Vino

A zašto uopće preispitivati moj dragi brunch&trach? Zato što pišući novu kolumnu nisam mogla skinuti osmijeh s lica. I nisam mogla ne prisjetiti se kako je sve to krenulo i zašto se i danas smijem.

U pisanje brunch i trach kolumne upustila sam se slučajno, jednog popodneva i s onom standardnom "dobrom tremom" koja se uvijek javlja kad nas je strah sljedećeg koraka, ali duboko u sebi znamo da trebamo zakoračiti. Iako kažem slučajno, nikad ništa zapravo nije u potpunosti slučajno. Prije nego se brunch&trach pokazao svijetu, pripremu i praksu sam odradila s puno prefinih skuhanih i pojedenih delicija, popijenih čaša vina, glasnih i veselih bruncheva i nasmijanih lica koja sam upoznala, ugostila i družila se s njima. Trebalo je samo strast i srce preseliti na papir. Prvi put kad se to i dogodilo bilo je nakon Pupitres vinske škole "Prvi susret s vinom" kada sam upoznala Jelenu Šimić Valentić, sommeliera, suprugu, majku, partnericu, prijateljicu. Imam tu sreću da u životu upoznajem puno inspirativnih ljudi, ali poneki me uistinu "izbace iz cipela". Jelena je jedna od njih, a zašto je to točno tako - ne mogu u potpunosti objasniti. Možda je to njena strast prema poslu, možda je to njena hrabrost da bude uspješna, da radi ono što voli i da se uvijek smije. Kako ne bih samo nagađala, nakon što sam o njenoj vinskoj školi pisala u svojoj prvoj kolumni, znala sam da ću se opet vratiti Jeleni, s njom porazgovarati i pokušati vam kroz taj razgovor dočarati sve ono što je mene očaralo kod njene vinske škole te kako je uz nju uistinu lako zaljubiti se u vina.

Kako se dogodi da čovjek zna da želi postati sommelier? Kako i kada ste vi odlučili da je to vaš životni poziv?
"Radeći dugi niz godina u vrhunskim restoranima, sasvim spontano i prirodno se pojavila ljubav prema vinima. Još se i danas sjećam prvog gutljaja Brunella di montalcina koji me osvojio. Svaki vrhunski restoran, hotel ili wine bar mora imati sommeliera. Postati sommelierom iziskuje veliku ljubav prema vinu, gastronomiji i enologiji. Biti sommelier znaci puno raditi na sebi, učiti, znati svoje znanje nesebično prenijeti drugima, i puno puno kušati."

Kako je tekao vaš profesionalni put i školovanje?
"Prije devet godina kada me je vino prvi put zavelo i osvojilo, odlučila sam da želim postati sommelier i educirati se. U Hrvatskoj je donedavno bio jedini način obrazovanja u Hrvatskom sommelier klubu po programu Association de la Sommeliere Internationale, koji nudi tri razine edukacije. Završila sam sve tri razine i time stekla diplomu sommeliera. Kako je edukacija imperativ u mom zanimanju, polaznik sam i WSET-a level III (Wine and Spirit Education Trust), najprestižnije svjetske institucije za edukaciju o vinu i žestokim pićima koji je tek nedavno stigao kod nas."

Kada i kako ste skupili hrabrosti za poduzetnički pothvat Pupitres?
"Kada imate divne ljude oko sebe koji vjeruju u vas i koji vas podržavaju u svemu - samo je nebo granica. Nakon sudbonosne kave sa mojom prijateljicom i partnericom Ognjenkom Manojlović, kada se i izrodilo naše partnerstvo, osjećala sam se kao najzahvalnije biće na svijetu. Ognjenka i ja smo postavile temelje Pupitresa. Naravno da smo sljedeće jutro našem partnerstvu nazdravile sa pjenušcem. Okružena sam ljudima čiji me rad i osobnost inspiriraju. Zahvalila bih se mojoj prijateljici Marineli Sluganović koja je otpočetka vjerovala u mene, poticala me i ohrabrivala. I Luki, mom sinu koji je vječna inspiracija za sve lijepo u životu."

