Vino

Kad su najavljivao avangardni projekt novog sjedišta vinarije, Chester Osborn, nasljednik četvrte generacije slavne vinarije d'Arenberg, jednog od utemeljitelja australske vinske industrije, objasnio je da zgrada koja podsjeća na Rubikovu kocku utjelovljuje njegovo poimanje vinarstva.

Proizvodnja vina je rješavanje zagonetki, rekao je Osborn. Mnogi su projekt kritizirali tvrdeći da će zgrada biti šaka u oko i da će uništiti vizure vinograda u McLaren Valeu. Ali d'Arenbergova je vinarija upravo dobila Good Design Award, najstariju i jednu od najprestižnijih globalnih nagrada za inovacije u dizajnu.

Ova instalacija privukla je pažnju i dramatično povećala broj posjetitelja u okolici vinarije, stoji u obrazloženju žirija koji "pozdravlja ovaj inovativni projekt.

U prvom mjesecu nakon otvorenja u prosincu 2017. d'Arenbergov The Cube, investicija od 15 milijuna američkih dolara, obilazilo je tisuću ljudi dnevno. Peterokatnom zdanju nalaze se kušaonice, umjetnička galerija, barovi i restoran, a jedna od glavnih atrakcija je Muzej alternativne stvarnosti, multisenzorni prostor za učenje ispunjen mirisima, teksturama i okusima vina.

Posjetitelji mogu rezervirati posebna kušanja poput cijelih vertikala d'Arenbergova čuvenog Dead Arm Shiraza, helikopterske prelete vinograda ili radionice kupažiranja vina.

Uz vrhunska vina, ukusne zalogaje i ugodan ambijent sutra će početi 11. Internacionalni vinski i gastro festival "Vinosaur 2018", u turističko-ugostiteljskom kompleksu "Stara Ada - Ostrvo" u Banjaluci.

Ovaj festival, koji će trajati do petka, organizuje tvrtka "Frutela Group" iz Banjaluke.

Sa ciljem kvalitativnog unapređenja, napravljene su značajne promjene u konceptualnom i organizacionom smislu proširenjem izložbenog i degustacionog prostora i uvođenjem novih gastro i edukativnih sadržaja, čime je 'Vinosaur' prerastao okvir malog vinskog salona, te se od ove godine održava pod imenom Internacionalni vinski i gastro festival 'Vinosaur', kazali su organizatori.

Dodali su kako će na festivalu biti predstavljeno više od 400 različitih vinskih etiketa i kako će sudjelovati preko 60 vinarija iz BiH, zemalja okruženja i mnogih značajnih europskih i svjetskih vinskih regija, kao i 25 izlagača u gastro segmentu.

Među vinarijama koje sudjeluju na festivalu su i "Podrumi Vukoje 1982" te "Vinarija Jungić" iz BiH, "Vinarija Kovačević" iz Srbije, Vinarija "Villa Sandi" iz Italije.

Festival je oba dana otvoren za posjetitelje u vremenu od 17 do 22 sata, a ulaznice u pretprodaji po cijeni od 25 KM mogu se kupiti na prodajnim mjestima u Banjaluci: "Kuća pića", Branka Popovića 41b; "Wonderland Gift Shop", Srpska 99; te na dane održavanja festivala na ulazu u kompleks "Stara Ada".

Zgrade, važne i velike zgrade, katkad nadmašuju svoju namjenu bilo da je ona proizvodna, uredska, javna ili stambena. One mogu premašiti i svoje mjesto u urbano-vizualnoj definiciji određenog prostora. Pojedine zgrade postaju znakovi vremena. Bilo bi dobro da nova zgrada vinarije Galić, sjajan primjer industrijske arhitekture smještena u samom centru starog i pitoresknog Kutjeva, označi ili barem naznači početak novog razdoblja u životu umorne i sve napuštenije Slavonije. ili barem onog njenog dijela koji zaista ima od čega živjeti, poput požeškog kraja prepunog vrhunskih vinograda i dobrih vina.

Nova vinarija Josipa Galića, u kojoj su se početkom ovog tjedna tek useljavali uredi, i koja će biti službeno otvorena 9. studenog, svakako posjeduje potencijal da postane simbol zaokreta od sadašnje slavonske stvarnosti, i simbol povratka povijesnoj paradigmi uspješne bogate Slavonije.

