Vinogorja

U srijedu, 4.6.2025., čarobni ambijent Ljetnikovca Radobolja u Mostaru ponovno će postati epicentar hedonizma, gdje slavimo najbolje što Hercegovina ima da ponudi.

Festival Vinske ceste Hercegovine donosi drugo izdanje manifestacije koja u fokus stavlja Vinsku cestu Hercegovine - jedinstvenu eno-turističku rutu koja povezuje hercegovačke vinarije i turističke lokalitete širom regije. Ova ruta postala je jedan od najprepoznatljivijih brendova Hercegovine, promovirajući tradiciju, kvalitetu i autentičnost kroz vino, hranu, kulturu i gostoprimstvo.

Nakon prošlogodišnjeg premijernog izdanja koje je premašilo sva očekivanja, ovogodišnji festival donosi još bogatiji sadržaj, više izlagača i još intenzivniji doživljaj Hercegovine.

Više od 20 renomiranih vinarija, autentična lokalna gastronomija, vinske radionice i prezentacije, te vrhunski nastup Džejle Ramović - garantiraju večer za pamćenje.

Ulaznice za festival su dostupne putem platforme Entrio.ba i na info pultu Mepas Mall-a, dok se vina i delicije degustiraju uz cashless sistem - brzo, jednostavno i bez gotovine.

Doživite Hercegovinu kroz vino, gastronomiju, užitak i emociju - vidimo se 4. 6. 2025. u Mostaru.

Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine (VTKBiH) organizirala je zajednički nastup pet bosanskohercegovačkih vinarija na svjetski priznatome sajmu vina i žestokih pića "ProWein 2025", koji se održava od 16. do 18. ožujka u Düsseldorfu, Savezna Republika Njemačka.

Sajam ProWein okuplja najbolje iz vinske industrije, a na zajedničkom štandu Bosne i Hercegovine, koja je poznata po izuzetnim vinogradima i bogatom nasljeđu autentičnih vina, kako je potvrđeno Feni iz VTKBiH, predstavljaju se: Podrumi Vukoje 1982, Vinarija obitelji Škegro, Vinarija Pajić, Podrumi Manastira Tvrdoš i Hepok-Mostar.

Izlagači će predstaviti svoja najvrjednija vina koja odražavaju terroir bosanskohercegovačkih vinograda.

VTKBiH je pozvala sve zainteresirane da posjete bosanskohercegovački štand i otkriju bogatstvo okusa, aroma i priča koje Bosna i Hercegovina nudi.

Komora je pripremila i e-katalog bh. izlagača kako bi ih promovirala i pomogla širenju njihova poslovanja na inozemnom tržištu.

Treće izdanje Herzegowine festivala održat će se 9. svibnja s početkom u 18:00 sati u svečanoj dvorani Queen u Mepas Mallu u Mostaru, gdje će se slaviti vrhunska vina, autentična kuhinja i jedinstvena atmosfera.

Ljubitelji vina i gastronomije, pripremite se za vrhunsko iskustvo jer Herzegowine festival vina 2025. donosi još veći, bogatiji i ekskluzivniji doživljaj.

Ove godine festival okuplja više od 50 vinskih izlagača iz Hercegovine, BiH i regije, donoseći posjetiteljima priliku da istraže preko 250 vrhunskih vinskih etiketa, od moćnih crvenih vina, elegantnih bijelih do osvježavajućih rosea.

Na festivalu ćete uživati u najboljim lokalnim delicijama, poput hercegovačkog sira iz mijeha, pršuta, domaćeg kruha ispod peke, svježih maslina i maslinovog ulja, ali i drugih autentičnih specijaliteta koji će obogatiti vaše vinsko iskustvo.

Vino nije samo piće, ono je doživljaj, tradicija i način povezivanja. Svaka čaša krije priču, svaki zalogaj budi osjetila, a festival je prilika da zajedno otkrivamo neponovljive okuse naše regije, poručuju organizatori.

Osigurajte svoje ulaznice preko online platforme Entrio.ba, na info pultu Mepas Malla, Wine Shopu Sarajevo Only VIP, prodajnim mjestima Hedonism (Mostar i Široki brijeg), Wine & Co (Vitez i Posušje) ili ih rezervirajte putem službene stranice.

Vinarska je pobuna na Komarni. Zbog rigorozne zaštite Malostonskog zaljeva kao posebnog rezervata, sedam vinogradara i vinara u najmlađem hrvatskom vinogorju su potpuno zablokirani u svojim daljnjim ulaganjima, kako u sadnji novih vinograda, tako i u izgradnji pratećih vinskih objekata, vinarija i kušaonica vina. Premda se bave ekološkom poljoprivredom, označeni su kao prijetnja Malostonskom zaljevu i Malom moru, u kojem se uzgajaju kamenice i mušule.

Prostorni plan općine Slivno od prošlog ljeta na poljoprivrednom zemljištu u obuhvatu posebnog rezervata ne dopušta nikakve nove aktivnosti, dok se istodobno na tom potezu planira graditi autocesta, naselja od Stona pa nadalje nemaju riješenu kanalizacijsku odvodnju, kanalizacija iz Neuma se ispušta u more. Tu je i Pelješki most, koji nedvojbeno svima treba, a čiji se utjecaj na okoliš u ovom slučaju zanemario. Tako su vinogradari s Komarne, njih sedam, označeni kao najveća prijetnja Malostonskom zaljevu i pelješkom okolišu.

