Vino

Došlo je i to doba godine kada se radovi u vinogradu polako bliže prema kraju i sve se kreće prema berbi grožđa. Gdje iskusiti pravu berbu i eventualno bosim nogama zgnječiti grožđe teško je znati, ali zato znamo gdje možete uživati u prvom ovogodišnjem moštu, slatkom soku iz grožđanih bobica.

Iločka vinska cesta

Nadasve zanimljiva i pomalo drugačija od ostalih vinskih cesta. Iločka vinska cesta karakteristična je po tome što su gotovo sve vinarije koncentrirane u naselju, a podrumi se razlikuju od vinarije do vinarije. Stari, tzv. kelbovani podrumi u brdu ili ispod kuće nasuprot novih modernih vinarija. Najbolji početak obilaska Iločke vinske ceste je od Iločkih podruma, od dvorca Odescalchi.Odavde možete krenuti prema vinarijama koje se nalaze u Gornjem ili Donjem gradu. Da bi u potpunosti doživjeli ljepotu Iloka i vinske ceste svakako se zaputite do Vukova i Principovca, vidikovaca s kojih se pruža pogled na svu ljepotu i raskoš Iločkih vinograda. Nakon što ste 'užicali' čašu svježe prešanog mošta red je pređete na zrelo vino i kušate neke od najboljih graševina, rizlinga, pinota, silvanca ili frankovki.

Istarska vinska cesta

Još su stari Grci i Feničani na ovim područjima uzgajali vinovu lozu, a od njihovih dana do danas Istra se prometnula jednu od najvažnijih vinarskih destinacija kod nas, a i šire. Položaj, tlo, klima i reljef te dobri ljudi glavni su čimbenici u proizvodnji dobre istarske kapljice. Kroz krajolike koji očaravaju svojim pričama i starim građevinama doći ćete do podruma mnogih vinara, a svaki od njih u vama će probuditi hedonistički duh uživanja u vinu. U istri možete birati između vinske ceste Bujštine, Poreštine, Buzeštine i Pazinštine, Rovinjštine i Vodnjanštine te vinske ceste Labinštine. Brežuljkasti tereni s blagim nagibom pogoduju uzgoju vinove loze, a najvažnija je malvazija istarska bijela koja je neodvojivi identitet podneblja. No uz malvaziju ističe se i teran, živahnih voćnih mirisa privlači sve više hedonista i zaljubljenika u vina.

Međimurska vinska cesta

Od davnina se zna da je berba grožđa u Međimurju događaj koji se ne propušta. Tih dana Međimurje odiše posebnim aromama, a sve oči uprte su u gornje Međimurje gdje je smještena glavnina vinarske proizvodnje. Tu berbe nisu tipične, gdje se žuri da se što prije obere grožđe, ovdje su berbe događaj na kojem se okupljaju svi prijatelji i rodbina i kada se, uz malo posla, časti i slavi kraj još jedne vinogradarske godine. Ljepotu vinske ceste Međimurja najbolje je doživjeti biciklom, a svaki vinar drage će vas volje počastiti 'kupicom' friškog mošta da se osvježite. Do podruma se dolazi lako, vinska cesta dobro je označena, a vinari su smješteni uz prometnice i opremljeni s tradicionalno uređenim kušaonama. Uz degustaciju, vinari će vam ispričati bogatu povijest proizvodnje vina na ovim područjima i u vama probuditi strast za daljnjim istraživanjem. Graševina, silvanac, pinot i pušipel glavne su sorte koje vladaju ovim vinogradima.

Vinske ceste Požeško-slavonske županije

Vinorodni kraj Požeško-slavonske županije oduševit će vas sa tri vinske ceste - vinska cesta vinogorja Požeg - Pleternica, Kutjevačka vinska cesta i vinska cesta Pakraca. Ovaj dio Hrvatske iznjedrio je neka od naših najboljih vina, a posebna važnost pridaje se graševini, koja ovdje daje najbolje od sebe. Krenete li Kutjevačkom vinskom cestom naići ćete na jedan od najstarijih podruma u ovom dijelu Europe u kojem se nalazi najveća vinska arhiva u Hrvatskoj. Već su i stari Rimljani prepoznali važnost vinske ceste Požege i Pleternice, a svojim nazivom za ovo područje, Valis Aure ili Zlatna dolina, dali su počast vinima koja rastu ovdje. Krenete li na vrijeme još možete uživati u prekrasnim prizorima koji se pružaju diljem 'Ceste ruža' u Pleternici, a naići ćete i na vesele grupe koje uz pjesmu i tamburaše slave početak berbe.

