Vinogorja

Davor Zdjelarević zasigurno je vinar uvijek pun vrlo konkretnih i odličnih ideja, a najnovija realizacija po pitanju osnivanja digitalne platforme Burze vina ili ili Wine Stock Marketa dokazuje upravo njegov snažan radni motiv.

Ovog puta Davor Zdjelarević u suradnji s etabliranim regionalnim vinarom Edvin Jurinom, inače stručnjakom za brendiranje i komunikacije, realizirao je važan projekt koji zaslužuje priznanje na poslovnom planu u Hrvatskoj općenito, a naročito će to biti dodatna odskočna daska za sve koji se bave vinom i vinskim poslovima.

Što je točno Burza vina ili ili Wine Stock Market

Burza vina ili WSM je izvanredna digitalna komunikacijska i prodajna platforma koja omogućava, podjednako vinogradarima i vinarima, transparentnu tržišnu komunikaciju i prodaju u kontekstu uravnoteženja i poravnanja viškova i manjkova grožđa, grožđanog soka i na kraju vina te dodatno neprodatih (overstock) vina i malih serija vrhunskih i arhivskih odnosno premium vina.
Postali smo preveliki sami sebi, a u svjetskim razmjerima predstavljamo tako malo da ne možemo utjecati gotovo na ništa. Ostaje nam još jedino naša vlastita evolucija da trenutno shvatimo te realnosti. Hrvatska danas može njegovati butik proizvodnju vina s isticanjem vlastitih različitosti i autohtonog sortimenta. Vina moramo nastojati dobro prodati na vlastitom pragu i užoj regiji koja nas dobro poznaje. Ali, platforma Burza vina omogućit će vinarima inovativan i suvremen način trgovanja prilagodljiv digitalnoj eri poslovanja na svim razinama, usmjeren kako domaćem i regionalnom tako i širem svjetskom tržištu - izjavili su Davor Zdjelarević i Edvin Jurin.

Koliko stručnjaka, truda i vremena stoji iza projekta Burze vina?

Na ovom zahtjevnom projektu, odnosno samoj ideji i realizaciji ove digitalne platforme, uz osnivače u proteklih par godina, naporno je radio multidisciplinarni tim od desetak stručnjaka i specijalista.

WSM je namijenjen proizvođačima grožđa i vina u regiji i svijetu, domaćim i međunarodnim veletrgovcima i potencijalnim kupcima grožđa i vina, tvrtkama iz industrije dobave opreme i repromaterijala iz sektora vinogradarstva i vinarstva, ali i međunarodnim portalima specijaliziranim za trgovinu grožđa, mošta i vina u rinfuzi, medijima, novinarima i blogerima specijaliziranim za vinsku tematiku, kao i nezavisnim ljubiteljima vinske kulture.

Još preciznije može se odgovoriti na ovo pitanje kada se kaže da precizne procesne faze WSM-a obuhvaćaju unos i obradu podataka i informacija za vinare po regijama, sortama, godištu, kvalitativnom i cjenovnom razredu uz poštovanje instituta anonimnosti za sudionike prodajnog procesa do same prodaje. WSM platforma također obuhvaća kontrolu ponuđenog vina provjerom dokumentacije i degustativno, od nezavisnog tima, klasifikaciju cjenovnih razina te u konačnici realizaciju kupoprodaje i plaćanja između kupaca i prodavatelja uz kontrolnu ulogu sustava WSM-a.

Ovaj projekt obuhvaća još jednu vrlo bitnu stavku za vinare, a to je trgovanje s rinfuznim vinima

Da, činjenice govore da 40 posto ukupne trgovine vinom, koja se godišnje kreće na razini od oko 230 milijuna hektolitara vina, čini upravo prodaja u rinfuzi, odnosno bulku.

Ovaj projekt se razvija postupno i u fazama sukladno s interesima i potrebama njegovih korisnika. Sličan razvojni put prošle su ili prolazile relevantne platforme toga tipa, u čije su osnivanje i financiranje ulazili, uz sudionike iz vinske industrije, i ulagači iz drugih industrija. Jedna od najrazvijenijih engleskih online platformi nastala je 2016., i to postupno nakon dvije godine uz sudjelovanje gotovo tridesetak ulagača", istaknuo je Edvin Jurin.
Kako se vinari i svi drugi zainteresirani po pitanju ove vrste trgovanja, mogu uključiti u komunikaciju na Burzu vina?

Poslovni model je temeljen, kao i kod drugih platformi toga tipa, na godišnjoj članarini ovisno o tipu i razinama transakcija te proviziji po ostvarenoj prodaji. Na nama je da, doslovce rečeno, prihvatimo vrijeme u kojem živimo i okrenemo se digitalnim tehnologijama ili bolje rečeno prodaji na digitalnom kućnom pragu uz znatno višu razinu informiranosti, interaktivnosti i profitabilnosti, zaključio je Davor Zdjelarević.

Zanima vas kakvog je okusa crni pjenušac koji je dvije i pol godine odležavao u moru, na dubini od 20 metara gdje nema utjecaja UV zračenja i vlada potpuna tišina?

