točenje

Hrvatski vinari godinama pokušavaju napraviti značajan iskorak na međunarodnom tržištu i baš u trenutku kada su se stvari počele kretati u pozitivnom smjeru koronakriza je usporila napore vinara.

Brendiranje domaćih vina nezamislivo je bez uspješne turističke sezone te je i to jedan od razloga zašto je prošla godina bila jedna od najtežih za hrvatske vinare kada je u pitanju plasman vina na strana tržišta. Ipak u posljednje se vrijeme situacija ponešto promijenila što je pokazala i nedavna organizacija najvećeg hrvatskog sajma vina Vinistre u Poreču.

Oporavak

Nakon godinu dana pauze, Vinistra je organizirana u novom ambijentu, na otvorenom, u porečkoj uvali Peškera što je privuklo puno veći broj turista nego što je to bio slučaj ranijih godina kada je Vinistra organizirana u dvorani Žatika. Baš je ta nova pozicija organizatore natjerala da ozbiljno počnu razmišljati o ideji da se Vinistra u budućnosti organizira u dva navrata, jednom kao poslovni susret vinara na kojem bi se razmjenjivala poslovna iskustva, a drugi kao turistička manifestacija na vrhuncu sezone na kojoj bi se najbolji istarski vinari predstavili mnogobrojnim gostima.

Već samo održavanje 27. Vinistre je pokazalo koliko je ovaj događaj važan za vinare, ne samo u Istri već i u cijeloj Hrvatskoj, jer je pokazalo da usprkos poteškoćama istarski vinari još uvijek u malvaziji i teranu imaju vrhunski proizvod koji bez većih problema može konkurirati na svjetskom tržištu. Ipak na određene probleme upozorio je i potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević koji je napomenuo da se prodaja vina u Hrvatskoj u 2020. godini praktički prepolovila, što je posljedica pada turističke potrošnje i blokade HoReCa kanala kroz koji naši vinari plasiraju gotovo 70 proizvodnje.

Moramo biti svjesni da će oporavak ovog sektora značajno ovisiti i o oporavku turizma. Ključnu ulogu u stabilizaciji vinskog sektora u prošloj godini odigrao nacionalni program pomoći kojim je država s 56 milijuna kuna, kroz kriznu destilaciju i krizno skladištenje, uklonila s tržišta devet milijuna litara vina, pomogla u očuvanju tekuće likvidnosti i oslobodila skladišne kapacitete za novu berbu. Izborili smo se da pomoć sektoru vina od 20 milijuna kuna ide i u ovoj godini, međutim, trebamo biti oprezni oko krizne destilacije i njezina utjecaja na cijenu vina u maloprodaji, ali i na povećanje uvoza koji je u prošloj godini rastao za sedam posto. S druge strane u prošloj godini izvoz nam je u odnosu na 2019. pao za više od 20 posto i taj trend se nastavlja i prvom kvartalu ove godine. Jedino što ohrabruje jest činjenica da nam u izvozu raste udio vina više cjenovne kategorije, vrhunskih vina i pjenušaca. Samo za ilustraciju, izvoz pjenušaca porastao je za 58 posto i to jasno govori da hrvatsko vinarstvo treba ići, kao što ide i istarsko, u smjeru visoke kvalitete, rekao je Kovačević.

Jedan od njih je i nagrađivani vinar Ivan Damjanić čije je vino Clemente Blanc osvojilo zlatnu medalju na Decanterovim Svjetskim vinskim nagradama i koje svi bolji istarski restorani žele imati na karti. On navodi kako je za brendiranje njegovog vina u početku bilo najvažnije pozicionirati se na vinskim kartama kvalitetnih restorana, te da je nakon toga bilo puno lakše ljudima plasirati njegova vina.

Koncept

U razdoblju oko 2005. godine bilo je stvarno teško probiti se na tržištu, ali smo kvalitetom naših vina uspjeli ući u neke vrhunske restorane te se polako počela širiti riječ o jednom mladom vinaru iz okolice Poreča koji radi jako dobra vina. Naravno bez turizma ništa od toga ne bi bilo moguće i danas vjerojatno ne bi razgovarali jer vinarstvo i turizam su nerazdvojni i mi bez turizma ne bi postojali. Nakon te početne faze bilo je lakše, ali još uvijek je trebalo puno napora da dođemo do razine na kojoj osvajamo nagrade poput Decantera, kaže Ivan Damjanić te navodi podatak da on danas svoja vina izvozi na velika europska, ali i svjetska tržišta, a posebno ističe da je nekako uspio probiti barijeru ulaska na američko tržište, točnije u državu New York.

