Vino

S bocom vina isto je kao i s lijepom, šarmantnom ženom - dotjerana, ušminkana, atraktivno odjevena, naravno da će privući svačiju pozornost.

Tako je i s vinom; etiketa, oprema butelje njegov je važan izlog, prva i počesto presudna poruka potencijalnom kupcu. Pa je tako izrada primjerenih naljepnica postala prava umjetnost, a svjesni su toga sve više (ne i dovoljno!) i domaći vinari.

Pošao je od te činjenice poznati plešivički vinogradar i vinar Drago Kurtalj. U mjestu Plešivica, na istoimenoj planini, već je više od 300 godina njihovo obiteljsko imanje. Kuća je povijesne i arhitektonske vrijednosti, rijedak primjer u nas stambene klasicističke arhitekture izvan gradskih naselja. U starom podrumu zidanom od kamena s boltama i danas su drvene bačve, ali su Kurtalji uredili i novi suvremeno opremljen podrum i atraktivnu kušaonicu koja može primiti 20-ak gostiju, na finu kapljicu i na domaće specijalitete.

Mladi gazda Drago od svojih sorti na odličnim položajima radi rajnski rizling, graševinu, zeleni silvanac, sivi i crni pinot te portugizac. Ima dakako i drugih sorata, starih tamošnjih, a od moslavca, silvanca, rizlinga, chardonnaya i još poneke druge bobe spravlja vrlo pitak i dojmljiv pjenušac RDI. Uskoro će na tržište i njihovo prvo ledeno vino, rajnski rizling iz berbe 2011.

Djelić Plešivice, ogranak Plešivičke vinske ceste odnosno "malu Plešivicu u Zagrebu" Kurtalj je otvorio u srcu grada, na Novoj Vesi 8 - svoju Vinsku klet.

Uz vlastita vina nudi tamo i kapljicu svojih plešivičkih kolega, a srijedom se okupljaju ljubitelji i poznanici, željni pravog domaćeg zalogaja (cušpajzi!) uz čašicu finog vina. Na tako elitnom mjestu sada je, uz pomoć supruge Dubravke i sestre Mirjane te konzultanta Nena Masleka, upriličio i promociju novih etiketa svojih butelja - od pjenušca DRI, rajnskog rizlinga, zelenog silvanca do sivog i crnog pinota.

Etikete je izradio ugledni dizajner Vanja Cuculić, koji se već istaknuo efektnim naljepnicama za vina. Rođen je 1977. godine u Rijeci, stekao je brojna priznanja za svoje radove, a okušao se u brojnim dizajnerskim i grafičkim područjima, od kazališnih do vinskih tema, sa svojim studiom Cuculić.

Na promociji je objasnio da svako vino ima vlastitu etiketu, razlikuju se po stiliziranom dimu iz također stilizirane kuće Kurtaljevih, dok za pjenušac iz dimnjaka izlaze - mjehurići. Vrlo efektno, atraktivno, stručno - ukratko, vrhunski.

I tako je uoči skorašnje berbe, za koju je usprkos neprestanoj kiši ipak optimističan, Drago Kurtalj upriličio pravu veselicu, s poznatim tamošnjim specijalitetom greblicom, kotlovinom i gulašem od divljači. Domaćin, poznat i kao strastveni glazbenik, s članovima sastava Ex Pannonia i sam je zapjevao za razdragano društvo.

Stanovnici Smokvice, a posebno težaci i vinari kojima je PZ "Jedinstvo" više od 5 godina dužna za otkup grožđa u iznosu od preko 4 milijuna kuna, uznemireni su svime što se događa oko vinarije koja je nekada nosila 70 posto gospodarstva Smokvice. Dobivaju malo odgovora, a vide da se odvozi vino kojeg je bilo u velikim količinama od 70 vagona, a odvoze se vakuum preše. Kažu, sve su svjesniji da novac za otkup grožđa neće dobiti.

