Vinogorja

Francuska proizvodnja vina ove će godine biti zabilježena kao jedna od najgorih u povijesti, ako ne i najgora, zbog jakih proljetnih mrazeva i ljetnih pljuskova koji su uništili vinovu lozu, priopćilo je tamošnje ministarstvo poljoprivrede, prema čijim procjenama se može očekivati između 32,6 i 35,6 milijuna hektolitara vina u toj zemlji, što je 24 do 30 posto manje u odnosu na lani.

Vremenske nepogode zadale su glavobolje francuskom vinskom sektoru koji je još prošle godine bio pogođen smanjenjem potražnje zbog pandemije koronavirusa i uvođenja američkih carina.

Mraz, ali i bolesti

Za očekivati je da će ovogodišnja proizvodnja biti povijesno slaba, čak ispod onih iz 1991. i 2017. na koje je također utjecao mraz u proljeće, navodi se u priopćenju. Gotovo sva proizvodna područja pogođena su ovom nepogodom, dok gljivične bolesti dovode do sušenja grozdova, listova i plijesni u vinorodnim regijama Champagne, Alsace i Beaujolais.

Proizvođači vina i ranije su predvidjeli da bi mraz mogao smanjiti proizvodnju za trećinu. No, tada je grožđe 10 do 14 dana zaostajalo za onim u vrijeme uobičajenih godina pa su mislili da još ima vremena za blagi oporavak prinosa.

Rana berba tek je počela na krajnjem jugu te zemlje, dok se prošle godine obavljala već krajem srpnja. Proizvođači šampanjca nadaju se da će njihova dugogodišnja praksa usklađivanja ponude sa zalihama iz prethodnih sezona ublažiti rast cijena. Također, utjecaj na šire tržište ovisi i o tome hoće li novi sojevi koronavirusa dovesti do ponovnih ograničenja u ugostiteljstvu i turizmu.

Niža proizvodnja u Italiji, a pogođeni i voćari

U Italiji, najvećem svjetskom proizvođaču vina, također je lošija situacija u proizvodnji vina u odnosu na prijašnje godine. Udruženje poljoprivrednika Coldiretti procjenjuje da bi se proizvodnja ove godine mogla smanjiti pet do 10 posto, odnosno na 44 do 47 milijuna hektolitara. Rezultat je to visokih temperatura koje su dovele do berbe koje je započela tjedan dana ranije na jugu, dok je na sjeveru sazrijevanje kasnilo 10 dana zbog obilne kiše.

Osim vinara, u Francuskoj su teško pogođeni i voćari zajedno s ratarima koji uzgajaju uljanu repicu i šećernu repu. Proizvodnja marelica najgora je u posljednjih 40 godina, a prinosi niži za 50 posto od prosječnih ostvarenih u zadnjih pet godina, prenosi france24.

Ministar poljoprivrede Julien Denormandie nazvao je mraz najvećom poljoprivrednom katastrofom početka 21. stoljeća. Neki znanstvenici kažu da su klimatske promjene naglo povećale šanse da se takvi događaji ponove.

World Weather Attribution, međunarodna organizacija koja analizira vezu između ekstremnih vremenskih događaja i globalnog zatopljenja, u svojoj je studiji navela kako toplija klima povećala vjerojatnost od mrazeva za 60 posto.

Naš sugovornik Ivan, jedan je od mladih kutjevačkih vinara, a vinska priča obitelji Mitrović krenula je 1991. godine kada su Ivanovi roditelji kupili hektar i pol vinograda u Venju. Ispočetka su bili kooperanti Kutjeva d.d., ali nakon sedam godina odlučuj se na kupnju vlastitih cisterni i proizvodnju vlastitog vina.
Nakon toga smo svake godine povećavali kapacitete i 2002. godine otvorili svoj OPG koji traje i dan danas. To je obiteljski posao u kojemu smo roditelji i ja, otac Antun i majka Mira. Trenutno proizvodimo oko 50 tisuća litara vina, od sortimenta imamo graševinu, merlot, pinot sivi, chardonnay, traminac i muškat ottonel - priča Ivan, dodavši da danas imaju sedam i pol hektara vinograda u Venju, Hrnjevcu i Podgorju.

Gdje se sve mogu pronaći vaša vina?

