Vinogorja

Italijanska vinska industrija oštro se protivi planovima Europske unije o mogućem razrijeđivanju vina vodom da bi se u njemu smanjio udio alkohola.

Po pisanju italijanskih medija, u Europi se razmatra osmišljavanje proizvodnje vina bez alkohola ili vina s manjim postotkom alkohola, a krajnji cilj takvog prijedloga je promocija zdravlja.

Ministar poljoprivrede Stefano Patuaneli najavio je da će se Rim protiviti tome, a udruga poljoprivrednika Coldiretti upozorilo je na "obmanu potrošača".

Pobuna u Italiji

Novine Corriere della Sera pišu o "pobuni u Italiji".

Uvođenje djelimičnog i/ili potpunog smanjenja postotka alkohola u vinu, kao nove vinarske prakse predstavlja velik rizik i prilično opasan presedan koji bi ozbiljno ugrozio identitet italijanskih i europskih vina, rekao je u petak predsjednik Coldiretti-a Etore Prandini.

Prodaja razvodnjenog vina dosad bila zabranjena

Prodaja razvodnjenog vina kao kvalitetnog proizvoda dosad je u Europi bila zabranjena, podsjećaju i ostali predstavnici ove industrije.

Neke vinopije vole u vino doliti običnu ili mineralnu vodu da se ne bi prebrzo napili, no pravi poznavatelji dobre kapljice piju ga bez ikakvih dodataka.

Na policama prodavnica kupci mogu pronaći i vina koja su deklarirana kao bezalkoholna.

Italija je prva u svijetu po količini proizvedenog vina, a godišnji prihod po poslednjim je podacima iznosio oko 11 milijardi eura.

Pelješac, sinonim za vino, odnosno vinari i ugostitelji s Pelješca kroz mjesec dana otvorit će svoja vrata na zadovoljstvo brojnih ljubitelja vinske čašice.

Svi koji se u razdoblju od 15. svibnja do 15. lipnja nađu na poluotoku doživit će Pelješac u svim njegovim okusima i mirisima. Za vrijeme trajanja festivala vinarije koje sudjeluju u projektu svojim posjetiteljima nudit će popuste na vino (20% na određene palete vina), a restorani i konobe imati će jelovnike sa tradicionalnim pelješkim specijalitetima uz čašu domaćeg vina osmišljenima ciljano za festival (dva menija, jedan od 120,00 i jedan od 180,00 kn).

U ovaj projekt uključilo se 53 dionika, od vinarija, winebarova, restorana, opg-ova i školjkara.

Festival peljeških podruma je tematsko događanje koje čak i u doba pandemije ne predstavlja sigurnosni rizik, nema velikih okupljanja, te se preporučuje dolazak u vinarije uz najavu. U skopu festivala će se održati i edukativne radionice, stručna predavanja te razna druga događanja zanimljiva vinoljupcima.

Ovo je odlična prilika za sve koji tijekom boravka žele autentično iskustvo inspirirano bogatom gastronomijom i vinskom tradicijom, kao i jednodnevnim posjetiteljima koji žele doživjeti posebno turističko iskustvo.

Manifestaciju su osmislile sve četiri turističke zajednice sa Pelješca (TZO Ston, TZO Trpanj, TZO Janjina i TZO Orebić) u suradnji s tvrtkom Feel IQM. Kroz zajedničku koordinaciju s vinarima i ugostiteljima sa cijelog Pelješca osmišljeni su i završni detalji manifestacije.

Pelješac sa svojom vinarskom tradicijom, tradicionalnim konobama i ribljim restoranima zadovoljit će i najizbirljivija nepca. Vino za Pelješčane predstavlja puno više od dobre kapljice, puno je ljubavi i strasti uneseno u ovu priču koja traje stoljećima. Dođite na Festival peljeških podruma i upustite se u novi eno-gastro doživljaj.

Autohtona sorta Moslavine i Pokuplja, škrlet je sinonim za Popovaču. Od zaboravljene i potcijenjene viske sorte, u Popovači stvaraju novi brand. Tamo se nalazi najviše vinara koji od ove sorte rade vino koje je nova uzdanica kontinentalne Hrvatske...

Posljednjih godina moslavački vinari su se udružili i počeli surađivati kako bi potrošačima ponudili što kvalitetnija vina ove sorte. Uz potpore od strane Županije stalno se povećavaju površine pod novim vinogradima te se podiže kvaliteta samih vina. Iako u strukturi proizvodnje prevladavaju mali obiteljski podrumi, oni najčešće proizvode vina iz svojih vinograda i prodaju ih izravno na svojim gospodarstvima. Vina su svježa, voćna i lagana, pa se lako kombiniraju sa mnogim jelima. Tako stvaraju usku vezu vinarstva i turizma.

