Vino

Alex Ferguson bio je nevjerojatno uspješan menadžer Aberdeena i Manchester Uniteda, ali je škotski stručnjak poznat i kao veliki kolekcionar vina.

Tijekom svoje trenerske karijere Ferguson je prikupio impozantan broj trofeja, ali jednako tako je fantastična njegova zbirka boca vina. Nakon što je desetljećima u svoj vinski podrum pospremio oko pet tisuća boca sada se odlučio rastati od svoje kolekcije. Naravno, uz pravu cijenu.

Zbirka vina (uz neke njegove znamenitosti s potpisom) prodavat će se od sljedećeg mjeseca na aukcijama u Hong Kongu, Londonu i putem Interneta, a procijenjena vrijednost svih boca je oko tri milijuna funti.

Aprilsko izdanje američkog gastro magazina Saveur objavilo je izbor šest hrvatskih vina od lokalnih sorti kao preporuku vinoljupcima koji će boraviti ove godine u Hrvatskoj, te usput dalo nekoliko predloga uz koja jela bi svako od njih trebalo probati.

Uz uvodnu napomenu da se bela vina u Hrvatskoj prave uglavnom u kontinenatnlnom delu, ali da veoma dobro idu uz morksu kuhinju, autor je posebno istakao graševinu kao sortu koja se uzgaja i u Austriji, ali je daleko ozbiljnija na hrvatskom tlu.

U tomn smislu, izbor je počeo sa cvetnom Enjigi Graševinom, koja se posebno preporučuje uz rižoto od sipe.

Na spisku se našla i Carićeva Bogdanjuša, od u svetu malo poznate sorte grožđa sa ostrva Hvar, koja je opisana kao "puna mediteranskog bilja i sa jasnim naznakama kore od grejpa". Preopruka je da se služiu uz grilovane morske "porcijaše", a usput je apostrofirano da je to "prvo raritetno vino iz Hrvatske" uvezeno u SAD.

Naravno, u ovakvom izboru nije mogla da bude zaobiđena istarska malvazija. Coronica Malvasia 2012 autora teksta asocira na limun i slatke mirise akacije, dok duga mineralna završnica savršeno pasuje uz brodet.

Od crvenih vina, sorta babić je apostrofirana kao najzanimljivija, a kao dokaz ponuđeno je vino Bibich R6 Riserva 2010, dobijeno od lokalnih sorti lasina, babić i plavina, koje autora podseća na širaz sa Rone.

Suha Punta Tirada Babić 2009 je bogato, barikirano vino nastalo od grožđa dobijenog u legendarnim kamenim vinogradima Primoštena.

Konačno, prepun snažnih tanina i sušenih smokava, Miloš Plavac 2009, koji je idealan pratilac svih vrsta jela od divljači, završava ovu malu listu vina od lokalnih sorti preporučenih američkim turistima.

Za kraj, možda je zanimljivo pomenuti da je autor teksta Albert Halberstadt, čuveni američki pisac rođen u Moskvi, poznat po brojnim tekstovima o životu i radu izbeglica širom sveta, ali i biografiji legendarnog blues pevača i tekstopisca velikih svetskih hitova po imenu Doc Pomus.

Proizvodnja vina u Kutjevu stara je skoro 800 godina, a kutjevačka vinarija simbol je razvoja u cijelome gradu. Danas u vlasništvu Envera Moralića, poduzetnika koji je bogatstvo stekao u naftnom biznisu. Prije njega razni su gospodari upravljali ovim dobrom, no, preporod je počeo kada ga je 1882. kupila hrvatska velikaška obitelj baruna Turkovića iz Karlovca koji je upravljao imanjem sve do 1945. godine kada je podrum nacionaliziran čime nastaje i u socijalizmu uspješni i poznati PIK Kutjevo.

Ovaj kombinat je godinama bio rasadnik dobrih vinara, između ostalih i Vlado Krauthaker je godinama bio enolog u PIK-u Kutjevo. Djelatnost kombinata nije samo vinarstvo i vinogradarstvo, nego i sjemenarstvo, prehrambena industrija i stočarstvo.

Graševina je najzasađenija hrvatska sorta vinove loze, a Kutjevo je sinonim za graševinu te se u njemu možete i prošetati na Trgu graševine ali i uživati na jednom od najboljih festivala graševine. Kutjevo d. d. proizvodi razne tipove graševine, od velikih pakiranja, litrenih te nekoliko različitih kvalitetnih i vrhunskih graševina, sve do pjenušca i ledenih berbi.

No, ja bih se danas osvrnuo na jedno posebno izdanje kutjevačke graševine iz berbe 2012., koja je posvećena Zdenku i Greti Turković. Njihov "Ampelografski atlas" je temeljno djelo hrvatske vinske kulture, te mi se jako svidjela gesta da su dobili svoje vino. Grožđe za ovo vino brano je na položaju Vetovo, a berba je bila sredinom rujna.