Posebno je zanimljivo što je Dubrovačko-neretvanska županija područje Dube Stonske prostornim planom odredila za turističku izgradnju s više od 1000 kreveta, u centru zaštićenog područja. I to nikome nije upitno, dok se zabranjuju ulaganja u ruralni turizam s druge strane kanala na Komarni.

Među vinarima na Komarni su i hrvatski branitelji udruženi u dvije zadruge: Modro zelenu iz Metkovića i Neretvanski branitelji iz Opuzena. Kažu da se nad njima vrši administrativno nasilje jer im je rad u vinogradima na neki način rehabilitacija i radna terapija. Vinari najmlađeg hrvatskog vinogorja ljuti su na Dubrovačko-neretvansku županiju, općinu Slivno, ali i Ministarstvo zaštite okoliša. Najavljuju i prosvjede na Magistrali ako bude potrebno. Kažu da ih na početku sadnje vinograda pa do sve prije nekih šest, sedam godina nitko nikada nije obavijestio da se nalaze u zaštićenom području.

Zabrana gradnje

Sporna zabrana gradnje na poljoprivrednom zemljištu u vinogorju Komarna je jedan nepromišljen i nepotreban čin općine Slivno i naše Dubrovačko-neretvanske županije, rekao bih da se radi o administrativnom nasilju nad nama korisnicima poljoprivrednog zemljišta. Zabrana je donesena praktički kriomice, na vrlo čudan način. Tekst zabrane ubačen je u izmjene i dopune prostornog plana nakon održane javne rasprave, što nije u skladu sa samom procedurom. Tako mi kao sudionici ovog prostora za zabranu uopće nismo znali dok nije stupila na snagu te nismo imali niti priliku komentirati je u javnoj raspravi kroz prijedlog ili primjedbu – ističe Damir Štimac, osnivač i vlasnik vinarije Rizman.

Nas sedam vinara smo od kamena i krša svojom vizijom i investicijama posljednjih 20 godina stvorili najmlađe vinogorje i vjerujem jednu od ljepših vinskih priča u RH. To je prepoznato i izvan granica pa su tako naši vinogradi prošle godine u užem izboru od 500 vinarija proglašeni najljepšima u EU-u. U našim nasadima među prvima smo u RH primijenili certificiranu ekološku poljoprivredi, radimo vinogradarstvo i maslinarstvo na čistom djevičanskom tlu te vodimo računa o bioraznolikosti i očuvanju okoliša – kaže Štimac.

Razlog koji odgovorni u Županiji spominju da bi gradnja na poljoprivrednom zemljištu bila ugroza za zaštićeno područje, odnosno malostonsku kamenicu nije opravdan. U tome se slažu svi znanstvenici s kojima sam proteklih mjeseci razgovarao. Mislim da ne moraš ni biti znanstvenik da bi to zaključio jer je dovoljno vidjeti koliko se ovdje toga gradi i izgradilo se tik uz more, uglavnom bez kanalizacije, koliko se toga u zaštićenom području ne može kontrolirati jer je veći dio područja u BIH, pa rijeka Neretva što sve donese. U svakom slučaju, malostonska kamenica ne može razlikovati gradnju na poljoprivrednom zemljištu od gradnje na građevnom zemljištu, to je valjda svima jasno. Iz drugih primjera gdje je županija prenamijenila cijelu jednu zelenu zonu u turističku s 1200 ležajeva, a koja se nalazi u centru zaštićenog područja, bez infrastrukture i uz more, dok načelnik općine i sam gradi jednu lijepu vilu neposredno uz naše vinogorje, nameće se zaključak da je ova sporna zabrana uistinu protivna i zdravom razumu i njihovom (županije i općine) očito izraženom stavu o gradnji na drugim lokacijama i s drugim akterima, kazat će vinari.

Daleko je Istra…

Valja napomenuti da Dubrovačko-neretvanska županija ima svoju izrađenu strategiju vinarstva i vinogradarstva te da su osnovni ciljevi te strategije u potpunosti primijenjeni u našem vinogorju Komarna, što nam daje potpuni legitimitet u našim razvojnim planovima. Davno smo zaključili da je u našem sektoru regija Istra u svom razvoju pokazala svima put, dok je potencijal u Dalmaciji sigurno još veći. No Istra je za razliku od nas imala sinergiju županije i župana, Ivana Jakovčića, koji je prepoznao važnost vina i vinara te im je pružio iskrenu i konkretnu podršku, omogućujući im stvoriti od cijele Istre vinsku destinaciju. To je u našoj županiji nažalost izostalo, ne možemo se pohvaliti ni s kakvim infrastrukturnim projektom iniciranim u vinogorju Komarna u posljednjih dvadesetak godina. Usprkos tome, opet smo uglavnom sami uspjeli razviti jedno od najpotentnijih vinogorja u RH, korak po korak, sve u skladu s pozitivnim propisima RH. Vjerujem da će razum ipak prevladati i da će ova zabrana biti ukinuta, a sve kako bi vinogorje Komarna nastavilo svoj razvoj prema vinskoj destinaciji na ponos cijele Lijepe naše, rekao je Damir Štimac.

I ostali vinari s kojima smo razgovarali, Davor Martinović, Zlatko Mustapić, Damir Deak, Mijo Vukušić, Nebojša Jerković očekuju da će Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine uvažiti njihove zahtjeve i poništiti sporne odredbe općinskog prostornog plana, za što su angažirali i odvjetnika koji razmatra mogućnost pokretanja upravnog spora i tužbe protiv Republike Hrvatske, odnosno općine Slivno, i odgovornih pojedinaca u javnopravnim tijelima koji su na nezakonit način i bez pravne osnove ograničili poduzetnički razvoj vinogorja Komarna.

