Povijesni i arheološki spomenici pokazuju da je tradicija uzgoja vinove loze u Hercegovini duga više od 2000 godina.
Ilirsko pleme Daorsi, koje je živjelo u ovim krajevima, uzgajalo je vinovu lozu davno prije nove ere, prije nego što su rimske legije polovinom 2. stoljeća pr. n. e. zavladale današnjom Hercegovinom.
Spomenici iz mogorjelo-rimskog doba, grozdovi na srednjovjekovnim bogumilskim stećcima na Radimlji i drugi dokumenti o tome svjedoče.
Razvijenu vinogradarsko-vinarsku djelatnost toga vremena dokumentiraju i drugi arheološki nalazi, među kojima posebno mjesto onima s lokaliteta Bijelog polja kraj Mostara. Dubrovački vinogradi u Hercegovini spominju se i između 1234. i 1240., 1254. i 1256., te 1289., 1301. i kasnije.
Nikad napuštena ljubav
Hercegovac ni u najtežim vremenima nije napustio uzgoj vinove loze. Na škrtu zemljištu, uz tešku obradu, vinogradarstvo je bilo osnov bitisanja hercegovačkog seljaka. S vinom je dijelio sve tegobe, počinjao i završavao sve radosti. Vino ga je pratilo u životu i u smrti.
Prvi interes za organiziran razvoj vinogradarstva i vinarstva javlja se u Hercegovini nakon austrougarske okupacije (1878).
Godine 1886. formira se Vinogradarsko-voćarska stanica u Gnojnicama, a vino iz njenih vinograda postaje redovni napitak na bečkom carskom dvoru. Narod zbog toga vinograde u južnom dijelu Mostara naziva – Carskim.
Vinogradi širom Hercegovine
Kao da je vinogradima tijesan samo uzani prostor u meandrima Neretve pa, vjerni vjekovnoj tradiciji staništa, nastavljaju širenje ka visoravnima Brotnja na desnoj i Dubrava na lijevoj strani Neretve.
Na tim prostranstvima vinova loza u malim vinogradima zaljubljenika vinograda i plantažama HEPOK-a kao da prkosi kamenu i drači dokazujući svoju vitalnost i postojanost.
Vinogradi desne obale Neretve, nizvodno od Mostara, započinju đerdan kompleksom Kručevići na kojem se u meandru Neretve proizvodi vinsko grožđe, uglavnom žilavka i blatina i njihovi pratioci.
Žilavka i blatina
Kvalitetno bijelo suho vino žilavka potječe iz mostarskog vinogorja. Vino se odlikuje svijetlom žućkastom bojom sa zelenkastim refleksima, razvijenim mirisom i harmoničnim okusom u kojem dominiraju suhoća i svježina.
Kada stranac "pogleda u oko" blatini, postaje mu jasno zašto u Hercegovini vina koja u njegovoj zemlji zovu crvenim nazivamo crnim.
Etnološki rečeno, boja blatine Mostar je nalik boji poludragulja češkog granita s težnjom da na površini odsjene tamnoljubičastim odbljescima.
Pjesnički kazano, to je krilo gavranovo ili dubina crnog oka djevojačkog. Kao i žilavka, i blatina je autohtona hercegovačka sorta.
