Na Hvaru smo počeli brati grožđe u 5.30, brodom smo ga prevezli na kopno, pa kombijem u Proložac pokraj Imotskog i u 12.30 već je bilo u preradi, prisjetio se sommelier Daniel Čečavac iz Baške Vode pokraj Makarske kako je nastajalo vino Jeka Riserva 2016. Radio ga je s ekipom vinarije Grabovac, iz čijeg vinograda Vučja Draga je 50 posto sirovine, odnosno svo grožđe od vranca.

Plavca je pola s položaja Napole u Svetoj Nedjelji na Hvaru, a pola s mikrolokacije Drme na Dingaču na Pelješcu. Jeku je Daniel donio na kušanje prije tjedan dana u zagrebački Vinski klub i izazvao šutnju. I to "gromoglasnu", onu koja govori puno više nego što se riječima može reći. Riječ je o jednom od najboljih hrvatskih crnih vina koje zaslužuje i da se detaljnije prepriča njegov razvoj.

Grožđe je probrano u vinogradima u kojima stari trsovi rastu iz škrte zemlje i to, uz nizak prinos, osigurava zdrave bobice s koncentriranim sokom. A i 2016. je bila odlična godina. Ljetni su dani bili vrući, a noći relativno hladne pa je grožđe zrilo polako i zadržalo visoku razinu kiselina, koja je važna za kasniju svježinu u vinu.

Mošt su s bobicama taložili 24 sata, a potom pustili da macerira i fermentira 10 dana u otvorenim posudama na temperaturi između 28 i 32 stupnja uz svakodnevno potapanje kožica. Potom su ga 24 mjeseci njegovali u bačvicama od hrastovine iz glasovite francuske šume Tronçais pa dosad pustili da zrije u bocama. Količina je poprilično ekskluzivna. Napunjene su 933 uobičajene butelje od 0,75 litara, a ima i 98 magnuma, kako se zovu vinske boce čija je zapremnina 1,5 litara. Butelja više nema toliko, jer sam i sam sudjelovao u "odstrijelu" jedne od njih.

Vino je ekskluzivno ne samo po maloj proizvedenoj količini, nego i po tome što ga s tom sirovinom više neće biti. Pokušali su iz berbi 2017. i 2018., no ocijenili su kako te dvije godine grožđe nije bilo dovoljno dobro da bi se od njegova soka mogla napraviti nova Jeka, ravna onoj iz 2016. Kako su imali različite ideje o budućnosti, Grabovci i Čečavac su se razišli, ali Daniel od Jeke ne odustaje.

Nova Jeka zrije u podrumu Darija i Borisa Gašpara u Umčanima pokraj Vrgorca. Grožđe je s drugih položaja, a malo je promijenjen i sortni sastav. Plavca je i dalje 50 posto. U ovom je vinu sav s Hvara, ali s položaja Medvid Bod na južnoj strani otoka, s kojeg su Ivo Duboković i Ivan Barbić, jedini Hrvat s titulom Master of Wine, napravili kultno vino Medvid.

Vranca je u novoj Jeki 25 posto i ponovno stiže iz imotskog kraja, ali iz vinograda na 660 metara nadmorske visine. Iz njega Ante Sočo radi gusto, moćno i voćno vino Sočuša koje se, nažalost, teško može pronaći u drugim dijelovima Hrvatske. Preostala četvrtina grožđa je iz Umčana pokraj Vrgorca. Sorta je trnjak koji su, prema predaji, u zapadnu Hercegovinu donijeli Francuzi tijekom Napoleonove okupacije Dalmacije. Proširila se i u okolicu Imotskog, Vrgorca, Opuzena i Makarske, gdje je danas smatraju autohtonom. Daje odlična, puna vina tamne boje koja vole dozrijevanje u drvenim bačvama.

A plavac i vranac su nedvojbeno s ovih prostora i vrlo su bliski rođaci. Mogli bismo reći da su bratići. Oba daju odlična vina, a zajedno su u boci, i na vrlo dobrom glasu, u Beloj vodi, jednom od najpoznatijih i najboljih vina velike makedonske vinarije Tikveš. Nije bijelo, a nisu mu dodavali ni vodu, nego je to naziv vinogradarskog položaja. Prodaje se i kod nas i dosta dobro je prihvaćeno.