Po vašem mišljenju, mora li uživanje u vinu biti skupo?
"Naravno da ne. Imamo sjajnih vina za svaki dan. Fantastičnih butelja čije cijene ne prelaze pedeset kuna i koja su vrijednost za novac."

Koja bi bila vaša top 3 savjeta za "amatere" kao ja koji žele uživati u vinu?
"Hm...? Samo tri? Svakom vinu dajte priliku, vino poslužite na optimalnoj temperaturi u pravilnoj čaši, dozvolite si svaki dan čašu vina, jer vi to zaslužujete."

Kako biste okarakterizirali kulturu uživanja u vinu u Hrvatskoj?
"U Hrvatskoj se zadnjih godina događaju sjajne stvari i u pogledu proizvodnje vina i napretku tehnologije, a bome i u konzumaciji. Ljubitelji vina i oni koji to tek postaju se sve više osvješćuju te kultura stola polaganim pomakom se sve više uzdiže. Zadnje tri godine, pogotovo u Zagrebu, osjeti se prava mala vinska revolucija."

Postoji li neka podjela vina po tome za koje se godišnje doba preporučuju za piće?
"Vino se uživa u svakom jutru, danu i večeri. Svakom godišnjem dobu."

Koje biste nam vino preporučili za hladne večeri pod dekicom?
"Za hladne večeri pod dekicom probajte portugalsku Madeiru, argentinski malbec, australski shiraz, talijanski Amarone di Valpolicella, ronska vina iz Francuske, čileanski cabernet sauvignon...."

Što mislite o kuhanom vinu?
"Kuhano vino s klinčićem, anisom, cimetom i malo smeđeg šećera te nas puno prijateljica u zimskim hladnim danima zašto ne?!"

Zašto pišem ovu kolumnu? Jer sam imala tu sreću upoznati Jelenu. A sreća je to veća što to mogu podijeliti s vama.

U vinoteci Vintesa, smještenoj u samom centru Zagreba, pronaći ćete 180 etiketa iz svih regija isključivo malih hrvatskih vinara.

Ako se složimo s tvrdnjom da se zemlju može najbolje upoznati preko vina, onda je mjesto iz kojeg se vidi cijela Hrvatska definitivno Vintesa. Ova vinoteka u centru Zagreba predstavlja isključivo male hrvatske vinare, njih pedesetak, i nudi oko 180 etiketa iz svih regija. U redu, i jednog Slovenca i jednog Hercegovca.

Nema privilegiranih sorti, malvazijama uz bok stoje silvanci ili pošipi, a plavcima lasine ili frankovke, a jedini uvjet da bi se boce našle na policama vinoteke jest da su vina u njima vrhunska i ekološka, stoga je u ponudi vinoteke čak nekoliko njih iz biodinamičkog uzgoja.

"Vinski biznis uvelike se promijenio u posljednjih desetak godina. Podigla se kvaliteta, vina su danas puno bolja nego prije. I logično je da vrhunska vina traže i vrhunsko predstavljanje. Trgovina vinom ne smije biti obična. Trudimo se kupcu predočiti sve okolnosti u kojima su vina nastala, jer iza svakog vina postoji jedinstvena priča, jedna obitelj. Zato organiziramo i vinske promocije na kojima zajedno s vinarima – a to su zasad bili Keltis i Iskrena vina Matković – upoznajemo ljubitelje vina s ljudima koji ih stvaraju i sa svom njihovom ponudom" – kaže Robert Samek, vlasnik Vintese.

Njegovo je vinsko putovanje počelo 2008., kada je počeo raditi za vinariju Bolfan. Tijekom pet godina naučio je sve tajne zanata, od trikova u prodaji do sommelierskih edukacija, i vino mu je postalo, kako kaže, ne samo biznis nego i kultura života. A on biznis s vinima nije vidio kao duge i nepregledne police u supermarketima, gdje se čovjek lako izgubi i gdje najčešće nitko ne zna dati informaciju o pojedinom primjerku, nego upravo u individualnom pristupu i kupcu koji će iz prve ruke moći saznati sve o sorti i terroiru, a što je najvažnije, i o okusu.

Gdje?