Isto tako, dovedena je u pitanje i mogućnost ispunjenja ugovora koji je na snazi, a koji daje određene obveze, ali i prava vinogradarima iz udruge K7. S obzirom na prouzročenu štetu koja je ovakvom zabranom nastala, razmišljamo i o privatnim tužbama protiv odgovornih pojedinaca u javnopravnim tijelima te o zabilježbi sporova na njihovim privatnim nekretninama do okončanja postupaka, a sve kako se ne bi dogodilo da Republika Hrvatska plaća štetu nastalu za njihovo neodgovorno i nezakonito ponašanje, izjavio je odvjetnik Marijo Vrnoga.

Nebojša Jerković (Modro zelena zadruga), tajnik udruge vinara s Komarne K7, smatra da bi se ekološka poljoprivreda na području Komarne trebala upotpuniti dopunskom djelatnosti kao i u svim ostalim europskim vinskim regijama.
Cilj nam je imati domaće i inozemne posjetitelje koji će uživati u vinskoj regiji, što će na kraju platiti. A to se ne može bez vinarija i kušaonica vina. Ovako imamo samo jedan poluproizvod-vino, koje samo po sebi nije završena turistička priča. Vinske regije prodaju vinsku destinaciju i doživljaj gdje gost ne dolazi samo popiti vino, već dolazi na duže, želi imati potpuni turistički doživljaj i sadržaje, kaže Jerković.

Vinari smatraju da su žrtve neopravdane i nezakonite zabrane u prostornom planu općine Slivno, zbog čega se ne mogu dalje razvijati. Ogorčeni su jer nisu imali priliku dati svoje primjedbe i prijedloge na izmjene prostorno planske dokumentacije zbog koje vinar Damir Deak ne može podizati nove nasade na postojećim površinama koje je dobio u koncesiju od Ministarstva poljoprivrede. Riječ je o 25 hektara prostora na kojima bi trebao zasaditi vinograde i maslinike. U prvoj fazi je uspio zasaditi oko 11 hektara i onda je došla famozna zabrana u općinskom prostornom planu.

Opstanak kamenice

Država mi s jedne strane daje koncesiju i tjera me da zasadim kompletnu površinu, dok me s druge strane Ministarstvo zaštite okoliša onemogućava u daljnjim radovima. Apsurdno je da mi ne dozvoljavaju ni proširiti vinograd i maslinik, kaže Deak koji bi, ako ne ispoštuje ugovor, mogao izgubiti koncesiju.

Dok im Zakon o poljoprivrednom zemljištu dopušta na površini od tri hektara gradnju vinarije, kušaonice vina i pratećih sadržaja, rigorozni propisi o zaštiti okoliša to im zabranjuju.

Ako nam ne dopuštaju graditi, onda neka nas županija Dubrovačko-neretvanska obešteti za sve ono što smo ovdje uložili, govore nezadovoljni vinari.

Činjenično gledano, struktura terena se promijenila, tu više nije makija i nisko raslinje već vinogradi i onda to ne može biti ništa drugo nego poljoprivredno zemljište s ekološkom poljoprivredom koja ne ugrožava malostonsku kamenicu, s čime se načelno slažu i stručnjaci biolozi. Naime, kamenica je ugrožena zbog globalnog zatopljenja i smeća koje Neretva nosi iz gornjeg toka, te intenzivnog prometa preko Pelješkog mosta i pristupnih cesta. Dakle nema ugroze zbog poljoprivrede.

Za Davora Martinovića iz vinarije Terra Madre, zaštita prirode nije ništa drugo nego sprječavanje investicija na području Komarne, gdje je stotinjak hektara vinograda. Zaštita Malostonskog zaljeva se ne bi trebala odnositi na kopneni dio općine Slivno, već isključivo na morski.

Kad smo u ovo krenuli za nas je bio važeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu i ugovor koji smo potpisali, da bi se s vremenom to promijenilo pa su preporuke postale zabrane bilo kakvih aktivnosti. Od proizvodnje grožđa nema ništa. Traži se i prerada u samome vinogradu, degustacija, pa na koncu i smještaj. To je zaokružena vinska priča, kaže Martinović.

Od sedam koncesionara s Komarne samo dvojica su uspjela sagraditi vinarije i kušaonice vina, dok su se ostali zapetljali u šumi propisa na općinskoj, županijskoj i državnoj razini, kojima im se zabranjuje svaka daljnja aktivnost.

Mate Volarević iz tvrtke "Vinogradi Volarević" već dvije godine ima važeću građevinsku dozvolu za gradnju vinarije. Dobio ju je, dakle, prije famozne zabrane o bilo kakvim radovima na području Komarne. No, njega muče drugi problemi. Država od njega traži da otkupi hektar zemljišta, točnije dio vinograda na kojem bi gradio vinariju od nekih 400 kvadrata. Ali ovaj put državni birokrati su odlučili da to nije poljoprivredno, već građevinsko zemljište koje bi ga koštalo minimalno milijun eura. Istodobno bi trebao otkupiti dva hektara svog vinograda po cijeni poljoprivrednog zemljišta. I tek tada može početi graditi. Situacija je i za njega bezizlazna jer će mu građevinska dozvola isteći i više je neće moći izvaditi.

U Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine se opravdavaju da donošenje prostornih planova nije u njihovoj nadležnosti te da će uskoro odlučivati o prigovorima s vinogorja Komarne, koje broji pola milijuna trsova loze.

Općina Slivno: Sve je po zakonu!

Općina Slivno smatra da propusta u proceduri donošenja prostorno planske dokumentacije nije bilo. Općina Slivno ne može odlučivati koji od zahvata su prihvatljivi unutar područja posebnog rezervata, već je za to mjerodavno ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša te sva pitanja oko toga što je i u kojoj mjeri prihvatljivo treba uputiti njima.

Ako ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša promijeni svoj stav ili stupanj zaštite predmetnog područja, Općina Slivno će nova ograničenja i mjere zaštite ugraditi u prostorni plan.

Ljubitelji vina uživaju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine na "Sarajevo Wine Festu", koji je večeras otvoren i trajat će dva dana. Ovaj renomirani festival vina i gastronomije održava se u prepunoj kongresnoj dvorani sarajevskog hotela "Radon Plaza".

Festival već 18 godina okuplja ljubitelje vina, gurmane i stručnjake iz industrije iz BiH, regije i svijeta. Ovogodišnje izdanje je posebno, jer "Sarajevo Wine Fest" slavi punoljetstvo, a organizatori su pripremili brojna iznenađenja.

Ovo će biti najveće izdanje festivala dosad, s čak 70 izlagača iz zemlje i inozemstva koji predstavljaju više od 290 vrhunskih vina. Uz bogatu vinsku ponudu, posjetitelji mogu uživati i u sirevima, maslinovom ulju, suhomesnatim proizvodima i pecivima. Svake godine festival privuče više od 1.500 posjetitelja, a zbog značajne obljetnice očekujemo rekordnih 2.000 gostiju. poručuju organizatori.

Na festivalu se predstavljaju brojne vinarije iz BiH, uključujući Marijanović, Nuić, Brkić, Matić, Keža, Dodig, Tolj i Ostojić. Iz Hrvatske stižu Iločki podrumi, Deklić, Glavica, Hošćak, Kutjevo i San Martino, dok su iz Srbije prisutne Čoka, Pirg i Imperator. Svoja vina izlažu i Imako vino iz Sjeverne Makedonije te Jakončić iz Slovenije.

Novi B2B koncept i vinska radionica

Po prvi put festival uključuje i BIZ2BIZ projekt (B2B), koji omogućava vlasnicima restorana i hotela te menadžerima ugostiteljskih objekata u Sarajevu direktnu interakciju s izlagačima.

Drugi dan festivala, u petak, 7. veljače, od 18 sati, održat će se vinska radionica za posjetitelje pod nazivom "Pjenušci Bregovite Hrvatske", koju organizira Udruga Bregovite Hrvatske. Ulaz na radionicu je besplatan za sve posjetitelje festivala.

Ulaznice za festival dostupne su online putem sustava Entrio.ba ili na ulazu kod hostesa. Cijena jednodnevne ulaznice iznosi 50 KM.

Organizatori su osigurali besplatan autobusni prijevoz od Vijećnice do hotela "Radon Plaza", s usputnim stajanjima na svim autobusnim postajama do hotela.

Armenija je, zaključili smo slušajući našeg vodiča, zemlja superlativa. Bila je prva kršćanska nacija na svijetu, ustanovljena 301. (Gruzija ju je slijedila oko 326.), održava jedan od najstarijih jezika s kontinuiranom pisanom tradicijom koji danas govori samo njezino neveliko stanovništvo, i tvrdi da ima najstariju dosad otkrivenu vinariju – staru 6100 godina. Ukratko, proizvodnja vina u Armeniji seže duboko u prošlost i prethodi Putu svile.

Iako Gruzija možda ima legitimna prava na slogan "kolijevka vina", koji je proglasila 2012, obje zemlje dijele sličnosti ne samo u svom vinskom naslijeđu, već i u ogromnom broju autohtonih sorata grožđa i upotrebi glinenih amfora (zvane karas u Armeniji i qvevri u Gruziji). Ipak, svaka od tih dviju zemalja slijedila je drukčiji put, ne nužno vlastitim izborom, kako bi došao do svoje moderne vinske priče, što je rezultiralo različitim vinima i turističkim iskustvima.

Naš uvod u armenska vina bio je posjet In Vinu, prvome vinskom klubu, trgovini i vinskom baru u zemlji. In Vino proizvodi, prodaje, uvozi i izvozi vino, ali i podučava zainteresirane u sve što se tiče vina. Nama je tamo Mariam Sagathelyan, Najbolja sommelierka Armenije 2023, dala pregled vinskih pokrajina i najvažnijih sorata, a imali smo prilike i kušati četiri vrste tipičnih vina, što je bila lijepa podloga za daljnje istraživanje.

Inače, In Vino nudi više od 1300 vina, njih 30-ak dostupno je na čaše (od 2 eura), a izbor se mijenja svaki dan. Svoju bocu možete ponijeti sa sobom ili je popiti u lokalu uz samo 20% marže, kao i spariti ih s ponudom sireva, salama, maslina, orašastih plodova i sendvičima. Za veću glad dostupni su i jelovnici više restorana u blizini.