U restoranima i kafićima. Ne prodajemo u trgovačkim centrima. Web stranica će uskoro biti u izradi pa će se i tamo moći naručiti vina iz naše vinarije. Na moru smo u Dubrovniku, Biogradu i Zadru. Do suradnje najčešće dođe putem preporuka. Nedavno smo u Biograd odvezli jednu turu vina, a s čovjekom nikada prije nismo poslovali, probao je vino i odmah mu se svidjelo i naručio je. Kada netko proba i kada mu se svidi često preporuči drugima koji imaju svoje kafiće ili restorane i tako najčešće dođe do suradnje - komentira mladi vinar.

Osim toga, ova obitelj nerijetko vino prodaje i s kućnog praga, ljudi dođu na preporučeno, a tko dođe, taj se i vrati. No, Ivan ne krije da je najveći izazov za male vinarije konkurencija stranih vina koja su lošije kvalitete, a cjenovno dostupnija.

U planu izgradnja kušaonice za 50 ljudi

Obitelj Mitrović trudi se ponuditi najviše i najbolje što mogu, stoga ni ne čudi da se na njihovom imanju znaju pronaći razni posjetitelji i ljubitelji vinske kapljice. Osim kušanja vina, posjetitelji mogu uživati i u domaćim delicijama.
Sve zavisi od dogovora, nekada im pripremimo kuhana i pečena jela, a nekada su to samo hladni naresci. No, problem je što veće grupe nemamo gdje smjestiti. Upravo zbog toga imamo u planu izgraditi kušaonicu do 50 ljudi koja će uvelike podići kvalitetu naše usluge, a nadamo se i privući neke nove posjetitelje - priča naš sugovornik o budućim planovima.

Ovo ljeto naš je kraj pogodila tuča. Da li se odrazila i na vaše vinograde?
Štetu od tuče smo imali i to oko 60%, ali mislim da će kvaliteta biti dobra, da će doći do izražaja, nije ostalo puno, ali ovo što je ostalo bit će kvalitetno - ističe Ivan.

Koji je najveći uspjeh vaše vinarije?

Površinu od sedam i pol hektara vinograda sami obrađujemo, samo platimo ljude za berbu, a ostalo sve odradimo obiteljski. Radovi u vinogradi jako su teški i zahtjevni, ima ih jako puno. Vinograd traži slugu, a ne gospodara. U vinogradu se doslovno mora biti svaki dan - komentira Ivan težinu bavljenja s vinogradarstvom i vinarstvom.

Sommelierstvo - kultura ispijanja i posluživanja vina i hrane

Bavljenje vinarstvom podrazumijeva poznavanje vina, ali i hrane, stoga ni ne čudi da se naš sugovornik nedavno odlučio na pohađanje sommelierskog tečaja kojega je uspješno završio i dobio titulu sommeliera prvoga stupnja.
To je prvi i najjednostavniji stupanj, ali od njega se kreće i dalje se nadograđuje drugim i trećim stupnjem koji su uvelike zahtjevniji. Prvi stupanj obuhvaća sortiment grožđa i vina iz Hrvatske, drugi stupanj obuhvaća Europu, a treći cijeli svijet. To je kultura ispijanja i posluživanja vina i hrane, sljubljivanje vina s razno raznim jelima. Moram priznati da je sada moja percepcija vina puno drugačija, obraćam pozornost na neke stvari na koje do sada nisam, ali i ljudi te drugačije doživljavaju na sajmovima - priča Ivan za kutjevački.hr.

Sajmovi - važni za poslovanje vinarija

Bavljenje vinarstvom podrazumijeva i posjećivanje sajmova i prezentaciju vlastitih proizvoda na istima, a nerijetko upravo sudjelovanje na istima rezultira raznim suradnjama.
Posjećujemo sajmove, najviše smo u Zagrebu i Osijeku. Sajmovi funkcioniraju na način da svatko ima svoj štand na kojemu izloži svoje proizvode. Imamo određeni vremenski period kada možemo dovesti poslovne partnere i kupce, a onda dolaze sommelieri i chefovi. Dolaze i distribucijske kuće, no oni traže vino ispod cijene što se malim vinarima često ne isplati - komentira Ivan.

Budućnost vinarstva u Hrvatskoj?