Vinske ceste Pelješca

Drugi po veličini hrvatski poluotok posjeduje neke od najboljih položaja za uzgoj vinove loze U hrvatskoj. Škrta zemlja i mukotrpan rad vrijednih radnika proizveli su čuvena vina koja su Pelješac učinila poznatim u svijetu. Blagotvorno dalmatinsko sunce omogućava vinovoj lozi da rodi bogate grozdove iz kojih se prave najznamenitija hrvatska crna vina - Plavac, Pelješac i Postup. Prije nešto više od 200 godina nastala je Napoleonova cesta koja danas služi kao osnova za vinsku cestu Pelješca i koja prolazi nekim od najljepših dijelova poluotoka.

Moslavačka vinska cesta

U središnjem dijelu Hrvatske, tradicionalnom vinogradarskom kraju, razvila se Moslavačka vinska cesta. Proteže se od Popovače, preko Volodera i okolnih naselja sve do Kutine. Vinograde su na ovom području sadili stari Tračani, Iliri, Kelti i Rimljani, a danas je tradiciju preuzelo više malih te nekoliko većih vinara, od kojih su poznatiji Trdenić i Miklaužić. U kletima moslavačkih vinara dočekat će vas ljubazni domaćini, koji će vam uz kapljicu servirati i domaća jela, uglavnom kobasice i sireve, po kojima je kraj poznat. Moslavina je domovina triju izvornih sorti grožđa od kojih se dobiva vino moslavec, dišeća ranina i škrlet.

U hrvatskim je zatvorima oko šest tisuća zatvorenika, a svaki od njih državu godišnje stoji oko 114 tisuća kuna. Kaznionice imaju i vlastite prihode, a najuspješnija u prvoj polovini godine bila je ona u Lepoglavi.

Od rada zatvorenika uprihodila je gotovo 4,5 milijuna kuna, a među ostalim proizvode i vino. Na oko 5 hektara posađeno je 11 sorti, ubere se i do 50 tona grožđa pa se u zatvorskome podrumu proizvede 30-ak tisuća litara vina – kvalitetnog, čak i vrhunskog!

Prihodi nisu zanemarivi, no iza rešetaka proizvodnja vina nije prioritet, to su ipak zatvorenici. Njih 40-ak u poluotvorenom je odjelu angažirano u vinogradu, ratarstvu i povrtlarstvu, na farmama svinja i junadi. Hranu proizvode za potrebe kaznionice, sami konzumiraju ono što uzgoje. Sve osim vina! Rad je dobrovoljan, zaradi se i plaća – od 300 do tisuću kuna, pa i godišnji odmor i vikendi na slobodi.

Po prvi put, tri vrhunska Tikveš vina osvojila su medalje na najvećem i od strane kupaca najcjenjenijem vinskom natjecanju na azijskom kontinentu, održanom u Hong Kongu u Kini. Na ovogodišnjem China Vine & Spirits 2016. u konkurenciji je bilo više od 5.000 globalnih vinskih brendova, a zlatnu medalju osvojilo je crveno terroir vino Barovo iz 2013. godine i bijelo vino Alexandria cuvee 2015. godine, a crveno vino Alexandria cuvee iz 2014. dobilo je srebrnu medalju.

Karakteristika ovog renomiranog vinskog natječaja je da su medalje za najbolje vina dobijene od vinskih sudaca koji su predstavnici najvećih uvoznika vina, restorana, hotela, specijaliziranih prodavnica i maloprodajnih lanaca u Kini, koji tačno znaju šta žele potrošači na kineskom tržištu.

"Napravili smo zaista veliki uspjeh u Kini. Činjenica je da je ovo natjcanje nagrađeno od strane onih koji prave vino i naručuju i zato nas ohrabruje da ove osvojene medalje imaju veliki značaj u povećanju plasmana naših vina na kinesko tržište" - objašnjava generalni direktor vinarije Tikveš Igor Ilievski, dodajući da očekuje da će ove nagrade "otvoriti vrata na kineskom tržištu i drugim kvalitetnim vinima iz regiona."

