Vino

U Gradskoj čitaonici održana je promocija knjige "111 vina iz crnogorskih porodičnih vinarija", autora Svetozara Savića.

"Moj cilj je bio da obiđem i promovišem male porodične vinarije, koje nisu uspijevale doći do izražaja" - istakao je doktor biotehničkih nauka Svetozar Savić. Dodao je da je iznenađen lokalitetima koji zrače ljepotom i urednošću i ocijenio da su vina sa ovog područja visokog organskog kvaliteta.

"Da promovišemo plantaže koje su veoma popularne svuda u regionu i u Evropi bilo bi suvišno. Moj cilj je bio da promovišem male proizvođače i takozvane porodične vinarije koje su uvijek bile u zapećku i kad obiđete određeni teren uvijek naiđete na nešto neobično" - rekao je Savić.

On je dodao je da su ga iznenadili kvalitet vina, lokalitet i ekologija i ocijenio da je vina koja je imao priliku da degustira gotovo organskog porijekla.

Medijator i književni teoretičar Milan Lutovac, koji je posjetio Prijedor sa dr Savićem, naglasio je kako vino korespondira sa književnim izrazom i dodao da je za njega ovo piće jedan medijum koji spaja prostore. Lutovac smatra da je autor knjige na lijep način progovorio o podneblju iz kojeg dolazi.

Mara Ećim, direktor Biblioteke, podsjetila je da je doktor Savić već bio gost u Prijedoru i da ga je čitalačka publika mogla upoznati kroz književne tekstove i roman "Vajar", te naglasila da je njegova profesija, promocijom knjige "111 vina iz crnogorskih porodičnih vinarija", "izbila u prvi plan".

Knjiga je predstavljena u gotovo svakom gradu u Crnoj Gori, Hrvatskoj i u Republici Srpskoj.

Po cijeni je možda najpraktičnije iako nije uvijek ispravno. U pravilu jeftinija vina nisu namjena odležavanju jer neće imati dovoljno ekstrakta i kiselosti ni da požive, a kamoli da napreduju.

Bijela i ružičasta vina iz butelja najčešće treba potrošiti do 2 godine nakon berbe, a ona najboljih vinara iznimno do 3.

Pjenušce bez oznake berbe otvoriti što prije nakon kupnje, a kad kupujete takve gledajte da kupite one koji nisu na skladištima bili godinu, dvije.

Jeftinija crna vina iz butelja potrošiti najkasnije do 3 godine od berbe.

Poluslatka i polusuha vina, bilo crna ili bijela, također potrošiti što prije jer se odležavanjem povećava rizik od refermentacije u boci.

Srednje skupa i skupa vina

Bijela mogu izdržati do pet godina od berbe, a crna imaju strašno širok raspon za odležavanje, od tri do trideset godina. Slatka ili desertna vina ledenih berbi ili prosušenih bobica imaju najdulji vijek trajanja koji se u najboljim primjercima može mjeriti s duljinom trajanja ljudskog vijeka. U ovom slučaju slador je konzervans, a ne latentni problem kao u polusuhih ili poluslatkih.

Tom Stevenson vjerojatno je najutjecajniji svjetski šampanjski kritičar. Ovaj 65 godišnji Englez o šampanjcima i pjenušavim vinima piše dulje od trideset godina, a njegova Enciklopedija šampanjaca u izdanju Christie'sa iz 1998. godine, općenito se smatra najvažnijom knjigom o pjenušavima vinima. Godine 2014. Stevenson je pokrenuo Svjetsko prvenstvo za šampanjce i pjenušava vina (CSWWC, Champagne and Sparkling Wine World Championship), na kojem uz njega sude još dva stručnjaka: Essi Avelan koju sam Stevenson smatra najboljom kušačicom pjenušaca na svijetu, i dr.Tony Jordan. Rezultati trećeg CSWWC-a nedavno su objavljeni, a mi izdvajamo zanimljivije primjere.