Da biste to otkrili, morate otići na adresu Plešivica 62. Tamo živi i radi Krešimir Ivančić, potomak obitelji koja je očito još davne 1759. godine nešto jako dobro radila jer im kraljica Marija Terezija tada dala plemićku titulu, a 1773. uredbom grofa Erdodyja obitelj je dobila pravo i na uzgoj vinove loze i proizvodnju vina. Od tih pradavnih vremena pa do današnjih dana Krešimir će ostati zapisan u obiteljskim knjigama kao prvi Ivančić koji je vino punio u butelje, čuvao ga u morskim dubinama, hladio grožđe u ledenim komorama, prodavao ga po svijetu... Nekad davno enfant terrible plešivičkih brega (zamolio je da ne pišemo baš u detalje o ludorijama koje je kao klinac izvodio), a danas ugledni vinar koji je - zahvaljujući tome što je nešto od one dječačke ludosti i tvrdoglavosti ipak ostalo u njemu - razbio sve moguće predrasude o načinu proizvodnje vina kojem je vjeran i o ljubljenom portugiscu od kojeg je i napravljen onaj crni pjenušac koji spominjemo. Zamislite koliko je vizionarstva i hrabrosti bilo potrebno da odlučite, dok svi oko vas sijeku portugizac i sade što ja znam - pinot noir! - od njega raditi vrhunska buteljirana vina koja ćete prodavati za stotinu i više kuna. Lud čovjek, govorili su tada! Već dugo to ne govore jer ovaj vinar koji je vino od "ružnog pačeta među sortama" (kako ga sam zove) uspio prodati Michelinovim restoranima u Italiji gdje naprosto luduju za njim i koji je na plešivičke brege prvi i jedini doveo famoznu kriomaceraciju marljivo skuplja nagrade na uglednim svjetskim natjecanjima, a na nekima redovito sudjeluje i kao ocjenjivač.

Kad sam u ranim tridesetima napokon odlučio da ću se ovim poslom baviti ozbiljno, postavio sam neke standarde koje su prihvatili svi članovi obitelji - nema rinfuze, nema hiperprodukcije niti trčanja za zaradom. Proizvodit ćemo svega nekoliko etiketa, točnije trenutačno imamo 4 mirna vina i 4 pjenušca i ne namjeravamo pretjerano širiti ponudu. Odlučili smo sav rizik u proizvodnji vina riješiti kombinacijom jako dobrih položaja koje imamo, i uz pomoć suvremenih metoda koje su danas na raspolaganju - objašnjava.

A kad je položaj u pitanju, u tome mu velikodušno pomaže i priroda jer njegovi vinogradi na 400 metara nadmorske visine blagoslovljeni su s više od 2 tisuće sunčanih sati godišnje, zbog čega si Ivančići mogu priuštiti luksuz da rade samo vrhunska vina. Ali za takve rezultate treba se maksimalno angažirati i učiti bez prestanka. Zato je Krešimir u svojim tridesetima, kad se oženio i dobio djecu, sjedio za knjigom i štrebao biokemiju, a na speed dialu je imao prijatelja enologa koji je pak imao spreman odgovor na svako njegovo pitanje. Je li upravo kriomaceracija razlog što su njegova vina tako jedinstvena i po svemu posebna?

Kriomaceracija je jedna posebna tehnika hladne prerade grožđa koja vinaru omogućuje da sačuva sve važne sortne karakteristike. Budući da mi proizvodimo pjenušce isključivo od jedne sorte, takvim postupkom dodatno je naglašavamo, što inače nije uobičajeno. Bubu u uho mi je stavio Goran Marmilić, koji je po meni najbolji enolog na svijetu. On me u to uputio i premda sama tehnika na papiru izgleda vrlo jednostavno, u izvedbi je priča malo drukčija. Prvo, grožđe se mora brati isključivo ručno, mora biti sto posto zdravo da bi se moglo macerirati. Prilikom maceracije zdrobljeno grožđe stoji na soku, a enzimi koji su prirodni ubrzivači procesa iz pokožice izvlače aminokiseline koje u fermentaciji daju okuse i mirise. Ako grožđe nije zdravo, onda se u procesu stvaraju bakterije i ostalo što ne valja. Onog trenutka kad vi odvojite bobicu od peteljke, tad već kreću svi mikrobiološki procesi. Prije nego što se grožđe ošteti, prije nego se počne prerađivati, mora se ohladiti. Zato mi ovdje imamo jednu veliku komoru, kao da smo mesari, a ne vinari, u kojoj na temperaturi od 1 stupnja iznad ništice hladimo grožđe prije nego što krenemo s preradom. Pustimo ga preko noći da se ohladi, onda obučemo skijaško odijelo, i tak' to izgleda cijelu berbu, kad je vani 40 stupnjeva, mi smo u skijaškom odijelu po cijele dane. Tak da me djeca znaju pitati, tata zakaj smo mi u kupaćim gaćama, a ti si u skijaškom odijelu? Rekoh sine, buš videl kad narasteš...

A kad naraste, sin bu videl još puno toga. Videl bu da njegov dvometraš od tate ne trči za lovom ni slavom nego za svojim snovima u kojima radi sve bolja i bolja vina i sve što zaradi ulaže u razvoj proizvodnje. Zato nemojte ovdje očekivati raskošnu vinariju s moderno uređenim interijerom, prezentnim hladnjacima i ostalim kerefekama. Čeka vas jedna ugodna prostorija s ovećim stolom za kojim su sjedili veleposlanici raznih država i drugi uglednici, pa smo jednog takvog i sami sreli kad smo bili tamo., a omiljeni vinar mu je - pogodite tko!? Budući da mu je u vrijeme našeg posjeta mandat bio pri kraju i spremao se u New York, došao je po zalihu Griffin vina jer bez njih više ne može. Krešo ga je podsjetio da njegovih vina ima i u Americi, ali nije to potpuni doživljaj - kad jednom upoznaš Krešu, dolaziš tamo jer se naprosto želiš s njim družiti. Zato vam predlažemo da se prije posjeta vinariji Ivančić prethodno najavite kako bi vam se Krešimir mogao posvetiti i taj dan ne planirajte ništa drugo jer predviđamo da na sljedeće odredište nećete na vrijeme stići - mi smo kasnili dva sata, a vinariju Ivančić napustili smo na krilima Griffina!

