Vino

Vinariji Majić velika zlatna medalja u Mostaru

Slika
butelje na postolju

Ovogodišnji šampion 24. međunarodnog ocjenjivanja kvalitete vina, održanog u sklopu Sajma gospodarstva Mostar 2026, je Trnjak Barrique Vinarije Majić iz berbe 2024., koji je osvojio veliku zlatnu medalju i najvišu ocjenu - 91 bod .

Riječ je ujedno i o pobjedniku grupe crnih vina, čime je dodatno potvrđena kvaliteta ove autohtone sorte koja sve snažnije zauzima mjesto na vinskoj karti Hercegovine.

Rekordna kakvoća uzoraka

Na ovogodišnjem ocjenjivanju sudjelovao je 81 uzorak vina iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i zemalja okruženja. Posebnost ovogodišnjeg natjecanja je činjenica da su pobjednici u sve četiri kategorije dobiveni pripetavanjem, odnosno dodatnim ocjenjivanjem više gotovo izjednačenih uzoraka.

Čak 52 vina osvojila su zlatne medalje, što čini 64 posto svih dodijeljenih priznanja. Dodijeljene su i četiri velike zlatne medalje, a organizatori ističu kako je ukupna razina kvalitete uzoraka bila najviša do sada.

Proizvođači su doista poslali samo najbolja vina iz svojih podruma, što potvrđuje snažan napredak u kvaliteti vina na ovim prostorima, poručili su organizatori.

Trnjak sve važniji za Hercegovinu

Posebno se ističe činjenica da je ukupni pobjednik vino sorte trnjak, koja se sve više prepoznaje kao jedna od ključnih sorti hercegovačkog vinogradarstva, uz žilavku i blatinu. Organizatori očekuju da će u narednim godinama biti još više uzoraka trnjka, što bi moglo dovesti i do formiranja posebne natjecateljske kategorije.

Ostali pobjednici i nagrađeni

Vinarija Čitluk odnijela je pobjede u dvije kategorije:

  • Teuta Blatina 2023. - pobjednik grupe vina sorte blatina
  • Teuta Žilavka Selekcija 2025. - pobjednik grupe vina sorte žilavka

Pobjednik grupe bijelih mirnih vina je Grk Reventon 2023. iz Hrvatske.

Velike zlatne medalje, osim šampiona, osvojili su:

  • Iločki podrumi Traminac, izborna berba prosušenih bobica 2023.
  • Syrah Andrija 2022.
  • Grand Selection Vinarije Marijanović 2019.

Ocjenjivanje su proveli renomirani stručnjaci iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske pod vodstvom prof. dr. Bernarda Kozine.

Svečana dodjela priznanja najuspješnijim vinarima održat će se drugog dana Sajma gospodarstva u Mostaru.

Vinarija Damjanić vratila Fuškulin na vinsku kartu svijeta

Slika
u podrumu sa čašom vina

U svijetu istarskog vinarstva, gdje se povijest mjeri stoljećima, a kvaliteta beskompromisnom posvećenošću zemlji, rijetke su priče koje tako skladno spajaju obiteljsko nasljeđe i modernu viziju kao što to čini vinarija Damjanić. Smještena u pitoresknom Fuškulinu nadomak Poreča, ova vinska kuća postala je sinonim za vina koja ne govore samo o sorti, već o specifičnom "terroiru" crvene zemlje i vjetru s Jadrana.

Povratak korijenima

Iako se moderna povijest vinarije snažnije ispisuje od početka 2000-ih, temelji su postavljeni davno prije. Obitelj Damjanić se vinogradarstvom bavila generacijama, no vihori povijesti i društvene promjene sredinom prošlog stoljeća privremeno su utišali njihove podrume. Ivan Damjanić, enolog i pokretačka snaga današnje vinarije, odlučio je ispraviti tu nepravdu. S jasnom vizijom i poštovanjem prema precima, revitalizirao je obiteljske nasade, pretvorivši strast u jedan od najrespektabilnijih vinskih brendova Istre.

Ono što Damjanića izdvaja na zasićenom tržištu jest balans. Dok se jedni strogo drže arhaičnih metoda, a drugi jure za tehnološkim ekstremima, Ivan bira sredinu. U njegovom modernom podrumu, tehnologija je u službi prirode, a ne obrnuto. Njegov put od "garažnog" vinara do vlasnika jednog od najmodernijih zdanja u regiji priča je o radu, strpljenju i vjeri u autentičnost.