Vinarstvo je grana od koje će se u budućnosti moći jako dobro živjeti, ali koja zahtjeva i jako puno rada, odricanja i ulaganja. Tražit će sve više ulaganju sebe, ali i u tehnologiju - zaključuje Ivan.

Bosna i Hercegovina ljubiteljima vina poznata je, između ostalog, po žilavci. Žilavka je authtona sorta grožđa Hercegovine, koja sazrijeva krajem rujna i vrlo dobro uspijeva na plitkim i krškim terenima i odlično podnosi sušu.

Vino žilavka ima svojstven miris, harmonično je, pitko i lepršavo vino žuto-zelene boje i doseže jačinu od 12-13 vol posto alkohola.

Manifestacija posvećena najpoznatijoj hercegovačkoj sorti žilavka održati se po peti put 17. kolovoza u Vinskoj galeriji Vukoje u Trebinju.

Zahvaljujući Vinariji Vukoje i njenom vlasniku Radovanu Vukoji, ovaj jedinstveni Salon žilavka za kratko vrijeme je izrastao u događaj koji privlači pažnju ljubitelja vina i vrhunske gastronomije u čitavoj regiji, ali i šire.
Žilavka ima potencijal kao malo koja sorta u svijetu i smatram da je ona ne samo naš zajednički adut za promociju hercegovačkog vinarstva, već i čitave gastronomske ponude ove regije. Na petom Salonu žilavke imat ćemo rekordan broj izlagača. Svoja vina predstavit će čak 24 vinarije iz čitave Hercegovine. Oni će izložiti svoja vina od sorte žilavka ili od vina od sorte žilavka sa pratećim sortama koje su Hercegovini prepoznate, kao što su bena ili krkošije, kao i neke kupaže žilavke sa svjetskim kultivarom, kao što je chardonay. Ono što je bitno reći jeste da izlažu vinarije od krajnjeg istoka Hercegovine do krajnjeg zapada. Čitava Hercegovina je zastupljena, gdje god ima žilavke. Također, uz ta vina svoje proizvode će izložiti 10 proizvođača sireva i pršuta, ali i maslinovog ulja. Za kuharski show bit će zadužen naš najbolji kuhar Nihad Mameledžija. Sve ovo će pratiti veliki broj pripadnika medija iz cijelog regiona - kazao je Radovan Vukoje.

Ovaj projekt je prepoznat i od međunarodnih organizacija kao što je USAID.
Želimo na pravi način predstaviti vinsku cestu Hercegovine kao jedan turistički proizvod koji je jako dobar i koji je prepoznat, ali želimo da radimo njegovu nadogradnju kako bi što kvalitetnije u narednom periodu umrežili sve proizvođače vina. Na Salonu žilavke imat ćemo i predstavnike Inter Vitisa, međunarodne organizacije koja je što se tiče vinskih ruta najreferentnija u svijetu. Salon žilavke je jedna velika priča u Hercegovini o kojoj će sigurno pričati svi u regionu - istakao je Vukoje.

Tržište vina često je preplavljeno lažiranim proizvodima, a svaki dan se prave i prodaju nove i još teže uočljive krivotvorine. Prisutne su u svim kanalima distribucije od posrednika, trgovaca na malo, internetske prodaje pa čak i na aukcijama.

Kako bi se tome stalo na kraj i saznalo je li u butelji, boci ili bačvi zaista ono opisano na etiketi, Zajednički istraživački centar (JRC), osnovan od strane Europske komisije, objavio je Certificirani referentni materijal (CRM) za provjeru autentičnost vina. Naime, on će zamijeniti prethodnu seriju koja je, kako kažu, rasprodana zbog velike potražnje.

Riječ je o CRM-u nazvanom ERM-AE003. To je kemijska tvar sa specifičnim svojstvima koju znanstvenici mogu koristiti u laboratoriju za kalibriranja i mjerenja, potrebnih za procjenu autentičnosti. Omogućit će kontrolnim laboratorijima da provjere je li opis na etiketi istinit u pogledu berbe grožđa, zemljopisnog podrijetla ili neprijavljenog dodavanja šećera te razrjeđivanja s vodom.

Od ukupne prodaje tri posto su krivotvorena vina

Krivotvorenje je svjetski problem koji pogađa potrošače, a često se pošteni proizvođači suočavaju s nelojalnom konkurencijom jer se takvi proizovdi plasiraju na tržištu kao visokokvalitetni proizvodi.