Renomirana istarska vinarija Meneghetti nedavno je u zagrebačkom restoranu ManO2 premijerno predstavila nova godišta vina iz svog bogatog portfolija te posebnu poslasticu, novu vinsku etiketu, zasigurno najprestižnije vino iz vinarije Meneghetti, Val Gambalera iz 2015. U odličnoj atmosferi, vino, kao i samu priču o nastanku ovog vina gostima je predstavio direktor prodaje hrane i pića Filip Božić, koji je i istaknuo zanimljivosti - od toga da vino nosi naziv po vinogradu Val Gambelera uz koji se nalazi i sama stancija Meneghetti, da je vino dobiveno od grožđa iz vrhunske vinske godine te da je velikog potencijala, a čine ga cabernet sauvignon i merlot. Gostima se obratio i vlasnik vinarije Miroslav Plišo dok je chef Hrvoje Kroflin kroz uvodnu riječ istaknuo da su za ovu večeru s posebnom pažnjom slagali jelovnik kako bi dostojno pratili izvrsnost vina koja se moglo kušati.

Večera je započela pjenušcem Meneghetti Reserva 2015 iz velikih magnum boca, a pratili su je malvazija Moni Envasis 2017, zatim Meneghetti White 2019, izuzetno popularni Meneghetti Red 2017 koji opet pokazuje divan potencijal, te Val Gambalera 2015.

Chef Hrvoje Kroflin pripremio je raskošan menu sljubljen s premijernim godištima, ali i novom etiketom koju su već sada mnogi znalci proglasili možda i najboljim crvenim hrvatskim vinom - Val Gambalera iz 2015, uz koju se servirao senzacionalni Wagyu Stockyard silver ribeye, čičoke, Perigord s reduciranom Madeirom i crnim trubačama, paljenom brokulom s domaćim ponzu umakom i uljem lješnjaka.

Uz desert, poslužen je pjenušac Meneghetti Rosé 2018 a uz petit fours još jedan raritet kojeg su samo sretnici imali do sada prilike probati, Brandy X.O. vinarije Meneghetti. Za kraj, kao mali znak pažnje, gosti su dobili Meneghetti Valle d'Istria cigare koje su ekskluzivno za Meneghetti proizvedene u Nikaragvi pod palicom cigar master blendera Daniela Guerrere.

Sve je to i više nego odličan uvod u sezonu putovanja, jer Meneghetti Wine Hotel & Winerysvoja vrata otvara 18. ožujka. Na samom imanju Meneghetti, uz luksuzni smještaj, ljubitelje vina očekuje i nova vinarija spremna za posjete zajedno sa kušaonicom te prigodnom prodajom vina, maslinovih ulja i kulinarskih poslastica. Tu će ljubitelji vina Meneghetti uz degustaciju moći kušati i prigodno sljubljene zalogaje koje priprema chef Damir Pejčinović.

Malo tko kroči na Pelješac, a da ne okusi barem kap tamošnjeg vina. Mnogi u to carstvo plavca malog dolaze upravo zbog toga, izbor je u tom pogledu doista velik, no je jedno se posebno ističe.

Riječ je, naravno, o dingaču. Dugačka svega sedam kilometara, na južnim padinama Pelješca, riječ je o najmanjoj vinskoj regiji u Hrvatskoj zaštićenoj 1961. godine. Postup, prvi susjed Dingača, i kako mu znaju tepati "princ u sjeni dingača", zaštićen je tri godine kasnije. Riječ je o izuzetno zahtjevnim položajima, trsovi rastu na nevjerojatnim strminama, te su izloženi tzv. trostrukoj insolaciji - samoj svjetlosti sunca, a zatim i dodatnom odsjaju od mora i kamena.
Kad ideš tamo u berbu, bolje ti je skočit sa zgrade, govore neki od tamošnjih vinara. Naime, u tim vinogradima - zbog zahtjevnog terena - apsolutno sve se radi ručno, a najvažnije je pravilo: ako i padaš ne diraj trs! U svakom slučaju, ako se nađete na Pelješcu, ove tri vinarije nikako ne biste smjeli propustiti.

Matuško

Ova vinarija iz Potomja (mjesta na Pelješcu koje ima kontinentalnu klimu), ispod zemlje skriva oko 1000 bačava i to u jednom od najvećih privatnih podruma Južne Dalmacije. Sama vinarija, ali i najstariji dio podruma, osnovani su 1998. godine, a do danas se njegova površina proširila na oko 2000 metara četvornih koje, u uobičajenim okolnostima posjećuju horde ljubitelja vina. naime, 2019. godine Podrumi vinarije Matuško znali su "progutati" i do 10 autobusa izletnika.

Devedeset posto proizvodnje vinarije čine, logično, crna vina, i to sorta plavac mali. U okolici svoje baze, Potomja, dobivaju i po kilograma grožđa po trsu, no dingač daje puno manje - svega 70 dekagrama.
Sladovi su puno veći i vino je jače. Dingač ima minimalno 14 posto alkohola, a ide čak i do 16. To je vino koje uvijek čuvamo u bačvama i kojem treba par godina da dozre. Nikad se ne prodaje kao mlado vino", objašnjava Marjana Tomić, zaposlenica vinarije koja se bavi prodajom i degustacijama. Obitelj Matuško u svojom vinsko carstvu proizvede godišnje između 250 i 400 tisuća litara vina godišnje, i to zahvaljujući vlastitom grožđu (100.000 trsova), ali i otkupu. Izvoze po cijelom svijetu. Iza uspješne statistike stoji i lijepa obiteljska priča. Vinarijom se bavi cijela obitelj, priča 32-godišnji Mato Matuško.

I on i njegov otac imenjak, inače jedan od najpoznatijih hrvatskih vinara, su enolozi.
Mama se bavi gostima, sestra knjigovodstvom, ja sam u proizvodnji, a otac se bavi svime zajedno... Samo molim boga da mi i sin bude razmišljao kao ja. Nije to lako, nisam ni ja tako razmišljao u početku, tek sad vidim što je otac htio kroz sve to vrijeme kad me učio govori Mato, dodajući kako je to lijep posao. Praviš nešto što ljude čini sretnim, kaže.