Da bismo se uvjerili u tvrdnju o najstarijoj vinariji u povijesti, uputili smo se u spilju Areni, jednu od dvije glavne atrakcije regije (druga je samostan Noravank iz 13. stoljeća). Vinarija Areni-1 drevna je vinarija koju je 2007. godine u pećinskom kompleksu Areni-1 u selu Areni u armenskoj pokrajini Vayots Dzor otkrila ekipa armenskih i irskih arheologa, kojem se projektu 2008. pridružilo Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu (UCLA). Od tada iskopavanja sponzoriraju UCLA i National Geographic Society, a iskapanja vinarije završena su 2010. godine.

Areni-1 je iskopan nakon što su arheolozi tamo otkrili ljudske lubanje i kožnu cipelu iz bakrenog doba. Vinarija se sastoji od bačve za fermentaciju duboke 60 centimetara, preše, posude za skladištenje, krhotina keramike, a vjeruje se da je najmanje tisuću godina starija od vinarije otkrivene na Zapadnoj obali (veći od dvaju palestinskih teritorija) 1963., koja je, za sada, druga najstarija poznata. Osim ovih nalaza, pronađene su koštice grožđa, ostaci prešanog grožđa, suhe šljive, orasi i osušena loza. Također je iskopano više posuda za piće, pronađenih pored niza antičkih grobova, što sugerira da je mjesto korišteno za pogrebne ceremonije i ritualne prakse. Spilja je napuštena nakon što joj se urušio krov, a organski materijal sačuvan je zahvaljujući ovčjoj balegi koja je spriječila gljive da unište ostatke. Botanička analiza i radiokarbonski testovi datirali su vinariju Areni-1 između 4100. pr. Kr. i 4000. pr. Kr, odnosno razdoblje kasnog kalkolitika. Prema Areshianu, vinogradari su koristili noge kako bi prešali grožđe, čiji bi sok zatim otjecao u bačvu, gdje bi ostajao fermentirati do pohranjivanja u posude. Kapacitet bačve procijenjen je na oko 53-57 litara.

Treba još napomenuti da opisano predstavlja tek manji, ulazni dio pećine, dok je ostatak, znatno veći, potpuno neistražen, kao i većina spilja u okolici.

U tisućljećima potom, invazija sovjetske Crvene armije 1920. pokazala se najutjecajnijim faktorom razvoja armenske vinske industrije 20. stoljeća. Zemlja je 1922. spojena s Gruzijom u Transkavkasku Socijalističku Federativnu Sovjetsku Republiku te 1936. postala Armenska Sovjetska Socijalistička Republika ili Sovjetska Armenija.

Sovjeti su ukinuli privatno poduzetništvo i nacionalizirali industrije, prisiljavajući republike na ekonomske uloge. Gruzija se specijalizirala za proizvodnju vina, dok je armensko grožđe bilo namijenjeno za destilaciju rakije. Vinogradi su nikli na lošim lokacijama kako bi se povećale količine, dok su se drugi suočili sa zanemarivanjem ili napuštenošću.

Od stjecanja neovisnosti 1991, armenska vinska industrija svjedočila je renesansi, djelomično potaknutoj povratkom armenske dijaspore. Vinari vođeni kvalitetom katapultirali su Armeniju na globalnu vinsku scenu, zaradivši zemlji slogan – "Najmlađa najstarija vinska industrija na svijetu".

Tijekom posljednja dva desetljeća Armenija je svojoj tradiciji i potencijalu pridodala renomirane "leteće vinare", među kojima su bili slavni enolozi Michel Rolland, Paul Hobbs i Alberto Antonini, koji su pokretu pridonijeli svojom stručnošću.

Za prilično malu zemlju, Armenija se može pohvaliti raznolikom topografijom i terroirom. U zemlji je katalogizirano više od 400 autohtonih sorti grožđa, a važno je napomenuti da, kao povijesna vinarska zemlja, ima tradiciju karas amfora. Te velike glinene posude, gotovo izgubljene u 20. stoljeću, vratile su se u vinarije sredinom 2000-ih. Tradicionalno, vinari zakopavaju dvije trećine tih amfora u zemlju, osiguravajući prirodnu kontrolu temperature, metodu koja se rabila prije više od 3000 godina u Kraljevstvu Urartu. Danas, dok sve više vinarija eksperimentira s metodom karas, Armenija zauzima posebno mjesto kao čuvar svoje tradicije, dok ujedno pomiče i granice suvremenih vinarskih stilova.

Za uzgoj vinove loze važna je klima, koja u Armeniji drastično varira. Ljeta su na nekim mjestima vruća i suha, dok na drugim mjestima mogu biti vlažnija. Nadmorske visine su prilično velike jer je zemlja, u biti, veliki kovitlac planina. Još jedna ključna značajka jest da je tlo nekih regija ili vapnenačko ili vulkanskog podrijetla, što grožđu daje jasne arome, a vinima, na koncu, nevjerojatno jedinstven okus. Sve te osobine zajedno rezultiraju raznolikim i posebnim izborom sorti grožđa, od kojih se ev areni ili areni noir drži biserom armenskih vinovih loza.

Mi smo posjetili nekoliko vinarija, od kojih ću izdvojiti dvije – Tushpa i Vokseni.

Tushpa je vinarija, sat vožnje na jug udaljena od Erevana, iz čijih se vinograda pruža pogled na planinu Ararat, jutarnji prizor s kojim sam započeo ovaj mini serijal. Dolina Ararat i autohtone armenske sorte grožđa elementi su na kojima ta obiteljska vinarija temelji svoju strastvenu proizvodnju vina u jednom od najstarijih svjetskih terroira. Stoga uopće ne čudi njihova deviza – "Kušali ste Stari i Novi svijet, a sada pozdravite Vina drevnog svijeta".