Izvezli smo jedan cijeli kontejner, ne paletu ili dvije vina, nego cijeli kontejner malvazije i mislim da to govori samo za sebe koliki je to uspjeh. Budimo realni i priznajmo da danas prestane proizvodnja vina u Hrvatskoj nitko u svijetu to ne bi primijetio, mi smo na razini statističke pogreške, ali to nas ne smije sprječavati da napravimo sve kako bismo pozicionirali naša vina na svjetskoj karti. Imamo uvjete za to i malvazija i teran su najbolji primjeri za to jer su u kratkom vremenu postali svjetski prepoznatljiva kao vrhunska vina, zaključuje Damjanić.

Vinari okupljeni oko udruge Vinistra tvrde da je jedan od problema u brendiranju hrvatskih vina i manjak jasnog koncepta na razini države. Naime, ističe se da hrvatska nema strategiju proizvodnje i prezentacije vina koja bi olakšala promociju na stranim tržištima. Kao primjer se navodi Italija gdje je država s jasnom strategijom poduprla proizvodnju vina te se procjenjuje da je svako peto izvezeno vino na svijetu ono iz Italije. Naravno, hrvatski vinari ne očekuju takve brojke, ali očekuju određene potpore od strane države. Ivan Damjanić kaže kako se ne radi o nikakvim nerazumnim zahtjevima o subvencijama već o poreznim olakšicama koje su najnormalnija stvar u nekim državama Europske unije.

Ne tražimo od države da nam nešto pokloni ili da, već jednostavno da nam primjerice na svaku izvezenu bocu vina otpiše dio poreza. Tako bi nam više novaca ostalo za ulaganja i razvoj naših vinarija, a država bi i iz tih ulaganja uzela porez i to puno više nego što bi nam otpisala. Tako bi i cijene naših butelja bile konkurentnije na inozemnom tržištu jer teško je vjerovati da će neki Nijemac ili Francuz dati više novaca za hrvatsko vino kada za euro, dva ili pet eura manje može dobiti možda malo manje kvalitetno domaće vino. Mislim da bi se na takvim stvarima trebalo raditi pogotovo otkako su nam postali dostupni europski fondovi koji su nam doista puno pomogli i koji su nam značajno olakšali proizvodnju, rekao je Damjanić.

Prepoznatljivost

Na malo drugačiji pristup brendiranju vlastite malvazije i terana odlučio se Saša Bernobić iz sela Ohnići nedaleko od Vižinade. Bernobić svojim pristupom pomalo odskače od klasičnog istarskog vinara, ali zato bilježi dobre rezultate na austrijskom i njemačkom tržištu. Naime, Bernobić se u proizvodnji vina odmakao od tradicionalne proizvodnje te je odlučio vino raditi po njemačkom modelu, a drugačiji mu je pristup i kada je u pitanju vizualni brend njegovih vina. I dok se većina vinara odlučila imenu vina dati svoje obiteljsko, Bernobićeva vina izlaze na tržište pod imenom Oh Wines. Bernobić je o vinarstvu puno naučio dok je radio za jednu njemačku tvrtku te je usvojio filozofiju koja se razlikuje od svega na domaćem tržištu, a tu filozofiju prati i originalni dizajn i ime pomalo neobično za Istru gdje većina vinara još uvijek vinima daje obiteljska imena. Bernobić kaže da je shvatio da mora napraviti nešto novo kako bi se uspio profilirati na tržištu.

Izuzetno cijenim istarske vinare i sve ono što rade, ali u samo nekoliko kilometara od moje vinarije ima nekoliko vinarija Bernobić i zato je gotovo nemoguće biti prepoznat na tržištu. Zato smo se odlučili za nešto novo i to ne samo u smislu proizvodnje vina nego i promocije i imena pa i dizajna. Ime OH Wine se temelji na tri segmenta: u sebi krije mikrolokalitet Ohnići gdje su smješteni vinogradi i maslinici, OH je karboksina skupina etanola u logu svakog vina koja označava moderan pristup i treći dio odnosi se na reakciju koju žele izazvati - onaj OH doživljaj kada probate nešto kvalitetno, kaže Saša Bernobić i ističe da je drugačijim brendiranjem, ali i suradnjom s nekim dizajnerskim agencijama koji su za Oh Wines napravili dizajn etiketa boce koji se također razlikuje od klasičnog istarskog dizajna etiketa na bocama malvazije ili terana privukao austrijske i njemačke turiste.

To je vjerojatno jedan od glavnih razloga zašto u posljednje vrijeme veće količine vina izvozi i na ta tržišta, a to potvrđuje i da se vinari samostalno moraju izboriti za poziciju na inozemnim tržištima te da pomoć države u nekom zajedničkom nastupu još uvijek teško mogu očekivati.

Glas Istre