Iako su prije stečaja imali priliku sudjelovati u upravljanju "Jedinstvom", nisu dolazili na skupštine i odluke se nisu mogle donositi. Propast ove poljoprivredne zadruge počela je još davne 2004. kad su HPB, PBZ i Ministarstvo financija blokirali tu vinariju, zbog ukupnog duga od 22 milijuna kuna.

Stečaj je otvoren i imenovan je Vlaho Monković za stečajnog upravitelja, koji kaže da je postupkom dražbe pred Trgovačkim sudom prodano svih 70 vagona pošipa za 700 tisuća kuna najboljem ponuđaču "Poljoprometu" d.o.o. iz Metkovića. Uvjet je bio da se vino kupi kao cjelina i da se kupac pobrine i za uništenje neprodanog vina i isprazni spremnike, ali s dozvolom da ga drži u spremnicima PZ koliko mu treba.
"Mi smo vino prodali i naplatili. Što sam zatekao u stečajnom postupku, to i dovršavam, a zapelo je jer je sutkinja Trgovačkog suda na bolovanju" - rekao je Monković.

Vino koje nitko neće

Monković je ključ od vinarije ostavio kod dosadašnjeg upravitelja Stjepana Matića, koji u dogovoru s direktorom i suvlasnikom" Poljoprometa" Davorom Martinovićem toči vino ili ocat u cisterne.
"Kada spomenem da je vino iz 2010. godine, trgovci ga jednostavno ne žele kupiti. Mi smo uložili 150 tisuća kuna u enološke preparate za popravak vina. Za preko 50 posto tekućine pokazalo se da je ocat. Ponudili smo ocat Slovencima koji su nam vratili nazad uzorke i uzeli jednu cisternu. Samo jedna cisterna je bila vrhunsko, a 2 cisterne kvalitetno vino, i to smo flaširali. Mislili smo da će prodaja ići brže, a ako Smokvičani misle da je vino dobro, neka ga slobodno uzmu. Mi imamo samo probleme. Znamo što se s uvozom događa i naši vinari ionako ne mogu prodati vino kaže" - Davor Martinović.

Što se dogodilo s prešama? PZ Jedinstvo je imala 4 vakuum preše, od kojih je prema riječima bivšeg upravitelja PZ Jedinstvo, a današnjeg predsjednika DVD-a Smokvica Lovora Salečića jedna bila rashodovana, jedna je bila od Badela 1862, a dvije su od PZ-a "Jedinstvo".

Slijedi rasprodaja imovine i podmirenje dugova vjerovnicima, a još samo figurativno na kraju liste vjerovnika su težaci iz Smokvice.

Vinogradari pripremu podruma moraju obaviti na vreme. Kada otpočne berba i prerada grožđa podrumi moraju biti spremi da dočekaju novu sezonu. Iskusni vinogradari i vinari pripreme za berbu počinju na vreme, obično sredinom ili krajem , avgusta meseca zavisno od vinogradarskih područja i vremena sarevanja grožđa, kako bi se izbegli zastoji u toku berbe i procesa prerade grožđa.

Pripreme obuhvataju:

• pregled i ispravnost opreme u podrumu kao što su muljače, prese, cednice;
• zatim pripreme vinskih sudova (bačve, cisterne, kace);
• nabavku potrebne dodatne opreme i materijala i to širomera, zatim nabavka kvasaca, bistrila, sredstva za sumporisanje.

Ako vinobran nije kupljen ove godine već postoje prošlogodišnje zalihe i ako je pritom neadekvatno čuvan treba biti jako obazriv. Ovo sredstvo vremenom gubi zaštitna i antiseptička svojstva , pa posledice mogu biti katastrofalne zato je radi svake sigurnosti najbolje nabaviti nove količine vinobrana.