Arhitektura okusa: Od Malvazije do Borgonje

Okosnicu ponude, očekivano, čini Istarska malvazija. No, Damjanićeva Malvazija Akacija - odležana u bačvama od bagrema - postala je svojevrsni kultni favorit među poznavateljima, nudeći drukčiju, topliju dimenziju ove plemenite sorte.

Posebnu pažnju zaslužuje i trud uložen u revitalizaciju Borgonje, autohtone sorte koja je godinama bila nepravedno zanemarena. Kroz nju Damjanić priča priču o istarskom identitetu, nudeći vino koje je istovremeno rustikalno i elegantno. Za ljubitelje kompleksnijih crnih varijanti, tu je i moćni Clemente, kupaža koja redovito osvaja zlatna odličja na svjetskim smotrama poput Decantera, potvrđujući da Istra može parirati najpoznatijim svjetskim vinskim regijama.

Nova era: Uskrsnuće Duranije i svjetski vrh

Nedavna investicija u suvremeni vinski podrum, koji se prostire na tri etaže i više od 1.200 kvadrata, podigla je ljestvicu vinskog turizma u okolici Poreča. To više nije samo mjesto proizvodnje; to je hram hedonizma gdje se uz svaki gutljaj nudi i edukacija. Estetika prostora prati estetiku vina - čiste linije, prirodni materijali i miris hrastovine stapaju se s prekrasnim pogledom.

Upravo u tom novom ambijentu, prošle je godine predstavljen projekt koji najbolje oslikava Ivanovu enološku radoznalost - vino od sorte Duranija. Riječ je o gotovo izumrloj istarskoj bijeloj sorti koju je Damjanić godinama strpljivo obnavljao. Duranija donosi posve novu svježinu i visoke kiseline, čime je odmah privukla pažnju struke kao idealna baza za vrhunska, lagana ljetna vina, ali i kao potencijal za ozbiljne pjenušce. Ovim potezom vinarija nije samo dobila novu etiketu, već je spasila komadić istarske povijesti od zaborava.

Da je Damjanićeva vizija ispravna, potvrdila je i prestižna titula s natjecanja Svijet Malvazija, gdje je njegova odležana Malvazija Justina proglašena najboljom na svijetu, ostavivši iza sebe stotine konkurenata.

Vinarija Damjanić danas nije samo uspješan poslovni projekt. Ona je dokaz da se uz trud, struku i malo istarskog inata (dišpeta) može izgraditi svjetska priča na djedovini. Njihova vina danas se nalaze na kartama prestižnih restorana, ali u svakoj boci i dalje kuca srce Fuškulina i želja da se kroz vino ispriča najiskrenija priča o Istri.

get4u.hr

Četvrto izdanje Herzegowine festival vina - 15. svibnja u Mostaru

Slika
najavni plakat

Herzegowine festival vina nastavlja svoj kontinuirani rast, a svoje četvrto izdanje održat će 15. svibnja 2026. godine u Mostaru, u dvorani Queen unutar Mepas Mall-a, potvrđujući svoju poziciju jedne od najznačajnijih vinskih manifestacija u regiji.

Ovogodišnji festival okupit će više od 50 izlagača - vinarija i proizvođača hrane iz Hercegovine, Bosne i Hercegovine te međunarodnih vinskih regija, uključujući Hrvatsku, Italiju, Sloveniju, Srbiju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Posjetitelji će imati priliku kušati vrhunska vina i autentične delicije te izravno upoznati proizvođače i njihove priče, koji svojim radom oblikuju vinsku scenu regije.

Program festivala dodatno je obogaćen stručnim masterclass radionicama koje će voditi priznati vinski stručnjaci, pružajući priliku za edukaciju i dublje razumijevanje vinske kulture.

Herzegowine festival vina nije festival zabave i koncerata - njegov fokus je na vinu, hrani i ljudima koji ih stvaraju. Cilj festivala je pružiti prostor susreta s vinarima i proizvođačima, podržati njihov rad i potaknuti kulturu autentičnog uživanja u vrhunskim proizvodima.

Festival predstavlja važan doprinos razvoju vinske scene Hercegovine i dodatno pozicionira Mostar kao prepoznatljivu enogastronomsku destinaciju.

Ulaznice po cijeni od 50 KM bit će dostupne putem službene web stranice www.herzegowine.com, na info pultu Mepas Mall-a, kao i na dan održavanja festivala, na ulazu u dvoranu Queen.