Kad se u dvorištu Vlaške 63, nadomak Malog bara Ane Ugarković i legendarne pizzerije Karijole, krajem 2013. počeo uređivati hostel, otvorila se prilika da Samek i njegova supruga Zina unajme 15-ak kvadrata i krenu u vlastitu vinsku priču, koja će se zaokružiti u proljeće 2015., kada će početi točiti vina na čaše.

Treće mjesto Tripadvisora

Malo-pomalo, Vintesa se našla trećem mjestu na Tripadvisoru u kategoriji šopinga u Zagrebu, čak ispred samog Dolca, raznih concept storeova i galerija. Dakle, ako iz prve ruke želite upoznati Šembere, Mrgudiće, Košutiće, Velikanoviće, Roziće, Bakoviće, Cariće, Krajančiće, Jakobe, Vukase itd, zavirite u ovo šarmantno eno-gastro dvorište ili s familijom Samek uz “vinske propovijedi” Čašnih sestara, krenite na enološko putovanje po Hrvatskoj.

Ako se složimo s tvrdnjom da se zemlju može najbolje upoznati preko vina, onda je mjesto iz kojeg se vidi cijela Hrvatska definitivno Vintesa. Ova vinoteka u centru Zagreba predstavlja isključivo male hrvatske vinare, njih pedesetak, i nudi oko 180 etiketa iz svih regija. U redu, i jednog Slovenca i jednog Hercegovca. Nema privilegiranih sorti, malvazijama uz bok stoje silvanci ili pošipi, a plavcima lasine ili frankovke, a jedini uvjet da bi se boce našle na policama vinoteke jest da su vina u njima vrhunska i ekološka, stoga je u ponudi vinoteke čak nekoliko njih iz biodinamičkog uzgoja.

Na poziv gđe. Emmanuelle Galon, direktorice sajma i u organizaciji Promo salona Hrvatske, gđe. Tatjane Matijašić - Medros i gosp. Olivier Medros sajam su posjetili vinari i gradonačelnica.

Nastup na zajedničkom štandu s Virovirtičko - podravskom županijom bila je prilika da Ozalj predstavi svoju eno i turističku ponudu; za prvi put samo prospektnim materijalom i suvenirima.

Uz upoznavanje i razmjenu iskustva s predstavnicima Virovitičko - podravske i Koprivničko - križevačke županije koji su na sajmu potpisali sporazum o dugoročnoj suradnji s regijom Akvitanije.

Pokrajina Akvitanija ima pod vinogradima površinu od 775.000 ha i 80% svjetskog izvoza crnog vina ide upravo iz te pokrajine. Osim proizvodnje vina, ovdje je vrlo značajna gospodarska grana vinski turizam. Mnoga gospodarstva značajne količine vina prodaju upravo turistima koji ih posjećuju.

Naši vinari su posjetili veliku vinariju Rouillac u blizini Bordeauxa i vidjeli kako se organizira i provodi enoturizam.

Vjerujemo da će ohrabreni onime što su vidjeli i doživjeli u Francuskoj uskoro i sami moći primiti turiste na svojim imanjima i kušaonama vina.

Vinari i gradonačelnica imali su priliku upoznati se i razgovarati s gđom. Barbarom Majer, predstavnicom Veleposlanstva RH u Parizu, zaduženom za gospodarstvo.

Ona je ponudila pomoć u povezivanju zainteresiranih gospodarstvenika s francuskim tvrtkama. Također je s gđom. Tatjanom Matijašić-Medros održan radni sastanak i upoznavanje s potencijalom ozaljskog kraja, te su dogovoreni konkretni koraci buduće suradnje.

Slijedeći susret biti će već sredinom prosinca u Ozlju.

U petak i subotu, 12. i 13. prosinca od 7.30 do 13 sati Lions Club Sveti Vlaho Dubrovnik, ispred Robne kuće Srđ, organizira humanitarnu prodaju vina dubrovačkih, peljeških, konavoskih i drugih hrvatskih vinara.

Članovi kluba tom će prigodom prodavati prigodno pakirane boce vina, a sav prihod namijenjen je obitelji stradaloj u poplavi u Slavoniji te socijalno ugroženoj obitelji iz Dubrovnika.

