Vino

Neki sasvim novi vjetrovi počinju puhati iz pravca Makedonije. U zadnjih nekoliko mjeseci na tržištu su se pojavile dvije jako zanimljive vinarije, sasvim različite od sveg što nam je do sad stizalo iz bivše bratske republike. Radi se na prvom mjestu o vinariji Stobi. Novom i vinski sofisticiranom projektu što kvalitetom i kapacitetom ulaganja podsjeća na naše Belje, a što omjerom kvalitete i cijene crnih vina dramatično pomiče dosadašnje granice na bolje. A zatim i o butiknoj vinariji Chateau Kamnik (koju ćemo recenzirati drugom prilikom), nimalo jeftinoj, ali koja je u svega pet, šest godina količinom internacionalnih medalja i trofeja poput BIWC-og najboljeg vina na Balkanu, nadmašila veliku većinu vinarija s ovih prostora i podigla razinu kvalitete crnih vina u neke nove visine.

Tako se izgleda vinska Makedonija nakon duge opčinjenosti gargantuovskim proporcijama svojih vinarija i nadmetanja u hektolitarnim kapacitetima (najveća ima preko 50 milijuna litara!), ipak počela okretati pantagruelističkom svjetonazoru, manje proždrljivom, manje pohlepnom i manje ambicioznom u smislu apetita, a s više uživanja u trenutku i upijanja dobrog, bilo znanja ili vina. Konačno. Jer već se dugo govori da je Makedonija europska Kalifornija u vinskom smislu, međutim, tek sada se u to možemo doista i uvjeriti. Cijela filozofija vinarije Stobi se temelji na ideji dajmo konačni proizvod, a ne sirovinu, jer od našeg grožđa mi ćemo znati najbolje napraviti dobro vino. Sasvim ispravno razmišljanje, jer većina vina iz Makedonije odlazi u cisternama negdje drugdje u Europu (uključujući i Hrvatsku), gdje se onda puni u bocu, a ponekad čak i miješa s domaćim vinom. Budemo li iskreni, priznat ćemo da često služi za popravljanje stolnih vina cijele srednje i dijela istočne Europe. Umjesto da se pomire s sudbinom berača pamuka iz kojeg drugi pletu prelijepu odjeću, odlučili su sami pokazati što znaju i mogu. Stobi je angažiralo dvojicu izvrsnih enologa, oca i sina Jovanov koji su zasadili vinograde na jednoj od najboljih pozicija u Tikvešu i ujedno Makedoniji, te pomogli u projektiranju vinarije koja će najvjernije interpretirati sortu vranac i tikveški terroir.

Prvi rezultat im se nalazi u ovoj boci. Rustikalni i topli vranac omekšan merlotom i začinjen cabernetom što pršti ekstraktom. Na razmeđi elegancije i koncentracije, s nešto suhe šljive i dima, s puno herbalnosti lista rajčice, zatim crnog ribiza i finalno eterične likoricije. Najveća kvaliteta leži u impresivnom finišu i retrookusu što traje dugo i tijekom kojeg se slasni slojevi svježe višnjasto šljivaste voćnosti izmjenjuju s slatkastim i zadimljenim začinima.

• Vrsta: crno suho
• Sotra: vranac, merlot
• Cijena: oko 9 EUR
• Postotak alkohola: 13%

Sezona toplih i snažnih vina počela je jenjavati s prvim proljetnim suncem, pa je shodno temperaturi u termometru i potreba za proljetno-ljetnim vinskim osvježenjima počela rasti. I to za laganim i mirisnim predstavnicima lanjske berbe, što odišu primarnim aromama tek stasalog vina. Na terasama što niču diljem zemlje čaša finog, svježeg i laganog vina za razbijanje poslijepodnevne melankolije postaje postaje nasušna potreba, zbog koje bi svaki poduzetniji ugostitelj svoju ponudu trebao uvećati za pokoji takav primjerak. Recimo, za dvije, tri etikete laganog bijelog vina i barem jedan živahni i sočni rose.

