Vino

The Decanter je jedan od najutjecajnijih vinskih časopisa na svijetu, što je definitivno potvrdio već 2004. kada je započeo s organizacijom neslužbenog svjetskog prvenstva vina, The Decanter World Wine Awards, koje se održava u Londonu. Ova smotra vina je najveća u svijetu i predstavlja najcjenjenije natjecanje u kvaliteti vina na svijetu.

Od prvog natjecanja pa sve do danas, Britanci su bilježili samo rast i dosegli neviđenu reputaciju, da bi ove, 2018. okupili više od 17 000 različitih vina iz cijelog svijeta i preko 270 međunarodnih vinskih stručnjaka, koji su imali zadaću ocijeniti sve pristigle uzorke.

U tako žestokoj konkurenciji i, osobito, pod tako preciznim povećalom našla se i mala hercegovačka vinarija Podrum Vilinka sa Sretnica, kod Mostara. I ove godine osvojili su dva visoka odličja. Srebrenu medalju i 90 bodova za "Vilinka X-line Cuvee Red" (berba 2016.), te brončanu medalju i 86 bodova za mladu "Vilinka žilavku" (berba 2017.).
Na natjecanju u Londonu sudjelujemo već šest godina. To je za našu malu vinariju gotovo nevjerojatan podatak s obzirom na to da ove godine slavimo tek deset godina postojanja. Ipak u Londonu smo do sada osvojili gotovo sve, uključujući i prošlogodišnje zlato. Kolekciju od deset nagrada upotpunili smo s ovogodišnje dvije, srebrom i broncom, navodi vlasnik podruma Velimir Ereš.

Podrum Vilinka se prvi put na Decanter-u pojavio 2012. i to odmah s nagradom "Commended" za Žilavku iz 2011. Za mladu vinariju to je bio ogroman poticaj i već iduće godine dolazi pravi, istinski uspjeh. Te 2013., The Decanter World Wine Awards je dodijelio dvije nagrade. Ponovo nagradu "Commended" za Žilavku iz 2011. i broncu za Žilavku iz 2012.
Tada smo, kao vinarija koja postoji tek 5 godina (osnovani smo 2008.), smatrali da ne može dalje. Ipak ta prestižna nagrada nas je inspirirala i nastavili smo s predanim radom, baš kao da se ništa nije desilo. Ove godine naša mlada Žilavka osvojila je bronzu (86 bodova), što je istinski vrijedno spomena. Odlučili smo da na Decanter 2018 ne pošaljemo naša najbolja vina, već ona najpotentnija. To je upravo Vilinka Žilavka (berba 2017), vino od kojeg tek u budućnosti očekujemo prave rezultate. Nastavljamo sljedeće 2019. kada Vilinka odlazi ponovo u London, navodi Ereš.

Vinarija Krauthaker ove je godine trijumfirala na najvećem i najprestižnijem svjetskom natjecanju - Decanter World Wine Awards 2018 u Londonu.

Vina Krauthaker Graševina izborna berba prosušenih bobica 2012 i Krauthaker Kuvlakhe Manzoni 2013 dobitnici su zlatnih medalja na natjecanju Decanter World Wine Awards 2018. Krauthaker Kuvlakhe Manzoni 2013 dobiveno je bez dodatka sulfita, tradicionalnom gruzijskom metodom dulje maceracije. Vino se proizvodi u vrlo malim količinama. Krauthaker Graševina izborna berba prosušenih bobica 2012, slatko je desertno vino kompleksno i elegantno, gusto, sirupasto, kremasto zaobljeno, dotjerano i pokazuje svoju profinjenost.

Na natjecanju Decanter World Wine Awards 2018, s brončanom medaljom nagrađena su vina: Krauthaker Graševina Vidim 2017, Krauthaker Zelenac izborna berba prosušenih bobica 2011, Krauthaker Mercs 2013, Krauthaker Pinot crni 2013 i Krauthaker Graševina Mitrovac 2016.

Raduju nas rezultati koje smo postigli na ovogodišnjem natjecanju Decanter World Wine Awards 2018. Medalje koje su osvojila naša vina potvrda su našeg truda, rada i zalaganja kroz sve ove godine. Proizvodnja vina u našoj vinariji nije naš posao, ona je ljubav kojoj smo u potpunosti predani, ističe Vlado Krauthaker.

U vinariji Krauthaker ove su se godine, nakon određenog vremena, ponovno odlučila poslati uzorke vina na ovo prestižno svjetsko natjecanje. Osvojenih sedam medalja na natjecanju Decanter World Wine Awards 2018 potvrda je izvrsnosti i kvalitete koju vinarija Krauthaker njeguje dugi niz godina.