Vino ima lijepu slamnato-žutu boju s malo zelenkastih tonova, kristalno je bistro i djelomično gusto. Dok čaša miruje intenzivnost mirisa je izražena i vrlo fina, na nosu se pojavljuje nota žute jabuke te malo grejpfruta a onda osjetim i malo nota bijeloga cvijeća. Kasnije se miris razvija prema travnatim notama ali i pomalo suhom voću te čak noti badema.

Vino ima nešto neprovrela šećera, djelomično je toplo i mekano, a s druge strane ipak svježe i ugodno mineralno te ga krasi srednje tijelo. Vino ima dobar balans između lijeve i desne strane, dobru intenzivnost u ustima te dobru trajnost i dugačak finiš s finim voćnim after-tasteom. Vino bi se odlično sljubilo sa starim valsabbionskim receptom - rižotom sa škampima i melonom serviranim u siru.

• Ime vina: Graševina Turković
• Godina berbe: 2012.
• Proizvođač: Kutjevo d. d.
• Lokacija: Kutjevo/Slavonija
• Temperatura serviranja: 10-12 stupnjeva Celzija
• Gastro-preporuka: rižot
• Ocjena: 8,9/10
• Cijena (mpc): oko 9 EUR

Kao i u svemu, tako se i u vinskom svijetu često mijenjaju stilovi koje jedan dio publike "voli piti" i traži za sebe. U prošlom sam broju već pisao o orange ili biodinamičkim vinima kako se još nazivaju. Htio bih istaknuti zasluge čovjeka koji je začetnik ovoga stila vina u našim krajevima a to Joško Gravner iz malog mjesta Oslavje na talijanskoj strani Goriških brda, a vjerni pratitelj je njegov susjed Stanko Radikon.

Interesantna je priča kako je Gravner krajem devedesetih godina došao do Gruzije. Navodno mu je veza bio poznati slovenski ugostitelj Milutin Raspopović inače porijeklom Crnogorac koji je vlasnik restorana "As" u Ljubljani, a ima i manji restoran u Dutovlju na Krasu. Inače, u Gruziji se je proizvodnja vina iz amfora počela primjenjivati jako davno - kažu pred oko 8.000 godina. Proizvodnja je i kod njih bila uvijek povezana uz crkvu tako da je vrlo jako središte manastir Shavnabada koji se nalazi oko 30 kilometara zapadno od glavnog grada Tbilisija.

Tradicionalni naziv za ova vina je "kvevri" te sam na sajmu u Londonu i Dusseldorfu imao prilike s kolegama iz Gruzije paralelno kušati njihov "kvevri" i "istarski kvevri" od Kabole kojemu ću se danas posvetiti. Amfore su napravljene od gline, a iznutra premazane pčelinjim medom, no, najveći je problem transport do udaljenih destinacija jer ih se dio u transportu razbije.

Marino Markežić vlasnik jednog od najljepših istarskih vinskih posjeda Kabola i pionir hrvatske proizvodnje vina iz amfora. Osim njega, na ovaj korak se odlučio i podrum Tomac s Plešivice, a u probnoj proizvodnji je i Vlado Krauthaker iz Kutjeva.

Dakle, danas bih s vama podijelio svoje viđenje Kaboline Amfore iz berbe 2009. Vino ima lijepu svijetlu boju mesinga sa zlatnim refleksima, bistro je i gusto. Ovo sam vino pretočio u decanter te ga poslužio u velikoj bordoškoj čaši da bi se moglo bolje otvoriti.

Intenzivnost mirisa je izražena te fina i ugodna, na početku iz vina izlaze note cvijeća praćene mirisom jorgovana. Na drugu se javljaju note livadnog meda pomiješane s koricom od naranče, a kasnije se nazire i svježa breskva te na samom kraju i nota fine vanilije.

Vino je suho, toplo i mekano, s druge strane svježe te ima blagu taničnost, vrlo je ukusno i mineralno te ima puno tijelo. Vino je uravnoteženo sa izraženom intenzivnošću okusa i vrlo dugačkom trajnosti i blago slatkastim after tasteom koji podsjeća na kruh namazan livadnim medom. Harmonično je i u dobroj formi za pijenje mada može stajati još desetak godina.

• Ime vina: Malvazija Amfora
• Godina berbe: 2009.
• Proizvođač: Vinarija Kabola
• Lokacija: Momjan/Hrvatska Istra
• Temperatura serviranja: 14-16 stupnjeva Celzija
• Gastro-preporuka: rombo u pećnici
• Ocjena: 9,2/10
• Cijena (mpc): oko 20 EUR

Aleksandrovački proizvođač vina i sokova, "Vino Župa", objavio je nekonsolidovane rezultate poslovanje koji pokazuju pad poslovne aktivnosti ove kompanije u 2013. godini.