Jedan od impresivnijih primjeraka tog tipa na tržište je upravo stigao iz radionice Kozlović u Momjanu, naziva Valle, što simbolizira porijeklo i stil vina. Naime, radi se o nazivu za istoimenu poziciju ispod same vinarije Kozlović i za mjesto odakle dolaze njegovi najmirisniji muškati. Naziv Valle talijanskog je porijekla i sugerira zavalu, udolinu, dakle nešto manje osunčan položaj od čuvene Santa Lucije, gdje nastaje sasvim drukčiji tip vina, krepke malvazije i fenomenalni rasni crnjaci. Vinograd Valle je zasađen muškatom, malvazijom i sauvignonom bijelim, od kojih u kupažu istoimenog naziva ulaze samo posljednja dva. Dakle, malvazija i sauvignon. Pritom je malvazija u debeloj većini, a sauvignon je prisutan tek kao začin. Kozlovići su Valle mogli staviti na tržište deklariranu i kao malvaziju jer zakonski ima više od minimalno 85 posto bazne sorte po kojoj se onda vino može isključivo nazvati, ali su oni, otvoreni i iskreni kakvi inače jesu, na etiketu radije istaknuli potpuni podatak. Stilski je Valle upravo onaj tip vina kakav je Kozlovićima dugo nedostajao.

Slatkasti i mirisni muškati, na jednoj strani, krepke malvazije na drugoj, bogati i izdržljivi crnjaci na trećoj, dok na četvrtoj, gdje dolaze suha, lagana i živa vina aperitivnog karaktera, nije bilo pravog rješenja. Valle je popunio to upražnjeno mjesto vina za poslijepodnevnu razbibrigu ili ljetno osvježenje, a koje će gastronomski idealno sjesti kao aperitiv, uz riblja carpaccia, uz lagane tapase ili, konačno, uz sushi. Za razliku od sauvignona, laganijih graševina ili reskih rieslinga, koji također mogu poslužiti u tu svrhu, svježina ovog vina ne leži u visokim ili naglašenim kiselinama, nego u jedinstvenom mineralnom profilu malvazije, osobito kad dolazi s položaja poput Valle. Naime, malvazija je poznata po niskim kiselinama, čija je razina često poput one u crnih vina, ali pritom ima jednako osvježavajući karakter, kao i bitno kiselija vina. Stoga bi Valle trebao biti izbor onih koji ne vole istaknute kiseline u vinu, a traže osvježenje.

• vrsta: bijelo suho
• sorta: malvazija 90%, sauvignon blanc 10%
• cijena: oko 9 EUR
• postotak alkohola: 12%

Bordeaux je definitivno najznačajnija svjetska vinska regija koja je sa svojim tipičnim sortama grožđa imala utjecaj na vinarstvo i vinogradarstvo diljem svijeta. Crvene bordoške sorte su najraširenije sorte grožđa u cijelome svijetu, a cabernet sauvignon je i najzasađenija sorta grožđa trenutno.

Danas ne bismo pričali o onim najznačajnijim podrumima kao što su Chateau Latour ili pak Chateau Petrus nego bih naglasak dao na peti red ili cinquiemes grands crus koji se nalazi u Medocu, to jest u apelaciji Margaux. Moj prvi kontakt s ovim vinom bio je onda kada sam od starog valsabionskog gosta gospodina Mayera, negdje 1999. na poklon dobio berbu iz 1990. Čuvao sam je dok nije napunila 18 godina pa smo je tada Karin, Bugi i ja popili za doček Nove 2009. Nas troje smo se složili da je to jedno od najboljih crvenih vina koje smo do tada probali.

Nedavno sam imao priliku kušati berbu 2008. te bih danas s vama podijelio moje impresije. Jer dolazi iz apelacije Margaux onda nam je to znak da je prevladavajuća sorta cabernet sauvignon s vjerojatno malo cabernet franca ili merlota.

Vino odležava dvije godine u barrique bačvicama a potom još godinu u boci te je onda spremno za tržište. Ima lijepu, duboku rubin-crvenu boju, bistro je i djelomično gusto. Vino sam izdekantirao te pustio sat vremena da se nadiše zraka te ga poslužio u jednoj od najljepših Riedelovih čaša. Polako se počelo otvarati i disati, dakle intenzivnost mirisa dok nam je čaša stajala mirno bila je jako dobra i fina.

Na nosu su se otvarale voćne note zrele trešnje koje su se nadopunjavale cvjetnim notama irisa i ljubičica, a pratila ih je i tipična bordoška nota mirisa prašine. Kasnije se pojavila i nota cedrovine praćena notom crnog papra i kave s malo čokolade, dakle krasi ga bogata kompleksnost mirisa.

Vino je suho, djelomično toplo i mekano, s druge strane ima dobre svježine, fine svilenkaste tanine i vrlo ugodnu mineralnost tipičnu za Margaux. Ima puno tijelo, lijepu ravnotežu te vrlo kvalitetnu intenzivnost okusa i sjajnu trajnost u ustima. Vino ima izvrsnu kakvoću i jako dobru harmoniju te na after tasteu pruža notu vanilije i trešnje u čokoladi s malo rakije. Ovo vino je sada u odličnoj kondiciji no svoj puni zenit će doživjeti od 2016. do 2020. godine.