Veliki kvadar od sirovog betona i starih cigli okružen pažljivo odabranom hortikulturom koji potpisuje arhitektonski dvojac Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić, investicija je od tridesetak milijuna kuna, od čega bi desetak ili nešto manje trebalo stići iz europskih fondova, preko Vinske omotnice.

Oprema za vinariju koštala je preko 15 milijuna kuna, od čega se dio također financira europskim novcem. A oprema, različite bačve, vinifikatori, tankovi, preše, punionice, strojarnica s kontrolnom sobom, laboratorij s Bacchusom 3 i manji strojevi poput mašine za stavljanje voska na čepove, najviši je hi tech, koji smo dosad vidjeli u Hrvatskoj, a i šire: radi se o svemirskom brodu koji nas je zaista impresionirao.

Slaven Jeličić, dugogodišnji Galićev glavni enolog i čovjek koji je kao suradnik Vinolaba radio na nekim od najprestižnijih hrvatskih vina poput Boškinca, bio je opravdano ponosan kad nam je pokazivao velike drvene bačve ostakljene iznutra, s uskim prozorima kroz koje se može promatrati fermentacija vina. Te su bačve momci iz Vina Galić vidjeli u Mouton Rothschildu, pa su ih odlučili donijeti u Slavoniju.

Betonska jaja i konusi namijenjeni su,pak, budućoj proizvodnji maceriranih vina, velike drvene bačve od 3300 litara odležavanju vina, a bačve od 330 litara proizvodnji vinjaka. Bačve koje bi trebale imati 3000 i 300 litara imaju 3300 i 330 litara zbog vlasnikove neobične sklonosti broju devet, i svim brojevima koji vode do broja devet.

Divizija tankova od inoksa sastoji se od posuda različite veličine, postavljenih jedna na drugu kako bi se stvorila vizualna ujednačenost. Osobito su zanimljivi mali vinifikatori, koji dalmatinskom enologu na trajnom radu u Slavoniji, omogućuju da, primjerice, kreira kulturu prirodnih kvasaca ili da eksperimentira sa sasvim malim volumenima od par stotina litara različito stiliziranih vina, koje u slučaju zadovoljavajućih rezultata može replicirati u komercijalne količine.

Podrazumijeva se da svaka posuda za vino ima kontroliranu temperaturu kojom se upravlja s laptopa, ili sa središnje kontrolne ploče smještene u strojarnici, srcu cijelog sustava, zadnjoj prostoriji na katu iznad ove senzacionalno dizajnirane i opremljene moderne tvornice vina.

Novi uredi Slavena Jeličića i Andreja Markulina, direktora Vina Galić, Požežanina koji već 14 godina radi u Galićevoj tvrtki, naslonjeni su na kontrolnu sobu. Kad smo počeli obilaziti vinariju, iz zvučnika su se čuli uvodni taktovi legendarne glazbe iz Kubrickove Odiseje u svemiru. Jest da se takvo što doima krajnje pretencioznim, ali budući da smo prije posjeta novoj vinariji obišli staru vinariju, prilično smo sigurni kako je pretencioznost u ovom slučaju dovoljno čvrsto utemeljena.

Naime, stara vinarija u selu Lukač bila je smještena u prilično neuglednom prostoru prekrivenom ceradom, s podom na kojem su se skupljale lokve vode: razlika između kuće-šatora u Lukaču i nove zgrade u Kutjevu podsjeća na razliku između prvog aeroplana braće Wright i Boeinga 787.

Poslije obilaska nove vinarije, u njenom smo prizemnom dijelu, kušaonici okruženoj dvoranama s barrique bačvama čiji dizajn potpisuje Prostoria, probali desetak Galićevih vina.

Tasting je počeo pjenušcima, koji bi se za mjesec ili dva trebali pojaviti na tržištu. Pjenušac iz 2013. godine napravljen je isključivo od crnog pinota, s gotovo idealnim ulaznim performansama (oko 10 grama kiseline, 10,5 posto prirodnog alkohola, Ph ispod 3). Ovaj blanc de noirs iznimno je precizno, naglašeno svježe, pomalo strogo ali jako, jako dobro vino, s prepoznatljivim okusima tamnog voća koje smo odmah uvrstili na vrlo kratku listu naših domaćih pjenušavih favorita.

