Vino

Poduzeće PTP Hercegovinavino d.o.o. Mostar povećalo je vlasnički udjel u Vinariji d.d. Čitluk, te zajedno sa povezanim osobama kontrolira više od 62 posto dionica ove kompanije.

Tender ponudu, koju je tvrtka Hercegovinavino raspisala za kupovinu dionica Vinarije sa poveznim osobama, suvlasnicima i dioničarima Vinarije - Veseli Čule i Željko Nakić - prihvatila su dva dioničara.

Hercegovinvino je kupilo 5.073 redovnih dionica Vinarije, ili 8,28 posto, te nakon tender ponude posjeduje 14.629 redovnih dionica, što čini 23,88%, a sa povezanim osobama ukupno 62,50 % kapitala Vinarije Čitluk.

Ponuđena cijena po jednoj dionici iznosila je 16,05 KM, tj. 16,05 % od nominalne vrijednosti dionice.

Poduzeće PTP Hercegovinavino steklo je 14,4 posto dionica Vinarije d.d. Čitluk u listopadu 2015. godine kada je kupilo dionice od prodavca ZIF CroBiH fond.

Početak nove vinogradarske godine - svetog Vinka obilježit će vinari diljem Slavonije i Baranje - od Iloka i Erduta, preko Branjinog Vrha i Trnave do feričanačkih vinograda i požeške Zlatne doline .

"Vinari i vinogradari nemaju puno odmora i vremena bez brige i posla u vinogradima i podrumima, oduvijek se vinogradima vraćalo već u siječnju, s obredom blagoslova pred početak nove vinogradarske godine i rezidbe. Blagdan sv. Vinka ili pučki "Vinkovo" dugo je prisutan u tradiciji Iloka i Srijema, to je autentični vinogradarski blagdan kada vinogradari zajedno sa svojim obiteljima, prijateljima i gostima odlaze u svoje vinograde i podrume kako bi ih posvetili te se družili i slavili uz jelo, vino i pjesmu. Na Vinkovo se trs vinove loze simbolično reže, vješaju se kobasice, zalije ga se s malo vina uz molitvu da godina bude rodna. S tog i drugih trsova običava se odrezati nekoliko "ključića", koji nakon što u posudi s vodom i u toploj kuhinji potjeraju, služe za prognoziranje rodnosti nastupajućeg godišta. Osim doživljaja u vinogradima i vinarijama/podrumima dvije večeri do kasnih sati u zajedničkom središnjem vinskom šatoru u iločkoj tvrđavi u ponudi će biti puno dobrog vina iločkih vinara i, naravno, glazbe kako bi se svi što bolje na jednom mjestu zabavili", ističu u svom pozivu organizatori Vinkova u Iloku.

Vinkovo u Iloku

U Iloku se Vinkovo slavi u petak i subotu, 22. i 23. siječnja, uz pokladno jahanje i posebnu graševinu.Sve počinje u 7 sati svetom misom i blagoslovom, a od 14 sati u vinogradima Vukovo i podrumima iločkih vinara i vinogradara počinje središnja tradicijska proslava Vinkova. U zajedničkom vinskom šatoru u staroj jezgri od 19 sati je vinska zabava uz tamburaški sastav "Momci" i Iločke bekrije.

U subotu, 23. siječnja tradicijska je proslava i posveta vinograda na Radošu, a u podne kreće pokladno jahanje ulicama Iloka.

"Od ulice do ulice, od domaćina do domaćina, od kapija do dvorišta, uz ljepotu konja, kočija, nošnje, pjesme i uz dobro vino i rakiju te domaće zalogaje prodefilirat će članovi više konjogojskih udruga iz Vukovarsko-srijemske i okolnih županija", najavljuju iz Konjogojske udruge Kadij.
Konje će oko 16 sati zamijeniti štandovi s rukotvorinama, tradicijskim proizvodima i vinima. Vinska zabava je u zajedničkom šatoru u staroj gradskoj jezgri od 20 sati, a nastupa TS "Ringišpil.

Vinski klaster Srijem, Turistička zajednica i Grad Ilok, uz pomoć vinara, po treći puta pripremaju posebno zajedničko vino - graševinu Vinkovo koja je enološki sastavljena od vina gotovo svih iločkih vinarija.