Sezona vinskih natjecanja završila je s krajem lipnja. Još će se pokoje natjecanje održati tijekom ljeta, no sva važna internacionalna, kao i domaća natjecanja su gotova. Svake godine u proljeće i rano ljeto svjedočimo velikom žamoru vinske zajednice na društvenim mrežama i u medijima koji su potaknuli uspjesi ili neuspjesi domaćih vinara, a rezultate se u gastro i vinskoj zajednici iščekuje s napetošću kakvu izazivaju još samo sportski događaji.

To je razumljivo kad se sjetimo koliko su na status i poslovni rezultat utjecale pojedine nagrade osvojene na važnim natjecanjima. Primjerice, osvajanje titule najbolje malvazije na Vinistri dvije godine za redom prije desetak godina je do tada sasvim anonimnoj vinariji Benvenuti iz Motovuna omogućilo da izgradi ime preko noći i postane poželjna na vinskim listama restorana diljem Hrvatske, a izvanredna postignuća prošle i pretprošle godine na londonskim IWC-u i DWWA-u u vidu trofeja najboljeg vina i platinaste medalje trajno su ih učvrstile u malenoj skupini vinskih besmrtnika. Nadalje, uspjeh vinarije Enjingi i njihova Venja na prvom izdanju DWWA je došla kao potvrda kvalitete njihovih vina za koju su svi upućeniji ipak znali i bez nje, ali je nagnala jednog domaćeg vinskog kritičara na fer potez i javno se ispričao za svoju negativnu kritiku istog vina te povukao svoju lošu ocjenu.

Tu je i primjer vinarije Bodren, koja je bila sasvim nepoznata, čak i najupućenijim vinskim novinarima, dok nije osvanula s četiri zlatne medalje osvojene na DWWA u Londonu. Njihov je uspjeh toliko odjeknuo čak i izvan granica Hrvatske da se stručna vinska javnosti iz razvijenih vinskih zemalja počela zanimati za hrvatska vina općenito. Naime, Hrvatska je svjetskim vinskim ekspertima do tada bila sasvim nepoznata, a nakon Bodrenova uspjeha koji je potaknuo magazin Decanter da te godine Čile i Hrvatsku svrsta u najuspješnije zemlje na DWWA natjecanju zbog najboljeg omjera prijavljenih vina i osvojenih zlatnih medalja, počeli su je posjećivati autoriteti i publicisti kao što su Oz Clarke, Steven Spurrier, Joanna Simon, Anthony Rose i drugi.

Izniman utjecaj su nagrade na natjecanjima imale i na status vina velikih hrvatskih vinarija. U javnosti je do prije desetak godina vladalo uvjerenje da su samo male vinarije u stanju ponuditi visoku kvalitetu pa su prestižniji restorani izbjegavali imati njihova vina na svojim kartama, no nakon redovnog osvajanja najviših medalja na svim bitnim natjecanjima, vinarijama poput Belja, Kutjeva, Iločkih podruma i Badela 1862 i Agrolagune, danas više nitko razuman ne osporava da su njihova vina jednako dobra ili bolja od onih koje proizvode takozvane butikne vinarije.

Trenutačno postoji na desetke internacionalnih vinskih natjecanja diljem svijeta, međutim, utjecajem na prodaju i status pojedinog vina ili vinarije tri odskaču kao značajnija. Riječ je o DWWA (Decanter World Wine Awards) kao najutjecajnijem natjecanju današnjice, zatim o IWC (International Wine Challenge) kao jednom od najstarijih natjecanja s imidžem najstrožeg natjecanja na svijetu te o CMB (Concours Mondial de Bruxelles), brzorastućem natjecanju s najvećim utjecajem izvan anglofonskog svijeta. Moglo bi se izdvojiti još mnogo drugih organizacija, ali su one ili specijalizirane za neku sortu ili regiju ili su, pak, po kriterijima dodjele medalja toliko labave da nemaju kredibilitet.

Decanter Wine World Awards (DWWA)

Zahvaljujući snažnoj medijskoj platformi osnivača, magazina Decanter, ovo je jedno od najmlađih natjecanja na svijetu jer je u samo desetak godina postalo uvjerljivo najutjecajnije. Priznanja s tog natjecanja su baš svugdje cijenjena, i ne samo zlatne medalje, već i srebrne i brončane. Od ranije spomenutog uspjeha Enjingija i Bodrena do recentnih postignuća Benvenutija, Fakina, Jasne Antunović, Iločkih podruma, Veralde i drugih, najsjajnije DWWA medalje jamstvo su tržišnog uspjeha. Razlog leži u povjerenju tržišta u organizatora, prije svega u autoritet predsjednika natjecanja, čuvenog vinskog novinara Stevena Spurriera.