Blanc de blancs iz 2014. napravljen je bez dosagea, pa je zasad pomalo grub. Zatim smo probali graševinu iz recentne berbe, tipičnu za Galićev stil vinifikacije glavne slavonske bijele sorte. Radi se o svježem, vibrantnom vinu čistih aroma (kruške, jabuke, kamilica) blijede boje, bez ikakvih dodira elemenata kasnih berbi, i bez imalo oksidacije. Ove bi se godine trebalo napuniti 60 do 65 tisuća buteljki graševine, koja je uglavnom unaprijed rasprodana i koja će sasvim izvjesno dobiti visoke ocjene.

Chardonnay iz 2016. kreće se tragovima vrlo dobrog chardonnaya iz 2015. u kojem je drvo srećom prigušeno; strateški problem slavonskih chardonnaya jest višak drveta u vinu. Jeličićev chardonnay iz 2015. godine postigao je očekivanu širinu i kremoznost sorte, bez tog staromodnog inzistiranja na hrastu i njegovima aromama, i bez žrtvovanja svježine i iskričavosti.

Crni pinot iz 2015. posjeduje izrazito intenzivne voćne arome koje doslovno iskaču iz čaše i prije nego što je približite nosu. Tekstura, međutim, nije dovoljno svilenkasta i eterična, što bi se moglo poboljšati s vremenom, ako će ovo ekspresivno vino dobiti bilo što vremena za dodatno odležavanje. A primjer Crnog 9 pokazuje da je Galićevim crnim vinima odležavanje neophodno.

Naime, osim aktualne, probali smo još četiri berbe Crnog 9, cuveea sastavljenog od cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. Berba 2013. kremasta je, s puno voća i s naglašenim karakterom merlota. Berba 2012. mogla bi biti briljantna. Na nosu je prepuna crnog ribizla i maceriranog crvenog i crnog voća, s vrlo zrelim ali vrlo jakim taninima koji će se u potpunosti integrirati u vino za tri do četiri godine.

Berba 2011. sada je u optimalnom stanju, dok Crno 9 iz 2008. pokazuje stvarnu mogućnost uspješnog dozrijevanja crnih sorti u Slavoniji. Crno 9 iz 2008.godine danas je autoritativno, zrelo vino lijepe baršunaste teksture, koje elegantno kombinira voćne elemente s tipičnim tercijarnim aromatičnim notama poput tartufa i šumskog tla. Kad bi tog vina bilo dovoljno da ga se danas pusti na tržište, bolji bi ga restorani odmah razgrabili.

Na kraju smo još popili po čašu fenomenalne graševine iz izborne berbe bobica, pobrane u siječnju 2016. koja je na Festivalu graševine osvojila opravdanih 95 bodova.

Poslije tastinga odvezli smo se do pola sata udaljenog hotela i restorana Stupnički dvori, smještenog u idiličnom okruženju tridesetak godina starih vinograda chardonnaya. Stupničke je dvore prije petnaest godina podigao Davor Zdjelarević, jedan od pionira nove hrvatske vinske industrije. Imanje je kasnije prešlo u ruke Zdjelarevićevih ruskih poslovnih partnera, da bi ga Josip Galić kupio početkom ove godine.

Riječ je o prilično reprezentativnom prostoru u zaista prelijepom ambijentu: prostrana terasa udaljena je od vinograda šest ili osam metara. Na ručku u Stupničkim dvorima ponovo smo se uvjerili kako se zrela crna vina odlično slažu s ozbiljnim jelima, poput jelenjeg steaka. Gospodin Markulin na ručku nam je pričao o još jednoj investiciji vrijednoj milijune kuna, nasadima borovnica i kestena, ukupno dvadesetak hektara, koje je tvrtka nedavno podigla.

Galićeva su vina dobra do jako dobra, a potencijalno, s vremenom, mogu postati odlična, za što sada postoje idealni tehnički uvjeti. Međutim, značaj njegovih investicija u današnju depresivnu i osiromašenu Slavoniju, značaj uvođenja svjetske najviše tehnologije i značaj revitalizacije zapuštenih prostora ili, pak, stvaranja posve novih proizvodnih resursa, daleko premašuje značaj same kvalitete vina. Vino, naime, u ovom slučaju može postati zamašnjak društvenog razvoja. I zato je Galićeva nova vinarija istinski važna.