Kako bi se jačala njihova konkurentnost, te se više radilo na promociji samog vinogradarstva i vinarstva s ovog područja osnovana je prva Proizvođačka organizacija Škrlet, a nakon nje nastao je projekt "Hrvatska kuća vina - svijet škrleta". Zahvaljujući aktualnom zamjeniku župana Romanu Rosavcu, koji je i sam iz Popovače, pokrenuta je inicijativa s lokalnim udrugama i proizvođačima da se krene u realizaciju ovog projekta.

Ideja je nastala u zajedničkim razgovorima i činjenici da imamo veliki potencijal koji treba graditi. Škrlet je skoro nestao i sad kad je spašen, moramo mu vratiti slavu i od njega napraviti moslavački brand, kaže Rosavec.

Projekt vrijedan 34,2 milijuna kuna realizirat će se uz korištenje bespovratnih sredstava iz EU fondova. Projekta dokumentacija je spremna, te se očekuje otvaranje prvog natječaja na koji bi se projekt mogao prijaviti.

Na prostoru gospodarsko-poduzetničke zone Mišička II u Popovači gradit će se jedinstveni objekt na ovom području. Osim što će spojiti turizam, obrazovanje i vinarstvo ovaj objekt biti će prvorazredna dizajnerska atrakcija - drvena konstrukcija suvremene arhitekture djelom će biti ukopana u zemlju, a zasjenjenja na vidikovcu će izgledati kao latice cvijeta. Idejno rješenje je djelo autora izv.prof.art. Ivice Plaveca iz tvrtke Kreativne konstrukcije koji je atraktivnu zgradu zamislio kao koncept koji povezuje moderno i tradicionalno.

Objekt i njegovo kreativno oblikovanje će simbolično predstavljati simbole Popovače - vino, vinograd i klijet. Njime će Popovača postati regionalni centar vinarstva, a Kuća najprepoznatljivije obilježje ovog kraja, naglašava Rosavec.

Projektirani vijek građevine biti će najmanje 50 godina, a u samoj je građevini osiguran nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Građevina će biti projektirana na način da ne ugrožava okoliš već da se u njega uklapa. Objekt će sadržavati dvoranu za konferencije, suvenirnicu, radne prostorije, galerije za sagledavanje procesa proizvodnje vina, te kušaonicu uz koju će se smjestiti restoran s ponudom vrhunske hrane i njegovog sparivanja s vinima te vidikovcem s pogledom na vinograd. Vinograd na kojem završava pogled biti će testno polje na kojem će se razvijati autohtona sorta škrleta. Ovdje će biti smješten i laboratorij s vinskim podrumom pa će objekt imati i znanstveno-obrazovni segment za brojna istraživanja i kombiniranja u cilju stvaranja što kvalitetnijih vina.

Rosavec ističe kako su Popovači i Sisačko-moslavačkoj županiji potrebni ovakvi projekti kojima će se potaknuti cjelokupni ruralni i regionalni razvoj, gospodarstvo, turizam i poljoprivreda:

Spoj proizvođača, znanosti i turizma je ključ uspjeha ovog projekta. Trebamo jače raditi na brendiranju škrleta i njegove prepoznatljivosti na vinskoj karti Hrvatske, ali i svijeta. Iako je pandemija svima pomrsila planove i zaustavila aktivnosti, i dalje radimo na svim segmentima koji će objedinjavati ovu našu popovačku priču, optimističan je Rosavec.

Na taj će se način u Popovači spojiti gastronomija, turizam i znanost baš poput sličnih objekata u Francuskoj, Portugalu i drugim vinskim zemljama.

Prva vinarska Proizvođačka organizacija Škrlet okupila je sedam najvećih proizvođača ovog vina u Moslavini: Trdenić, Voštinić-Klasnić, Ilovčak, Jaram, Florijanović, Miklaužić i Mikša su već napunili prvih 5.000 boca limitiranog izdanja pod zajedničkim brendom "Škrlet".

Glavni nam je cilj okrupnjavanje, zajednički nastup i bolja pozicija na tržištu. Organizirani imamo veću prednost nego da svatko radi i nastupa sam za sebe. Želimo izgraditi kvalitetnu robnu marku koji će ljudi cijeniti, zbog koje će dolaziti u naš kraj i koju će često koristiti", kaže Tomislav Trdenić, predsjednik Organizacije. Smatra kako će projekt "Hrvatske vinske kuće - svijeta škrleta" biti novi uzlet vinarstva kontinentalne Hrvatske. "Svi članovi naše Organizacije se raduju ovom projektu. Imat ćemo objekt u kojem ćemo na jednom mjestu imati sve što nam treba, a pritom ćemo razvijati naše vinograde i vina. Očekujemo daljnji nastavak potpore od strane Županije, ali i veću potporu samog Grada, a mi ćemo razvijati promociju našeg škrleta, poručuje Trdenić.