Vinceška u Baranji

Vinceška, blagdan sv. Vinka, star nekoliko stoljeća u Baranji se njeguje kao jedan od najvećih vinogradarskih blagdana. Legenda kaže kako je jedan od preduvjeta za dobra vina, ako se na dan sv. Vinka snijeg do podneva rastopi dovoljno da se stvore lokvice u kojima se vrabac može okupati. Običaj nalaže da se taj dan na čokot objesi najveća kobasica koja se polijeva vinom kako bi nova vinogradarska godina bila što rodnija, a grozdovi veliki, puni i teški poput kobasice.

Vinar svoje prijatelje i goste okuplja na druženje uz vatru, gdje se peku kobasice i slanine nabodeni na šibu. Nađe se tu i koji kotlić čobanca ili fino začinjenog baranjskog graha, a sve se zaokruži dobrom pjesmom i naravno, vrhunskim kapljicama, koje čuče u svojim drvenim bačvama i čekaju svoj trenutak kada će razveseliti nečije nepce. Brojni podrumi u Baranji otvoreni su za sve koji se vinarima i vinogradarima žele pridružiti na ovoj proslavi.

Sveti Vinko u ostalim vinogorjima

Vincekovo se, kako stoji u jednoj od pozivnica, s prijateljima i vinoljubcima obilježava i u erdutskim vinogradima, "uz dobar zalogajčić, dobro društvo, vino i zvuke tamburice".

Na spomendan Sv. Vinka, u petak 22. siječnja, u Trnavi će biti blagoslov Nadbiskupijskih vinograda i mladog vina u 12 sati predvoditi nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić.

Ima ljudi kojima katkada nedostaje energije, umorni su i bezvoljni. Ne i Bruno Trapan. Ima ljudi do kojih se pokatkad ne može doći nijednim sredstvom komunikacije, ni preko društvenih mreža jer su off-line. Ne i on. Ima ljudi koji ne mogu sretno spojiti svoj hektičan život sa životom u prirodi; koji svoj iznimno uspješan poslovni život ne mogu uravnotežiti s obiteljskim životom. Ne i Bruno. Ima ljudi koji nemaju jasna stajališta i nisu emocionalno predani i naglašeno emotivni. Kod Brune nema šanse za takvu mlakost.

Ukratko, Bruno je energičan i sveprisutan, neosporni trendsetter, čovjek koji je, premda bi se moglo reći "slučajni vinar", tradiciju i posao svojih predaka vezanih uz zemlju upravo genijalno spojio sa svojom urbanom personalnošću. Rock and roll vinar, ili čak punker medu vinarima; prijatelj DJ-a i velikih kuhara, često i rado viđen u društvu celebritija; urbani vinar kojeg su zafrkavali da lozu zapravo ne uzgaja jer "gdje su ti vinogradi pokraj pulske Arene", ipak je čovjek koji je vrlo lijepo naslijedio i na najbolji način nastavio posao (i imidž) prve, nove, jake generacije istarskog vinskog vala ili booma (Matošević, Kozlović, Coronica, Degrassi), piše u reportaži o istarskom vinaru Brunu Trapanu posljednji broj časopisa Diva style.

U poslu ozbiljan i strastven

Premda su ga neki prozivali samo promotorom koji zapravo i nema neka osobita vina, Bruno ih je sve demantirao. Kada ga je na početku karijere novinarka Sanja Muzaferija intervjuirala za Playboy, odgovorio joj je da je to baš časopis za njega. Ali, nije ono na što ste možda pomislili. Ključ je u tome, kako sam kaže, da u poslu nastoji biti ozbiljan i odgovoran, ali želi i da mu to istodobno bude i veselje, radost, strast - dakle igra (play)!

A što se tiče onoga "boy" on će zauvijek uspjeti zadržati ono dječačko u sebi - radoznalost, veselje, maštovitost: osobine koje ga vode u vinogradu, podrumu, medu članovima obitelji i prijateljima. Od 2004. ima svoju firmu, pa je iza njega već deset berbi. I to nimalo loših. A kako sam (dobro) kaže, ne može loša osoba napraviti veliko vino! Stoga vjerujemo: Bruno je dobar čovjek.