Korta Katarina

Riječ je o imenu koje definitivno izlazi iz okvira Orebića, ali i Hrvatske, ako ništa drugo jer je njezin vlasnik s druge strane Atlantskog oceana. Naime, ovaj luksuzni kompleks - vinariju ali i vilu - iznjedrio je američki bračni par iz Minnesote - Lee Anderson (američki građevinar koji je svojedobno bio na 167. mjestu Forbesove ljestvice najbogatijih ljudi na svijetu) i njegova supruga Penny.

U hrvatska vina zaljubili su se 2001. godine dok su humanitarno pomagali u BiH. Kad su čuli da se posjed i zdanje iz 1920. godine kod Orebića prodaju, kupili su ga i započeli dugi proces renovacije koji je završen tek 2018. godine. U kompleks je uloženo najmanje 25 milijuna eura.

Prvu godinu se zdanje iznajmljivalo kao vila za najviše 20 osoba i to po cijeni od 25.000 dolara za noć, a danas funkcionira kao boutique hotel (inače član prestižne udruge Relais & Châteaux). Cijena za sobu ili apartman i dalje je paprena - oko 2000 dolara po noći. Na samom posjedu nalazi se i vinarija izgrađena 2008. godine, u kojoj se proizvode vrhunska vina. Sve je u vertikali, objašnjava nam Goran Tanić, glavni sommelier vinarije Korta Katarina. "Proizvodnja kreće na terasi i sve ide na slobodan pad. Ništa ne ometa kvalitetu vina u smislu strojeva koji bi na njega utjecali toplinom ili dimom", kaže. Godišnje proizvedu između 70 i 80 tisuća boca godišnje. "Osuđeni" su na plavac, kaže, ali igraju se s njime i pokušavaju pokazati njegovu lepezu potencijala (proizvode i roze od plavca), a vinograde imaju u dingaču i postupu. Dapače, jedni su od rijetkih koji su uspjeli spojiti te dvije susjedne pozicije. Osim "osnovnih paketa" degustacije, nude i ekstravagantnija gastroenološka iskustva - opcije kušanja vina uz pet ili pak devet sljedova hrane.

Edivo

Ako tražite doista neobičnu bocu vina, ovo je adresa koja se mora naći na vašem itineraru. Ova vinarija poznata je, naime, po svjetskom originalu - Navis Mysteriumu (u prijevodu, brodska tajna), vinu odležanom na dnu mora. Originalno je i samo kušanje njihovih vina u wine baru u mjestu Drače. Riječ je o putovanju kroz tri okusa i boje - vino iz obične boce, vino iz boce iz mora i vino iz amfore u moru, ali i kroz cjenovne razrede (obična boca stoji 250 kuna, amfora 2100 kuna).

U proizvodnji vina su već desetljećima, no revolucionarna ideja o kojoj su se raspisali najvažniji mediji svijeta, a njihovo vino dotaklo nepca najbogatijih ljudi na svijetu, primjerice Bill Gatesa, rodila se prije 11-ak godina. Ivo i Anto Šegović te Edi Bajurin krenuli su s eksperimentiranjem, koje je na kraju urodilo patentima i nevjerojatnim proizvodnim procesom. Dakle, nakon fermentacije i godine dana u bačvi, dio vina ide u more u običnim bocama (na dubinu od 50 metara), a dio se "pakira" u amfore koje se brtve posebnim silikonom i pastom.

Oba pripravka se suše po 15 dana, a nakon toga se amfore smještaju u posebnu metalnu konstrukciju i spuštaju na dubinu od 20 metara na dvije godine te se kontroliraju svakih mjesec dana. Nakon dvije godine se vade, čiste od kamenica ili dagnji, algi i trava (kojima amfore, ali i boce duguju svoj nevjerojatan unikatan, nature art, izgled) pa se 15 dana postavljaju u bazen sa slatkom vodom. Nakon toga slijedi sušenje te dodatna izolacija amfore kako bi bila spremna za transport. Ključ uspjeha njihova vina je, osim te unikatnosti, i njegovo izlaganje stabilnim uvjetima ispod mora - odležavanje u tami i konstantnoj temperaturi između 15 i 17 stupnjeva. Sama vinarija trenutno ima sedam farmi amfora, a same lokacije istih su tajne, osim one na kojoj nude i mogućnost izletničkog zarona do amfora na dubinu od 15 metara.
More je igra s godinama. Kad je vino u moru bilo pet godina, kao da je bilo deset. Vina brže stare u moru, objašnjavaju u wine baru.

Potpuno anonimni u turizmu i vinarstvu, Ravni kotari prošli su u zadnjih petnaestak godina pravu "revoluciju" u turističkom i vinarskom razvoju. Da je netko početkom 2000.-tih rekao da će se u zadarskom zaleđu tražiti "krevet više" u privatnom smještaju na nekom od OPG-ova i ruralnih kuća opremljenih bazenima i svom mogućem komforu, sigurno bi ga čudno gledali.

Sad se, od travnja do listopada, ne može naći slobodno mjesto bez rezerviranih termina, a sezona se sve više produljuje i u zimskom razdoblju, piše Zadarski.hr.

Slično je i s vinima. Do prije 15-tak godina, područje Ravnih kotara slovilo je kao izvor "vinske sirovine" - grožđe koje se proizvodilo - a dobrim se dijelom radilo o perspektivnim introduciranim francuskim sortama, osobito crnim - nisu pratile odgovarajuće butelje vrhunskog vina s pedigreom geografskog područja. Ljudi su kod kuće radili vina za svoje potrebe, a najveće količine ubranog grožđa otkupljivale su vinarije i plasirale ga različitim putevima.