Tushpa dočekuje sve svoje goste toplim i prijateljskim ugođajem u kojem možete iz prve ruke doživjeti armensku vinsku kulturu i naučiti o povijesnoj tradiciji proizvodnje vina u toj zemlji. Mihran Manasserian, vlasnik i voditelj vinarije, tu stvara izvanredna vina poštujući tradiciju proizvodnje vina koju su njegovi preci prenijeli na njega. Studirao je vinarstvo na Armenskom nacionalnom agrarnom sveučilištu u doba Sovjetskog Saveza te radio za različite vinarije osmišljavajući njihova vina. Kada se Sovjetski Savez raspao, Mihran je kupio zemlju i 1992. iz temelja izgradio svoj dugogodišnji san – vlastitu vinariju Tushpa. Bilo je to teško vrijeme za mnoge u zemlji, ali Mihran je vjerovao u svoju vinariju i svoj rad te, na koncu, uspio postići veliki uspjeh.

Nakon razgleda podruma, koji je vodio Mihranov sin, domaćini su nas pozvali za trpezu bogatu lokalnim specijalitetima, da bismo kušali njihova vina. Tushpa trenutačno proizvodi sedam vina, dva bijela, dva crvena i čak tri pjenušca.

Njihova paradna etiketa jest TUSHPA Haghtanak Reserve, odležana verzija istoimena vina, 100% od sorte haghtanak iz doline Ararat. Riječ je o spontano fermentiranom vinu, odležanom 14 mjeseci u bačvama od kavkaskog hrasta. Elegantno suho vino, grimizno crvene boje, hrastovih nota i intenzivnog bouquea, postojanog je okusa koji se polako razvija i mami osjetila.

Vodeće bijelo vino je TUSHPA Kangun, od 100% autohtonog grožđa kangun iz doline Ararat. Vino je suho, svijetložute boje, voćnog i cvjetnog bouquea, s primjetnim citrusnim notama koje tom pitkom vinu dodaju oštru kiselinu. Skladišti se u posudama od inoksa, a njegova proizvodnja slijedi više od 6000 godina staru tradiciju armenskog vinarstva.

Posebna strast domaćina su pjenušava vina, sva proizvedena klasičnom šampanjskom metodom - TUSHPA Lab Pet Nat Lalvari (uravnotežena voćnost i lagane kiseline) od ručno branog autohtonog grožđa sorte lalvari iz regije Tavush, zatim TUSHPA Lab Pet Nat Banants (uravnotežena voćnost i visoke kiseline) od ručno branog autohtonog grožđa sorte banants iz regije Tavush, te TUSHPA Lab Pet Nat Tozot (uravnotežena voćnost i lagane kiseline), crni pjenušac od ručno branog autohtonog grožđa sorte tozot iz regije Vayots Dzor.

Vinarija Vokseni, pak, smještena je u Sardarapatu u dolini Ararat, sat i 20 minuta vožnje zapadno od Erevana. Radi se također o obiteljskoj vinarija koju je utemeljio obiteljski predak Smbat Mateossian, uspješan poslovni čovjek iz Bostona, koji se preselio u Armeniju početkom 1920-ih. I on je sanjao o vlastitoj vinariji u svojoj pradomovini, no vrlo je brzo nastradao od boljševika, a njegova je imovina konfiscirana. Ipak, gotovo stoljeće poslije, njegovi su potomci 2008. otkupili vinograd pun autohtonih sorti grožđa i ostvarili njegov san o kvalitetnom vinu. Raznovrsna mikroklima doline Ararat i izvanredan terroir tu omogućuju jedinstvene uvjete za uzgoj iznimnih sorti grožđa i proizvodnju elegantnih vina, koja također odražavaju 6000 godina staru bogatu tradiciju proizvodnje vina.

Ararat Mkrtchyan, koji je studirao matematiku u Moskvi, zatim radio u revizorskoj tvrtci Deloitte, prije nego što se vratio raditi u obiteljsku vinariju, danas taj posao vodi sa svojom sestrom Alinom. Njih dvoje proveli su nas podrumom, ponudili svoja vina na kušanje, a potom nas pozvali na sjajnu gozbu koju je priredio vrlo talentirani chef Gor Veyshtort iz restorana Loco, s jelima koja su se izvrsno sparila s vinima Voskeni.

U svojoj trenutačnoj ponudi Voskeni ima devet vina, među kojima se ističu Voskeni crveno suho 2015 (regije Armavir i Nagorno Karabagh, sorte areni i khndogni), Voskeni Sardarapati Reserve 2014 (regija Armavir, sorta areni), Voskeni bijelo polusuho vino Kangun 2017 (regija Armavir, sorta kangun) i Voskeni suho bijelo vino Voskehat 2017 (regija Armavir i Vayotz Dzor, sorta voskehat). Perjanice vinarije su crvena suha vina Voskeni Areni i Voskeni 130 Reserve Areni (odležano 18 mjeseci u bačvama od kavkaskog hrasta), od kojih nas je potonje potpuno osvojilo svojom bogatom neprozirnom ljubičasto crvenom bojom, voćnim aromama zrele crvene trešnje, ribizla i malina te okusom šljive usklađenim s kremastim hrastom, slatke vanilije, crnog bobičastog voća, klinčića, duhana i karamela. U okusu je jasno primjetno isto intenzivno primarno voće, pojačano svježinom i finom, filigranskom strukturom. Meki, čisti voćni okusi već sada to vino čini vrlo ugodnim, ali sigurno će se i dalje razvijati sa starenjem boce. Tanini su izraženi, ali elegantni, kiselina srednja, a tijelo puno, kapljica kao stvorena za odreske od crvenog mesa na žaru, ribu na žaru, perad i svinjetinu na žaru, stari sir, govedinu i slaninu, janjetinu, gljive, svježe začinsko bilje i divljač.