Organizatori pozivaju sve ljubitelje vina i gastronomije da 15. svibnja budu dio festivala koji slavi kvalitetu, tradiciju i autentične okuse.

Festival u Lazaretima se nametnuo kao onaj koji treba posjetiti

Slika
ocjenjivači

U subotu, na Valentinovo, završio je dvodnevni Vinski podrum u Dubrovniku, festival u organizaciji Slobodne Dalmacije i Dubrovačkog vjesnika koji je, uz podršku TZ grada Dubrovnika, održan treću godinu zaredom u Lazaretima. U tom vrlo atraktivnom prostoru, jedinom potpuno sačuvanom karantenskom objektu na europskom dijelu Mediterana (pod zaštitom UNESCO-a od 1994.), okupilo se šezdesetak vinara iz cijele Hrvatske.

Upravo je taj odaziv vinara iz svih naših vinskih regija forte ove manifestacije. Sada, nakon trećeg izdanja, može se mirne duše ustvrditi da Dubrovnik ima relevantnu vinsku izložbu koja, zahvaljujući razumijevanju vinske scene i agilnosti samih organizatora, ali i lokalnoj publici čija je znatiželja i strast prema vinskim temama velika i razigrana, svojom ambicijom nadrasta lokalne okvire. Za sve zainteresirane vinare, naime, nije bilo dovoljno mjesta, a važnu je ulogu u njihovu animiranju u ovom slučaju odigrao poznati višestruki sommelierski prvak Hrvatske Siniša Lasan, koji se na dubrovačkom terenu, gdje djeluje već više godina u hotelima i restoranima, praktički našao u ulozi suorganizatora, odnosno voditelja programa.

Uz promenadno kušanje, uobičajeno za ovu vrstu izložbi, gdje su posjetitelji mogli degustirati najbolje iz podruma izlagača, održano je i šest zanimljivih vinskih radionica, po tri oba dana, koje su brzo rasprodane uz vrlo konkurentnu, za tu razinu zapravo simboličnu cijenu ulaznica. Već je prva, "Gurmanski duo: Kamenice i pjenušac", koju su vodili uzgajivač školjaka Vedran Kunica i sommelierka Ksenija Matić, privukla publiku, a bilo bi je nemoguće održati bez pjenušaca izlagača iz Bregovite Hrvatske. Svježe kamenice iz lokalnog uzgoja poslužene su uz šest pjenušaca iz vinarija Šember, Tomac, Kurtalj, Coletti, Griffin i Puhelek Purek, a bilo je vrijedno iskustvo pratiti dramatične razlike u ovom sparivanju s istom namirnicom. Pjenušac Kraljica iz vinarije Puhelek Purek podigao je kamenice na novu razinu, a vrlo je dobro prošao i Kurtaljev Cuvée Prestige, kao i Šemberov Blanc de Noirs.

Ništa manje nisu bile zanimljive ni ostale radionice, koje su redom vodili vrsni sommelieri uz prisutnost vinara, a sve su donijele neka iznimna otkrića. Primjerice, na radionici "Crni otok, bijelo vino", na kojoj je Siniša Lasan predstavio različite stilistike i terroire pošipa, kušali smo i Pošip 2007 PZ Smokvica, vino koje je svojom kondicijom iznenadilo sve prisutne - većina, name, dosad nije slutila takve mogućnosti pošipa.

Vertikale su uvijek posebna atrakcija jer su to jedine prilike da se kušaju neka vina koja je nemoguće nabaviti. Radionice "Reubens Private Reserve", "Vilin ples Crvik" i "Krauthaker Merlot" bile su vrlo uzbudljive i svatko od nas koji ih je posjetio sad ima svoje favorite i zna koje boce potražiti, ako je koja još preostala u ponekoj vinoteci ili podrumu. Ili što valja čekati jer, na primjer, fantastičan Krauthakerov Merlot 2019, veliko vino svjetske klase, tek kreće na tržište.

Iako je većina vinarija na ovom Vinskom podrumu, prirodno, iz južne Dalmacije, njenih otoka i zaleđa, velik je interes izazvala prisutnost čak pet izlagača s Plešivice, koji su se, osim jako dobrim pjenušcima, također popularnim na dubrovačkom tržištu, lokalnoj publici predstavili i izvrsnim mirnim vinima malo drukčijeg sortimenta i terroira. Uz istarske zvijezde poput Kozlovića i vinarije Menegheti, ponekog Zagorca, Prigorca i Slavonca, ali i manje poznatih vinara južne Dalmacije, npr. sa Šipana ili Lastova, bili su tu i gosti iz Bosne i Hercegovine i Makedonije.