A onda se počelo događati čudo. Ljudi su krenuli obnavljati vinograde prema stručnim savjetima i proizvoditi vina prema suvremenim metodama i po uputama stručnjaka. Kvalitetno grožđe počelo je davati i kvalitetna zadarska vina iz Ravnih kotara. Kotač se zakotrljao i ne prestaje se kotrljati sve do danas. Zadar je postao vinska regija, a Ravni kotari - turističko odredište.

Vanja Čvrljak direktor je Turističke zajednice Ravni kotari. Nastala je povezivanjem više mjesta i gradića u Ravnim kotarima pod jednu (turističku) kapu. Vanja je turistički vizionar. Pun je ideja i energije kojom, praktički "iz ničega" stvara prepoznatljiv i autentičan turistički doživljaj.

Zapravo ne "iz ničega" jer zadarsko zaleđe obiluje povijesno-kulturnim spomenicima, tradicijom, gastronomijom, prekrasnom prirodom, ekološkom hranom i - izvrsnim vinima. Puno je toga, ali sve to treba povezati i predstaviti turizmu, načiniti od sveg tog obilja ono što se naziva turističkim proizvodom koji će donijeti goste i omogućiti zaradu.

Vozimo se iznad Nadina, do imanja Šime Škaulja, vinskog ambasadora Ravnih kotara. Šime je jedan od pionira "vinarske revolucije" zadarskog zaleđa, čovjek koji je do sada pronio dobar glas (i buke) zadarskih vina i izvan granica Hrvatske.

Na uzvisini gdje se nalazi kuća Škauljevih i mala, ali moderna vinarija s kušaonicom, puca prekrasan pogled na Nadinsko blato u nizini s vinogradima iz kojih dolaze ponajbolja zadarska vina, osobito crnih sorti.

Škaulji su ovih dana u radovima, obnavljaju terasu iznad kušaonice s koje će ovoga proljeća posjetitelji uživati u pogledu na prostrane nadinske vinograde koji se pružaju u nizini dok budu sa zadovoljstvom ljuljali plemenita vina čašama u ruci kako bi im oslobodili opojne, neodoljive arome po ravnokotarskom bilju i voću.

Prve vinograde Šime Škaulj posadio je 2006. godine, a s vinarijom je krenuo 2008. godine, na mjestu gdje je bila stara kamena kuća Škaulja. Minirana je, srušena i spaljena u ratu i na njenim ostacima, na Nadinskoj gradini, niknula je moderna vinarija s kušaonicom.

Šime je radio dugo godina u turističkom resortu na Boriku u Zadru kao kućni majstor i često bi gledao kako gost naručuje tražeći neko naše vino, a konobar mu ponudi graševinu ili neko drugo kontinentalno vino, nikad neko iz zadarskog kraja.
To me potaklo da iskrčim stare vinograde koje smo nakon rata obnovili u Nadinskom blatu. Među prvima sam ih počeo krčiti i saditi mlade trsove, a vidio sam i da je to isplativo. Nešto smo grožđa prodavali, nešto davali u otkup Badelu, ali palo mi je na pamet da se odvažim i proizvedem svoje vino. Imao sam nešto ušteđevine od koje sam doduše mogao mirno živjeti godinama, međutim odlučio sam to uložiti u vlastitu proizvodnju vina. Usporedo smo sadili vinograde i gradili objekt kušaonice i vinarije kako bi zaokružili čitavi proces. Sad smo već u situaciji da smo izišli iz kredita i ulaganja i obveze servisiramo iz poslovanja, kao i plaće i doprinose za radnike - kazuje Šime Škaulj.
image

Broj trsova dosegao je 80 tisuća na 18 hektara što je optimalan količina za normalan proizvodni ciklus, ali i visoku razinu kakvoće vina kakvu su sebi zadali.
Posadit ćemo još 8 tisuća pošipa kako bi povećali ponudu bijelih vina i to će biti to. Mi ne idemo na količinu već na kvalitetu. Mi se ne možemo mjeriti količinama s Badelom, Ilokom, Kutjevom… Ali po kvaliteti se možemo mjeriti sa svakim na svijetu. Odgovorno tvrdim, sa svakim na svijetu mi se možemo u crnim vinima, sportskim rječnikom kazano, potući, čak i na svjetskim smotrama vina i natjecanjima - bez lažne skromnosti će Šime.

Maraština, Chardonnay, Merlot, Syrah, Cabarnet sauvignon, Greanage, Plavina i Crljenak (Zinfandel) glavne su sorte zastupljene u vinariji Škaulj, ali ono što je osobito bitno je što je njihova vinarija prva ekološka vinarija u Hrvatskoj gdje se dobiva grožđe, a zatim i pravi vino, po strogim kriterijima ekološke proizvodnje hrane i pića uz nadzor stanice za ekološku proizvodnju.

Čitavo mjesto Nadin je već odavno dobilo status najekološkijeg mjesta u Hrvatskoj jer se od 600 hektara vinograda čak 90 posto obrađuje uz nadzor ekoloških stanica.

Uz proizvodnju vina Škaulji su postali poznati i po degustacijama sa stručnim vođenjem, te organiziranjem ručkova i večera isključivo s domaćim proizvodima njihovog i susjednih OPG-ova. Odavno su Škaulji shvatili da sama proizvodnja vina ne znači sama po sebi puno ako će se čekati tko će doći pa ga ići prodati. Morali su se potruditi da privuku i kupce i to kroz vinski turizam koji se pokazao kao puni pogodak.

Godine 2019. oko 7 tisuća ljudi prošlo je kroz njihovu vinariju, što kroz organizirane dolaske, što individualno. Iduće 2020. godine imali su 137 rezerviranih grupa koje su agencije iz Omiša s mini kruzera namjeravali voditi autobusima na Zrmanju i rafting, a u povratku kod Škaulja na degustacije i ručkove. Korona je učinila svoje pa su ti dolasci izostali, ali preživjelo se i to razdoblje.