I dok smo navečer dokasna uživali u jelima na otvorenom (dakako, uz grijače jer je već bio studeni), rezimirali smo pomalo naša putovanja Armenijom i zaključili da velike udaljenosti između zanimljivih mjesta i nisu neki nedostatak. Naime, ako volite poglede na planine, teško da ćete se tu dosađivati (one zauzimaju oko 80% teritorija zemlje). Vrhunci se neprestano naziru na horizontu, kud god krenuli. Ljubitelji vina zasigurno se neće buniti, jer će svuda nailaziti na znakove uz cestu postavljene u blizini vinarija, gdje posjetitelje čekaju postavljene čaše i stolovi.

Jedan od stupova srbijanskog vinskog preporoda s početka stoljeća, vinarija Kovačević izabrana je za Najbolju vinariju Srbije u 2024. godini, a čak dva njihova vina našla su se na čelu popisa najboljih u svojim kategorijama – Sauvignon S Edicija 2021 među bijelim vinima od međunarodnih sorti, te Brut 2011 među pjenušcima.

Istovremeno to je postala i najveća organska vinarija u Srbiji, dok je restoran Vinska kuća Kovačević vjerovatno najpoznatiji i najveći u okviru neke vinarije, učinkovit spoj otmenog ambijenta i vrhunskih namirnica spremljenih na tradicionalan način. Upravo ono što vlasnik vinarije Miroslav Kovačević želi postići i u svojim najboljim vinima!

Kako su vas prihvatile kolege vinari koji su prije vas započeli organsku proizvodnju u Srbiji?

Dobro, normalno, nisam ja neko ko se iznenada pojavio niotkuda. Možda ljudi to drugačije percipiraju, ali pre vinarije Kovačević nije bilo mnogo njih u Srbiji koji su se bavili organskom proizvodnjom. Tu i tamo poneko sa manjim vinogradom, svega dve-tri vinarije. Uz nekoliko izuzetaka niko nije radio veće parcele organski. Sve su to bili mali proizvođači.

Jeste li razmjenjivali iskustva s nekim ovdje kada ste krenuli putem organske proizvodnje vina?

U principu, ne. Vinari u Srbiji generalno nisu previše upućeni jedni na druge. Nemamo mi taj običaj da pomažemo jedni drugima baš nešto puno. Osnovali smo, istina, prošlog leta Udruženje proizvođača organskog grožđa i vina Srbije pa ćemo nadam se vremenom sarađivati više, dok zaživi. Što se tiče ostalih vinskih udruženja u Srbiji, mnogo je tu ljubomore, trvenja i ličnih interesa, umesto da se radi na pravljenju vinskog brenda svakog regiona.

Kakvo je vaše mišljenje o srpskim organskim vinima?

Nisam ih mnogo probao. Na poslednjem sastanku Udruženja probali samo nekoliko vina koja su donele kolege, ali nemam jasnu sliku. Iskreno, više sam probao organskih vina iz regiona i sveta. Sada retko obilazim sajmove i degustacije za razliku od nekada kada sam znao svako vino koje se proizvodilo u Srbiji. Ima sada dosta vinara za koje nisam nikada ni čuo.

A kako vam općenito izgleda ovdašnja vinska scena?

Vidljivo je da raste. Dolaze nove generacije u vinarije koje su osnovane pre 10-20 godina, nova energija, menjaju se stilovi, i uopšte sve je više vinarija... Ima i onih novih koji rade po principu "videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu", ali i onih koji višak kapitala ulažu u vinarstvo. Svako ide ka svom nekom zamišljenom cilju.

Koji je vaš?

Što se organske proizvodnje tiče, to je više moje ubeđenje ili stil života kojim želim da živim, da budemo odgovorniji prema prirodi. Nisam ja počeo da proizvodim organska vina zbog imidža, već zato što volim prirodu i živim u prirodi i sa prirodom! Upravo pijemo Sauvignon S Edicija 2021, da li biste vi mogli da kažete da li je ovo vino organsko ili konvencionalno? Mislim da niko ne bi mogao da tvrdi ni jedno ni drugo. Suština je da je vino ili dobro ili nije, bez obzira na to da li je organsko. Druga je stvar što mi znamo da je organsko zdravije. Ali to ne možeš da prepoznaš u ukusu i mirisu vina i na osnovu toga da kažeš kako voliš organska vina.

Kakvi su planovi razvoja vinarije?

Ideja je da rastemo u segmentu premijum linije u kojoj će sva vina biti sa organskim sertifikatom i rađena na tradicionalni način u podrumu, samo s divljim kvascima.

Organska vina pojedini vinari posmatraju kao trend. Kako ih vi vidite?