Vina koja je vrijedilo kušati bilo je na pretek, zalogaje su osigurali pršutana Voštane i Riba Dražin, a atmosfera u Lazaretima bila je vrlo poticajna. Ni cjelodnevna kiša na Valentinovo u subotu nije posjetitelje, ljubitelje vina, odvratila od te "grešne ljubavi".

Organizatori dubrovačkog Vinskog podruma nagodinu će, očito, imati slatke brige oko reorganizacije prostora. Ne znamo kolike su mogućnosti unutar samih Lazareta, ali bilo bi važno da ostanu tamo, jer malo je takvih pozornica. No, dotad im predstoji još jedan splitski izazov u Dioklecijanovim podrumima 17. i 18. travnja. Očekivanja publike sve su veća, a vinari međusobno dijele priču o festivalu na kojem treba biti. Jer i B2B karakter ovog sajma vrlo je poticajan, kako za njih, tako i za distributere, ugostitelje i kompletan HoReCa sektor. Jer Dubrovnik pruža brojne mogućnosti za prezentaciju vina iz cijele Hrvatske.

Dobra hrana | Jutarnji list

Brečević produbljuje svoj pristup proizvodnji autohtonih vina Istre

Slika
u podrumu

Ovih kišnih dana posjetili smo Dimitrija Brečevića u njegovoj vinariji Piquentum u Buzetu. Dimitri je čovjek o kojemu se pisalo puno, što kroz njegov rad u vinariji Clai, što kroz veliko zalaganje i proizvodnju ponajboljih prirodnih, ali i općenito vina u Hrvatskoj. Osim toga, Brečevićeva priča o dolasku u Hrvatsku nakon studija u Francuskoj sama je po sebi zanimljiva. Njegova vinarija smještena je u staroj cisterni izgrađenoj krajem 1920-ih godina. Fascinantna je to građevina u koju je Brečević uložio kako bi sanirao svod koji je ponekad propuštao, ali koja drži konstantnu temperaturu cijele godine.

Prije desetak godina Dimitri je krenuo sa zasadima potpuno novih vinograda, prvih koje je sam podigao. Do tada je vinograde ili otkupljivao, ili iznajmljivao. Za te parcele na bijeloj istarskoj zemlji želio je prijeći na vlastitu masalnu selekciju umjesto da loze kupuje kod velikih rasadnika. Masalna selekcija podrazumijeva korištenje reznica uzetih iz starih vinograda, umjesto novih klonova, čime se čuva genetska raznolikost unutar sorte. Nekoliko godina hodio je okolo Istrom skupljajući plemke iz starih vinograda. Nakon par godina, kada je vidio da sve izgleda zdravo, napravio je svoje sadnice, uz pomoć izabranih rasadnika.

Cilj je bio dvostruk, imati vinograd koji će davati vina drukčija od današnjih istarskih standarda, ali i spasiti stare klonove koje smatra puno kvalitetnijim od onoga što se sadilo zadnjih 20 godina u Istri. Standardna selekcija pala je, naime, na tek nekoliko različitih klonova proizvedena u velikim rasadnicima. Hektar i pol zasadio je malvazijom, nešto manje od hektara teranom. Prva veća berba terana bila je 2023., malvazije 2024. Ta će vina ove godine izaći na tržište.

Kušali smo ih iz nekoliko spremnika: inoksa koji mu služi za smirivanje vina pred punjenje, drvenih bačava i betonskog spremnika koji je novitet u njegovu podrumu. Razlika između ovih vina i dosadašnjih Piquentum etiketa upečatljiva je. Malvazija iz novih vinograda znatno je punija od dosadašnje. Ovaj vinograd daje gusto vino, zrelije, gušćih tanina, moćno. Dimitrijeva dosadašnja malvazija bila je svježija, mineralnija, a ovo je njezina punokrvnija sestra, ali ništa manje elegantna.