Pripreme podruma

Podrum je ogledalo svakog vinara. Tokom cele godine mora biti čist, a posebno pred berbu mora se detaljno očistiti, jer mošt i vino brzo upijaju sve nepoželjne mirise. Zbog toga se u podrumu ne sme držati krompir, kupus, nafta, sirće, a pogotovo ne sredstva za zaštitu bilja. Pod u podrumu obavezno mora biti betonski ili po mogućstvu popločan kako bi se lakše održavala higijena. Kanalizacija u podrumu je od presudnog značaja kako bi se u toku pranja odvodila nečistoća iz podruma.. Poželjno je da su zidovi podruma obloženi keramičkim pločicama, ili bar da su dobro očišćeni i okrečeni. Za zaštitu zidova podruma od plesni koriste razna sredstva kao što je kreč, sumpor dioksid i dr..

Pre berbe obavezno podrum okrečiti i sumporisati paljenjem sumpornog praha. Pod se opere vodom u kojoj je rastvorena soda. Na ovaj način uništava se nepoželjna mikroflora . Podrum treba dobro srediti jer bez dobrog podruma nema ni dobrog vina.

"Godina je jako loša za vinare. Grožđa ima, međutim, jake kiše i nevrijeme je utjecalo da količine ove godine budu nešto manje. Ovo što je ostalo je kvalitetno, ali je još rano da predviđamo kakvo će biti", kazao je Miroslav Ćorić vlasnik podruma Andrija iz Čitluka, dodajući da je ova godina najlošija od 1973. godine za proizvođače vina.

Prema njegovim riječima, sad sve zavisi od vremena, ukoliko bude sunca grožđe će dobiti na kvaliteti, u slučaju kiše i nevremena biće ovo teška godina za vinare.

"Kiša je utjecala na ovogodišnji rod, te je 50 posto uroda uništeno od krupe i grada, tako da će biti utjecaja i na proizvodnju. Međutim, možemo reći da je grožđe, ovo koje je ostalo, dobre kvalitete samo mu još malo sunca treba", kazao je Ćorić.

Kompanija HEPOK iz Mostara, također, je ove godine najviše sredstava izdvojila za mjere održavanja i zaštite vinograda, te, prema riječima Sinana Nerzića, direktora Hepoka, pošto su na vrijeme poduzeli potrebne mjere, ne očekuju neke velike posljedice ovogodišnjeg vremena na količinu i kvalitet proizvedenog vina.

Vrgoračko vinogorje jedno je od najvećih u Hrvatskoj. Vagoni i vagoni grožđa iz ovoga kraja prodaju se u rujnu i listopadu diljem države. No, malo toga se prošlih desetljeća radilo na kvaliteti i brendiranju vina s ovog područja. Vinogradari su se više posvećivali količinskoj proizvodnji grožđa.

No, trendovi se posljednjih godina mijenjaju. Sve je više malih i srednjih vinogradara koji se posvećuju stvaranju dobre kapljice te otvaranju malih vinarija i podruma. Jedan od prvih koji je vidio šansu u proizvodnji dobrog vina bio je dip.ing Goran Franić.

Franićev trud i rad, ali i kvalitetu proizvodnje prepoznali su u zagrebačkom Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo, te su upravo njegovu vinu Trnak barrique izdali rješenje - prvo vrhunsko vino vrgoračkog vinogorja.

Ovaj enolog ne skriva oduševljenje priznanjem, ali ističe kako su godine rada u to uložene. Inače, trnak se u Dalmatinskoj zagori ubraja u autohtone sorte vinove loze. Zasad nije dovoljno ispitana sorta, no uglavnom se sadila uz okućnice. Stoga je ova priča još zanimljivija.

"Moja vizija razvoja vinarstva je uzgoj autohtoni sorti i rad na kvaliteti. Posadio sam tri autohtone dalmatinske sorte na 1,5 ha, za crna vina trnak i crljenak, a za bijela rukatac. Strani gosti žele konzumirati nešto novo, što dosad nisu kušali i osjetili. No, uz to koristim suvremenu tehnologiju i reduciram urod. Preporučio bih i ostalim vinogradarima iz vrgoračkog kraja da se što prije okrenu proizvodnji kvalitetne sirovine na domaćim sortama, a to bi značilo i da se smanji urod po trsu sa 6 kg na 2 kg, a negdje on zna biti i 10 kg, te da se počnu primjenjivati nove tehnologije. U ovom kraju imamo odlične vinogradare, ali trebamo još dosta raditi da bismo to postigli i u vinarstvu" - kaže enolog Franić.