Molimo naše sugrađane da se odazovu humanitarnoj akciji kako bismo i stradalima blagdane učinili radosnijima.

Lamberto Frescobaldi, rođen u Firenci 27. lipnja 1963., predstavlja tridesetu generaciju ove renomirane toskanske vinogradarske obitelji. Njegov opus bio je revitalizacija proizvodnje i financijskih rezultata obiteljskog portfelja poljoprivrednih gospodarstava. Pokazao je entuzijazam za poljoprivredu čak u djetinjstvu.

Provodio je mnogo vremena u prirodi oko Pelaga, blizu Firenze, a započeo je svoju djelatnost u obiteljskom poslu vrlo rano. Tijekom svojih godina stekao je bogato iskustvo, pa je njegova strastvena predanost poljoprivredi i dovela do odluke što se posvetio u potpunosti ovoj stoljetnoj toskanskoj tradiciji. Lamberto je započeo studij poljoprivrede na Sveučilištu u Firenci 1983. godine, a onda prešao za 2 godine na Sveučilište Davis u Kaliforniji, jednu od najboljih škola za vinogradarstvo i vinarstvo u svijetu, gdje je specijalizirao vinogradarstvo te je diplomirao u lipnju 1987.

Odgovornost za obiteljski posao i ulaganje u vinograde te proširenje fundusa obitelji čija se imanja protežu na 1200 hektara. U 2005. preuzeo je poziciju ravnatelja posjeda Castelgiocondo i Luce od jednog od najprestižnijih proizvođača Brunella di Montalcina. Bio je nominiran 2007. za akademsku nagradu Georgofili, institucije utemeljene u 18. stoljeću radi unapređenja znanosti i njezine primjene u poljoprivredi, zaštiti okoliša te razvoju ruralnog svijeta. Od kolovoza 2012. godine surađivao je s Kaznenim zavodom Gorgona kod Livorna na razvoju vinograda s izravnim uključivanjem zatvorenika.

Lamberto Frescobaldi imenovan je predsjednikom Upravnog odbora Marchesi 2013. On je strastveni alpski skijaš i uživa u motociklima. Oženio je Eleanor Nesi 1991. godine i imaju troje djece, Victora (1992.), Leoniu (1994.), i Carla (1999.) kojima posvećuje svoje slobodno vrijeme. Inače, Frescobaldi je firentinska obitelji koja je već trideset generacija posvetila proizvodnji velikih toskanski vina.

Priča počinje oko tisućite godine kada cvjetaju bankarske aktivnosti u Firenci te obitelj Frescobaldi postaje protagonist u gospodarskom i političkom životu grada, gdje aktivno sudjeluju u financijskim poslovima te kao mecene za umjetnička pokroviteljstva. Datum početka proizvodnje vina počinje u ranom XIV. stoljeću na povijesnom imanju Castiglioni u Vali di Pesa, jugozapadno od Firence.

Vina izvrsne kakvoće su ubrzo zaradila poštovanje glasovitih imena kao što su Donatello i Enrico VIII., ali i papinski dvor. Vrijednosti koje i danas nadahnjuju obitelj Frescobaldi su poštovanje tradicije i otvorenost prema novim istraživanjima i eksperimentima, piše Vecernji.ba. S obitelji, ženom i troje djece, hodočastio je u najpoznatiju župu svijeta i poznato marijansko svetište Međugorje. Njihov domaćin bio je međugorski vodič Mika Vasilj.

Posjetili su i Brdo ukazanja te brdo Križevac, gdje su sudjelovali u molitvi. Na kraju se najpoznatiji talijanski vinar s obitelji sastao i s međugorskom vidjelicom Vickom Ivanković-Mijatović, koja ga je upoznala s Gospinim porukama i tijekom međugorskih događanja. Ovaj susret je posebno dirnuo njega i njegovu obitelj.

S obitelji je bio na večeri u jednom poznatom međugorskom restoranu. Na jelovniku imali su morske specijalitete školjke i ribe. Talijanski vinari bili su oduševljeni pripremljenim specijalitetima i cjelokupnom kulinarskom uslugom.