Dvije zlatne medalje za Domaine Lepovo Grand Cuvee

Makedonsko superluksuzno vino Grand Cuvee berba iz 2013. proizvedeno u vinariji Domaine Lepovo, osvojilo je dvostruke zlatne medalje na China Vine & Spirits 2016. Sa ovim priznanjem, ovo vino i brend Domaine Lepovo definitivno se probijaju među vina i proizvođače najpoznatijih vinskih regija u Europi i Americi koji čine vinsku elitu i koja su uglavnom "rezervirana" za najtrofejnije na prestižnim vinskim natjecanjima.

Najčitaniji hrvatski bloger na engleskom jeziku Paul Bradbury, Britanac koji već dulje od desetljeća živi na Hvaru i vrlo je angažiran na promociji različitih hrvatskih turističkih proizvoda, uhvatio se ukoštac s - vinom

Premda je deklarirani pivopija, ostao je konsterniran činjenicom da država sa sjajnom vinskom scenom jednostavno nema jedno mjesto koje će sve informacije pružati turistima i strancima pa je nakon vrlo uspješnog internetskog portala Total-Croatia, prvog na engleskom koji je akreditiran na Google Newsu, pokrenuo i njegovu ekstenziju Total Croatia Wine.

Bradburyja su vrlo dobro zapamtili u Hrvatskoj turističkoj zajednici nakon što je nedavno objavio razornu analizu njihovog projekta 'Hrvatska 365', u kojoj je nanizao brutalne kritike i dokaze da malo toga stoji iza marketinške kampanje koja ionako odaje dojam da je preslikana od konkurentskih zemalja. U međuvremenu je, istina, imao niz sastanaka s vodstvom HTZ-a, a potom je prokrstario doslovno cijelu Hrvatsku i objavio serijal reportaža o gotovo svim znanim i neznanim destinacijama, no na svom portalu vrlo ažurno prati i dnevnopolitička događanja.

"Jedno od iznenađenja koje sam doživio nakon preseljenja u Hrvatsku 2003. godine bila je spoznaja da ova zemlja ima kvalitetnu vinsku scenu. Do tada je moja jedina uspomena iz Velike Britanije na vino iz ove regije bilo jugoslavensko bijelo vino zvano Ljutomer Laški Rizling, pakirano u bocu od litre i s čepom na vijak te s cijenom manjom od dvije funte", govori Bradbury.

"Kako sam se polako privikavao na život u svojoj posvojenoj domovini na Hvaru, upoznao sam i vinare i raspon njihovih odličnih vina. Otok je to koji je prije filoksere imao 5.700 hektara obrađivanih vinograda, a danas samo 280 hektara. Što im je pomanjkalo u kvantiteti, nadoknadili su u kvaliteti. Živopisni su karakteri, poput Andre Tomića, Zlatana Plenkovića, Tea Huljića, Antuna Plančića, Ive Carića - da spomenemo samo neke. I ne samo to, radi se o otoku koji ima velik raspon terroira, kao i vlastite autohtone sorte, poput bogdanuše, darnekuše, prča i mekuje. Sve ovo vodilo je idućem iznenađenju u pogledu hrvatskih vina. Manjku informacija o njima, posebice na engleskom. Ostao sam šokiran činjenicom da postoji više od 2.300 registriranih vinara u ovoj divnoj zemlji s tek nešto više od četiri milijuna ljudi. Postoje osobenjaci, festivali, nevjerojatne priče, zadivljujući vinogradi, industrija vinskog turizma u nastajanju - ali u velikoj mjeri nepoznati, barem u jezicima osim hrvatskog", nastavlja Bradbury, napominjući da se vino s pravom slavi kao jedna od velikih prednosti ove zemlje.

Total Croatia Wine projekt je koji je još u razvoju, no već sadrži najopširniji popis vinara, vinskih festivala, trgovina i barova na interaktivnoj karti, zatim listu s više od sedamdeset vinskih događanja diljem zemlje, ali i međunarodnih trgovina u kojima su dostupni proizvodi iz Hrvatske. Tu su i jedinstvene vinske ture diljem zemlje.