"Promocija, prisutnost na društvenim mrežama i kvaliteta vina... podjednako su važne. U posljednje vrijeme smanjio sam online povezanost, ali i dalje mislim da je važna. Ako imaš dobro vino, a nitko to ne zna, nije dobro. Nije dobro ni kada si sveprisutan, a vino ti ne valja. U oba slučaja - nećeš trajati. Istina je u čaši. Samo neka ljudi pričaju. Pa makar i dobro", šali se Bruno koji, kad ga ljudi upoznaju, uistinu potvrđuje gotovo nemoguću konkluziju da je ipak moguće pomiriti dvije uloge koje mu pripisuju: "family man" i "party animal."

Tvrdi da zna biti jedno i drugo. Kad je s obitelji, suprugom Andreom i dvjema kćerkicama Mare i Rubi, onda je s njima sto na sat, baš kao što je i posve posvećen kad je u poslu ili u zabavi. Uostalom, da uspješno kombinira sve aspekte svoje slojevite ličnosti dokazuje i to što nikad ne kasni na intervju, rado se i (dobro) fotografira, svoje poslove obavlja u trku i prolazu, ali zbog toga ne manje precizno i točno, profesionalno odgovara na e-mailove i ako ga ne dobijete otprve - uvijek se odmah povratno javi.

Istarski trendsetter

"Ne smeta mi kad govore da sam trendsetter ili "u trendu" jer sam od prvoga dana i išao u tom smjeru. Nisam mogao, vjerojatno sam takva osobnost, biti nezamjetan i nenametljiv, nedostupan negdje u polju... Iako mislim da su pravi hrvatski trendsetteri Tomo Ricov i njegova prava mala industrije hype zabave, a tu su i velikani gastroscene, kuhari poput Andreja Barbierija iz Bevande, Priske Thuring iz Dubravkina puta te Hrvoja Zirojevića koji kuha u restoranu Laganini na Palmižani.
Što se tiče društvenih mreža, hvala Bogu na njima jer su i uz njihovu pomoć u vinarstvu, u Hrvatskoj posljednjih godina uistinu učinjeni golemi koraci. I vidni pomaci! Pogledajte sano koliko je napredovao Split koji je postao važna foodie destinacija, kao i cijela Dalmacija! Danas, kad govorimo o autentičnoj finoj hrani, konačno u fokusu nije samo Istra…"

Dva vina nazvao po kćerkama Mare i Rubi

Kako gledate na potencijalni razvoj hrvatskog vinarstva i vina u svijetu?
"Mislim kao dr. Ivica Matošević, jedan od očeva istarskog vinskog preporoda i Vinistre. Premaleni smo da bismo bili jeftini. Moramo držati cijenu svojih vina koja su, u usporedbi s mnogim svjetski poznatim vinskim zemljama, neporeciva i itekako dobra. Prije ili poslije pokazat će se i potvrditi da naša vinska priča drži vodu. Ili vino", smije se uvijek vedar i pozitivan Trapan. I nastavlja: " Mislim da i drugi mogu ono u čemu ja uspijevam. Primjerice u SAD-u, koji slovi kao jedan od najvećih uvoznika vina na svijetu, imam razmjerno dobar rejting. Iznimno je važno da nitko od nas vinara s ovih prostora ne popušta, ne ide ispod cijene, jer to odmah ruši cijeli sustav, a mi doista ne zaslužujemo da budemo jeftina roba. Američko je tržište vrlo zahtjevno, ali bitno je da se polako vide rezultati pa danas možemo reći da se u svim većim američkim gradovima može kupiti neko hrvatsko vino. Drukčiji smo, možda malo i egzotični i možemo biti interesantni svijetu. Na tu kartu i na autohtona vina trebamo igrati i uvijek biti dosljedni u toj igri. Trendove ne možemo diktirati, za to smo premali, ali kvalitetom ljude uvijek ispočetka ostavljamo doslovno razjapljenih usta. Moja se vina toče u čak četiri high-end bara u Brooklynu, medu ostalima i u slavnom Employees Only, a baš je Brooklyn sve više predvodnik newyorških vinskih i drugih trendova. Jasno je da ne mogu konkurirati količinom nego isključivo kvalitetom i to u gornjem cjenovnom razredu, pa se moja malvazija Ponente u maloprodaji prodaje za 20 dolara, a vjerujem da će na američkom tržištu uspjeh postići i odležana malvazija Uroboros, teran Terra Mare i rose Rubi, koji je također većim dijelom napravljen od terana."