"Vino Župa" je ostvarila nekonsolidovane poslovne prihode od 5,4 milijarde dinara što je pad od 16,8%, dok je sama prodaja bila manja za 8,3% i iznosila je 5,4 milijarde dinara. Poslovni dobitak je bio manji za petinu i iznosio je 812,2 miliona dinara, a ovaj rezultat su kao i ranijih godina u velikoj meri "istopili" finansijski rashodi pa je nekonsolidovana neto dobit iznosila 98,8 miliona dinara (pad od 48,5%).

Zaduženost ove kompanije ostala je visoka i na kraju 2013. dugoročne obaveze su blago smanjene na 2,9 milijardi dinara, dok su kratkoročne obaveze porasle sa 3,7 na 3,9 milijardi dinara.

Podrumi obitelji Ereš premijerno su predstavili šest vina. Vina su premijerno predstavljena u objektu Leroy Bar & Wine shop, jedinom mjestu u Hercegovini gdje se predstavlja vinska scena Hercegovine i regije, a u tom je baru na ponudi više od 120 etiketa vina iz regije i cijeloga svijeta.

O podrumu Vilinka već se dosta čulo, ali je važno napomenuti kako je riječ o mladom podrumu koji je do sada odradio pet berbi, a okitio se i s nekoliko nagrada.

Degustaciju vina vodio je vlasnik podruma Velimir Ereš zajedno s glavnim enologom podruma Darkom Šimićem.

Najmlađi bh. vinar

Šimić kaže da je Ereš mlad čovjek, mladi su mu vinogradi i vina su u sazrijevanju.
"S godinama će Velimir biti stariji, stariji njegovi vinogradi, a vina zrelija. To je njegov životni put. Mnogo toga ima zajedničkog u čovjeku i proizvodnji vina. Životni vijek loze koja se dobro njeguje je oko stotinu godina, a tako i čovjeka", kaže Šimić dodavši da se nada kako će Ereš s vinima dočekati duboku starost.

Velimir Ereš je najmlađi bh. vinar i za kratko je vrijeme pokazao mnogo. Podrum obitelji Ereš je nastao 2008. godine, a ideja se rodila dvije godine prije. Vinograd je posađen 2006. godine.

Odluku da se bave i proizvodnjom vina donijeli su baveći se ugostiteljstvom. Veće količine vina prodavali su u svadbenom salonu Afrodita i tako se odlučili za plasman svojih vina. Prva njihova berba bila je 2008. godine, a već 2009. godine su poslali vino na ocjenjivanje na sajam u Splitu i Vinovitu Zagreb. Praktički, svake godine su dobili medalju ondje gdje su i poslali vino na ocjenjivanje.

Velimir kaže kako se vinogradi nalaze na položaju Vilinke. To je jedno brdo na Sretnicama na oko 400 metara nadmorske visine. Na oko 70 posto toga položaja bio je sami kamen, a tridesetak posto je činila zemlja. Poravnali su jedan plato i dovukli oko tisuću kamiona zemlje te zasadili lozu.

Vilinka i priča o vilama

Ereš je posebno istaknuo kako ne koriste umjetna gnojiva za proizvodnju vina već samo stajsko gnojivo. Također ne koriste ni herbicide nego ručno obrađuju zemlju i odstranjuju korov.

Vinograd se nalazi na specifičnom položaju s obzirom na nadmorsku visinu zbog čega je dosta provjetren i strujanje zraka na vinogradu je konstantno. Vinograd je tako i okrenut sjever – jug zbog čega se u jednoj sezoni obavi četiri do pet prskanja jer više nema potrebe. Sadnju loze Ereš je planirao po europskim standardima, od sedam i pol do osam tisuća loza po hektaru, što znači da je loza posađena ugusto, 50 centimetara jedna od druge zbog smanjenja prinosa po jednoj lozi, što daje vrhunsku kvalitetu grožđa.

Što se tiče samog položaja Vilinke, on ima i simboličku vrijednost za obitelj Ereš.

Velimiru je baka dok je bio dijete pričala da su kao na tome položaju Vilinke vile izvodile plesove i po tome je i nastao taj naziv. U spomen toga imena, dali su ime vinu.

U zagrebačkoj vinoteci Bornstein, za medije i građanstvo predstavljena su vina i delicije Zagorja, odnosno tamošnjih zelenih brežuljaka.

Bila je to prilika za kušati zagorska vina, koja su u posljednje vrijeme na sve boljem glasu. Bodren je poznat po svojim ledenim vinima za koja je osvojio šest zlatnih medalja, pet srebrnih i tri bronce Decanter World Wine Awardsa. Njihova vina proizvode se isključivo prirodnim procesima od vinograda, preko podruma, do vašeg stola. Vina Zdolc novootkrivena su su tajna Zagorja, a tu su još i dobro poznati Vuglec Breg i Petrač.

Za gastro doživljaj pobrinula se Mini mljekara Veronika sa sirevima od prirodnog i svježeg mlijeka, bez konzervansa i kemijskih dodataka. Večer su posebno začinile slastice Grofelnik, čije su slastičarke na licu mjesta demonstrirali tehnike ukrašavanja.