Zanimljiv je podatak da pronevjera vina Europsku uniju godišnje košta oko 1,3 milijarde eura, što je oko tri posto ukupne vrijednosti prodaje.

Prošle je godine diljem Europe zaplijenjeno više od milijun litara krivotvorenih alkoholnih pića, a više od 1,7 milijuna ove godine od čega najveći udio čine upravo vina. To je otkriveno ciljanim akcijama koje redovito provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) u sklopu Europola i Interpola, a cijela se operacija naziva OPSON.

Kako bi se otkrili lažni proizvodi, rezultati ispitivanja sumnjivih uzoraka uspoređuju se s podacima dobivenim na autentičnim uzorcima vina koji se nalaze u Banci podataka Europske unije. Za točne podatke o mjerenju, analitički laboratoriji koriste CRM za kalibriranje svojih rezultata.

Inače, JRC pruža alate koji državama članicama omogućuju postizanje pouzdanih i usporedivih rezultata mjerenja za podršku usklađenoj provedbi strogih pravila postavljenih u zakonodavstvu EU-a o sigurnosti hrane. Ti alati između ostaloga uključuju i referentne materijale, a dostupni su i izvan EU.

Zagrepčanin Antonio Žuža (35) noću radi kao DJ, a danju - u obiteljskoj vinariji Bora u Podgradini. Da je riječ o ozbiljnoj proizvodnji u srcu zadarskog zaleđa dokazuje i njihov zlatom nagrađen Pošip iz 2019., na nedavno održanom Decanter World Wine Awards u Londonu.

Za izgradnju branda potrebno je tri do pet godina, a mi se nikada nismo hvalili, nego smo pustili da vino "govori" za sebe. Kad smo zaključili da smo dovoljno sazreli da se prijavljujemo na prestižne internacionalne dodjele nagrada, to smo i učinili, a trijumf je dokaz da smo s razlogom bili samouvjereni - govori Antonio Žuža.

O vinarstvu, kaže, još uči, a u obiteljskoj je vinariji zadužen za prodaju i marketing. Uz to se s ocem Zdravkom (59), mamom Nadom (60) i bratom Domagojem (30) brine o imanju od dvadeset hektara, koji uključuje i maslinik, voćnjak i povrtnjak.

Osnivač vinarije je Zdravko Žuža, kojem je nakon cjeloživotnog staža u drvnoj industriji radno mjesto prije sedam godina postalo vinograd. Dvije velike sadnje - 2014. i 2019. - rezultirale su pravim šampionima: na tržištu su, naime, Žužin pošip, sauvignon blanc i crni cuvée kupaža merlota, cabernet sauvignona i syraha. Pritom, njihovo zlatom nagrađeno vino najsjeverniji je zasađeni vinograd pošipa, inače sorte koja raste na Pelješcu i jugu Dalmacije.

Tim vinarije Bora ove je godine debitirao na natjecanju u Londonu, a njihovi su trsovi pošipa najsjeverniji u Hrvatskoj - jer riječ je o autohtonoj sorti Pelješca i juga Dalmacije.

Čak četiri tisuće trsova odlazi pak na autohtonu crnu svrdlovinu, gotovo izumrlu i zaboravljenu sortu, koje je u Zadarskoj županiji samo tri hektara. Prošle su godine, kaže Antonio Žuža, proizveli oko sto litara, a 2021. će s njom prvi put izaći na tržište. Uz najsjeverniji Pošip, vinarija Bora ima najjužniji Sauvignon blanc.

On se uzgaja uglavnom u kontinentalnoj Hrvatskoj, no tlo Ravnih kotara daje mu dozu mineralnosti i puniji okus. Riječ je o vrlo plodnoj pjeskovitoj crvenici, koja ne zadržava vlagu, brzo se suši i za velikih kiša, a kad se pojavi mraz, kod nas ga je najmanje. Važna je i pozicija vinograda na maloj padini: s jedne strane pušu topli vjetrovi s novigradskog mora koji nose sol, a s druge puše velebitska bura, po kojoj je naša vinarija zapravo i dobila ime - govori Antonio Žuža koji je o vinu mnogo naučio i od enologinje Nikoline Paleke, koja ih savjetuje u proizvodnji.