Još je dojmljivija razlika kod terana. Dok je Brečevićev dosadašnji teran odličan, riječ je o svakodnevnom vinu s nižim alkoholima, laganijeg tijela. Novi teran iz masalne selekcije dosta je drukčiji, kompleksniji, punijeg tijela, aromatičniji. Ima čvrste, hrskave kiseline, pun je duhana, papra, kože, suhog mesa. Ovo je teran koji traži pažnju, vino za dugo odležavanje, veliko vino. Berba 2024. malvazije, koja je bila slabog prinosa, dat će oko 2000 boca. Terana berbe 2023. bit će oko 1000 do 1500 boca.

S Brečevićem smo razgovarali i o stanju prirodnog vinarstva u Hrvatskoj. Raduju ga festivali kojih je sve više, ali još više ga veseli interes mladih, budućih enologa. Ispričao nam je kako su ga prošle godine posjetili studenti vinarstva iz Poreča, oduševio se njihovim znanjem o ekološkom vinarstvu. To je za njega znak da se stvari mijenjaju, da nova generacija vinara razmišlja drukčije. Dotaknuli smo se i biodinamike. Zanimljivo je upravo to da se Brečević ne diči time što prakticira biodinamiku. Koristi biodinamičke preparate, prati lunarni ciklus, ali ne prati biodinamiku dogmatski.

Jedan od najzanimljivijih projekata o kojima smo razgovarali je njegov pjenušac od terana. U svijetu prirodnih vina postoje oprečna mišljenja o proizvodnji pjenušca tradicionalnom metodom. Neki tvrde da su selekcionirani kvasci dozvoljeni ako dolaze iz ekoloških izvora. Veća struja prirodnih vinara smatra pak da je to pogrešno jer odvlači od prirodnosti vina. Dimitri Brečević jedan je od rijetkih koji sekundarnu fermentaciju čini potpuno prirodno. Umjesto dosagea sa selekcioniranim kvascima, on svježim moštom malvazije iduće berbe prirodno pokreće drugu fermentaciju u staroj bazi od terana. Rezultat je pjenušac s nježnim perlanjem, prepoznatljivih kvaščanih aroma, potpuno prirodan od početka do kraja.

Etiketa tog pjenušca dosad je neviđena u Hrvatskoj, vjerojatno i šire. Ideja je došla od tima Studio Sonde, s kojima Brečević dugo surađuje na vizualnom identitetu vinarije. Njihova suradnja uvijek polazi od iste točke, traže nešto što pristaje Dimitrijevoj priči o ekologiji, prirodi. Tijekom proizvodnje pjenušca prirodni sediment nastaje kao rezultat fermentacije i obično završava odbačen. Brečević i Sonda vidjeli su u tome vrijednost. Sakupili su sediment i pomiješali ga s recikliranom papirnatom pulpom iz same vinarije. Rezultat je prva etiketa ikad stvorena od samog vina, živući manifest bez kompromisa, kako je nazivaju, koja nastavlja evoluirati s vremenom. Bocu je lako ne razumjeti na prvi pogled. Ali upravo je to bit, vino i etiketa koja živi i mijenja se, baš kao priroda iz koje dolazi.

Imali smo i priliku kušati Brečevićevu prvu malvaziju, berbu iz 2006., kada još nije ni znao za pojam maceracije. To je vino s godinama u boci lagano refermentiralo te posjeduje vrlo zavodljivu petrolejnu notu. Pokazuje koliko je već tada bio iznimno talentiran vinar.

Danas Dimitri Brečević i supruga Selena Vasiljević, koja vodi društvene mreže i modernu komunikaciju vinarije, vode jednu od vodećih prirodnih vinarija u Hrvatskoj. S vinima koja tek izlaze na tržište, malvazija i teran iz novih vinograda zasađenih vlastitom masalnom selekcijom, kreće novo poglavlje njihove priče. Brečević je čovjek koji je spasio stare klonove, koji radi pjenušac na najprirodniji mogući način, koji s poštovanjem prema tradiciji gradi budućnost istarskog vinarstva. I koji to ne radi hvalisavo.

Brečević je jedan od rijetkih značajnih skromnih vinara. Niti u jednom se trenutku prilikom našeg razgovora nije pozvao na svoj značaj. Koji je iznimno velik. U svakoj priči s manjim prirodnim vinarima Istre njegovo ime iskače, kao uzor i kao čovjek koji manjim vinarima značajno pomaže oko novonastalih problema. To je odlika velikog vinara, ali prije svega velikog čovjeka. I takvi su upravo oni koji trebaju predstavljati našu zemlju svijetu.