Model ocjenjivanja koji je osmislio Steven Spurrier pokazao se kao pun pogodak. Naime, umjesto do tada prevladavajućeg modela u kojem svi suci ocjenjuju sva vina bez obzira na porijeklo vina ili ekspertizu pojedinog suca, on je odredio specijalističke panele u kojima sjede suci koji ocjenjuju samo one regije i sorte s kojima su dobro upoznati.

Osobito predsjednici panela, jer na njima leži najveća odgovornost. Sucima je omogućeno da znaju sorte i omjer sorti u eventualnom blendu te vinogorje/apelaciju iz koje vino dolazi, što na većini natjecanja nije uobičajeno. Među sucima na DWWA se nalaze i dva poznata hrvatska sommeliera, Siniša Lasan i Mario Meštrović. Prema nama dostupnim podacima na posljednjem DWWA se ocijenilo više od različitih 17.500 uzoraka.

Kriteriji medalja na DWWA

Platinum-platina best on the show: 95 - 100 bodova (pobjednik kategorije dobiven pripetavanjem najboljih po regijama)
Platinum-platina: 95 - 100 bodova (pobjednik regije dobiven pripetavanjem zlatnih medalja)
Gold/zlato: 95 - 100 bodova
Silver/srebro: 90 - 94 boda
Bronze/bronca: 85 - 89 bodova
Commended/preporuka: 80 - 84 boda
Out/bez medalje: do 79 bodova

International Wine Challenge

Pokretač i osnivač IWC-a je Charles Metcalfe, jedan od najutjecajnijih vinskih kritičara u Velikoj Britaniji čije su emisije na ITV televiziji pune duha, a kolumne i tekstovi u nizu specijaliziranih magazina pune znanja i ekspertize. Osmislio je koncept pružanja informacija o vinu u smislu sorte i regije kako bi ocjenjivač mogao staviti vino u kontekst i ocijeniti ga kao predstavnika svoje regije i sorte, a ne generalno kao vino. Na taj je način revolucionarizirao vinska natjecanja još prije 34 godine, koliko je staro IWC natjecanje.

Cijelo to vrijeme Charles Metcalfe je vodeća figura, iako se vlasništvo mijenjalo kroz godine, a on sam ulogu predsjednika natjecanja dijeli s još petero drugih osoba. Imun je na samopromociju, iako je medijski čovjek, ali je vrlo konzervativan i strog kad su u pitanju kriteriji ocjenjivanja. Njegov model ocjenjivanja kasnije je preuzeo i Decanter kad je osnivao svoje natjecanje, samo što je Decanter još dodao specijalističke panele. Od Hrvata na tom natjecanju prisutan je samo autor ovog teksta. Na IWC natjecanju ove se godine ocijenilo oko 14.000 uzoraka.

Kriteriji medalja na IWC

International Trophy/internacionalni trofej: 95 - 100 bodova (pobjednik kategorije dobiven pripetavanjem regionalnih trofeja) Trophy-trofej: 95 - 100 bodova (pobjednik regije dobiven pripetavanjem zlatnih medalja)

Gold/zlato: 95 - 100 bodova
Silver/srebro: 90 - 94 boda
Bronze/bronca: 85 - 89 bodova
Commended/preporuka: 80 - 84 boda
Out/bez medalje: do 79 bodova

Concours Mondial de Bruxelles

Današnji predsjednik natjecanja Baudouin Havaux naslijedio ga je od svojeg oca, poznatog belgijskog vinskog novinara i uz pomoć agilnog operativnog direktora Thomasa Costenoblea ga iz lokalnog belgijskog s fokusom na francuska vina pretvorio u treće po značaju vinsko natjecanje na svijetu na kojem su na zadnjem izdanju sudjelovale vinarije iz čak 39 zemalja. Formula uspjeha leži u ukidanju brončane medalje i preporuke, za koju su procijenili da tržištu nisu dovoljno privlačne, te u žestokoj internacionalizaciji sudačkih panela.