Moderan vinar s tradicijom i obiteljskom pričom

"Naši su vinogradi u sustavu vina i tretirani su isključivo prirodnim preparatima, pa je to još jedan razlog više zašto naša vina dobro kotiraju. Tako želimo naglasiti izvornost t prirodnost koju nam loza daje. Ponosan sam kad jedan nimalo nevažni New Jersey Independent moje vino proglasi vinom mjeseca jer, budimo realni, riječ je o jednom malom Trapanu iz neke tamo male Istre za koju jedva da je netko uopče čuo. Moje je vrlo čvrsto stajalište da moramo držati svoju cijenu i znati u kojem smjeru idemo, ne popuštati i vjerovati u svoju priču i sebe. Srećom, dogodio nam se i Anthony Bourdain i njegova emisija koja nas je itekako stavila na neku svjetsku eno-gastronomsku mapu. Naša je sljedeća zadaća rad na teranu, baš kao što su naši ,,dečki" posljednjih 20 godina intenzivno radili na kvaliteti i imidžu malvazije."

Vaše su etikete moderne, a nazivi vina (Terra Mare, Rubi rosć, Nigra Virgo, Revolution, Uroboros, Che non Che, Ponente sa zelenim psom na i asocijacije koje izazivaju - zanimljive. Koliko su u svemu važne etikete i domišljati nazivi vina?
"Sve je važno! Etiketa i dizajn komuniciraju nešto, a ja želim komunicirati da sam moderan vinar premda postoji neka tradicija i obiteljska priča. Nove etikete za novo vino The One dizajnira nam mlada dizajnerica Ana Tevšić, višestruko nagrađivana u svijetu, s kojom smo baš kliknuli i koja etiketu radi kao svojevrsni hommage svom pokojnom ocu, a prije smo radili s glasovitim istarskim dizajnerom Željkom Burićem."

Obožava vina Giorgija Claija

Koja vina volite (a nisu vaša)?
"Ne pijem samo svoja vina. Obožavam Tera Mare, ali volim i svoj Uroboros - jer je pitko, a nije neozbiljno vino, puno energije, zabavno i nepretenciozno - nešto između jednostavne, svježe malvazije i npr. divnih prirodnih vina bez kvasaca maestra Giorgija Claija. Najgore je kad su vina bezlična! Jako cijenim plešivičke vinare Tomca i Šembera; obožavam vina Damijana Podveršića, a od mladih nade polažem u vinariju Voštinić-Klasnić. Obožavam pinot noir, a volim i vina Novoga svijeta, osobito kalifornijska vina poput cabernet sauvignona iz Napa Valleyja - vinarije Far Niente. Ali, volim i Chablis i Sancerre..."

Uskoro nam dolazi blagdan Svetog Vinka, pa smo lijepo povezali dvije priče, onu o Svetcu i Obiteljskom poljoprivrenom gospodarstvu Kraljić iz Rešetara, koji se bavi proizvodnjom vina.

Proteklog četvrtka bili smo dio "Male vinske akademije" koju je organizirao OPG Kraljić i Job Club Brodsko-posavske županije. Predavač je bio vlasnik OPG-a, mladi vinogradar, ing. agronomije Ozren Kraljić. Predavanje se održalo u kušaonici vina koja za sada može primiti oko 25 osoba, ali planiraju i nju proširiti.

Ozren nam kaže kako je završio stručni studij na poljoprivrednom odjelu Veleučilišta u Požegi i stekao zvanje inženjera poljoprivrede, nije bilo posla i razmišljao je što i kako dalje. Budući da jeobitelj imala nešto zemlje i odlučio se baviti vinogradarstvom i vinarstvom. Možemo potvrditi kako nije pogriješio. Naime, imali smo priliku na "maloj akademiji" kušati vrhunska vina. Naime, pinot sivi iz 2014. godine kategoriziran kao vrhunsko vino. Ozren je sudionicama vrlo lijepo prezentirao vina, objašnjavao karakteristike, te kako ga pravilno kušati i piti. Naravno, vino ide uvijek prvo na nos, pa tako ga prvo treba pomirisati, a zatim popiti.