Posebno oduševljenje, tijekom večeri, nastalo je kada je Frescobaldi vidio da se na vinskoj karti Gardensa nalaze i 3 njegove etikete s najpoznatijim vinima (nipozzano riserva, lucente i luce). Tom prilikom ugledni talijanski vinar odmah je zatražio da se otvori boca luce (jedno od najboljih svjetskih vina) i s domaćinima je nazdravio.

Izgledalo je kako su sve ovo doživjeli u jednom talijanskom restoranu.

Ni sami nisu mogli vjerovati što su sve doživjeli u Međugorju. Lijepo je uvijek čuti jako dobre komentare o kvaliteti hercegovačkih vina, osobito kada to dolazi od jednog od najuglednijih vinara cijeloga svijeta.Naime, svojim posjetom Hercegovini, osobito Međugorju, Frescobaldi je imao priliku kušati dva međugorska vina, Carsku žilavku i Carsku blatinu te s njihovom kvalitetom bio je više nego oduševljen.

Nije to bio kompliment samo za Carska vina, nego i cijelu vinsku regiju Hercegovine. Pozitivni komentari Frescobaldija nisu samo komplimenti hercegovačkim vinima, već i priznanje da su vinari ovog podneblja na pravom putu i da upornim radom Hercegovina može napraviti velike stvari kad je pitanju vinarstvo.

Već po tradiciji koja traje čitav niz godina, vinski kardinal Vlado Bauer, jedini u Hrvata, nakon završetka mjeseca Martinja i martinjskog krštenja mošta organizira prijem svih vinskih biskupa i onih koji su sudjelovali u ceremonijama krštenja mošta, kao ministranti, kao kumovi ili domaćini ceremonijala krštenja. IMG 8560Ovaj skup organizira se u gradskom vinskom podrumu uz obveznu tamburašku glazbu za koju su ove godine bili zaduženi članovi tamburaškog sastava Zlatna dolina, te uz domaće slavonske delicije. Posebna je ovo večer gdje se cijelo večer degustiraju ponajbolja vina poznatih vinara požeškog, pleterničkog i kutjevačkog vinogorja. Naravno da nas je svojim basom i nekoliko poznatih tamburaških pjesama počastio i sam Vlado Bauer.

Najzaslužnijim osobama za održavanje tradicije krštenja mošta i Martinja, koje je kao lijep događaj promovirano i u jedan turistički brand, koji više ne traje samo jedan dan nego cijeli studeni, uručene su posebne na drvetu gravirane plakete. Posthumno priznanje uručeno je ocu i sinu Vjekoslavu i Bruni Hart, koji su zaslužni za ponovno vraćanje martinjskih običaja u požeško vinogorje, te aktivno sudjelovanje u martinjskom ceremonijalu. Plakete je primila kćerka Antonija Hart, koja je nastavila očevim stopama i bavi se vinogradarstvom i vinarstvom kao jedina žena među požeškim vinarima.

Kardinalskoj fešti nazočio je i požeški gradonačelnik Vedran Neferović, koji je pozdravio, ali i najavio dobru vijest za vinogradare i članove Udruge Stjepan Koydl. Grad Požega će uz pomoć Ministarstva turizma uz ulaganje od 2 milijuna kuna urediti gradski vinski podrum, te omogućiti turističkim grupama da u njega u svakoj posjeti grada Požege dožive primanje, ali i u suvenirnici kupe vina domaćih vinara te ostale proizvode požeških proizvođača od suhomesnatih do meda, voćnih rakija, pekmeza, tradicijskih kolača i dr.