Naime, dok se druga natjecanja oslanjaju na pretežni ukus pojedinog tržišta, kao što je to slučaj s DWWA i IWC gdje ipak dominiraju britanski suci, osobito kao predsjednici panela, Concours Mondial de Bruxelles jako pazi da u panelima sjede ocjenjivači sa svih kontinenata i iz čak 51 zemlje. Sve u svrhu da se što više približe prosjeku ideala globalnog ukusa, kako bi s nagrađenim vinima bili zadovoljni potrošači bilo gdje na zemaljskoj kugli. U skladu s tim je uveden i moto natjecanja - United Nations of Wine. Specifičnost CMB-a u je u tome što je to i putujuće natjecanje pa se svake godine natjecanje organizira u drugoj vinskoj regiji.

Ove se godine održalo u Pekingu u Kini, lani u Španjolskoj, godinu ranije u Italiji, prije toga u Belgiji i tako dalje. Od hrvatskih sudaca su prisutna trojica, Saša Špiranec kao predsjednik panela te Željko Suhadolnik i Franjo Francem kao panelisti. Na posljednjem izdanju ocijenilo se više od 9000 uzoraka.

Kriteriji medalja na CMB

Grand Gold/ veliko zlato: 92 - 100 bodova
Gold/zlato: 87 - 91 bod
Silver/srebro: 84 - 86 bodova
Out/bez medalje: do 83 boda

Vinistra

Natjecanje Vinistra svake se godine organizira uoči vinskog festivala Vinistra, na kojem se obično dodijele priznanja i odličja najboljima. Vinistra se specijalizirala za Istru, a izvan Istre prima jedino uzorke od sorti iz porodice malvazija. To je natjecanje odigralo jednu od ključnih uloga u afirmaciji istarskih vina u protekla dva desetljeća i bilo je jedan od pouzdanijih izvora za praćenje kvalitete vina na istarskom poluotoku. Prije koju godinu ulogu predsjednika cijele udruge te ujedno i festivala i natjecanja je iz ruku dugogodišnjeg lidera Ivice Matoševića preuzeo Nikola Benvenuti iz istoimene vinarske kuće iz Kaldira kod Motovuna.

Kroz navedena dva desetljeća prosječna kvaliteta u Istri je zaista kontinuirano rasla i posljedično je i rastao broj najsjajnijih - zlatnih medalja. Međutim, kriteriji u početku nisu bili previsoko postavljeni, a i trenutno se za zlato treba osvojiti tek 85/100 boda, što bi na IWC-u ili DWWA bilo dostatno tek za broncu. Zbog toga je na posljednjem izdanju podijeljeno nevjerojatnih 80 zlatnih medalja i 35 zlatnih diploma samo za sortu malvazija. Kad se još pridodaju 83 zlatne medalje osvojene na drugim sortama, brojka se penje na iracionalnih 200 zlata. Ne dvojeći u kvalitetu i nepristranost komisija jer im predsjeda Caroline Gilby, engleska ekspertica za istočnu Europu, očito je da bi trebali podići kriterije za osvajanja zlata. Naime, na nekih cca 450 vina ocijenjenih sa 80+ bodova, 200 zlata je previše.

Kriteriji medalja na natjecanju Vinistra

Veliko zlato: 92 - 100 bodova
Zlato: 85 - 91 bod
Srebro: 82 - 84 boda
Bronca: 80 - 81 bod
Out/bez medalje: do 79 bodova

Festival Graševine

Sličnih motiva kao i Vinistra, udruga Kutjevački vinari, kojima se kasnije pridružila i udruga Graševina Croatica, formirali su natjecanje specijalizirano za vina od sorte graševina iz kontinentalnog dijela Hrvatske te za vina drugih sorti iz kutjevačkog vinogorja. Spiritus movens cijelog projekta je legendarni vinar iz Kutjeva, Vlado Krauthaker, a predsjedanjem natjecanja posljednjih nekoliko godina rukovodi profesor Edi Maletić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Festival graševine je odlična platforma za afirmaciju pobjedničkih vina jer ona sa šampionskom titulom bez problema postižu bolju prodaju i veći status, koji omogućuje dugoročniju afirmaciju cijele vinarije. Međutim, Festival graševine ima isti problem kao i Vinistra po pitanju količine ostalih zlatnih medalja u nekoliko posljednjih godina. Od ukupno prijavljenih 113 uzoraka podijeljeno je čak 55 zlatnih medalja, uključujući šest velikih zlata, što je gotovo polovica uzoraka.