Jedanaest kilometara inspirativne šetnje, sedam okrijepnih stajališta s devet vinara, sedam lokalnih proizvođača i ugostitelja te 600 sudionika obilježili su četvrto izdanje već popularne eno-gastronomske manifestacije Istria Wine & Walk.

Nakon samo 24 sata od početka prodaje sve su kotizacije za sudjelovanje rasprodane, a zaljubljenici u vino i šetnju koji su uspjeli osigurati svoje mjesto iskusili su bogatu ponudu sjeverozapadne Istre.

Avantura je započela u Bujama gdje su prvi šetači u 9 sati ujutro preuzeli degustacijske čaše i mapu staze, a njihova je šetnja kroz labirinte vinograda i maslinika krenula iz čuvenog vinograda Santa Lucia, starog pola stoljeća. Tijekom šetnje vinogradima uzvanici su uživali i u kušanju istarske malvazije, cijenjenog terana i ostalih istarskih sorti poznatih vinara Kozlović, Celega, Ravalico, Coronica, Cattunar, Cuj, Veralda, A. Bassanese, Franković. Za gourmet ponudu pobrinuli su se Oštarija Rondo, Restoran Oliveto, OPG Radošević, OPG Buršić, OPG Duniš, Primizia food & wine, Konoba Morgan te Veralda.

Osim eno-gastronomske ponude šetače su oduševile i prirodne ljepote sjeverozapadne Istre, kao što je park prirode Škarline s jedinstvenim potočićima i jezercima. Neki su svoju oazu mira pronašli na vidikovcu s pogledom na planinske vrhove Ćićarije i more u daljini, a šetači su imali priliku posjetiti i izložbu "Maslina" u galeriji Tigor te još dva vinska podruma nadomak Brtonigle.

Među brojnim domaćim bilo je i puno stranih posjetitelja, a ponajviše iz Slovenije među kojima je bila i Metka Bradetić, direktorica Predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Sloveniji koja je tom prigodom istaknula: "Slovenskim gostima je sjeverozapadna Istra jedna od najdražih turističkih destinacija, posebno za vrijeme pred i posezone. Nerijetko su gosti iz Slovenije najbrojniji na sportskim i gourmet manifestacijama u organizaciji klastera Sjeverozapadne Istre. Veseli me što sam se i ovog puta i osobno imala priliku uvjeriti u jedinstveni doživljaj kojeg pruža Istria Wine & Walk kroz šetnju vinogradima uz izvrsnu eno-gastronomsku ponudu duž staze i bogat zabavni sadržaj."

Ovogodišnji Istria Wine & Walk završio je u Bujama gdje su sudionici nastavili eno-gastronomsko druženje uz živu glazbu i slavlje do dugo u noć.

Vinske šetnje po sjeverozapadnoj Istri odlično su prihvaćene među posjetiteljima koji su se osim na Istria Wine & Walku, već u rano proljeće okupili na prvom izdanju Sweet Wine & Walka. Na jesen ih očekuje Wine & Walk by the sea koji će sve zainteresirane povesti u prekrasne jesenske šetnje uz more, vinograde i maslinike.

Od 18. do 20. svibnja na poznatom trgu Wittelsbacherplatz u Münchenu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske turističke zajednice održava se promocija hrvatskih vina pod brandom 'Vina Croatia - vina Mosaica'.

Posjetitelji na jednom od središnjih trgova u Münchenu ovaj vikend od 12 do 20 sati, imaju mogućnost kušati neka od najboljih hrvatskih vina i delikatesa i to u sklopu brojnih štandova na kojima se predstavlja 12 hrvatskih tvrtki; Aura Delikatessen, Baba delicije - Kuća pršuta, Badel 1862, Dingač Skaramuča, Kutjevo, Maraska, OPG Rajka Dvanajščak, Osilovac - Feravino, PP Orahovica, PZ Masvin, PZ Vrbnik i Zigante Tartufi, dok se u 'gastro kući' kuhaju tradicionalna hrvatska jela.