Čepovi za vinske boce mogu biti načinjeni od raznih materijala, no poznavatelji vina kažu kako je najkvalitetniji čep onaj izrađen od pluta, odnosno vanjskog sloja kore hrasta plutnjaka (Quercus suber). Zadnjih godina došlo je do znatnog pada kvalitete plutenih čepova. Deblja kora znači deblje i bolje čepove, no o čemu ovisi kakva će kora biti?

Rita Teixeira sa Sveučilišta u Lisabonu s kolegama je provela istraživanje koje se bavi razlikom stabala veće i manje kvalitete. Usporedila je aktivnost gena između pet visokokvalitetnih i pet niskokvalitetnih stabala s juga Portugala. Oni kvalitetniji imali su više tzv. proteina toplinskog šoka koji omogućuju drugim proteinima pravilno oblikovanje, čak i pod stresnim uvjetima, te pomažu diobu stanica, odnosno debljanje kore. Prijašnja su istraživanja pokazala kako ovi proteini štite plutnjak od ultraljubičastih zraka, visokih temperatura i suše; sve od navedenog postaje sve veći problem u Portugalu.

Kora hrasta plutnjaka (foto: mauroguanandi / Flickr)Iako pokazuju manje aktivnosti proteina toplinskog šoka, manje kvalitetna stabla, s druge strane imaju alternativne obrambene mehanizme - gene za stvaranje enzima koji proizvode fenolne spojeve odgovorne za upijanje UV zraka. Teixeira kaže kako su krenuli s pretpostavkom da stablo koje treba više zaštite stvara deblju koru te samim time deblje (kvalitetnije) čepove. No, proizvodnjom više fenolnih spojeva manje kvalitetno stablo (koje, pokazalo je istraživanje, sadrži dvostruko više fenolnih spojeva od stabla bolje kvalitete) može biti veoma dobro zaštićeno od UV zračenja.

Osim ovih gena, manje kvalitetna stabla pokazivala su veću aktivnost gena koji smanjuju oksidacijski stres te popravljaju DNA. Osim toga, dioba stanica je kod ovih stabala smanjena, što dovodi do tanje kore (manje kvalitetni čepovi). To usporavanje rasta može pomoći stablu tijekom teških uvjeta prilikom, primjerice, suše, pri čemu bi zaštitilo DNA stabla od mutacija izazvanih UV zračenjem ili pomoglo čuvanju energije.

Istraživanje je odgovorilo na pitanje o čemu ovisi debljina kore, no ostaje otvoreno što će se točno poduzeti ne bi li se popravila kvaliteta plutenih čepova. Koraka će sigurno biti jer se ipak radi o industriji vrijednoj 2 milijarde dolara.

Rad je objavljen u časopisu Journal of Experimental Botany.

Iz neslužbenih se izvora doznaje kako su za preuzimanje Vinarije Plančić zainteresirani Vinarija Tikveš i srbijanski biznismen Miodrag Kostić.

Croatia Lloyd nedavno je pokrenuo proces prodaje vinarije Plančić u kojoj drži 51 posto udjela. Odluka o prodaji bila je donekle očekivana nakon što je objavljena vijest da CO gasi Croatia Lloyd. Taj reosiguravatelj većinski udjel u vinariji drži još od 2009., kad su vinariju koju je osnovao Antun Plančić dokapitalizirali sa 7,5 milijuna kuna.

Godinu dana ranije, Plančić je dobio koncesiju za zemljište u državnom vlasništvu. Tamo je namjeravao posaditi najveći vinograd u komadu na svim sredozemnim otocima, a onda je počela kriza... Croatia Lloyd lani je s mjesta direktora smijenio Plančića i na njegovo mjesto postavio splitskog financijaša Tomislava Tukića. Vinarija ni tada nije profunkcionirala jer Croatia osiguranje, i samo u procesu prodaje, nije bilo spremno ulagati novac u vinograde.