Takvim opuštenim pristupom ocjenjivanju dugoročno si rade štetu i Vinistra i Festival Graševine jer kad kupci shvate se radi o inflaciji zlata, prestat će vjerovati medaljama s tih natjecanja. Na Festivalu Graševine postoji i drugi problem. Tamo, naime, u sudačkim komisijama ne sjede predstavnici tržišta, odnosno medija i potrošača, jedan globalno uhodani miks sommeliera, vinskih novinara i neutralnih enologa, koji dosta vjerno reflektira ukus tržišta, nego su u komisiji uglavnom sami proizvođači ili njihovi enolozi. Tako da u Kutjevu vinari ocjenjuju sami sebe, što je možda dobro za interne potrebe udruge, ali ne za javno mnijenje.

Kriteriji medalja na natjecanju Festival Graševine

Veliko zlato: 92 - 100 bodova
Zlato: 85 - 91 bod
Srebro: 80 - 84 boda
Bronca: 75 - 79 bodova
Out/bez medalje: do 74 boda

Trenutni resursi istarskog vinarstva leže u 3.200 hektara registriranih vinograda na kojima oko 130 vinara godišnje proizvede oko 20 milijuna litara vina. U planu je zoniranje vinogradskih površina prema tipologiji tla, vlažnosti, klime i drugih svojstava, radi preporuka najboljih tehnoloških mjera u vinogradu, od sadnje do obrade već rodnog nasada. Prema Strategiji, do 2030. godine bi najmanje 50 posto istarskih vinograda trebalo biti sustavu certificirane ekološke proizvodnje

Dugo pripremana Strategija razvoja vinarstva i vinogradarstva Istre do 2030. godine, strateški dokument koji bi trebao povesti istarsko vinarstvo prema većoj prepoznatljivosti na svjetskoj vinskoj sceni i boljih tržišnih uspjeha istarskih vina, usvojena je na nedavnoj godišnjoj skupštini Udruge proizvođača grožđa i vina Vinistra. Istra je prva regija, odnosno županija u Hrvatskoj koja je samostalno pripremila i usvojila jedan takav dokument.

Razloga zbog kojih je pokrenuta izrada ovakvog dokumenta ima nekoliko. Naime, tijekom četvrt stoljeća postojanja Vinistre kao Udruge vinara i vinogradara Istre istarsko vino je od neprepoznatljivog proizvoda postalo brend, istarski vinari stvorili su proizvod svjetskog glasa, a njihove su vinarije atraktivna turistička odredišta. Usto, vino je, uz sjajnu gastronomiju, jedan od vodećih motiva dolaska turista u Istru. Međutim, za zadržavanje statusa lidera regije u vinarstvu i vinogradarstvu, povećanje izvoza i konkurentnosti, te za jačanje brenda i praćenje svjetskih trendova u marketingu potrebna je ozbiljnija i profesionalnija logistika. Okviri te logistike definirani su Strategijom.

Ciljani marketing

Resursi istarskog vinarstva danas leže u 3.200 hektara registriranih vinograda na kojima oko 130 vinara godišnje proizvede oko 20 milijuna litara vina. Obrisi Istre kao moderne i u svijetu prepoznatljive vinske regije tek su u povojima, a bljesak povremenih uspjeha treba pretvoriti u kontinuitet kako vinska Istra i istarska vina ne bi u svijetu bila percipirana kao trenutačni kuriozitet, već kao stabilna vrhunska vrijednost.

Kako se to kani postići i koje konkretne akcije Strategija predviđa, pojasnio nam je predsjednik udruge Vinistra Nikola Benvenuti koji je na istoj skupštini ponovno izabran za predsjednika.
Strategija u fokusu ima povećanje potražnje za našim vinima, uz umjereno povećanje proizvodnje to namjeravamo postići koristeći četiri strateška smjera: profesionalno i strukturirano upravljanje marketingom, snažniji razvoj vinskog turizma, uspostava sustava upravljanja strategijom kroz reorganizaciju udruge Vinistra te unapređenje proizvoda našeg vinogradarstva i vinarstva, kaže Nikola Benvenuti.

Prva smjernica prije svega predviđa razvijanje brenda istarskog vina koje kao pojam treba osvijestiti na međunarodnoj razini, primjerice jedinstvenim brendiranjem svih istarskih vina koja će na etiketi nositi oznaku "Istrian wines", "Wines of Istria" ili nešto slično. Ciljanim marketingom i marketinškim akcijama pokrivat će se segmenti svjetskog tržišta prema stupnju dosadašnje tamošnje afirmiranosti pojma istarskog vina, ali novim će marketinškim akcijama biti pokriveno i domaće tržište koji zbog turizma automatski ima i obilježje inozemnog tržišta.