Classic Blanc de Blancs -Ferrari Brut NV

Svjetski prvak u kategoriji Classic Blanc de Blancs nije francusko vino, nego Ferrari Brut Non Vintage iz Trenta.

Classic NV Blend - Charles Heidsieck Brut Réserve

U drugim glavnim kategorijama rezultati su uglavnom očekivani. Tako je svjetski prvak u kategoriji Classic Non Vintage Blend postao Charles Heidsieck Brut . Ovdje valja reći da je Charles Heidsieck pokupio bezbroj Decanterovih nagrada, dok je Stevenson vodio šampanjski žiri tog magazina: Stevenson, naprosto, voli bogati, zaokruženi okus non vintage šampanjaca, karakterističan za Charles Heidsieck.

Najbolji šampanjac s oznakom berbe - Moët et Chandon Grand Vintage 2006.

U natjecanju za najbolji šampanjac s oznakom berbe pobijedio je Moëtov Grand Vintage iz 2006.godine, još jedan jako bogati, raskošni šampanjac koji se može kupiti i kod nas (uvoznik je MIVA).

Najbolji rose šampanjac - Roederer Rosé 2010.

Regionalni trofej najbolje vino Champagne - Roederer Cristal 2002.

Najbolji arhivski šampanjac - Dom Perignon P2 1995.

U kategoriji rosea svjetski je prvak postao Roederer Rose iz 2010. Roedererove šampanjce, uključujući one ružičaste, uzvozi distribuira zagrebački Vinotrade. Rodererov Cristal iz 2002.godine nagrađen je Regionalnim trofejem za najbolje vino iz Champagne, dok je Dom Perignon P2 iz 1995. godine proglašen najboljim Library šampanjcem. Library ovdje treba prevesti kao arhiv.

Najbolji loirski pjenušac - Bouvet Saphir 2013.

Najbolji prosecco - Nino Franco NV Rustico

Najbolji kalifornijski pjenušac - Roederer Estate

Najboljim loirskim pjenušcem imenovan je Bouvet Saphir iz 2013. Pjenušce izvrsne vinarije Bouvet Ladubay u Hrvatsku uvozi Vivat. U kategoriji prosecca trijumfirao je Nino Franco, klasični, starinski proizvođač velikog ugleda, dok je među kalifornijskim pjenušcima pobijedio Roederer Estate iz Anderson Valleya; radi se o američkoj podružnici kuće Louis Roederer.

Očigledno je da su nagrade na Svjetskom prvenstvu šampanjaca i pjenušaca zasad vrlo snažan odraz Stevensonova osobnog ukusa. Međutim, Tom Stevenson zaista spada među svega nekoliko stručnjaka za pjenušava vina, koji imaju dovoljno snažan autoritet, da svoj osobni ukus mogu nametnuti kao široko prihvaćeno, univerzalno mjerilo. Stevenson je postao svjetski slavan kad je objavio dokument koji dokazuje da su sekundarnu fermentaciju u vinu, dakle proces kojim nastaju šampanjci, Britanci otkrili barem nekoliko desetaka godina prije od famoznog Dom Perignona, kojeg se do Stevensonova otkića smatralo izumiteljem šampanjca. Stevenson je karijeru počeo u Decanteru, gdje je sve do 2012. godine predsjedavao žirijem za pjenušava vina u okviru Decanterovih godišnjih vinskih nagrada (DWWA).

Nakon usvojene uspješne "formule" predstavljanja svojih vina vinskim stručnjacima, sommelierima, uvoznicima, trgovcima na malo i industrijskim konzultantima u SAD-u, Badel 1862 je sudjelovao i na takvim pristavljanja u Meksiku.

Započelo je s predstavljanjem hrvatskih vina na prestižnom, najvećem sajmu u Meksiku Gourmet Show 2016, Hospitality & Gastronomy Fair (30.08.-03.09.) u Mexico Cityju, na kojem su vina Badela 1862 predstavljena zajedno s vinima Feravina i Orahovice.