Otac Marijan proizvodio je dobro vino, a to je Ozrenu bio jak poticaj da iskoristi njegovo iskustvo i svoje stručno obrazovanje i da krene u podizanje suvremenijih nasada. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo osnovali su 2006. godine, a godinu dana kasnije posadili prvi hektar vinograda uz pomoć državnih poticaja u sklopu Operativnog programa podizanja novih vinograda i vlastita sredstva. Nakon toga su posadili još 1,5 hektar, tako da ukupno imaju 2,5 hektara suvremenih nasada. Imaju bijele sorte pinot sivi i graševinu, a od crnih sorti cabernet sauvignon. Planira proširiti površine pod vinogradom pa je posljednjih godina kupovao zapuštenu zemlju i šikare oko vinograda. Kraljići puno ulažu i u opremu, pa su tako dio starog gospodarskog objekta u dvorištu prenamijenili u vinski podrum koji planiraju proširiti, jer imaju bačavi za oko 20 tisuća litara.

Do sada su vina prodavali uglavnom na lokalnoj razini, te nismo puno izlazili na tržišta izvan Brodsko-posavske županije. Ako žele nešto više, morat će više poraditi na marketingu. Njihov pinot sivi iz 2014. godine je kategoriziran kao vrhunsko vino. Ove godine će ga uglavnom puniti u boce zapremine od 0,75 litre, a planiraju se ozbiljnije okretati zagrebačkom i tržištu na Jadranu. Za takav nastup potrebno je marketinški se pripremati - od redizajna etiketa do organiziranja promotivnih akcija i stvaranja prepoznatljivog branda.

OPG Kraljić je zaista obiteljski posao, u kojem svi sudjeluju, čak i najmlađa članica, Ozrenova kćer, dvogodišnja Mija. Supruga Maja pomaže u poslovima zakidanja zaperaka, rezidbi, ali radi i u podrumu na pripremanju i punjenju vina u boce, majka Zdravka vodi knjigovodstvo, jer je OPG u sustavu PDV-a, a otac vodi poslove u vinogradu. Ozren pak najviše voli biti u podrumu, "raditi pokuse" na vinima i tražiti najbolji okus.

Možemo im samo čestitati i poručiti da i dalje rade vrhunska i kvalitetna vina.

Prvih 1.200 butelja vina iz Podruma Krešić već je otputovalo preko Atlantika. Šarengrad je posjetio mladi američki poduzetnik Chris Braxton Blackmon, vlasnik tvrtke koja je odlučila na američko tržište plasirati kvalitetno vino kao poslasticu iz Amerikancima egzotične vinske zemlje Hrvatske.

A sve je krenulo zahvaljujući - nogometu. Ideju, inicijativu i velika financijska sredstva za pokretanje vinarije u svom rodnom kraju dao je Dario Krešić, vratar nogometnog kluba Bayer 04 Leverkusen i povremeni hrvatski reprezentativac. Podrumi Krešić njegova su velika radost i strast, projekt u koji kontinuirano ulaže od samih početaka svoje uspješne profesionalne karijere. Uz nastavak širenja vinogradskih površina i povećavanje kapaciteta vinarije, Dario u bliskoj budućnosti planira završiti gradnju hotela, kako bi se Podrumi Krešić u punom sjaju predstavili svim gostima koji žele uživati u vrhunskim vinima, domaćim specijalitetima i predivnom krajoliku hrvatskoga Podunavlja.

Darijev otac Franjo ističe kako je nagovarao sina da novac zarađen u nogometu i igrajući za brojne poznate europske klubove ne propadne nego da uloži nešto u kraj u kojem je rođen. Pozvao je i druge slične Hrvate koji su stekli imovinu u inozemstvu da učine isto- u razvoj domovine. Krešići danas zapošljavaju 11 stalno zaposlenih radnika i godišnje isplate više od 400 dnevnica u sezoni radova u vinogradu. A u posljednjih nekoliko godina uloženo je u posao više od dva milijuna eura, bez kune kredita, kako kaže Franjo Krešić.

Podrumi Krešić svoju vinogradarsko vinarsku priču započeli su 2006. godine sadnjom prvog vinograda na maloj površini od svega 1 hektar, a od prvog je dana uz njih i mlada enologinja Blanka Štefanek. Ona ističe kako su postupno tijekom godina došli smo do današnjih 17,5 hektara zasađenih s 100.000 trsova sorti- graševine, silvanca zelenog, pinota sivog, chardonnaya, traminaca, frankovke i cabernet sauvignona. "Još uvijek učimo, pokušavamo napraviti nešto novo i još bolja vina", skromno priča Blanka Štefanek, no ipak se voli pohvaliti činjenicom da u podrumu proizvode i vrhunska vina, da su osvajali i brojne nagrade te da se posebno ponosi vrhunskim cabernet sauvignonom bariqque iz 2012. Zadovoljna je 2015. godinom koju ocjenjuje prilično dobrom za proizvodnju vina jer su uspjeli proizvesti 80.000 litara što još nije maksimalna količina s obzirom da mnogi mladi vinogradi još nisu u punom rodu.