U moderno uređenoj vinariji Bora trenutačno su u funkciji podrum i točionica, a kroz sljedećih pet do deset godina - uz sredstava iz nacionalnog programa pomoći sektoru vinarstva - izgradit će pravi "vinski hram". U Podgradini će napraviti eno-gastronomski, turistički i kongresni centar, koji će se prostirati na oko tisuću četvornih metara. U centru Zagreba pak planiraju otvoriti podrum i vinariju, koji će ujedno biti i mjesto za događaje, kao i kušaonica njihovih vina.

S obzirom na to da je Antonio Žuža već 15 godina DJ u raznim klubovima diljem Hrvatske, bit će to i njegova pozornica. Ondje će održavati glazbene večeri s poznatim svjetskim DJ-evima, u organizaciji diskografske kuće Imogen Recordings koju Antonio posljednjih šest godina vodi s partnerom Ilijom Rudmanom. Jednako je, kaže, posvećen i glazbi i proizvodnji vina, a raduje se jesenskoj berbi: ako budu dopuštale epidemiološke mjere, u tome će mu se ove godine ponovno pridružiti i prijatelji i tako pridonijeti stvaranju nove generacije vina Bora.

Prošla su čak dva desetljeća od revitalizacije nekoć napuštenog istarskog imanja Meneghetti u Balama. Svoj luksuzni kompleks nadopunjuju novom vinarijom koja se otvara u rujnu

Od samo dvije etikete vina u početku, danas ih u famoznoj istarskoj stanciji Maneghetti broje njih devet. Od samo šest tisuća boca koje su radili u početku, danas se bliže 100.000. Opće je poznato i kako se ovo luksuzno imanje za jedan malo drugačiji koncept odmora ne ističe samo po svojoj etiketi vina, nego i maslinovog ulja s kojim su zapravo i započeli ovu uspješnu priču te dobili ubrzo vrijedno svjetsko priznanje. Bilo je to 2000. godine kada su sadašnji vlasnici Romana Kajfež i Miroslav Plišo kupili zapuštenu stanciju s 12 hektara zemljišta i stoljetnom gospodarskom zgradom u okolici Bala u sklopu koje su do danas stvorili luksuzni kompleks koji se sastoji od hotelskih soba, rezidencija, vila, 10 bazena, restorana, raskošne prirode, vinograda i vinarije, kušaonice itd. Iako su s uljem u Meneghettiju danas ostali na četiri etikete, kao i na samom početku, proizvode značajno veće količine.

No, tu cijela priča ne staje. Naime, nove etikete, nove količine i novi gosti potraživali su nove i veće prostore, stoga su ondje odlučili ponovno podići ljestvicu ponude i sadržaja. U rujnu nam tako stiže nova impresivna Meneghetti vinarija, pozicionirana izvan cijelog imanja, ali od njega udaljena tek 200 metara.

Kako bismo doznali ekskluzivne detalje iz prve ruke zaputili smo se u Bale, proveli u Meneghettiju vikend za pamćenje gdje smo se susreli i s Miroslavom Plišom, suvlasnikom imanja te Sandrom Jurić, direktoricom prodaje i marketinga Meneghettija.

