kazao je uvodno prof.dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Turizam je prozor u svijet i treba ga konačno širom otvoriti
Na prvom panelu pod nazivom "Hrvatska na vinskoj karti svijeta", vinari Mladen Papak, Boris Vuglec, Janko Kezele i Mateja Žužić iz vinarije Jagunić, upozorili su više puta da je turizam naš prozor u svijet, ali da ga konačno treba "širom otvoriti".
Papak je istaknuo da postoji izvoz vina i kroz turističku ponudu, ne samo onu na Jadranu, jer i kontinentalni ili ruralni turizam polako raste.
Ali i dalje na vinskom turizmu, koji puno daje, ali i puno traži, treba raditi i razvijati ga, jer ni turisti u vinarije, primjerice u Baranji, neće sami doći
, kaže on.
S druge strane, Žužić je istaknula kako Hrvatska nije slučajna vinska zemlja, ali da to na kraju ispada. Dodala je da je posao vinara da rade što bolja i kvalitetnija vina, odnosno obrađuje vinograd, a ne da gradi smještajne kapacitete. Istina, kaže, njih na Plešivici nedostaje jer posjetitelji 30-ak vinarija na tamošnjoj vinskoj cesti, nemaju gdje prespavati, osim u nekoliko kilomatara udaljenom Jastrebarskom. Ona drži da Plešivica može biti nova slovenska Goriška brda, koja više od 90 posto vina izvoze.
Vuglec, pak, drži da su domaća vina sve bolja, što potvrđuju i brojne prestižne nagrade sa svjetskih ocjenjivanja, ali da bi se iz toga razvio pravi posao, kao što je izvoz, nedostaje brendiranje, ali i potrebne količine. Naime, vinarija Vuglec breg, godišnje proizvede 50.000 boca vina, od kojih većinu prodaje na kućnom pragu, jer im u goste u Zagorje dođe 60 posto stranaca.
U vinski turizam se uzda i Kezele, koji drži da su premale količine, posebno škrleta u Moslavini i Prigorju, kočnica za veće ulaganje bilo u marketing ili promidžbu, a bez čega nema ni njegovog potencijalnog izvoza. Dakle, ne možemo se natjecati sa većim vinskim zemljama u količinama, ali možemo i moramo u kvaliteti, zaključak je ovoga panela.
Američko tržište traži ekološka vina i lakše boce
Na drugom panelu pod nazivom "Hrvatski vinari u svijetu", Ivo Jeramaz, glavni vinar vinarije Grgich Hills iz Kalifornije, Luka Jurčević, predsjednik Zapadno australsko-hrvatske gospodarske komore iz Pertha, Mirena Bagur, vlasnica tvrtke Croatian Premium Wine Imports iz Bostona i Saša Muradori, vlasnik tvrtke Croatia Unpaced iz Kanade, govorili su online o brojnim izazovima, koji stoje na putu većem izvozu naših vina.
Jeramaz drži kako se hrvatski proizvođači ne mogu natjecati sa golemim količinama sa zemljama kao što su Čile i Australija, jer je samo zapadna Australija peti najveći izvoznik vina na svijetu, a ima 65 vinskih regija, 6.000 ha vinograda te 2.500 velikih vinarija, koje imaju preko 100 vinskih sorata. Dodao je da naši vinari, uz dokazanu kvalitetu koja je sada na zavidnom nivou, odnosno puno veća nego prije 30 godina, imaju priliku dokazati se na globalnom tržištu s autohtonim domaćim sortama, te predložio da se dovedu američki sommelieri u Hrvatsku. Oni će se, kaže, onda zaljubiti u pošip, grk, plavac mali i maraštinu, koji nemaju konkurencije u velikom vinskom svijetu.
Uvoznica hrvatskih vina u SAD, Bagur, je istaknula da postoje tri kategorije kupaca hrvatskih vina u SAD-u, a među najvećim je ona iz turističkog sektora, te drži potrebnim, uz udruživanje i brendiranje četiri autohtone vinske regije, raditi promidžbene kampanje na engleskom jeziku te pojačati online prodaju i koristiti EU fondove za izvoz na tržište trećih zemalja.
Kako se čulo, na tržištu Kanade traže se sve više ekološki prihvatljiva vina, čija proizvodnja ne zagađuje okoliš, ali i lakše boce, odnosno ambalaža, koja je odmak od vinske tradicije.
Kupca se na sjevernoameričkom tržištu može prevariti samo jednom i o tome valja voditi računa kod zahtjevnog izvoza jer nas tamošnje golemo tržište ne percipira kao vinsku zemlju, već kao onu koja ima skupa vina
, upozorila je Muradori.
Slavonski hrast za unikatna hrvatska vina
Uživo su, pak, govorili Mate Klikovits iz vinarije Mate u Austriji i Nijemac Bruno Alexander Gantenbrink, vlasnik našičke tvrtke Auric Barrels, koja proizvodi vinske bačve od poznatog slavonskog hrasta. On je ustvrdio da su slavonske šume, posebno hrast, među najboljim u Europi te da i to može pomoći u cjelovitom brendiranju hrvatskih vina u svijetu. Dakle, naša moraju biti unikatna, jer ih ima malo, a cijena je svugdje važna, drži Gantenbrik.
S druge strane, Klikovits je kazao da se hrvatska vina traže u većinim austrijskim gradovima, bilo Beču ili Linzu, jer od tuda dolazi i većina turista u Lijepu našu. Povijesna veza postoji i ta spona sa gradišćanskim Hrvatima je također dobar put za veći izvoz sve kvalitetnijih hrvatskih vina.
Novinar i vinski pisac Željko Garmaz, nije pristalica teze da se domaća vina moraju izvoziti. Ona prije svega, kaže, trebaju biti vrhunske kvalitete, što iz godine u godinu dokazuju, te moraju biti mamac zbog kojeg će turisti, još više, dolaziti u Hrvatsku, zaključio je.