Tko jednom kuša njihova eko vina, uvijek im se vraća, a na stalnoj listi su i neki od najpoznatijih restorana u Hrvatskoj gdje se također otvaraju njihove butelje. U Varšavi se uz kupnju novoga Mercedesa novi vlasnici na sjedištu dobivali butelju Merlota i Caberneta Škaulja.

Čak su se i kraljevski parovi zaljubili u Nadin i Škauljeva vina. Najveće priznanje za vinariju bilo je kad su imali čast ugostiti švedski kraljevski par, kralja Gustafa XVI i kraljicu Silviju - ispričat će nam Šime koji je "palicu" nositelja OPG-a prebacio na sina Tomislava.
Kralj je bio u službenoj posjeti Hrvatskoj. Izrazili su želju da bi voljeli posjetiti jedno ekološko obiteljsko gospodarstvo jer su zaljubljenici u ekološku proizvodnju. Petnaestak dana prije delegacija iz predsjedničkog protokola i njihov ambasador obišli su nekoliko lokacija i odlučili su se za naše gospodarstvo. Njihov posjet je zbilja bio izuzetan, bilo je to 2013. godine. Trebali su ostati 45 minuta prema protokolu, a ostali su 2,5 sata. I još bi ostali da ih nije osiguranje požurilo. Moja majka koja je imala 90 godina sjedila je do kraljice koja ju je neprestano držala zagrljenu. Vrlo su jednostavni i dragi ljudi, kralj i kraljica. Njihova kći Victorija je vani sjedila s mojim sestrama, družila se na zidiću. Kralja je oduševio naš Cabernet, sprijateljili smo se nakon tog posjeta i ostali u kontaktu. Svake godine njegovi ljudi dođu kod nas i kupe vina za kralja. U njegovu čast napravili smo naše najbolje vino i nazvali ga Carl Gustaf XVI. Dobili smo i odobrenje da možemo staviti kraljevo ime na etiketu i kraljevsku grb - krunu. To je ograničena edicija arhivskog vina posebne kupaže iz kasnijih berbi od svega 3000 butelja, prošle godine stavili smo u promet berbu iz 2016. godine. I uvijek prvih 12 boca iz svake godine ide kraljevskom paru preko ambasade - priča Šime koji s obitelji razmišlja i o proširenju OPG-a u smještajne kapacitete jer dosta posjetitelja osim degustacije vina i dobre hrane traži i smještaj na obiteljskom gospodarstvu.

Mada uvijek mora ostati naglasak na vinariji i vinima, naglašava Škaulj koji više i ne broji koliko je medalja osvojio, od natjecanja u zadarskom kraju i Dalmaciji, pa sve do svjetskih smotri među kojima je i nagrada na Decanteru u Londonu 2012. godine. Produkcija od oko 120 tisuća butelja godišnje može se držati pod željenom kontrolom kvalitete, od čega obitelj Škaulj može pristojno i živjeti.

Ovogodišnja novost je i prvi pjenušac od crljenka prema brut metodi, Tomislav i Šime ponosno nam pokazuju butelju. Nastao je klasičnom fermentacijom u boci gdje odležava na prirodnim kvascima dvije godine prirodnom metodom i zato nosi oznaku - brut. Svrstan je u kategoriju vrhunskog pjenušca, izvrsno "perla" sitnim mjehurićima. Prvi je to pjenušac od crljenka, Škaulji ne bez razloga naglašavaju tu činjenicu.
Od 2010. do danas od svake berbe čuva se po nekoliko butelja za arhivska vina. Imamo sačuvano i prvo proizvedeno vino iz 2008. godine, naravno od "cara" crnih vina caberneta sauvignona. Naša su vina Merlot i Syrah također kvalitetni, ali Cabernet uvijek strši. S njim smo osvojili praktički sve što se može osvojiti - ističe Šime.

Malo je poznato da je vino Škaulja pio i - Papa!
Igrom slučaja moja je sestra Anica vjeroučiteljica i njena je mentorica znala da se bavimo vinima pa je dogovorila da se iz vinarije otpremi 170 boca vina kao dar za kardinale iz cijelog svijeta koji su se okupili u Vatikanu. Iskoristio sam tu priliku i zamolio je da zapakiram bocu Carl Gustava za Papu. I tako je papi Frani darovano vino iz Nadina - ponosno će Tomislav.

TZ Ravni kotari - svi pod jednu kapu uspjeha

Turistička zajednica Ravni kotari osnovana je prije 2,5 godine i sad je najveća turistička zajednica u Hrvatskoj, a druga po redu u Dalmaciji, nakon TZ Imota.
Okupio sam sedam načelnika i gradonačelnika da krenemo zajednički u taj projekt, jer samo tako možemo dobiti neki ozbiljniji temelj za bilo kakav turistički razvoj u ovom prostoru. To se i obistinilo i danas okupljamo grad Benkovac i općine Zemunik, Škabrnja, Galovac, Stankovci, Polača i Lišane. U prijašnjoj TZ Benkovac imali smo 70-tak kuća koje su radile 30 tisuća noćenja. Sad smo nakon tri godine već na 300 kuća za odmor i skoro 150 tisuća noćenja. Mi smo ruralna destinacija, još uvijek egzotična na određeni način, ali u svega nekoliko godina dosegnuli smo te brojke, mogućnosti su velike. Bit je da s priča pređemo na praksu, da na terenu netko skrbi o svim tim iznajmljivačima i ostalim dionicima u turizmu na ovom prostoru koji po prvi put radi svoje početne turističke korake. Prvi put imaju nekoga na koga se mogu osloniti, uputiti ih i dati im savjet, biti tu na pomoći kako bi se sve skupa usmjerilo kako valja - kaže direktor Vanja Čvrljak uz značajnu napomenu kako je 90 posto spomenutih kuća za odmor opremljeno i - bazenima, što značajno podiže razinu ponude.