Prije i poslije sajma organizirano je još desetak predstavljanja za odabranu publiku (specijalizirane novinare, sommelijere, vinske trgovce, vlasnike restorana). Na samom sajmu su organizirana dva, odlično posjećena, Masterclassa, a prezentacije su bile u vinskim klubovima, gastroakademiji i restoranima. Prezentacije je držala Pillar Mere, vrlo cijenjena meksička sommelijerka, predsjednica udruge sommeliera.

Prezentirana su crna vina Badela 1862 Ivan Dolac, Dingač, Mediterano, Cuvee Benkovac, koja su izazvala veliko zanimanje u Meksiku, jer im sorta plavac mali nije poznata.

Slaven Sabolić, menadžer izvoza u Badelu 1862 kaže kako su im uglavnom sva vina bila otkriće i iznenađenje, no posebno su nahvalili Mediterano i Dingač.

"Ispričana im je i veza plavca sa zinfandelom i tada im je bilo jasnije. Uglavnom traže puno informacija o Hrvatskoj, našoj proizvodnji, sortama, povijesti, načinu zaštite vina jer vuku paralele s Talijanskim i Španjolskim vinima. Ovo su odlične reakcije jer smo im ipak daleka i nepoznata zemlja, a vinski još i veća nepoznanica. Uspjeh je i jer su odmah nakon prezentacija pale i prve narudžbe", kaže Sabolić.

Pillar Mere, sommelijerka je izjavila kako se posebno se izdvaja Mediterano i Ivan Dolac kao izuzetno kvalitetna vina koja su pravo otkriće što se tiče okusa i mirisa i mogućnosti spajanja s meksičkim jelima. To se najbolje vidjelo kad su nakon prezentacije poslužena jela i svi su imali priliku kušati vina s jelima, a tada je nastalo pravo oduševljenje."

Distributer u Meksiku je tvrtka Vita de Vie, S.A. de C.V., čija je vlasnica prezentirala cijene ponuđenih vina, te istaknula kako su cijene OK, objektivno su prihvatljive, što dokazuju i prve narudžbe.

Tržište vina Meksika izuzetno je zanimljivo. Tijekom 2015. godine prodaja vina u Meksiku porasla je 9% u ukupnom obimu u usporedbi s prethodnom godinom, dosegnuvši 91 milijuna litara. Očekuje se da će ukupan volumen prodaje u 2020. godini porasti na 144 milijuna litara. Prema podacima Euromonitor Internationala, predviđa se da će u Meksiku do 2020. godine broj potencijalnih potrošača (stanovnika starijih od 18 godina) biti oko 90 milijuna.

Istražujući činjenice za ovaj tekst, nasumce smo, iz velike zbirke Wine Spectatora kraj radnog stola, izvukli izdanje od 30. rujna 2012. godine. Na naslovnici piše kako je u tom broju ocijenjeno više od 650 vina. Pa smo krenuli brojati. Od tih 650 vina, čak 503 ocijenjeno je s devedeset ili više bodova. Dakle, skoro 80 posto uzoraka iz cijelog svijeta proglašeno je odličnima, a u nekim regijama poput Brunella di Montalcina, ni jedna etiketa nije dobila manje od 90 bodova. Čak su i vina iz Izraela ocijenjena, pretežno, s devedeset.

Američki Wine Spectator najtiražnija je i najutjecajnija vinska publikacija na svijetu, koja objavljuje bezbroj oglasa proizvođača i distributera vina i žestokih pića. Britanski Decanter ima puno manji domet (naklada se kreće oko prilično depresivnih 40 tisuća primjeraka za cijeli svijet), ali se također smatra iznimno utjecajnim i bitno ozbiljnijim od Wine Spectatora. Decanterovo Svjetsko prvenstvo DWWA, spada među najvažnija godišnja vinska natjecanja.