Predsjednik HGK Luka Burilović poručio je kako ovakvim akcijama 'pokušava domaćim vinarima pomoći da dođu do novih tržišta i novih kupaca, a promocije sa HTZ-om nastavit ćemo i u drugim zemljama iz kojih dolaze turisti u Hrvatsku'.
Nijemci dosta pozitivno reagiraju na naša vina prvenstveno zato što su im poznati okusi, a o Hrvatskoj uglavnom s nostalgijom pričaju, kao o zemlji u kojoj su proveli godišnji odmor, tako da im je eno-gastronomska ponuda u startu bliska, zato mislim da imamo velike šanse širiti se na ovom tržištu. Trebamo se nametnuti, a ovakve manifestacije su idealne za to rekao je Josip Pavičić iz Feravina.

Hrvatska je na njemačko tržište u 2017. izvezla vina u vrijednosti preko 2 milijuna eura tako da je Njemačka i dalje drugo izvozno tržište, nakon BiH, sa 16 posto u ukupnom izvozu hrvatskih vina. U istom smo razdoblju iz Njemačke uvezli vina u vrijednosti 1,96 milijuna eura te je na četvrtom mjestu uvoznih tržišta.

Projekt "Vina Croatia - Vina Mosaica"

Ovaj projekt okuplja domaće proizvođače vina s ciljem pozicioniranja Hrvatske na vinskoj karti svijeta. Proizvođači na tržište izlaze zajednički, s prepoznatljivim brendom, nastojeći povećati prodaju na domaćem i stranom tržištu te povećati konkurentnost domaćih vina. Kod predstavljanja hrvatskih vina naglasak je na povijesnoj baštini proizvodnje, kvaliteti, jednostavnosti i pristupačnosti.

Beograd je, uz Beč, jedini glavni evropski grad koji ima svoje vino i vinograde sa zaštićenim geografskim poreklom.

Kako bi se taj potencijal što bolje iskoristio u turističke svrhe, krajem marta ove godine predsednik udruženja Vinski putevi Srbije Zoran Rapajić i direktor Turističke organizacije Beograda Miodrag Popović potpisali su Protokol o saradnji, kojim je zvanično uspostavljen Vinski put Beograd, kao novi turistički proizvod prestonice.

Vinski put Beograd u prvoj fazi obuhvata 9 vinarija na teritoriji celog grada, omeđenog na severu naseljem Ovča, sa zapada Vranićem, a na jugu i istoku teritorijama opština Lazarevac i Mladenovac. Osim vinara i vinogradara, Vinski put Beograd obuhvata i restorane, etno sela, kulturno-istorijske znamenitosti, ali i proizvođače suvenira, domaće hrane i pića, poput rakije i likera.

Zato ne čudi što se na vinskom putu Beograda našla i jedna destilerija podno Avale. Reč je o destileriji Kuburić, koja od 1985. godine proizvodi čuvenu rakiju Bojkovčanku. Dobija se od 4 različite vrste šljive (od kojih su dve autohtone!), a potom zri u hrastovim buradima, zbog čega po boji i kompleksnom ukusu više nalikuje konjaku. Ova rakija, izuzetnog kvaliteta, našla se na 5 kontinenata, ali i na ruskoj svemirskoj stanici Mir!

U sklopu destilerije Kuburić smešten je i jedinstveni Muzej rakije, u kom se nalazi i najveća ručno duvana flaša na svetu, koja je upisana u Ginisovu knjigu rekorda, ali i replika flaše koja je napravljena na zahtev nekadašnjeg francuskog predsednika Šarla de Gola, kao i replika neobične boce u obliku ptice koju je naš bivši predsednik Tomislav Nikolić poklonio Vladimiru Putinu, i one koju je pokojni premijer Zoran Đinđić darovao Bilu Gejtsu.

U ovom muzeju, među brojnim zanimljivim eksponatima, videćete i stare kazane, "magičnu slavinu" iz koje voda teče bez dovodnih cevi, kao i šematski prikaz starenja rakije u buradima, a saznaćete i jednu zanimljivost: da je prvi prijavljeni patent u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bio kazan za rakiju, što samo svedoči o važnosti rakije u našoj tradiciji i kulturi.