Ono što veseli i više nije iznenađenje je to što te kuće imaju nevjerojatan buking. Prosjek popunjenosti tih kuća je 90 dana, čak i u najgorim vremenskim razdobljima. Te su kuće bolje radile nego apartmani prvi red do mora, pogotovo u uvjetima korone, ali takvi su trendovi započeli i prije toga, pogotovo za obiteljski odmor. Intima, mir, zadovoljstvo, autohtono, ruralno, sve to čeka goste koji žele istraživati i upoznati kraj u kojemu se nalaze, a opet da su blizu nacionalnih parkova i atrakcija na obali. Uostalom naše obalne destinacije sve više postaju nemoguće za istinski odmor kakav bi trebao izgledati, a mi im baš to nudimo. Vrhunski vinari poput Škaulja, vrhunski uljari, gastronomski specijaliteti, ekološka proizvodnja voća i povrća, lokalne manifestacije pretvorene u atrakcije… glavni su aduti TZ Ravni kotari. S tim smo manifestacijama upoznali širi prostor s onim što imamo, a upravo je gastronomija s vrhunskim vinima i uljima glavni forte i mamac koji ima najveću snagu privlačenja ljudi. Sve nam u zadnje vrijeme ide na ruku, puno mladih ljudi prepoznalo se u tome jer imamo velike mogućnosti upravo u razvoju selektivnih grana turizma. Stvari se mijenjaju, veliki turistički faktori u županiji i vodeće hotelske turističke kuće shvatili su da bez nas kao dodatne turističke vrijednosti nema kvalitetnog proizvoda i zadovoljnog gosta - zaključuje Vanja Čvrljak.

Najavljen je Zadar Wine Festival 2022. koji će se održati 1. i 2. travnja u proširenom izdanju, s bogatim programom i na novoj lokaciji u dvorani Sportskog centra Višnjik.

Na Zadar Wine Festivalu očekuje Vas gostovanje brojnih izlagača iz cijele Hrvatske s više od 700 različitih vina. U sklopu festivala organiziran je Food Corner, moderni street food koncept, uz gostovanje poznatih hrvatskih chefova.

Poseban festivalski osjećaj, uz čašu vina, omogućit će vam vrhunski glazbenici. Tijekom ožujka održati će se stručne radionice na temu vina, piva i destilata u Falkensteiner resortu Punta Skala- Hotel Iadera.

Sve detalje o radionicama i prijave se nalaze na Zadar Wine Festival.

Za vrijeme festivala osiguran je besplatan parking za sve izlagače i posjetitelje u sklopu Sportskog centra Višnjik.

Hemingway je rekao da je vino najciviliziranija stvar na svijetu i potpuno se slažem s njim. Rastom ljubitelja finih vina rastu kulturniji razgovor, otvorenost i uključenost, govori Saša Špiranec, s kojim razgovaramo u povodu vinskog sajma Vinart Grand Tasting čiji je organizator.

Riječ je o najvažnijem hrvatskom poslovnom vinskom događaju koji se ponovo održava u originalnom terminu, odnosno prvog vikenda u ožujku. Naime, početak ožujka je razdoblje u kojem počinju intenzivne pripreme za nadolazeću turističku sezonu, ugostitelji i F&B menadžeri u hotelijerstvu pripremaju novu ponudu i kreiraju nove vinske liste, a mnoga vina su spremna za prvo predstavljanje.

Ima sličnih, ali nema istih

Špiranec govori kako je čaša vina puno više od čaše nekog alkoholnog pića. Iza jedne čaše vina stoji minimalno cijelo desetljeće nečijeg rada i teških odluka i u konačnici baš se svako vino razlikuje od bilo kojeg drugog vina, baš kao i ljudi, objašnjava.
Ima sličnih, ali nema istih. Sva su druga pića plod kuhanja, destilacije, miješanja, dodavanja vode, šećera, aroma, začina. Jedino vino je cjeloviti plod prirode, u koji se baš ništa ne dodaje. Jedino u vinu možete vidjeti je li godina iz koje dolazi bila kišna ili sušna. Jedino u vinu možete prepoznati dolazi li iz Dalmacije ili Međimurja. Pivo je svugdje isto, kupiš namirnice proizvedene na drugom kraju svijeta ili Europe i skuhaš ga, gdje god da jesi, na Trešnjevci ili u Lici. Hemingway je rekao da je vino najciviliziranija stvar na svijetu i potpuno se slažem s njim. Rastom ljubitelja finih vina, rastu kulturniji razgovor, otvorenost i uključenost, kaže.

S vinima od 1995.

Vinom sam se počeo baviti 1995., kad sam otvorio prvu vinoteku u rodnom Varaždinu, gdje sam radio za distributera i uvoznika pića. Tako da se ljubav prema vinu rodila iz posla. Trebalo je jednostavno znati prodati ga, a da bi u tome bio uspješan trebalo je o vinu nešto i naučiti. Počele su se redati knjige, pretplate na magazine, česte degustacije i sve skupa nije prestalo do danas, govori Saša.

Od 2006. godine počinje objavljivati članke na temu vina i vinskog biznisa u magazinima poput Biznis.hr. Iste godine u Playboy Hrvatska pokreće vinsku kolumnu koju piše sljedećih pet godina. Danas piše tjednu kolumnu na temu vina, redovito objavljuje u magazinima, priprema monografiju hrvatskih vina te je izdao niz knjiga, kao samostalni autor ili koautor.

Organizator je serije ljetnih festivala Vinski grad, a još se bavi i logističkom podrškom vinskim udrugama u organizaciji degustacija i promocija, kreiranjem marketinških kampanja i slično.

Strahovito odgovorna zadaća

Najdragocjenije kod velikih natjecanja je iskustvo kušanja najboljih svjetskih vina na slijepo. Recimo, briljantnih vintage šampanjaca među kojima moraš odabrati najbolje. To je ujedno i strahovito odgovorna zadaća, govori Saša koji je ozbiljnije zakoračio i u globalni svijet vina, za koji kaže da je zapravo malen.