Pandemija ih nije značajno okrznula, dapače

Za početak pitala sam ih oboje kako je pandemija koronavirusa i cijela ta situacija utjecala na njih i njihovo poslovanje.
Pa, moram istaknuti kako pandemija nije jako poremetila naše poslovanje, a tome u prilog ide naš koncept koji nudi prostrano imanje te iznimno puno privatnosti neovisno o popunjenosti hotela. Ljudi su to prepoznali, a ono što su svi nekako paralelno osvijestili jest i potreba za povratkom prirodi, a ona je u sklopu Meneghettija zbilja jedinstvena. Ono što mogu navesti kao najveći izazov ove izvanredne situacije svakako je komunikacija prema gostima, odnosno dati im konkretne odgovore što mogu očekivati od ove situacije, koje su aktualne restrikcije i maksimalno im olakšati to neko novo, neizvjesno stanje. Po tom pitanju smo poduzeli sve kako bi gost dobio sve potrebno i prije nego dođe. A cijelu ponudu smo dodatno obogatili i digitalizacijom te personalizacijom usluga. Razvili smo aplikaciju putem koje gost može doznati sve o uslugama i sadržaju na imanju i ondje pronaći sve odgovore ili pak unijeti neke svoje preferencije i kreirati boravak upravo po svojoj mjeri objasnila je Jurić, dok je Plišo tu cijelu situaciju komentirao ovako.
Covid je kao i sve slično privremenog karaktera - poput ratova, drugih sličnih epidemija, samo sada imamo jednu drugu vrste ugroze. Treba imati na umu kako je čovjek najprilagodljivije biće na svijetu. Čovjek se nauči živjeti pod određenim uvjetima, prilagodi se i pronađe neki novi način života. Ova cijela situacija je možda usporila neke stvari, ali nas definitivno nije zaustavila. Covid će u jednom trenu biti zaboravljen, a život ide dalje. Naša nova vinarija, kao i preostali poslovi idu dalje, i mi se ovdje ponašamo upravo tako poručuje.

Kako će nova vinarija izgledati?

Do otvorenja novog kompleksa vinarije ostalo je još dva mjeseca, a uzbuđenje je prilično veliko s obzirom na to da će biti riječ o jednom zbilja posebnom projektu koji će gostima nuditi neke malo drugačije, neočekivane sadržaje.

Od Sandre tako doznajem da će se po dolasku prvo ugledati zgrada u kojoj će se u opuštenoj atmosferi moći kušati i kupiti Meneghetti vina i maslinova ulja, ali i proizvodi lokalnih proizvođača. U neposrednoj blizini nalazit će se zgrada proizvodnje u kojoj će iz svega onog što im priroda da stvarati vina Meneghetti. Samo nekoliko koraka dalje, njihova vina koja zahtijevaju dugogodišnje sazrijevanje, u jedinstvenom će vinskom podrumu čekati da dođu do kupca. Ono što će biti posebno dojmljivo jest vinski podrum koji će biti polu-ukopan izgledom i podsjeća na bunker ili vojni hangar. Naime, Plišo dodaje kako upravo to arhitektonsko rješenje predstavlja svojevrsni hommage vremenu kada je u Istri, ali i neposredno pored njih bila najveća vojna utvrda Austrije na Mediteranu i kada je davni vlasnik Stancije Meneghetti, sredinom 19. stoljeća, svojim vinom i maslinovim uljem opskrbljivao časnike Austro-ugarske vojske čije obrambene utvrde svjedoče o tom vremenu i danas. U podrumu će se pak nalaziti vina koja odležavaju u drvenim hrastovim bačvama, VIP degustacijska sala, prostor za njihova arhivska vina te prostor za njihova maslinova ulja.

Ono što oboje naglašavaju jest da će novi kompleks vinarije biti potpuno uklopljen u prirodno okruženje te će nastaviti dizajnerske smjernice koje su stvarajući Meneghetti zacrtali 2000. godine.

Odlučili su ne robovati tradiciji, ali poštivati lokalitet

Kada smo govorili o samom projektu nisam imao ideju kako to riješiti i prezentirati, a da to bude ipak malo izvan konteksta Meneghettija. Povjerenje sam dao cijenjenom istarskom dizajneru Željku Buriću koji je u suradnji s arhitektom Leonidom Zubanom realizirao ovaj zahtjevni projekt. S ovom vinarijom zapravo odstupamo od obrazaca koje smo imali u prve tri faze stvaranja Meneghettija. Iako, i dalje se držimo bitnog u istarskoj arhitekturi, ali smo pritom neke stvari modernizirali i naravno, morali veliki naglasak staviti na funkcionalnost koja je u jednoj vinariji jako bitna. Isto tako, sačuvali smo karakteristični dio prošlosti za ovaj lokalitet objašnjava Plišo te ističe kako je u cijelu priču involviran veliki tim vođen Mack Projektom koji su projekt vodili. Svi oni su upravo zaslužni za to da vinarija bude klasičan industrijski pogon, ali da ima ono nešto svojstveno vinariji.