Dosad su glavne aktivnosti Vinistre bile sajam Vinistra u Poreču i en primeur kušanje mladih malvazija u Zagrebu, no ubuduće bi se na Vinistru trebao nadovezati čitav niz događanja kroz cijeli mjesec svibanj, a kroz godinu bi istarskih vinskih događanja trebalo biti ne samo u Zagrebu, nego i u drugim hrvatskim gradovima. Bolji, organiziraniji i vidljiviji nastupi na svjetskim vinskim sajmovima također su važan dio marketinške skupine ciljeva i aktivnosti u vinskoj strategiji.

Što se tiče vinskog turizma, posla ima također mnogo. Računa se da posljednjih godina istarske vinarije obilazi oko 200.000 turista godišnje, a Strategijom je postavljen cilj da se do 2030. godine broj posjetitelja istarskih vinarija poveća na pola milijuna godišnje. Novim gostima treba ponudit i nove vinske doživljaje, od vinskih hotela, kakve, primjerice, uz svoje vinarije upravo grade Cattunar pokraj Brtonigle ili pak Rožanić u Motovunu, zatim iskustva doživljavanja vina i hrane, kao i neobične ponude vinskih doživljaja, kao što su primjerice spa i wellness.

Pavlomir je krupnim slovima upisan na hrvatsku vinsku kartu, iako mnogi vinoljupci ni ne znaju za tu lokaciju i njihova vina. Na pola je puta između Novog Vinodolskog i Bribira, u slavnom Vinodolu, u prelijepom krajoliku. Iako ta dolina duguje ime vinu - nekada je imala i više od 300 hektara vinograda - prije 20-ak godina bila je potpuno zapuštena.

Preokret se dogodio 1992. godine, i to zbog goleme nevolje. U hotele u Novom bili su smješteni prognani Vukovarci…a vrijedni Slavonci nisu se mogli pomiriti s besposlicom.
Na samom početku siječnja nas sedmorica primili smo se posla u zapuštenoj Vupikovoj vinariji i na zaraslom okolnom zemljištu, govori protagonist ove priče Miroslav Palinkaš.

Andrija Biro bio je glavni u vinskoj proizvodnji, a Palinkaš u trgovini. Biro se uskoro umirovio, a od te sedmorice "veličanstvenih" ostao je samo on. Tvrtku Pavlomir d.o.o. osnovao je 2008. godine, njen je i sada vlasnik, doduše jest u mirovini sa 40 godina staža, ali i dalje ne miruje, a direktorica je supruga Spomenka. Žive u obližnjem
drevnom gradiću Bribiru.

U sklopu tvrtke je Vinska kuća Pavlomir, vinarija koja spada među najljepše i najuređenije takve objekte u Hrvatskoj, a na Hrvatskom primorju nema joj ravne. Palinkaš ima 40 hektara zemljišta, od toga su 30 ha vinogradi; planira još iskrčiti hektar šume i posaditi masline, kako bi imao i vlastito maslinovo ulje. Kapacitet najsuvremenije opremljene vinarije je 250.000 litara, godišnje napravi oko 150.000 litara vina. U sve to moralo se uložiti golema sredstva, kredite se i danas vraća…Ali, zato je sada i turistička atrakcija, brojnim autobusima gosti pristižu odasvud i odlaze oduševljeni.

Palinkaš se proslavio i time što je u Vinodol vratio žlahtinu, koja je zapravo tu domorodna, odatle je potekla. Pa se ljuti kad mu kupci traže - vrbničku žlahtinu; usput, i predsjednik je Udruge vinara žlahtina. Prvi je put dobila vrhunsku kategoriju! Osobno se brine o vinogradu, svako je jutro uz lozu već u 6 sati…Ove se godine nada najboljem urodu dosad, trsovi sjajno izgledaju…Bratu Dinku briga je pak podrum. Kad je počinjao s tim poslom, posadio je i frankovku, dotad dakako nepoznatu u Vinodolu. No oštra tamošnja klima i mrazevi ne pogoduju joj, pa ju je odlučio iskrčiti. Izvadit će i dio chardonnaya, ostavit će ga samo za pjenušce, iskrčit će i bijeli pinot, a dosadit će žlahtinu, ukupno na 12,5 ha, te muškat žuti. Sadit će i novu sortu u tom kraju, merlot, za kupaže, a prvi je u Vinodolu posadio i cabernet sauvignon, koji tu daje sjajno vino iznimnih osobina.

