Nikoga ne bi trebala iznenaditi činjenica što su čileanska vina tijekom prošlog desetljeća uzela veliki dio svjetskog vinskog tržišta, jer su nedavno na Manhattnu još jednom posramili svoje takmace iz Europe i doline Napa te kući odnijeli glavnu nagradu.
Mnoštvo proizvođača dobrog i cijenom prihvatljivog stolnog vina mogu isticati zasluge za meteorski rast prodaje čileanskog vina u svjetskim razmjerama, ali ono što može iznenaditi brojne vinoljupce je činjenica da u Čileu postoji nekoliko vinarija koje ne samo da stoje rame uz rame sa Francuskim šampionima, Toskansim supersbrandovima ili Napa zvijezdama, već su ih i nadmašili na nekoliko međunarodnih slijepih testiranja.
Vrh vrhova ovih čileanskih vinarija je Vina Errazuriz, koja je priva napravila iznenađenje na, sada već čuvenom, testiranju u Berlinu 2004. Osnovao ju je 1870. godine sa lozom uvezenom iz Francuske, Don Maximiano Errazuriz u podnožju planine Aconcaga, najvišeg vrha na zapadnoj hemisferi, vinogradi su smješteni na raskrižju vjetrova Pacifika i Anda. Ova kombinacije stvara klimu srodnu mediteranskoj i savršene uvjete sa staru francusku lozu.
Ponavljajući svoje povijesno testiranje iz 1976. kada su u Parizu kalifornijska vina odnijela nagrade u obje kategorije, i za bijelo i za crno vino, ispred legendarnih francuskih proizvođača, priznati urednik magazina Decanter, savjetnik i trgovac vinima Steven Spurrier je stvorio sličan scenarij i u Berlinu, kada su 2004 zauzela mjesto među svjetskim velikim vinima. Istinsko slijepo kušanje berbi iz 2000. i 2001. u kojemu su sudjelovali brojni poznati vinski novinari, sommelieri i trgovci, donijelo je veliki ponos čileanskom vinogorju.
Eduardo Chadwick, predsjednik pete generacije obiteljske vinarije i pra-pra-praunuk osnivača Errazuriza, nije mogao biti sretniji s rezultatima kušanja iz 2004 kada su njegovi Vinedo Chadwick 2000 i Sena 2001 (u suradnji s Robert Mondavijem) zauzeli prvo i drugo mjesto ispred Chateau Lafite 2000. i Sena 2000. Chateau Margaux 2001. koji su podijelili treće mjesto.
Ne odmarajući se na lovorikama, Errazuriz je ponovio Berlinsko kušanje u Torontu i Tokiju 2006. te u Londonu 2009. Iako nisu uzeli prva mjesta na ovim kušanjima, Errazuriz je na svim kušanjima imala 4-5 vina među prvih deset.
Sve se je promijenilo na ovogodišnjem Berlinskom kušanju u New Yorku, koje je održano u Mandarin Oriental hotelu na Columbus kružnom toku. Tijekom slijepog kušanja 10 crvenih vina Errazurizov Kai 2006 je izglasan prvim a slijedo ga je Opus One 2006 i Château Haut-Brion 2006 koji je završio na trećem mjestu. Preko 70 proivođača su sudjelovali.
Posebno zanimljivo za rezultat je činjenica da je Kai, što je čileanska riječ za biljku, napravljen od 87 posto grožđa sorte Carmènere. Ova sorta, poput većine ostalih, je bila gotovo potpuno uništena krajem 19. stoljeća kada je Filoksera devastirala francusku vinsku industriju. Iako nikada nije uspjela uskrsnuti u Europi, ova, davno izgubljena sorta iz Bordeauxa, Carmènere brzo postaje sorta svojstvena Čileu i sigurno se, nakon ove pobjede, s pravom svrstava među najbolje svjetske sorte.
Spurrier je, komentirajući Čileansku pobjedu, kazao: "Iznenađen sam i vrlo zadovoljan što je Eduardov Kai pobijedio, jer je to Carmènere što je čileanska posjetnica. Nisam iznenađen i zadovoljan rezultatom kojega je postigao Opus One, jer je to skladno, vrlo lijepo napravljeno vino, Nisam ga ocijenio tako visoko, ali sam mu se uvijek divio. To što je Haut-Brion osvojio treće mjesto ovisilo je i o tome što smo dobili lošu bocu, nakon što smo otvorili drugu vidio sam kako je to vrlo, vrlo dobro vino. Uzbuđen sam time što je Eduardovo vino osvojilo prvo mjesto. Mislim kako je to nagrada za nešto što je nova ideja. Vino ne treba biti samo tradicija, vino treba biti puno novih ideja."
Moderator tijekom kušanja i Errazurizov isključivi distributer za SAD, utemeljitelj Vintus Wine Michael Quinttus, je objasnio kako je Carmènere donešen u Čile zajedno sa drugom francuskom lozom sredinom 18 stoljeća. Nije zamijenjen s Bordoškim sortama jer je dospijevalo kasno tijekom freancuske kišne sezone. Kako izgleda, čileanski vinari nisu ni znali kako imaju ovu izvanrednu sortu, "U Čileu su, sve do sredine 90-tih, mislili kako je to Merlot, jer im grožđe jako sliči. Brali su ga u isto vrijeme kada i Merlot, koji ranije zrije. Nakon što su otkrili o kojoj se zapravo sorti radi, počeli su je brati kasnije i sada dobijaju spektakularna vina."
Među mnogim vinskim profesionalcima je bio i veliki kupac Carlo Cungo koji je dao svoj sud o ovome kušanju: "Oduševljen sam, izvanredno iskustvo! Dakle, sada ćemo kupovati više čileanskog vina." Cugo je rekao kako on sada drži 15 čileanskih vina, na listi od oko 2.000 vina.
Vrijedna se lekcija može naučiti od čileanskih vinara, poput Eduardo Chadwicka, koji, ne samo da agresivno promovira svoje proizvode nego je spreman i stati rame uz rame s europskim i američkim perjanicama i upustiti se u rizik slijepok kušanja. Čileanska vina su, poput Vina Errazuiz' Kai i Vinedo Chadwick, tijekom prošlog desetljeća, definitivno došla na vrh i moraju se uzeti kao ozbiljni natjecatelji, u svjeskim razmjerama.