Škrlet je rijetka autohtona moslavačka sorta bijelog grožđa, poznata još pod nazivima ovnek žuti, ovnek slatki ili škrtec. Lako se uzgaja, voli škrta tla, a na zrelim bobicama javljaju mu se crvenkaste i ljubičaste pjege, te je po tome specifičan iako se radi o bijeloj sorti. Vinogradi pod škrletom mogu se pronaći u prostoru savsko-dravskog međurječja, Lonjsko-česmankse zavale tj. moslavačkog podgorja okruženog rijekama Česmom, Lonjom i Trebežom. Od njegovog izumiranja spašen je projektom klonske selekcije loze od strane Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kako bi se stvorio kvalitetan materijal za sadnju i širenje.

Aukcijska kuća Christie's stavila je na privatnu prodaju bocu finog francuskog vina koje je, u okviru eksperimenta vinogorja Bordeaux, 14 mjeseci sazrijevalo u Zemljinoj orbiti, a procjenjuje se da bi cijena mogla dostići milijun dolara.

Ova ponuda bez presedana vina Petrus berbe 2000. godine, ekskluzivnog crvenog vina svjetske klase proizvedenog od grožđa Merlot u regiji Pomerol u Bordeauxu, objavljena je u utorak u Londonu.
Ova boca Petrusa 2000 predstavlja važan korak u naporima za razvojem i izučavanjem procesa zrenja vina, naveo je u objavi iz aukcijske kuće.

Prihod će ići privatnoj europskoj raketnoj tvrtci Space Cargo Unlimited, koja je lansirala 12 boca Petrusa 2000 na put do Međunarodne svemirske stanice u studenom 2019. godine, u okviru serije eksperimenata u vinogradarstvu i mikrogravitaciji.

Desetak boca Petrusa vraćeno je na Zemlju sa svemirske postaje u siječnju ove godine u kargo kapsuli SpaceX nakon što je u orbiti, na udaljenosti od 300 milijuna kilometara od Zemlje, provelo skoro 440 dana.

Nakon povratka u Bordeaux, na Institutu za istraživanje vina i vinove loze otvorena je jedna boca vina radi testa "na slijepo" tijekom kojeg je desetak vodećih enologa usporedilo ukus s uzorkom Petrusa iste berbe koje je sazrijevalo na Zemlji.

Oba uzorka su ocijenjena s 98 bodova, iako stručnjaci tvrde da su osjetili razliku u ukusima.

Iz Christie'sa su naveli da je u okviru privatne prodaje ponuđena jedna boca iz "svemirske kolekcije" za kupovinu odmah, zajedno s bocom "zemaljskog" originalnog Petrusa 2000, plus dekanter, set čaša i vadičep napravljen od meteorita.

Jedna boca berbe Petrus 2000, s imanja od 28 hektara koje proizvodi samo oko 30.000 boca godišnje, obično košta 5.366 američkih dolara, a jedna je prodana na aukciji 2018. godine za 51.660 dolara.

Sve se zakuhalo sredinom devedesetih kad se usporedbom genetičkih profila primjenom DNA markera počela istraživati srodnost vinskih sorti. Vodeći znanstveni institut u poslu otkrivanja porijekla sorti tih godina bio je kalifornijski UC Davis, s čijim je istraživačkim odjelom rukovodila profesorica Carole Meredith. Ona je sa svojom grupom istraživača otkrila porijeklo cabernet sauvignona, syraha, chardonnaya i brojnih drugih sorti, ali do korijena zinfandela nikako nije uspijevala doprijeti.

U jednom se razgovoru obratila slavnom kalifornijskom vinaru hrvatskih korijena Miljenku Grgiću za mišljenje i on je odgovorio da bi zinfandel mogao biti plavac mali. Carole Meredith se javila kolegama u Zagrebu, profesorima Maletiću i Pejiću s Agronomskog fakulteta, i zamolila pomoć u njenoj potrazi, što su spremno prihvatili i iz čega se rodila dugogodišnja znanstvena suradnja koja je u konačnici Hrvatsku uvela u internacionalnu vinsku literaturu kao važan faktor u formiranju današnje ampelografske karte svijeta.