Za vinograde su odabrani povišeni položaji duž dunavske obale Opatovca i Šarengrada. Prvo su vino proizveli 2011. godine u netom uređenoj i tehnološki vrhunski opremljenoj vinariji kapaciteta 140.000 litara. Glavnina kapaciteta odnosi se na inox spremnike dok su za čuvanje manjeg dijela odabranih vina pripremili hrastove bačve. Postavili su ih u posebnom dijelu vinarije u stotinu godina starom podrumu koji je pri izgradnji suvremene vinarije očuvan i obnovljen. Vinariju prati i kušaonica vina koje zajedno čine samo dio objekta izgrađenog na obali Dunava u Šarengradu, malom mjestu pokraj Iloka. Poebnost objekta je i u tome što se u njemu nalazi originalni bunker iz 2. Svjetskog rata, a do budućih hotelskih soba dolazit će se izravno iz- vinskog podruma. Cjelokupan projekt zaokruživanja eno-gastro ponude, koji će ujedno pridonijeti i turističkoj ponudi Srijema, biti će upotpunjen otvorenjem hotela i restorana.

Dario Krešić danas je dakako zauzet obvezama prema svom nogometnom klubu u Njemačkoj, no njegovu je obitelj posjetio Chris Braxton Blackmon, mladi američki poduzetnik koji je odlučio uvesti prve količine šarengradskog vina u Sjevernu Karolinu, u kojoj živi. Učinio je to uz pomoć hrvatskog poduzetnika Ivana Rukavine koji pak kaže kako je trebalo prijeći brojne prepreke, uglavnom birokratske, kako bi vino stiglo do SAD-a.
"No, uporan rad se isplatio i vrijedilo je. Poznato je kako nemamo ozbiljne količine za svjetsko ili američko tržište, ali zato imamo kvalitetu kojom se možemo ponositi", kaže Rukavina. Braxton je također istaknuo kako imamo prelijepu zemlju i odlična vina vrhunske kvalitete koja će sigurno dobro proći na američkom tržištu. U šali je rekao Franji Krešiću kako će u Ameriku izvesti cjelokupnu proizvodnju vina Krešićevih, tako da im ne ostane ni za vlastite "potrebe". U malo ozbiljnijem dijelu razgovora najavio je kako će sigurno u Sjevernu Karolinu stići dio proizvodnje svih sorti vina koja se mogu pronaći u Podrumu Krešić.

Vinska scena u susjedstvu nikad nije bila življa i kvalitetnija. Toj činjenici svjedoče uspjesi poput prošlogodišnjeg osvajanja titule najboljeg vina Balkana na BIWC-u u Sofiji u žestokoj konkurenciji zemalja poput Grčke, Bugarske, Makedonije, Hrvatske, Slovenije i Rumunjske.

Zatim su tu zlata s poznatih natjecanja poput DWWA u Londonu. Ipak, kako je broj etiketa koji se šalje na natjecanja prilično limitiran u odnosu na cjelokupnu produkciju zemlje i kako bi se stekla šira slika o aktualnom vinskom trenutku, redakcija magazina Vino i Fino iz Beograda zajedno s pet urednika i novinara vinskih internetskih portala svake godine proglašava vina i osobe godine.

Prošle tu je titulu ponijelo 25 vina, od kojih smo odabrali po našem viđenju najvažnija. Bilo na poslovnom putu u Srbiji ili čak u Hrvatskoj, kao u slučaju vinarije Zvonko, potražite ova vina i upoznajte se s njihovim potencijalima.