Kao rezultat tu je stvoren spomenuti polu-ukopani prostor koji je, ponavlja Plišo, svojevrsni tribute povijesnim fortifikacijama koje su obilježile ovaj teritorij.
Svi objekti okolo toga stvaraju u svom odnosu jedan prostori balans. Jako mi je bitno da arhitektura pripada regiji, ali da u njoj ima tradicije, pa makar ona bila i moderna kao što je u ovom našem slučaju vinarije dodaje i naglašava kako su s vinarijom stvorili zapravo nešto suvremeno, temeljeno na tradiciji i prošlosti koja ih i danas nadahnjuje, ali kojoj pritom nisu robovali.

Interaktivni sadržaj kao jedna od velikih posebnosti

Osim svojevrsnog bunkera, bit će tu niz posebnosti koje će pridonijeti atraktivnosti samog zdanja vinarije, ali i mogućnosti dobivanja dobivanja šire slike i drugačije perspektive obližnjeg Meneghetti imanja, vinograda i stancije. Sandra skreće pažnju kako će u tom smislu biti posebno zanimljiv interaktivni sadržaj koji će u sklopu nove vinarije nuditi.

Ističe kako su u cijelom tom procesu stvaranja sadržaja bili iznimno kreativni jer žele ponuditi nešto malo drugačije, posebnije u odnosu na slične vinske koncepte. Ondje će se, govori, jednako dobro osjećati ljubitelji vina, sommelieri, ali i svi ostali znatiželjnici. Vinariju planiraju iskoristiti i u umjetničke svrhu u smislu izložbi, a kako se vino smatra ionako jednom vrstom umjetnosti, vide to u Meneghettiju kao sjajnu poveznicu. Bit će tu i raznih programa, tura kroz koje planiraju provesti sve svoje goste, a neke od njih imaju već i sada na koje su jako ponosni, a na koje svi jako dobro reagiraju.

Je ne sais quoi moment

Na pitanje o konkurenciji i sve više novih vinskih hotela, posebice u Istri u posljednje vrijeme, Sandra govori kako rado potiču cijelu tu scenu.
Drago mi je što ima sve više vinarija, vinskih hotela jer mi ovdje ne predstavljamo isključivo samo sebe nego cijelu regiju, Istru, i to je važno. Volimo tu zdravu konkurenciju, da svi zajedno radimo na toj promociji. No, kad me već pitate čime bismo se možda izdvojili od drugih to je onaj je ne sais quoi moment koji gosti uvijek ističu, a koji osjete u smislu energije i efekta vinograda, prirode, slobode kojom su okruženi otkriva moja sugovornica, a dodaje i činjenicu da je u planu da nova vinarija radi kroz cijelu godinu, bude otvorena za sve, ne samo goste hotela, dok će se na mjestu postojeće vinarije u sklopu Meneghetti imanja sagraditi još nekoliko rezidencija, vila i na taj način povećati smještajni kapacitet koji im je prijeko potreban. Doznajem, naime, kako je ondje smještaj vrlo često potrebno rezervirati mjesecima unaprijed, kao i to da se mnogi gosti iz godine u godinu vraćaju i što su svi prepoznali čari i prednosti njihovog jedinstvenog imanja, usluge i sadržaja koje ondje nude.

Meneghetti pjenušac je zbilja izvanredan

Za kraj razgovora obavezno je bilo dotakneći se teme vina, jer kakva bi to vinska priča bila da nije bilo govora o tome. Sandra mi objašnjava da svatko tko prvi put dođe tu da je njihovo Meneghetti vino prvo što kušaju i da budu uvijek zadovoljni te da ga jako hvale, posebice pjenušac. S tim se moram složiti jer smo ga kušali i mi, a malo je reći da je itekako osvojio i naša nepca.

Sandra dalje ističe i svježu malvaziju koja je jako interesantna te ljudi na nju jako dobro reagiraju. Od premium etiketa pak izdvaja crveno vino Meneghetti Red punog tijela, jake i guste konzistencije, koje je ujedno zrelo i uravnoteženo, a od bijelih njihov Meneghetti White dugotrajne i intenzivne arome koji svi jako dobro prihvaćaju.

To su samo neka vina za koja se trude da njihovi gosti ne ostanu zakinuti, a sve to skupa i puno više od toga moći ćemo svi zajedno kušati, kupiti i educirati se u njihovoj novoj impresivnoj Meneghetti vinariji koja svoja vrata otvara početkom jeseni u formi tzv. soft openinga, a koju ćemo po otvorenju odmah posjetiti i donijeti vam, naravno, ekskluzivnu priču iz prve ruke.