Dobra hrana | Jutarnji list

Mihelić odlučio smanjiti vinograde i vratiti se autohtonim sortama

Slika
zgrada vinarije

Nedavno smo, putujući Istrom, posjetili jednu manju vinariju. Obitelj se vinom bavi više od trideset godina, ali s vremenom je smanjila površine, prinose, proizvodnju. Rijetko se takvo što čuje. Na putu kući, kasno navečer, razgovor nam se u glavi i dalje vrtio oko onoga što smo čuli. Rijetko nam se događa da susret s vinarom pokrene razmišljanja koja nadilaze vinogradarstvo, agrikulturu. Kada čovjek govori o vinu, a zapravo govori o životu, o povijesti kraja, velikome znanju koje je sakupio putujući svijetom, znate da ste posjetili nekoga tko čini nešto drugačije.Takav je bio susret s Damirom Mihelićem, drugom generacijom vinara obiteljske vinarije Ghira u Novigradu.

Mihelića smo upoznali na prvome GrapeStonu, još bolje na AlterEgu, festivalima koji su skrenuli pozornost na brojne male vinarije. Njegova su vina, posebice osebujne malvazije, na nas ostavile dojam. No, kako to biva u gužvama festivala, izgubio se kontakt s čovjekom, pa smo si zadali obavezan zadatak posjeta. Na nedavnom putovanju Istrom upravo smo to i učinili.

Pred njegovom obiteljskom kućom, u blizini Novigrada, stoji manja amfora, a kuća je okružena maslinicima. Sam vinograd, koji se prostire na tek tri hektara, nalazi se blizu kuće. U kući se nalazi i vinski podrum, koji je vrlo uredan, ali obujmom skroman. Nekoć, dok su vinogradi bili veći, ovdje je bilo više barik bačvi, i vina. Teško je reći koliko Damir Mihelić danas prosječno proizvodi vina, jer ono ovisi o urodu i prirodi; u lošijoj godini kao što je bila 2023., kada je tuča pogodila dio vinograda, to može biti i samo četiri tisuće boca. U boljoj godini, poput 2025., oko 14 tisuća.

Nekoć je litara bilo i više, no nakon očeve smrti 2015. Mihelić je odlučio smanjiti prinose, racionalizirati posao i zadržati samo ono što može sam s majkom odraditi, uz povremenu pomoć prijatelja, obitelji i nećaka koji je upisao studij vinarstva. Od devet hektara ostala su tri. Izbacio je merlot, koji je iziskivao previše plijevljenja u vrućem petom mjesecu, te i cabernet, koji kasno dozrijeva. Ostale su samo tri autohtone sorte: malvazija, teran, muškat bijeli. Danas radi šest etiketa, ponekad sedam, ovisno o godini. Sve ostalo je otišlo u povijest, što bi mnogima zvučalo kao tržišni suicid. No, Mihelići prodaju gotovo sva vina. Većinom na kućnom pragu.

Obitelji Mihelić i Bibalo, kako se preziva njegova majka Marija, vinarstvom se bave od 1981. godine, kada su roditelji kupili zemljište u Novigradu na kojemu se danas nalazi podrum. Tada su već ondje bili vinogradi, stari nasadi malvazije. S majčine strane, iz sela Bibali, obitelj posjeduje podrum iz 1802. godine, a nadimak Ghira dolazi upravo s njezine strane - još su pradjeda Ferdinanda, koji je obrađivao tri hektara vinograda, zvali tim nadimkom. S očeve strane obitelj posjeduje štanciju Oršići iz 1879. u okolici Vižinade, gdje se također proizvodilo vino na tri hektara. Otac Bruno radio je u PIK-u Umag osamdesetih, a 1997. otvorio je vlastiti OPG upravo ovdje, u Novigradu. Majka Marija odrasla je na selu, radila je s boškarinima, odrađivala poljoprivredne poslove oko kuće. Damir je u vinogradu od pete godine. U poslu im pomaže i brat Igor sa svojom obitelji, koji se bavi trešnjama. Damir se par godina nakon očeve smrti počeo okretati tradicionalnim istarskim metodama maceracije malvazije.