Nedaleko od destilerije Kuburić smestila se vinarija Emporio, prepoznatljiva po tome što se u njoj, osim belih šardone i sovinjon vina, kao i pinot noir i širaz crvenih vina, proizvodi i penušac vrhunskog kvaliteta, i to tradicionalnom šampanjskom metodom u boci. Veruje se da je baš tu rođen prvi srpski penušac, ali vlasnik vinarije Emporio Aleksandar Stojaković to demantuje.
Proizvodnja penušavog vina šampanjskom metodom u boci datira oko 120 godina unazad - Venčačka zadruga je prva proizvela penušac kod nas, tako da mi nismo prvi, nego samo jedni u nizu - tvrdi ovaj proizvođač vina, koji je bogato iskustvo i znanje o proizvodnji vina sticao u Italiji.

Zahvaljujući pogodnom tlu i adekvatnim vremenskim uslovima, na rubu Beograda - u Vraniću, uzgajaju se najbolje sorte grožđa, od kojih se dobija prvoklasno crveno vino. Upravo tu, na površini od 2,5 hektara smestila se vinarija Trišić, sa vinogradom koji je podignut 2008. godine. Iako mlada, crvena vina ove vinarije, poput Trišinog vina, sačinjenog od sorte kaberne sovinjon, na međunarodnim takmičenjima dobijaju najveće ocene i odnose ubedljive pobede.

Trišino vino je proglašeno za apsolutnog šampiona na Sajmu vina 2016. godine, gde je bilo ocenjeno kao najbolje srpsko crveno vino i pobralo sva moguća priznanja i diplome, a nimalo za njim ne zaostaje ni naše Dimasid vino, koje je kupaža kaberne sovinjona, merloa i kaberne franka - otkriva Momčilo Trišić, vlasnik istoimene vinarije.

Vina odnedavno proizvodi i Slaviša Živković, vlasnik poznatog etno sela Babina reka u opštini Lazarevac, koji je ove godine za svoje vino takođe nagrađen zlatnom medaljom.

Ovaj etno kompleks, kao i sve navedene vinarije i destilerija, imaju sve preduslove i kapacitete da ugoste određeni broj posetilaca, kao i odličnu gastroenološku ponudu. Ono što je, po rečima Zorana Rapajića iz Vinskih puteva Srbije neophodno uraditi kako bi Vinski put Beograd zaživeo, jeste postavljanje vinske signalizacije, poboljšanje saobraćajne infrastrukture, veća svest o ekologiji i bolja promocija ovog vinskog puta.

Uoči Urbanovog koje se održava u Štrigovi ovog vikenda, u zagrebačkom restoranu Apetit City predstavljena su vina Štampar, Cmrečnjak i Novak.
U zagrebačkom restoranu Apetit City predstavljena su vina Štampar, Cmrečnjak i Novak Morana Popovcic
Naša udruga okuplja 24 vinara, i prva smo udruga koja je napravila bocu autohtone sorte pušipela. Kontinuirano radimo na kvaliteti, a priznanja koja nam stižu s natjecanja to i dokazuju, istaknuo je David Štampar, vlasnik vinarije i predsjednik udruge Hortus Croatiae.

Marko Cmrečnjak ističe kako se njegova obitelj vinarstvom intenzivnije bavi od 1992.godine te kako imaju 20-ak hektara i 13 sorti.
Pjenušce proizvodimo od 2010., a zadnji smo zasadili merlot, dok od sorti najviše radimo na autohtonim međimurskim sortama, poručuje Cmrečnjak.

Boris Novak i njegova vinarija obilježavaju desetu godišnjicu novog podruma, a u vlasništvu imaju desetak hektara te surađuju s nizom kooperanata.
Naš pravac je razvijati kvalitetna i vrhunska vina. Pušipel kao sorta još nije rekao svoju zadnju riječ i ima potencijala, no čeka nas još puno rada, poručuje Novak.

Štampar je istaknuo kako ovogodišnje Urbanovo osim festivalskog djela na kojem će biti izloženo stotinjak vina iz 24 vinarije vikend kasnije donosi i dane otvorenih podruma. Inače, Međimurska županija slovi kao najpoželjnije destinacija za kratke odmore i približava se broju od 200.000 noćenja godišnje.

Štampar je najavio i kako u suradnji sa županijom i općinom planiraju vidikovac na Mađerkinom bregu na kojem je 18 hektara vinograda čime će Međimurska županija dobiti još jednu nezaobilaznu destinaciju. U pitanju je lokacija s koje pogled puca na 5 države u podnožju - Slovačku, Austriju, Sloveniju, Mađarsku i Hrvatsku, a od Štrigove je udaljena svega nekoliko kilometara.