Kad vas se jednom prepozna kao kvalitetnog, glas se počne polako širiti i pozivi pristizati. Imao sam sreću biti na jednoj degustaciji krajem dvijetisućitih s organizatorima londonskog International Wine Challangea nakon koje su mi rekli da bi me voljeli vidjeti u svom timu. S njima sam već trinaest godina, govori.

U međuvremenu su pristizali pozivi Concours Mondiala iz Bruxellessa, gdje sam panel chairman i gdje sudjelujem već deset godina, pa iz BIWC iz Sofije, Mundus Vini iz Njemačke, a zatim Mađarske, Francuske, Portugala i tako dalje.

Ne podržava pretjerane cijene

Proputovao je svijet i kušao neka od najznačajnijih vina. Kaže da su mu u svijetu najdraže vinske regije Mađarski Tokaj i Szekszard, austrijski Kamptal i Kremstal, talijanski Friuli i Alto Adige, portugalski Douro, slovenska Brda i Štajerska, srpski Negotin i Župa, grčki Santorini…
Preferiram manje afirmirane regije s izvanrednom kvalitetom koje nude dobar omjer cijene i kvalitete. U Hrvatskoj su mi sve četiri regije podjednako omiljene jer sve četiri nude različita i svaka u svom razredu izvrsna i originalna vina, komentira i dodaje da ne voli nabrajati najznačajnija vina koja je kušao jer su to ujedno i najskuplja svjetska vina.

Uopće ne podržavam pretjerano visoke cijene vina. Rade štetu vinu kao proizvodu. Strastveni potrošači vina su promišljeni, žele biti informirani i žele pošteni omjer cijene i kvalitete. Najznačajnija svjetska vina zbog previsokih cijena na kraju piju samo konzumenti lukrativnih brendova, a ne ljubitelji vina. Srećom, informirani znaju nabaviti vina jednake kvalitete iz manje poznatih regija i platiti ih višestruko manje, govori.

Kad je u pitanju hrvatska vinska scena, Saša govori da svjedoči konstantnom usponu zadnjih dvadeset godina te da je sve sličnija onoj u zapadnim zemljama, gdje je situacija sjajna. Unatoč tomu, hrvatska vina u svijetu su još anonimna.
Za internacionalizirati svoju stvar treba puno ulaganja i truda, ali dojam je kao da ne postoji kritična masa ljudi koja bi u tome prepoznala ozbiljniji interes i to napravila. Možda nekad u budućnosti, kad odgovornost za poslovanje u obiteljskim podrumima i velikim vinarijama preuzmu nove generacije, govori. Graševinu, koju trenutno najviše i izvozimo, smatra najvećim hrvatskim potencijalom jer nudi omjer cijene i kvalitete kakvu drugi nemaju.
Istarska malvazija može turistima prodati sve svoje viškove pa nema razloga spuštati cijenu na razinu graševine, jednako kao i vina iz Dalmacije. Stoga, ako ikada Hrvatska značajnije iskorači na svjetsko tržište, to će učiniti graševina s vinima u razredu od otprilike pet eura na polici. Ako graševina uspije, to će biti lokomotiva koja će povući i sve ostale sorte u svim drugim cjenovnim razredima, smatra.

Hrvati su zaslužni za novozelandsku vinsku scenu

Moji osobni favoriti su vina sa smislom za porijeklo. Kad ga kušam, želim razumjeti odakle je vino. Nadalje, želim da je dobrog balansa, da posjeduje dubinu i intenzitet okusa takav da ostane ugodan osjećaj u ustima dugo nakon ispijanja. Nije mi važno od koje je sorte nego mi je važno da svoju sortu i svoje podneblje vjerno interpretira, govori Saša.

Neostvarena želja mi je otići na Novi Zeland i napisati priču o obiteljima hrvatskih korijena koja su stvorila novozelandsku vinsku scenu. Do nedavno su vinari hrvatskih korijena držali oko 60 posto količina novozelandske vinske proizvodnje koja je trenutno globalni lider. Volio bih istražiti njihov put do uspjeha, od dalmatinske emigracije do svjetski renomiranih vinarija.

Vinart Grand Tasting opet u Laubi

U petak je započeo najvažniji hrvatski poslovni vinski događaj, sedmi po redu Vinart Grand Tasting u zagrebačkoj Laubi. Kao i u svim dosadašnjim izdanjima, poslovni posjetitelji odnosno vlasnici i voditelji ugostiteljskih objekata, sommelieri, F&B djelatnici i distributeri vina mogu se prijaviti za besplatan ulaz.

Unatoč generalnom rastu cijena, ulaznica za sajam ponovo će se prodavati po cijeni od 150 kuna i uključivati vaučer u iznosu od 40 kuna za kupovinu u Pop-up vinoteci postavljenoj na sajmu. Razlog tome je krajnji cilj kojem teže organizatori.
Želimo nastaviti trend koji smo započeli i koji jača svakim našim odrađenim projektom, a to činimo edukacijom potrošača, poticanjem da brinu o tome što im je u čaši, da im bude važno u kakvim uvjetima konzumiraju vino i da im na prvom mjestu uvijek bude kvaliteta, a ne količina popijenog vina, govori Saša.

Najbogatiji program do sada

U sklopu sajma tijekom veljače i početkom prvog tjedna ožujka već su održane brojne radionice namijenjene vinskim znalcima i onima koji su tek kročili u svijet vina.
Na početku godine, kada po prvi puta možete iskušati vina iz prethodne berbe, a da su istovremeno većina restorana i hotela s obale još zatvoreni i u pripremi sezone. S poslovne strane gledano, VGT svakako jest najvažniji vinski događaj u Hrvatskoj, zaključuje Špiranec.