1.Matalj, Kremen Kamen 2012. (najbolje crno vino)

Ovaj cabernet sauvignon je dvije godine zaredom proglašen najboljim vinom Srbije na lokalnom, a potom i najboljim vinom Balkana na regionalnom natjecanju. Malo se crnih vina s ovih prostora može nositi s tom kvalitetom, a potencijal za odležavanje mu je neslućen. Po nama je još značajniji što je u fokus vratio aromu, eleganciju i svježinu, a u drugi plan potisnuo prezrelost i začinjenost slatkim drvenim aromama, svojstva koja su dugo vladala u crnjaka.

2. Budimir, Prokupac boje lila 2009. (najbolje vino autohtone sorte)

Prokupac je lokalna autohtona sorta koja, poput malvazije u nas nekoć, a danas terana, prolazi proces reafirmacije, kvalitetom razoružavajući i posljednjeg skeptika. Naime, stav "uvozno je bolje" nije ekskluzivno naša boljka, nego je očito jednako popularan i u susjeda pa put lokalnih sorti do afirmacije traje puno dulje. Ovaj crnjak spada u najvišu kategoriju vina s kolekcionarskom vrijednosti te je u svojoj šestoj godini tek na početku životnog puta.

3. Aleksandrović trijumf late harvest 2013. (najbolje slatko vino)

Trenutačno ponajbolje slatko vino Srbije dobiveno je iz sorte traminac. Riječ je o kasnoj berbi koja je omogućila nakupljanje visokog sladora u bobicama, procesa koji se od svih popularnijih sorti na svijetu baš u tramincu najlakše i najplodonosnije odvija. Međutim, s druge strane kiseline znaju jednako tako brzo padati, a upravo je to u ovom vinu pravodobnom reakcijom izbjegnuto te je dobiven izrazito mirisan i fantastično uravnotežen slatko slasni nektar.

4. Janko, Vrtlog sauvignon blanc 2013. (najbolje bijelo vino)

Vinarija iz Smedereva već se proslavila i izvan granica Srbije s nekoliko sjajnih vina, a ova je etiketa vjerojatno najtrofejnija. Najznačajnija im je titula ovogodišnje priznanje za najbolje vino Balkana na BIWC-u u Sofiji. Riječ je o sauvignonu proizvedenom da traje i čiji se potencijal proteže do pet godina od berbe. Pršti aromama što podsjećaju na nektarine, ogrozd, tropsko voće i citruse, a okus mu odlikuje idealni omjer svježine, trajanja i punoće, to jest teka.

5. Vinarija Zvonko Bogdan, Rose sec 2014. (najbolji rose)

Skladni rose osvježavajućeg karaktera te intenzivnih aroma malina i crvenog ribiza pomiješanih sa svježinom travnatih primjesa. Vina ove vinarije su prisutna na hrvatskom tržištu i sve ih odlikuje pouzdana i visoka kvaliteta. Dolaze s Palića iz okolice Subotice. Ako tražite više ili kompleksnije od finog osvježenja poput ovog, potražite njihov pinot bijeli ili crnu kupažu naziva Cuvee No1.

Udruga vinogradara "Trsek" Ludbreg organizira 24. izložbu mladih vina ludbreškog i susjednih vinogorja, a koja će biti održana 29. i 30. siječnja u hotelu Crnković u Ludbregu. Samo otvorenje izložbe bit će 29. siječnja u 17 sati, a u 16 sati bit će predavanje.

Uzorci mladih vina prikupljat će se 16. siječnja od 12 do 20 sati i 17. siječnja od 10 do 20 sati u hotelu Crnković. Potrebne su tri boce od litre ili četiri boce po 0,75 litara (butelje).

Proizvođači koji imaju vlastite etikete, mogu ih staviti na boce, a ostali moraju rukom ispisane podatke nalijepiti na boce. Svaki proizvođač mora deklarirati svoje vino (suho, polusuho, poluslatko ili slatko). Svi uzorci će biti pohranjeni na temperaturi koja je propisana za pojedine sorte vina. Svaki sudionik za vrijeme predaje uzoraka plaća kotizaciju od 100 kuna po uzorku, a kotizacija za članove Udruge vinogradara "Trsek" je 80 kuna. Uzorke će prije otvaranja izložbe mladih vina, ocjenjivati stručna komisija sastavljena od eminentnih stručnjaka i enologa.

Udruga će obilježiti i blagdan sv. Vinka, popularno Vincekovo. Proslava će biti održana u nedjelju 24. siječnja u 12 sati kada će se kod kipa sv. Vinka u Globočecu posvetiti trsove grančice.