Tu strategiju Mihelić provodi dosljedno. Ustaje u pet ujutro, obilazi vinograde i promatra što se događa na tlu. Do devet sati biva gotov jer tada počinju pristizati posjetitelji. Upravo tu ostvaruje najveću prodaju - više od polovice vina proda se na kućnom pragu. Ostatak vina odlazi u stotinjak restorana raspoređenih u nekoliko zemalja: Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Hrvatskoj, uglavnom u Istri. Šire tržište u Hrvatskoj nikada ga nije previše zanimalo. Čak je od ove godine odlučio, osim nekoliko domaćih, ne pohoditi vinske festivale.

Njegov pristup vinogradu i podrumu pedantan je i savjestan. Na tri hektara raste oko šesnaest tisuća trsova, najviše malvazije, zatim terana i najmanje muškata bijelog, momjanskog, starog istarskog klona. Sav sadni materijal dolazi iz starih lokalnih klonova. Mihelić slijedi brojne prakse biodinamike; bakar i sumpor koristi rijetko, faceliju sije kako bi privukla pčele za vrijeme cvatnje, kompostira sve biljne ostatke. Petnaestak pčelinjih košnica drži nedaleko od vinograda, radi vlastiti med. Vinograd mu je prekrasan, pun života. U podrumu prakticira minimalnu intervenciju; malvazija se macerira tri dana za svježu varijantu, do mjesec dana za liniju Madura. Teran i muškat slijede sličan pristup. Vina se ne filtriraju. Kušali smo ih nekoliko.

Redom: mladi muškat, vrlo zavodljiv, slatkast i čist. Malvazija Kalamita 2024., njegova bazna malvazija, kratko macerirana, svježa, ali vrlo mineralna, prozračna, sočna i pitka. Prilično je jedinstvena za bazno vino. Njegova malvazija Madura, duže macerirana, izvrsna je. Kušali smo berbe 2021. i 2022., obje odlične. Vina su intenzivnije boje, gušće, zlaćane. Tijelo im je punije, vino bogato, zemljasto, toplo, slano. Grije usta, suši ih, traži više gutljaja. Puno zrelog voća, pčelinjeg meda, dugotrajno. Obje berbe dugo se otvaraju, godi im višesatno pijenje. Nekima bi možda odgovaralo dekantiranje, ali nama se svidjelo postupno otvaranje ove zlatne malvazije.

Riquertz 2021, kupaža merlota, cabernet sauvignona i nešto malo terana, koju više ne proizvodi, također smo kušali. Vrlo gusto vino, zrelo, puno tamnog bobičastog voća. Grije nepce, puno je začinjenih nota duhana i čokolade, ali je ujedno vrlo elegantno i pitko. Nije riječ o divljem vinu, već o vrlo balansiranoj kupaži. Isto ne možemo reći za teran 2025., kojeg smo kušali iz bačve. Prekrasne ljubičaste boje koju samo teran može dati, svjež i aromatičan, visokih kiselina i tanina, živahan i poseban, sve ono najbolje od mladog terana, koji će lijepo stariti.

No, najbolje vino koje smo kušali, i jedna od boljih maceriranih malvazija koje smo ikad na ovim prostorima kušali, jest amforna malvazija iz turbulentne 2024. godine. Te malvazije ima tek osamsto litara, i ona je sve ono čemu teže najveći prirodni vinari ovih prostora. Teško je to vino opisati riječima jer je iznimno: prepuno začina, meda, karamele čak, ekstremnih, ali ugodnih nota divlje prirode. Ima onu teksturu i tijelo koja podsjeća na najbolje primjere talijansko-slovenskih (ili slovensko-talijanskih) rebula: intenzivne arome sušenog voća, bresaka i marelica, note pčelinjeg voska, smole, orijentalnih začina. Vino koje se neprestano mijenja u čaši, koje zahtijeva pažnju i vrijeme. Vino koje mami najširi osmijeh. Tanini su prisutni, ali uglađeni, elegantni. Ovo se vino neće lako pronaći na tržištu, ali vrijedi svakog centa, koliko god će koštati. Ovakvo se vino pojavi rijetko u svijetu maceriranih bijelih vina.

S Mihelićem i njegovom majkom, koji su nam, kao i svim posjetiteljima vinarije, pripremili platu s domaćim narescima, razgovarali smo o vinogradarstvu, povijesti kraja, o tradiciji. No, ono što smo prije svega doživjeli bila je velika ljubav prema korijenima, prema vinogradima i cijelom procesu dolaska do vina. Mihelići stoga nisu samo vinogradari, nego i ljudi koji razumiju da vino nije (nužno) komercijalni proizvod, već rezultat odnosa prema zemlji, vremenu i radu. Topli su, gostoljubivi, iskreni, znatižejni. Vrsta ljudi koje vrijedi posjetiti ne samo zbog vina, iako su vina odlična, već zbog toga što u njihovoj priči prepoznajete ono što danas rijetko nalazite kod velikih (obujmom) vinara.