Organska proizvodnja je pre svega potreba, moramo da sačuvamo i zdravlje i prirodu. Što se mene tiče, uvek sam radio da se bar malo razlikujem od drugih. Pod uslovom da mi se to sviđa, naravno. I pre bih rekao da sam pravio trendove nego da sam ih sledio. Tako sam se među prvima u Srbiji pre desetak godina zainteresovao za dugomacerirana oranž vina. To je bio ulazak u tradicionalnu proizvodnju vina. Upoznao sam nekoliko slovenačkih vinara iz Goriških brda koji su pravili takva vina, odlazio redovno svake godine tamo i zavoleo takva vina. To me je i pokrenulo da počnem i ja da ih proizvodim.

Utisak je da ste s oranž vinima, a zatim i s organskom proizvodnjom, krenuli rušiti mit kako takva vina dolaze prije svega iz malih vinarija.

Deo mene jeste ušao u to iz inata, da pokažem da se vina proizvode u vinogradu a ne u vinariji. Znate, godinama unazad novi vinari kada se pojave na tržištu koriste nas koji smo duže od njih tu kao alat za svoj marketing.

Na koji način?

Recimo, dođu u restoran da plasiraju svoje vino i prvo što kažu gazdi ili menadžeru: "Mi smo mali, imamo tradiciju, a ne kao ovi veliki koji su čista komercijala". A počeli su da rade vina tek pre jednu ili dve godine!

Koliki dio vaše proizvodnje su organska vina?

Godišnje proizvedemo nešto više od milion litara u vinariji, od čega je oko deset procenata organsko. Želja mi je da to dođe na nekih 40 do 50 procenata, da publika počne da nas prepoznaje po njima. Naša standard linija vina je već odavno etablirana na tržištu i ona imaju svoje kupce.

Koliko sada imate organskih vinograda?

Ukupno 120 hektara, od čega imamo sertifikat za 66 hektara a ostalo je u konverziji. I to je, koliko znam, najveći organski vinograd u jugoistočnoj Evropi!

Što je tu posađeno od lokalnih sorti?

Najviše je morave, na 5,4 hektara, zatim neoplante ima na četiri hektara, bele tamjanike 4,3 hektara, grašca na 2,5 hektara, probusa 2,4 hektara, imamo zatim pod furmintom jedan hektar i oko pola hektara prokupca.

Znači li to kako ćete praviti sortne tamjanike i prokupce?

Ne, obe te sorte idu u kupaže. Nisu to tipična vina s ovih terena.

Koja vam je od tih lokalnih sorti koje imate u vinogradu najzanimljivija?

Od belih je to morava. Otporna je na bolesti, znači pogodna za organski uzgoj, ima malo tog muskatnog dodira... Čak verujem da bi mogla da ima značaj za Frušku goru kao što ima tamjanika za jug Srbije.

A grašac? On je poslednjih godina nekako u prvom planu na Fruškoj gori?

Neću da zvučim kao "hejter", ali za sada nemam nameru da ga radim kao posebno vino, već ide u kupažu sa rajnskim rizlingom.

Zašto?

Zato što mislim da rajnski rizling daje veća vina, to je moj utisak.

Ipak i dalje imate u vinogradima najviše šardonea...

Njega najviše prodajemo, ali mi je rizling vino koje volim da pijem. Primetio sam da kako sam stariji više volim vina sa povišenim kiselinama, što opet znači da su mi sovinjon i rizling verovatno postali sada draži od šardonea. Izgleda da kako postaješ alkoholičar tako više voliš kiselo... (smeh) Kada me neko pita kako da nauči da prepoznaje vina, kažem mu da prvo mora da postane alkoholičar! To je pomalo u šali, ali u suštini, ne možeš da razumeš vino ako ga ne piješ.

Fruška gora je poslednjih desetak godina postala i simbol i svojevrsna lokomotiva ubrzanog vinskog razvitka Srbije. Kako gledate na to?

Fruška gora verovatno ima najviše vinara i vinogradara, ali je problem što se sadi malo vinograda. Ne bih da pričam o tome, osim što mogu da kažem da se ne radi onako kako bi trebalo.

Šta je najveći problem?

Rekao sam vam da ne želim o tome. Ali, želeo bih da neko iz Saveza vinara izađe s podacima i kaže koliko je toga ispunjeno od onoga što je zacrtano u Strategiji razvoja. Ako smo pravili tu strategiju samo da bismo je imali na papiru, onda znači da je to džaba rađeno. Bačene pare. Mora da se radi na sprovođenju strategije, a ne samo da dobijemo ocenu i sagradimo što lepšu vinariju.

Ovdašnji vinari često pominju Istru kao uspešan primjer. Što nas koči u primjeni njihovih iskustava?

Kod nas je problem sujeta, ono o čemu sam vam već govorio. Nema međusobne saradnje vinara, ne sarađujemo na putu do nekog cilja koji bi trebalo da bude zajednički! To je suština. Svako ima o svakome mišljenje i bojim se da nećemo skoro izaći na put kojim ide Istra. Ovde se na nivou grašca na Fruškoj gori pravi neka priča i to je lepo, ali opet... Sve to bi moralo da bude bolje. Sujeta i podela između vinara nije dobra, a ona postoji. U principu, nemam razloga nikoga da mrzim ili da budem ljubomoran, prodamo sve što proizvedemo. U suštini, mislim da su kod nas u vinarskoj Srbiji pobrkani lonćići. Trebalo bi da shvatimo da lokomotiva vuče vagone, ne obrnuto!

I kako dalje?

Šta da vam kažem? Idemo svako ka svome cilju jer očigledno nemamo svi isti cilj.