Onaj iz '16 bio je 11 mjeseci u barriqueu, jako je tražen, ali - nema ga dovoljno…Prava je poslastica i chardonnay iz barriquea, prvi
pa izvrstan pokušaj, ali samo na kapi, za posebne prigode…

U vinariji je 48 cijenjenih hrastovih bačvica, barriquea, za chardonnay te za cabernet sauvignon; od te sorte radi i vrlo dopadljiv rose, ali ga rabi i za pjenušac…Palinkaš je napravio čak tri pjenušca, sve klasičnom metodom: rose, prije toga odmah proslavljen "1288" (ime u čast Vinodolskog zakonika), te San Marino, po nazivu slikovitog otočića ispred Novog.

Treba li reći da su prostori Vinarije okićeni mnogobrojnim medaljama i priznanjima? Na raznim ocjenjivanjima, od Požege do Vinistre, ove je godine osvojio čak šest zlatnih medalja od sedam uzoraka!

A i ovo je važan događaj za ovu vinariju i širu okolicu: rose se zove - Ružica Vinodola! Zašto? U tom se prostoru već nekoliko godina sredinom kolovoza održava nadaleko popularan izbor - Ružice Vinodola! Obnovljena je to stara, tradicionalna priredba na kojoj se natječu tamošnje djevojke, ali i iz susjedstva, čak i do Zagreba - ne samo po ljepoti, nego i u umijeću s poslovima oko grožđa i vina - branju, tiještenju nogama (!), poznavanju vina…

U sklopu vinarije je i prostrana, atraktivna kušaonica, klupe su i oko vinarije, te omanja prodavaonica u kojoj se vina prodaju i u buteljama i rinfuzno, i prehrambeni proizvodi, sve hrvatskog podrijetla. Palinkaši su iz Šarengrada, gdje i danas imaju četiri hektara vinograda, o kojem se više brinu otac Josip (sad su ga godine pritisnule), brat Dinko, ali i Miro se pridruži kad zatreba, u berbi pogotovo. Pa se i ta graševina prodaje u vinariji.

Iz Vinarije Čitluk za azijsku državu Nepal prošloga tjedna isporučen je prvi kontejner s 13.500 butelja vrhunskih i visoko kvalitetnih vina. Prva je to isporuka iz Bosne i Hercegovine za tu daleku južnoazijsku zemlju.

Dalibor Lasić, voditelj prodaje Vinarije Čitluk, naveo je kako od ukupne količine Vinarija Čitluk trenutno izvozi više od 60 posto svojih proizvoda.
Poznato je da Vinarija Čitluk ima jako veliku tradiciju izvoza svojih kvalitetnih i vrhunskih vina. Stoga me posebno veseli što je ovo prva isporuka našeg vina u jednu daleku zemlju kao što je Nepal. Čitava pošiljka se sastoji od naših vrhunskih vina i specijalnih edicija. Riječ je o sljedećim vinima: Brocco prestige sec, Žilavka Mostar, Kameno, Blatina de broto, Cabernet Sauvignon, Teuta Blatina, Blatina Barrique i Blatina Grand Cru., što predstavlja raznovrstan asortiman bijelih i crvenih vrhunskih vina kao i pjenušca koji je dobiven klasičnom metodom. Put za Nepal je dug, a transport je vrlo složen gdje se prilikom isporuke kombinira kamionski, brodski i željeznički transport - istaknuo je Lasić te dodao kako postoji vjerojatnost za nastavak suradnje s kupcima iz Nepala.

Vinarija Čitluk proizvodi vrhunska vina od svog osnutka 1957. godine, a danas ih izvozi u više 20 zemalja s četiri kontinenta.
Jako nas veseli kada nam netko pošalje mail ili sliku gdje su se slikali s našim vinima u Chicagu, Shenzhenu, Dubrovniku, Tel Avivu, Melbourneu i drugim velikim svjetskim gradovima. To nas jako veseli da imamo zadovoljne kupce na svim stranama svijeta. Vrlo brzo možemo očekivati i jednu sliku s našim vinima s Himalaja - rekao je na kraju Dalibor Lasić, voditelj prodaje u Vinariji Čitluk.

Hrvatska proizvodi vrhunska vina, ali njihov plasman onemogućuje rastući trend uvoza jeftinih vina koja se na tržište puštaju pod hrvatskim autohtonim nazivima, što ugrožava hrvatske vinare.

Novi zakon o vinu, koji je u pripremi, upravo bi trebao spriječiti nelojalnu konkurenciju uvoznih vina koja su preplavila police trgovačkih centara.