• Ime vina: Chateau Marquis de Terme, Gran cru classe, Margaux
• Godina berbe: 2008.
• Proizvođač: Chateau Marquis de Terme
• Lokacija: Margaux/Bordeaux
• Temperatura serviranja:14-16 stupnjeva Celzija
• Gastro-preporuka: janjeći kotleti
• Ocjena: 9,5/10
• Čaša: Riedel Extreme Restaurant linija Cabernet glass
• Cijena (mpc): oko 40 EUR (Wine searcher)

Na ovogodišnjoj Vinistri kušao sam mnogo dobrih vina, iz godine u godinu sve je bolji i profesionalniji odnos na štandovima vinara prema kušačima, barem prva dva dana, jer treći im polako počinje padati koncentracija. Naime, osobno imam dugogodišnje iskustvo rada na štandovima (Dusseldorf i London) te posjete brojnim drugim sajmovima (Merano, Verona, Beč) gdje sam uvijek susretao visoku profesionalnost do zadnjeg trenutka.

Nažalost, zadnji dan Vinistre, nedelja popodne, neki istarski vinari na štandove postave većinom mlade curice koje o vinima što toče znaju malo ili skoro ništa te im je važnije tipkanje po facebooku nego što eventualni prolaznik pita o vinu. Zamjerka ide i organizatoru jer na sajmu gdje je zastupljenost bijelih vina 70 posto, moraju imati dostupan led koji se plaća, a ne da se vinari moraju sami snalaziti po benzinskim pumpama.

Jedan od najbolje organiziranih štandova na kojem je stalno bio prisutan sommelier je onaj Giancarla Zigantea. Mnogi će o Carlettu imati ovakvo ili onakvo mišljenje, no ja priznajem da sam u pet godina rada za Giancarlla Zigantea puno naučio o poduzetnosti.

Kada je Carletto pred desetak godina govorio da će nakon vlastitog maslinova ulja imati i vlastito vino, rijetki su mu vjerovali, no, danas je situacija drugačija. "Kralj tartufa", kako glasi nadimak ovoga upornog biznismena, danas ima vlastitu vinariju u rodnoj kući u Kostanjici te puni četiri etikete vina. Malvaziju istarsku, teran, rose od cabernet sauvignona i bijeli cuvee frasco. Nakon kušanja meni se osobno najviše svidio bijeli cuvee frasco iz berbe 2013.

Ovo vino je "uvaggio" 45 posto chardonnaya, 45 posto pinota bijeloga i 10 posto sauvignona bijeloga. Nakon berbe koja je bila početkom devetog mjeseca, pošto grožđe dozrijeva u istom vremenu, pobrano je zajedno te je nakon fermentacije i vrlo kratke maceracije odležalo sedam mjeseci u inox bači pa je tek nedavno punjeno u bocu. Vino ima lijepu zelekastu boju sa slamnatim nijansama, kristalno je bistro i djelomično gusto.

Kada se tek nalije u čašu malo djeluje zatvoreno no postupno se otvara te miris postaje intenzivan i fin. Na nosu se prvo osjeti cvjetna nota pa onda dolazi i travnata nota a tek kasnije i bijelo voće.

Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, s druge strane ima dobru svježinu i ukusno je te ga krasi srednje tijelo. Uravnoteženo je, ima solidnu intenzivnost okusa i dobru trajnost, razigrano je i živahno u ustima te se na after tasteu osjeća malo zelene jabuke. Vino je spremno i može se trošiti uz tagliatelle s crnim ljetnim tartufima

• Ime vina: Cuvee Frasco
• Godina berbe: 2013.
• Proizvođač: Vina Giancarlo Zigante
• Lokacija: Kostanjica/Hrvatska Istra
• Temperatura serviranja: 8-10 stupnjeva Celzija
• Gastro-preporuka: tagliatelle s crnim tartufima
• Ocjena: 8,9/10
• Čaša: Riedel Extreme Restaurant linija Riesling/Sauvignon glass
• Cijena (mpc): oko 10 EUR (Zigante tartufi)

Vino Piquentum Brazda odnijelo je pobjedu na festivalu ambalaže FEST.A Cropak 2014. u kategoriji Grafičkog dizajna. Proizvođač vina je Dimitri Brečević i njegov Vinski podrum Buzet, a dizajn i produkciju etikete potpisuje Sonda Poreč