Najtoplija preporuka za posjet vinariji stoga se sama nameće. Javite se unaprijed, kušajte vina i poslušajte njihovu priču, ili više njih. Vinarija Ghira svakako nije destinacija za objave na društvenim mrežama, ali je za razumijevanje onoga što znači živjeti od zemlje i s njom.

Dobra hrana | Jutarnji list

Petit Tasting potvrdio veljaču kao najjači mjesec Vinarta

Slika
sudionici u Francuskom paviljonu

Petit Tasting, prva u nizu manifestacija Vinarta u veljači, mjesecu koji je najjači u godišnjem kalendaru organizatora, održan je 7. veljače u spektakularnoj dvorani Francuskog paviljona u dvorištu Studentskog centra na Savskoj cesti. Prostrana dvorana pokazala se idealnim izborom, usprkos velikom broju posjetitelja, atmosfera nije bila zagušljiva, a ljubitelji vina mogli su se nesmetano kretati između 38 izlagačkih stolova.

Kušanje je bilo podijeljeno u dva dijela. Prvi dio, održan od 13 do 16 sati, bio je nešto slabije posjećen jer se odvijao za vrijeme subotnjeg ručka, no atmosfera je i dalje bila živahna. Za razliku od uobičajenih degustacija, vinari ovaj put nisu sami birali koja će vina prezentirati – odabir od 76 etiketa (svaki vinar izlaže samo jedno vino) povjerio se timu od 24 vinska stručnjaka, somelijera i vinskih novinara koji su se vodili mjerilima kvalitete, aktualnosti, važnosti sorte i izvornosti izričaja. Što je rezultiralo šarolikim spektrom vina, od pjenušaca, lakših pa maceriranih bijelih vina, do jačih crnih vina, poput nekoliko izvrsnih plavaca.

Prvi dio donio je neke velikane hrvatske vinarije. Na stolovima su se našli Benvenuti sa Santa Elisabettom, čiji se novi blend izabrao prije nekoliko dana, Degrassi s Petit Verdotom Contarini 2015, Trapan sa Syrahom Moia 2017, Miloš sa Stagnumom 2016, te Coronica s Gran Teranom 2016. Fantastičnim se pokazao Brkić Mjesečar 2022, kojeg je prezentirao sin Josipa Brkića. Prisutni su bili i Krauthaker, Bertoša, Carić, Prović, Vuina, Baraka i Korta Katarina, svaki s jednim svojim najboljim vinom, pravilo koje je dodatno podiglo ekskluzivnost kušanja.

Drugi dio, od 17 do 20 sati, bio je krcat. Atmosfera je bila sjajna, izravni kontakt s vinarima omogućio je dublje razumijevanje proizvodnje i priča iza svake boce, a mnogi posjetitelji iskoristili su priliku da iskušaju vina koja se rijetko pojavljuju na degustacijama, a mnoga nisu dostupna u redovnoj prodaji.

Pjenušcem se itekako isticao Nikola Šember s Babom Dragom 100, novim pjenušcem linije Baba Draga iz najstarijeg vinograda vinarije Šember. Starija godišta posebno su privlačila pozornost: Jakob Cuvée 2015, Pilato Grande Cuvée 2018, Zlatno brdo Cabernet Sauvignon Prestige 2017 i Dobravac Simfonija 2017 pokazala su razvojni put i potencijal dugog odležavanja hrvatskih vina. Raznolikost odabira, od svježih malvazija i pošipa do kompleksnih crvenih vina, omogućila je posjetiteljima cjelovit uvid u vrhunac domaće proizvodnje.

Petit Tasting potvrdio je zašto je veljača najjači mjesec Vinarta. Kombinacija pažljivo odabranih kultnih vina, spektakularne lokacije i izravnog pristupa vinarima stvorila je jedinstveno iskustvo koje se u Hrvatskoj ne može doživjeti ni na jednoj drugoj degustaciji. Vinart je još jednom pokazao da zna kako organizirati događaj na najvišoj razini, od odabira vina i prostora do svih pratećih detalja koji čine razliku između dobre i izvrsne manifestacije.