I Decanter je, međutim, u ocjenjivanju skoro jednako nesuzdržan kao Wine Spectator. Te iste 2012. godine na DWWA stiglo je točno 14.120 uzoraka. A Decanterovi strogi žiriji podijelili su 9901 medalju. Što znači da je više od dvije trećine prijavljenih vina nagrađeno. Prije četiri godine Decanter je podijelio 255 zlatnih medalja i 118 trofeja. Tri godine kasnije, 2015. Decanterov broj zlatnih medalja porastao je na 305, a broj trofeja na 149, dakle za dvadesetak posto, dok je broj prijavljenih uzroraka porastao za 15 posto, na 15 900 etiketa. Godine 2016. na Decanterovim je Svjetskim nagradama došlo do značajne demokratizacije, pa je tako čileanski malbec La Moneda, koji u britanskim supermarketima košta oko pedesetak kuna, osvojio platinastu medalju, dok su dva vina iz serije Gato Negro čileanske vinarije San Pedro, osvojila brončane medalje. Gato Negro nam je poznat po svojedobnim velikim reklamama na zagrebačkim tramvajima, a njegova se cijena vrti oko tridesetak kuna, kad nije na akciji. Pošto smo satima pregledavali Wine Spectatore i Decantere, odlučili smo provjeriti kako su ocjenjivanja izgledala prije dvadesetak godina.

Parkerov sustav ocjenjivanja

Pa smo otvorili treće izdanje Parkerova Wine Buyers Guidea, objavljeno 1993. godine. Američki odvjetnik Robert Parker čovjek je koji je od ocjenjivanja vina stvorio najefikasniji alat u prodaji vina. Prije Parkera, dojmovi su bili važniji od konačne ocjene, a ocjenjivačka ljestvica do 100 bodova nije se primjenjivala univerzalno. Te davne 1993. godine Parker je, među ostalim vinima, ocjenjivao i Bordeauxe iz vrlo, vrlo dobrih berbi 1989. i 1990. Evo kako su prošla neka vrlo poznata vina.

Chateau D'Issan iz 1990. dobio je 85 bodova, a iz 1989. tek 83 boda. Wine Spectator danas više gotovo da ne bilježi ocjene manje od 85. Chateau Kirwan dobio je 78 i 83, Gruaud Larose 88 i 88, Giscours 86 i 87, a sam Chateau Margaux koji je za 1990. ocjenjen čistom stotkom, u prethodnoj je berbi zaradio tek 90, dok se za 1988. morao zadovoljiti s 88 bodova. Parker je, dakle, klasificiranim bordoškim vinima koja na tržištu postižu relativno visoke ili vrlo visoke cijene, gotovo redovito davao manje od devedeset bodova, dok danas u Wine Spectatoru golema većina vina dobiva devedeset i više bodova, baš kao što Decanter dijeli medalje većini uzroaka koji stignu na DWWA.

Što je dovelo do ove drastične promjene u ocjenjivanju vina, i kakve bi mogle biti posljedice hiperinflacije dobrih ocjena? S jedne strane, posve je jasno da je riječ o tržišnom pritisku. Na američkom se tržištu vina s devedeset i više bodova automatski prodaju. Prema nekim analizama tržišta, kupci koji se smatraju poznavateljima vina više uopće ne žele gledati etikete s manje od devedeset bodova. Stoga je tržišno logično da je Wine Spectator, koji podjednako zavisi od oglašivača i od čitatelja, u svom rujanskom broju iz 2012. godine čak 503 od ukupno 650 vina ocijenio s devedeset i više bodova.