Iako je vino buteljirano u 2014., pripreme za izradu etikete sežu još u 2012., sakupljanjem 200 primjeraka Glasa Istre, dnevnih novina regije otisnutih na dan berbe, 21.09.'12. Ovo vino iz vinograda Istre koji je punih 80 godina obrađivan prirodnim metodama, u potpunosti odražava filozofiju proizvođača Dimitrija Brečevića, njegov stav da vino stvaraju vrijeme, prostor i iskrenost te mu nisu potrebni drugi dodaci. Rješenje etikete odražava tu istu filozofiju: novine utjelovljuju simboliku vremena (dan berbe), prostora (regionalne novine područja) te iskrenosti (objektivna informacija koju prenose novine, svjedočanstvo jednog vremena). Nasuprot mas-proizvodnji, etikete su isproducirane iz originalnih novina, a preuzeti listovi lišeni su ikakvih dodataka, odražavajući isti takav, iskreni, karakter vina. Grafički element izgleda novinskog teksta koji podsjeća na obrađeno polje, nadovezuje se na ime vina: Brazda.

Na natječaj za najbolju ambalažu na hrvatskom tržištu prijavljeno je 29 proizvoda i 27 serija u devet kategorija, ukupno više od 140 proizvoda.

Dizajn i produkciju etikete potpisuje porečka agencija Sonda, a nagradu je Sondi uručio Tom Schneider, predsjednik WPO-a (Svjetske organizacije za ambalažu).

Ovih dana 11 tisuća butelja vina Vinarije Jakobović iz Ramanovaca pokraj Požege kreću u Dansku što je prva pošiljka u tu zemlju koju je dogovorila tvrtka "Cocro", a osnovali su je danski poduzetnici zajedno sa hrvatskim državljaninom Krunom Kaićem, rođenim u Trenkovu pokraj Požege. On je inače počasni konzul naše zemlje u Danskoj.

Uskoro očekujemo proširenje te suradnje jer će izvoziti i ostali vinari požeškog i kutjevačkog vinogorja" - kaže Kaić dodavši da je već ugovorena prva isporuka vina Enjingi, Bartolović i Sontaki.

Ova tvrtka nastoji proširiti suradnju i na druge oblasti u Hrvatskoj pa su tako osnovali i vlastitu tvrtku "C.B.D." u Zagrebu koja je prije nekoliko tjedana organizirala u požeškom kraju prvu sjetvu industrijske konoplje na površini od 20 hektara.

"Neophodni su nam stručni ljudi koji imaju iskustva u preradi i obradi konoplje" - ističe mr. Emir Vojniković, direktor te tvrtke.

Oni planiraju u rujnu, kada će Hrvatsku posjetiti danska kraljica, organizirati dolazak pedesetak poslovnih ljudi iz Danske radi dogovora u poslovnoj suradnji i ulaganjima.

Nakon nekoliko godina održavanja Festivala graševine zajedno uz Festival vina i pjesme ove godine vraćeno je sve na staru shemu organizacije proslave bez dvodnevnog festivala tamburaške pjesme. Tako je održana dvodnevna manifestacija u kojoj je održan Simpozij o graševini sa nekoliko eminentnih predavača uz Prezentaciju LAG-a Papuk-Krndija te večernji glazbeni program od 20 sati. Na Trgu graševine nastupile su poznate tamburašice Garavuše, TS Džentlmeni, Voljen Grbac, Miroslav Škoro, Stjepan Jeršek Štef, Boris Ćiro Gašparac i Dražen Zečić.

Drugog dana u subotu nakon prve utrke traktora uslijedila je svečana povorka ulicama grada Kutjeva do Trga graševine u kojoj su uz Kutjevački puhački orkestar i vinski bicikli, nastupili kutjevački plesači, KUD Bektež, KUD Poljadija Grabarje, Češka beseda Bjeliševac, konjanici i konjske zaprege, a nakon njih oldtimeri, automobili i motocikli. Uslijedilo je njihovo predstavljanje na velikoj pozornici, te izvođenje pjesama i plesova.

Dodijeljene su nagrade za najljepšu fotografiju graševine u cvijetu, za najljepšu bocu prema vizualnom identitetu, proglašeni su rezultati ocjenjivanja vina graševina i dodijeljene diplome te proglašeni šampioni festivala. Navečer na Trgu graševine ponovno su nastupili TS pozegana, Voljen Grbac, Stjepan Jeršek Štef, Boris Ćiro Gašparac i svoj glazbeni koncert održao je Giuliano.