"Hrvatska vinska priča je zadivljujuća - ovo je zemlja koja je svijetu dala izvorni zinfandel, primjerice, i s uzbuđenjem je promoviramo te pomažemo doprijeti do šire publike", kaže Bradbury.

U budućnosti također ne namjerava mirovati: nakon što sistematizira vinsku scenu, iduće godine pokreće Total Croatia Cycling, portal posvećen biciklizmu i pripadajućem segmentu hrvatske turističke ponude.

Obratili su mi se neki hrvatski vinari koji imaju problem s dobivanjem geografske zaštićene oznake izvornosti. Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Hrvatskoga centra za poljoprivredu, hranu i selo odbija im dati tu oznaku jer imaju vinograde na jednom području (i za to područje i traže oznaku izvornosti), a grožđe u vino prerađuju stotinjak kilometara dalje. U Zavodu se pozivaju na Uredbu (EU) 1308/2013. i tvrde da se i proizvodnja grožđa i prerada u vino moraju obavljati na istom području.

Tako su neki vinari koji su željeli ostati anonimni podnijeli zahtjev za zaštićenu oznaku izvornosti njihova područja. Imaju velike vinograde, a ubrano grožđe prevoze na mjesta u kojima žive i koja su udaljena stotinjak i više kilometara od vinograda te ga ondje prerađuju u vino. Veliki su zaljubljenici u vino, ponosni na svoj proizvod i uvjereni u njegovu kvalitetu. Dali su mi da ga kušam, no iskreno, cijenjeni čitatelju, iako sam ispio sve čaše, nisam kompetentan ocjenjivati ga. Djelovali su samouvjereno govoreći o svom proizvodu i uspijevaju ga prodati, pa pretpostavljam da proizvode kvalitetno vino.

Zavod nije pogriješio

Ipak, Zavod je nepopustljiv. Kaže da prema propisima EU, 'vina u Republici Hrvatskoj mogu nositi naziv zaštićene oznake izvornosti (ZOI) ako 100 posto grožđa za proizvodnju tih vina potječe isključivo sa zemljopisnog područja kojim je određen taj ZOI. Vino sa ZOI-ja proizvodi se na zemljopisnom području kojim je određen taj ZOI', poručuju iz Zavoda.

To su nam potvrdili i u Predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj. U čl. 92. st. 1. uredbe EU piše: "Kvaliteta ili svojstva proizvoda u ključnom su dijelu ili isključivo rezultat utjecaja posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine. Grožđe od kojeg se proizvod proizvodi potječe isključivo s toga zemljopisnog područja. Proizvodnja vina obavlja se na tom zemljopisnom području."

Vinari zbog toga s pravom negoduju. Posjetio sam ih trojicu u proteklih mjesec dana, smatraju da Zavod griješi u vezi s tim, da je birokratiziran i propise tumači pogrešno. Međutim, kad sam pogledao papire i propise, morao sam svoj trojici reći da se zapravo nemaju razloga ljutiti na Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo jer on zaista radi u skladu s propisima Europske unije.

Birokracija

Druga je stvar što je taj propis uistinu besmislen, što su potvrdili i drugi vinari koji imaju vinograd i prerađuju grožđe u vino na istom području, dakle nemaju tih problema. Htio sam kao laik od njih saznati gube li se možda tijekom transporta ta zemljopisna svojstava ili možda klima drugog područja utječe da se ona izgube ili oslabe. Kažu mi da to nema veze jer grožđe iz nekog područja ima svojstva tog područja bez obzira na to gdje ga prerađivali u vino.

Iako laik, to sam i pretpostavio, no kad to kažu majstori zanata, onda je to to. Stoga ova kritika nije upućena našem Zavodu, koji je samo radio prema vrijedećim propisima EU, nego upravo prema mjerodavnima u EU koji su donijeli takvu uredbu. To je još jedan dokaz da ni EU nije imun na birokratsku nesuvislost, pa apeliramo da promijeni tu odredbu, odnosno da se izbriše uvjet da se vino mora proizvoditi na području na kojemu je vinograd.