Nemogućnost razlikovanja široko dostupnih vina

S druge strane, međutim, činjenica jest da je kvaliteta svjetske prozivodnje vina drastično porasla. Zahvaljujući većem znanju o vinu i o grožđu, boljem odnosu prema vinogradima, i suvemenoj tehnologiji, danas se proizvode milijuni hektolitara vina bez ikakvih vidljivih pogrešaka. Vina su, dakle, redovito bistra, osim kada se radi narančastim vinima, hlapive kiseline sve su rjeđe, brett je gotovo nestao osim kao namjerni začin, sumporni dioksid sve se rjeđe osjeti. Vina su, nadalje, mnogo uravnoteženija: puno je manje teških, džemastih, prezrelih buteljki, s novim se hrastom pažljivo rukuje, rosei više nisu slatkasti poput voćnih kolača nego suhi i ozbiljni….Neosporno je da su ocjene porasle zbog čitavog niza objektivnih, tehničkih razloga. No, ako živimo u svijetu u kojem su odjednom skoro sva vina postala tehnički dobra ( pa je vaša buteljka graševine iz supermarketa koja košta 25 ili 30 kuna znatno bolja od vrhunske graševine od prije petnaestak godina koja je koštala dvostruko), pitanje je kako onda istaknuti stvarno posebna, vrhunska vina?

Jasno je, naime, da će inflacija visokih ocjena dovesti do nemogućnosti vrijednosnog razlikovanja široko dostupnih vina; ocjene mogu još malo rasti, ali će jednom kada pola svih vina budu dobivala 95 bodova, postati duboko kompromitirane i uglavnom bezvrijedne. Vrijeme je, očigledno, za drukčiji pristup ocjenjivanju. Umjesto da se ocjenjivači zadovoljavaju bistrinom, čistoćom, skladnošću i nedostatkom tehničkih pogrešaka u pojedinom vinu, krajnje je vrijeme da u ocjenjivanju počne prevladavati osobnost i originalnost vina.

Budući da je vinska industrija kadra isporučiti oceane tehnički više manje besprijekornih vina, jedini novi prostor za istinsko vrednovanje može se stvoriti u ocjenjivanju karaktera i autentičnosti vina, i njegova izražavanja terroira. Što može biti velika šansa za Hrvatsku, s obzirom da malvazija, graševina, pošip , babić, tribidrag i mali plavac zaista posjeduju originalnost, i zaista mogu odražavati svoje terroire.

U nedjelju 4. rujna 2016. godine skupina ponajboljih proizvođača vina od sorti Žilavke i Blatine, u Hercegovini organizira enološki i zabavni performans BLAŽ 2016.

Performans će biti upriličen u srcu Hercegovine, na prostoru Sportskog centra Međugorje i restorana La Casa s početkom u 19,00 sati.

Uz enologiju vrhunskih sorti Blatine i Žilavke sljubiti će se izvrsna gastronomija Veljka Barbijerija a u zabavnom programu nastupa pjevač i kantautor Tedi Spalato. Ulaznice stoji 20 KM a u cijenu iste je uračunato kušanje vrhunskih vina i delicija kao i koncert Tedija Spalta.

Oko 2.000 boca burgundskog vina iz podruma francuske vinarije "Bušar otac i sin", među kojima je i vino iz berbe 1846. godine, prodato je na aukciji organizovanoj u Hong Kongu. Bocu Merso-šarma iz 1846. godine kupio je anonimni kupac za 17.375 dolara poslije živog nadmetanja koje je organizirala aukcijska kuća Christies. Riječ je o najstarijoj boci sačuvanoj u podrumima ugledne vinarije "Bušar otac i sin", osnovane 1731, koja čuva više od 150.000 boca iz 19. stoljeća.

Vinarija je u vinogradima kojima danas upravlja obitelj Anrio, a prostiru se na 130 hektara u Burgonji.
"Ponuda ovako starih burgundskih vina je izuzetno rijetka", ističe Tim Triptri, direktor odjeljenja za vina u Christiu, navodeći kako je ovog puta ponuđeno 16 boca koje datiraju iz 19. stoljeća.
"Ovako dobri rezultati današnje aukcije pokazuju da Azija i dalje traži da skuplja burgundska vina", navodi Tim i precizira kako su butelje otvorene i ponovo zatvorene zbog provjere kvaliteta vina.

Drugo vino Montrose iz 1865. godine prodato je za 22.658 eura, a bilo je procijenjeno na 15.577 eura. Hong Kong, koji je ukinuo carinske barijere za uvoz vina 2008, postao je mjesto ulaska francuskih vina na kinesko tržište.