Stara parola i priča kako se poljoprivredna Dalmacija ne može s velikima tući količinama, ali zato može kvalitetom i ekskluzivnošću, potvrđuje se ovih dana konačno i praksi.

Naime, nekako je ispod radara, gotovo nezabilježeno, prošla vijest da su pored četiri vina vinarije 'Testament' i Babića šibenskog Vinoploda, nagrade na ovogodišnjem Decanteru u Londonu osvojili i Babić vinarije Galijin Dvor Rade Županovića, te čak pet vina vinarije Ante Sladić Vino iz Plastova.

Riječ je o jednom srebru za Debit iz 2020. godine koji je na ocjenjivanju dobio 90 bodova, te četiri bronce - Lasinu iz 2018, Lasinu Opol iz 2020. Tribidrag iz 2016 te Maraštinu iz 2020. godine, koje se svaka ponaosob ocjenjena s 88 bodova.

To je svakako izniman uspjeh jer se rijetko koja mala obiteljska butik vinarija iz Dalmacije može pohvaliti s takvim rezultatima. A sve skupa je nastalo sa samo 36 tisuća loza, odnosno šest hektara pod vinogradima skradinskom zaleđu, u obiteljskom vlasništvu, s godišnjom proizvodnjom koja varira od 40 do 50 tisuća butelja. S vinskom pričom koja se u obitelji Sladić prenosi s koljena na koljeno, od djeda Jure, preko oca Marinka, pa sad do Ante. I brata mu Jure koji stvara vina za 'Decantere' u vinariji Testament!

Mene najviše raduje kontinuitet. To je jedina potvrda da nešto dobro radite. Na Decanteru smo lani dobili tri medalje, za plavinu broncu s 89 bodova, za lasinu opol 87 bodova, i za tribidrag srebro 91 bod. A preklani, kada smo prvi put sudjelovali, jednu broncu - za Debit, 86. - veli Ante, čija se vinarija može podičiti ne samo vrhunskim vinom, nego i nagrađivanim maslinovim uljem.

Njihovo monosortno ulje od oblice u New Yorku je na NYIOOC osvojilo zlatnu medalju.

To je prvi put da smo se organizirali i poslali svoje uzorke na natjecanje, i kao rezultat je došlo to da je Dalmacija prvi put prestigla Istru u broju medalja za maslinovo ulje. Imamo oko 230 stabala u Plastovu, proizvodimo monosortna maslinova ulja od oblice i krvavice, naših autohtonih sorti, pakujemo ih u dizajnerske bočice od 2,5 decilitra. Proizvodnja je mala, ali ekološka i vrhunska, za potrebe naše kušaonice i top restorana koji na tome grade vrhunsku gastronomsku priču. Kao i mi sami uostalom. Jer, promovirajući ulja i vina od domaćih sorti, potičemo i sve druge u našem okruženje da sade, razvijaju i istražuju njihove mogućnosti - napominje Sladić koji je pored dosadašnjeg izvoza svojih vina u šest zemalja u EU, ove godine, unatoč pandemiji, prve malo ozbiljnije količine plasirao i u Kanadu, SAD i Izrael.

Zadovoljan je i turističkom sezonom koja je ove godine malo specifična - kao i sve drugo uostalom - nema više dolaska velikih grupa u njihovu kušaonicu u Plastovu, ali ima dosta individualaca. Zapravo, kako vrijeme odmiče, sve ih je više, i jako su dobro potrošači, koji poznaju, vole i kupuju vina. Čak i ciljano, samo zbog toga dolaze, da bi u autohtonom ambijentu hrvatske Toscane, u skradinskom zaleđu, sparili domaću kapljicu s pripadajućim zalogajem, fetom pršuta ili sira, skradinske torte. I onda se s punim gepekom boca i paketa vratili nazad, kući.

Je li to ono što smo htjeli, onaj izvoz naših poljoprivrednih proizvoda na kućnom pragu o kojem smo dosad samo sanjali, onaj vrhunski gost, bolje platežne moći koji ne kupuje samo pomidoru na pazaru i paštetu u Konzumovom dućanu, onaj koji troši na 'vanpansionsku potrošnju'?