Vinari okupljeni u zadrugu sve uspješnije prodaju vino i priču o njemu, a itekakvu korist od toga imaju i privatni iznajmljivači.

Grozdovi iz kojih će se uskoro cijediti zlatne kapi zriju u vrbničkim vinogradima. Vinari su više od sto godina okupljeni u zadrugu, a glas o njihovoj zlatnoj žlahtini stigao je na sve strane svijeta.
"Dolazim svake godine, Vrbnik je predivan, volim doći zbog kupanja, a posebno da bih kupila vino i nosila ga doma", izjavila je Desiree Puz iz Austrije.

Sestra živi u Meksiku. I ona će prijateljima kao suvenir odnijeti vrbničku žlahtinu.
"Prvi put sam kušala ovo vino, vrlo je pitko, lagano, voćno, jako lijepa aroma", kazala je Jennifer Puz iz Meksika.

Bačve u podrumu 120 zadrugara turisti su gotovo ispraznili, pa vinari nestrpljivo čekaju rujansku berbu. Urod bi trebao biti bolji za desetak posto pa računaju na sedamsto tisuća litara vina.
"Vinarija i vinogradi u turističkom području je za nas sigurno jedna velika prednost I otvara se prostor za budućnost za mlađe generacije", smatra Marinko Vladić, upravitelj Poljoprivredne zadruge Vrbnik.

Koje bi mogle dobro zarađivati i kao iznajmljivači. Oni koji to već rade kažu da je interes velik. Željkova obitelj ima vinariju i apartmane, a rentaju kuću u kojoj je odrastao kardinal Bozanić. Željko ima savjete za konkurente, a kaže, kako bi svima dobro došla financijska potpora ministarstva.
"Oni ovdje moraju osjetit da je taj namještaj puno bolji nego onaj koji oni imaju kod kuće I da nikako ne smijemo dozvolit da stvari koje nama više osobno ne odgovaraju da ih sad dajemo u apartmane da bi na njima bili gosti - to je čista pogreška", poručuje Željko Juranić, privatni iznajmljivač.

Nije tajna kako je privatni smještaj u Hrvatskoj neujednačene kvalitete i ispod željene razine. Zato su s HBOR-om dogovorene kreditne linije u visini 400 milijuna kuna.
"Do visine po jedinici od 200 tisuća kuna, na 8 godina otplate, s kamatom do 4 posto I sa veoma jednostavnim načinom plaćanja, obična zadužnica iznajmljivača. U tri godine nadamo se da ćemo riješiti taj problem kvalitete privatnih iznajmljivača", izjavio je Anton Kliman, ministar turizma.

Zavidnu kvalitetu ima u srijedu otvoren vinotel - hotel koji sve bazira na vinu, čak I kozmetičke tretmane. Investicija je vrijedna 36 milijuna kuna. Cijena za noćenje s doručkom je od 200 eura po sobi do 700 eura za luksuzni apartman.
"Rezervacije sa svih krajeva svijeta, ne znam iz Belgije, Skandinavije, Australije", dodaje Franjo Toljanić, vinar i hotelijer iz Vrbnika.

U podnožju Vrbnika je more, oko njega vinogradi. Turisti obožavaju I jedno I drugo- samo im to treba dobro upakirati I prodati.

Amko Komerc Sarajevo i Vino Župa Aleksandrovac prodali su mostarski Hepok Društvu za ulaganje u poljoprivredu "Zeraa Agriculture Investment" d.o.o. Sarajevo.

Amko komerc je prodao svojih 69,2 posto, a Vino Župa 25,5 posto udjela u Hepoku.

Nakon ove transakcije, Zeraa Agriculture Investment posjeduje 94,8 posto udjela u Hepoku. Društvo za ulaganje u poljoprivredu Zeraa Agriculture Investment Sarajevo je podružnica društva Zeraa Investment LLC iz Dubaija, Ujedinjeni Arapski Emirati.

Ortačka grupa Amko Komerc i Vino Župa iz Aleksandrovca su 2008. godine za 2,74 mil KM kupili Hepok u privatizaciji te se obvezali da će investirati još 21,6 mil KM u kompaniju. Oni ne samo da su ispunili preuzete obveze nego su i premašili iznos ugovorenih ulaganja.