Što vinarima i vinogradarima donosi taj dugoočekivani zakon, koji će se najvjerojatnije usvojiti do kraja ove godine, i hoće li to biti još jedan u nizu birokratskih dokumenata koji će pogodovati uvoznim lobijima na štetu domaćih vinara i vinogradara, pokušali smo doznati u stručnim službama resornog Ministarstva poljoprivrede i među vinarima na terenu.

Vinari tako očekuju puno toga, od formiranja četiri vinske regije, poticanja mladih proizvođača, poticanja proizvodnje vina na tradicionalan način, te odobravanja neovisnim sommelierima i laboratorijima da puštaju vino u promet.

Najvažnije od svega je da se nadaju ograničenju uvoza niskokvalitetnih vina koja nose nazive hrvatskih autohtonih sorti. Iako su takva vina slabije kvalitete od onih proizvedenih u Dalmaciji čije ime nose (pošip, postup, plavac mali), ona su, nažalost, cijenom prihvatljivija pa ih građani u uvjetima niskog standarda sve više kupuju.
Već dugo mi vinari upozoravamo na nedostatak pravila u vinarstvu koja bi bila u duhu današnjeg vremena. Naš Zakon o vinu datira iz 1999. i 2003., kad smo prešli s romanskog načina označavanja vina, koji smo imali u bivšoj državi, na germanski. Da objasnim: romanski način označavanja temelji se na sljedivosti od vinograda do police - danas se to zove zaštita geografskog podrijetla, a germanski način označavanja vina temelji se na kvaliteti vina - mi smo to označavali s "vrhunsko" i "kvalitetno" - objašnjava poznata pelješka vinarka Marija Mrgudić.

Ulaskom u EU morali smo prihvatiti vinska pravila EU-a koja se temelje na romanskom sustavu i tu je nastala prava zbrka jer smo mi nešto mijenjali u pravilnicima, a nešto nismo, pa je danas na tržištu vina puno rupa koje svatko koristi kako hoće, a zakonodavstvo nas ograničava centraliziranim sustavom kontrole i označavanja - kaže Marija.

Vinari tako pritišću sadašnjeg ministra poljoprivrede da zakonom decentralizira sustav kontrole sljedivosti i označavanja vina, kao i da ostavi prostora za manje vinare i početnike kako bi se ta grana mogla brže razvijati.
Moje je mišljenje da bismo trebali koristiti prakse koje imaju vinske zemlje u susjedstvu, a danas je Italija jedan od najboljih primjera. Oni su mijenjali svoje zakone 2013. i 2016. te su danas pretekli Francusku u proizvodnji vina. Zakon su pojednostavnili, oslobodivši prostor za male vinare, početnike novčano potiču, a u sustavu poticaja je i proizvodnja na ekstremnim položajima i proizvodnja vina na tradicionalan način - veli Marija.

Moram pohvaliti ministra Tolušića jer ima najviše sluha za probleme vinara, ali još je rano za zaključke. Konkretno bih predložila da se u zakon uvrste zahtjevi Udruge vinara Dalmacije o četiri regije i regionalne organizacije kako bi se moglo dobiti regionalno vino. Također bi bilo dobro da se uvedu poticaji za proizvodnju na posebnim položajima, za takozvane povijesne vinograde kojima Dalmacija obiluje, što bi bio dodatni poticaj marketinškoj prodaji vina - objašnjava Mrgudić.

Uz formiranje vinskog proračuna pri Ministarstvu poljoprivrede, kako bi se točno znalo koliko vinari uplaćuju direktno i indirektno u proračun RH, vinogradari traže zaštitu autohtonih sorti vina od nekontroliranog uvoza niskokvalitetnih vina iz trećih zemalja, koja se danas bez ikakvih problema nalaze na policama naših trgovačkih centara pod nazivima hrvatskih autohtonih sorti.

Koliko će od ovih primjedbi vinara stručne službe uvrstiti u nova zakonska rješenja, ostaje nam vidjeti. Međutim, iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da su pristigli prijedlozi proizvođača vina razmotreni te se konačno usuglašavanje očekuje na skorašnjoj sjednici Povjerenstva za izradu zakona.

Ističu da se Nacrtom novog zakona o vinu želi pojednostavniti nacionalne propise o vinu, decentralizirati kontrolu domaćih vina prije stavljanja u promet prilikom ispitivanja organoleptičkih svojstava vina, te suzbiti sivo tržište vina i nelojalnu konkurenciju.

Također će se uspostaviti i četiri nove regije: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, Hrvatska Istra i Kvarner, Dalmacija te Bregovita Hrvatska, što su vinari tražili u svojim zahtjevima.