Poseban gost večeri, a posebno su se pila i njegova nagrađena vina, bio je Ivo Enjingi iz Hrnjevca, kutjevačkog vinogorja, koji je upravo dobio najveće priznanje za svoj rajnski rizling.
"Natjecanje je bilo organizirano u zagrebačkom hotelu Esplanada, a za natjecanje mi nismo donosili svoje uzorke, nego je komisija uzorke uzela s polica trgovina i restorana, te na taj način ocjenjivala stvarnu kvalitetu vina koja su na tržištu, a ne posebno pripremljena za natjecanje. Među stotinama uzoraka neka su dobila dvije, neka tri a neka četiri zvjezdice. Pet vina dobilo je najvišu ocjenu od 5 zvjezdica, nakon kojega je slijedilo pripetavanje i ponovna ocjena tih pet vina. Moje vino Rajnski rizling iz 2007. godine bilo je na kraju pobjednik s najvećom ocjenom. I ono se pridružuje samo dobrim ocjenama koje sam dobio i na međunarodnoj sceni, prošlog mjeseca u New Yorku je moje vino proglašeno vinom mjeseca u Americi, a vinom godine u Nizozemskoj. Sva moja nagrađivana vina su iz čistog ekološkog uzgoja koji prakticira već tridesetak godina, i prvi je imao europski certifikat eko proizvoda" - istakao je Ivo Enjingi, koji nakon svih dobrih ocjena kaže kako su mu sva vina koja dobivaju nagrade stara između 5 i 7 godina, čime je zadovoljan jer je uvijek govorio da vina moraju odležavati najmanje pet godina da bi dobila svu svoju harmoniju, a pila se kao simfonija. Pa uostalom Ivo Enjingi i ima svoju glazbenu vinsku simfoniju.

Na prijemu vinskog kardinala pila su se osim požeških vina i poznata i sve više rado viđena vina obitelji Markota s pleterničkog vinogorja i vina vinskih kuća Enjingi i Krauthaker s kutjevačkog vinogorja.

Vjerni pratitelji i štovatelji Martinjskih tradicija i običaja iz redakcije tjednika Kronika požeško-slavonska kreirali su ponovno poseban katolički kalendar za vinskog kardinala Vladu Bauera sa svim poznatijim njegovim nastupima na krštenjima mošta i darivali ga za sve njegove goste i prijatelje.

Završena je i deveta manifestacija Dani otvorenih vrata peljeških podruma u organizaciji udruge Pelješki vinski puti, Plavac mali i suorganizatora HGK Županijske komore Dubrovnik, Županijske obrtničke komore Dubrovnik, TZO-a i Općina Pelješca. Pokrovitelji manifestacije su bili Hrvatska turistička zajednica, TZŽ-e Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija.

Manifestacija je započela u Trpnju, sa vinokušnjom mladih vina u Domu kulture, gdje je prikazan i film "Dossier Zinfandel". Nakon toga održana je "Brudetijada" odnosno natjecanje u spravljanju dalmatinskog brodeta koje je održano u krugu Vatrogasnog doma u Trpnju gdje su za zabavni program bile zadužene grupa "Gusari" i KUD Poskočica iz Ponikava uz veliku pomoć Udruge Trpanj odma i Udruge Liga protiv raka koje su za ovu prigodu pripremili slastice pelješkoga kraja.

Subota je bila dan za obilazak vinarija i vinskih podruma Pelješca vinoljubaca iz cijele Hrvatske. U Stonu u Kneževom domu prezentirana su vina vinara sa područja općine Ston:PZ Stoviš, vina Marlais, vina Bukvić, vina Čurlin, vina Vlašić, vina Barović, vina Ledinić, uz pratnju grupe Gusari, te nastup HGD Biranj iz Kaštela.

Nakon dočeka u Stonu krenulu se u obilazak. Prva degustacija je počela u vinariji Vukas, te vinariji Andrović, Ledinić, Miloš, PZ Putniković i vinariji Dubrava.

Nakon obilaska i degustacije Plavca malog krenulo se skupno na predstavljanje vinara u Domu kulture u Janjini sa predstavljanjem vinara sa tog područja. Udomu su bila ponuđena vina: PZ Pelješki vrhovi, vina Bezek, vina Grgurević, te vina Kunjšić i Džajić iz Trstenika uz grupu Gusare i vinski gulaš.

Kulminacija kompletnog događanja održala se u Potomju gdje su se zaustavili svi autobusi i brojni parkirani automobili koju su posjećivali vinarije te krenuli u kušnju vina Madirazza, vina Miličić, vina Marković, vina Matuško, vina PZ Dingač i vina u OPG Marine i Borisa Violića a sve to su mogli zasladiti sa slatkim delicijama Pelješca koje su pripremile žene Potomja.