Naime, zinfandel nije ispao plavac mali kako je to slutio Miljenko Grgić, ali je u obilnoj količini sortnog materijala koji su iz Dalmacije neumorno dostavljali Maletić i Pejić konačno pronađena dalmatinska inačica zinfandela, ovdje imena crljenak kaštelanski. U međuvremenu je Carole Meredith ustanovila da je zinfandel istovjetan i s talijanskim primitivom, a kasnije se to isto ustanovilo za crnogorsku kratošiju. Prijelomni trenutak istraživanja je bio kada je list zinfandela/primitiva/crljenka uspoređen s listom starinske sorte tribidrag koji su spomenuti znanstvenici pronašli u gotovo stoljeće starom herbariju Stjepana Bulića i kojima je ustanovljena genetska istovjetnost.

Misterij je konačno rasvijetljen. Tribidrag je stoljećima bio vodeća crna sorta južnog i srednjeg dalmatinskog primorja pod tim imenom, a crnogorskog pod imenom kratošija, i u najužem je srodstvu s današnje dvije vodeće crne sorte Hrvatske i Crne Gore, plavcem malim i vrancem. Otkriće je snažno odjeknulo i potaknulo entuzijazam brojnih vinara, a rezultat je bio da od svega nekoliko desetaka loza pronađenih u starim vinogradima u samo deset godina broj naraste na 350.000 komada zasađenih na oko 50 hektara diljem Dalmacije.
image

Sadašnjost i reputacija tribidraga

Početni entuzijazam je nakon prvih deset godina usporio jer ono što je eksplozivna vijest u vinskim krugovima, široj je javnosti tek jedva čujni šum. Stoga tržišna reakcija na samom početku nije bila onakva kakvoj su se vinari nadali, međutim danas, dvadeset godina poslije, prema HAPIH-u ima ukupno 78 hektara koji se dijele na 286 vinogradarskih čestica i 197 vlasnika (vinogradara), a na tržište je vino od te sorte u 2020. stavilo ukupno 20 vinarija. Bez obzira na to što se u drugom desetljeću rast prepolovio i dalje je prisutan i zapravo je impresivan ako se sjetimo da na počeku priče nije bilo ničeg.

Vijest o našoj sorti s internacionalnom reputacijom širi se sporo, ali neumitno. Brojni vinari poput Krola, Vuine, Rizmana, Stine i drugih bilježe veći interes za svojim tribidragom nego za drugim vinima iz portfelja. Doduše, stabilizaciji prodaje ne pomaže metež oko nazivlja, jer ih samo na hrvatskim etiketama nalazimo čak četiri; tribidrag, crljenak kaštelanski, zinfandel i pribidrag, a ako im pribrojimo crnogorsku kratošiju i talijanski primitivo s također tri, četiri varijacije naziva, rusvaj na policama trgovina postaje popriličan. Kaštelanski vinari su se usprotivili korištenju naziva tribidrag i traže prvenstvo za naziv crljenak kaštelanski, međutim, profesori Maletić i Pejić svoj odabir brane činjenicom da je tribidrag u Hrvatskoj najstariji naziv i da je logično da mu se da prednost. Činjenica je da i druge vinarije, koje nisu iz Kaštela, radije odabiru naziv bez pridjeva kaštelanski. U konačnici će presuditi tržište, jer će većina vinara oportuno na etikete staviti onaj naziv koji im kupci najviše traže i najbolje plaćaju.

Talijanski slučaj

Popularnost primitiva bila je u strašnom padu ranih devedesetih i u programu poticanja čupanja vinograda koji je tih godina provodio EU kako bi se smanjile ukupne površine vinograda i sačuvala konkurentnost vinske proizvodnje, upravo je primitivo izgubio nekoliko tisuća hektara. Međutim, svega par godina kasnije, kad je pukla vijest o vezi zinfandela i primitiva, stvari se zaokreću za 180 stupnjeva, počinje preporod i kontinuirani rast potražnje, a od 1999., otkad im je dozvoljeno stavljati naziv zinfandel na etiketu, eksplodirao je i izvoz. Nekadašnju reputaciju jeftinog i grubog vina zamijenila je ona najpopularnijeg crnog vina s južnog dijela talijanske jadranske obale. Glavnina primitiva dolazi iz Apulije, a srce proizvodnje je podregija Salento, smješten na samoj peti talijanske čizme između gradova Bari i Lecce. Najcjenjenija je i posljedično postiže najbolje cijene apelacija Primitivo di Manduria, a primitivom je ukupno u Italiji danas zasađeno 12.500 hektara, što je značajno više od 78 hrvatskih i što domaće razmirice oko prvenstva naziva čini još više neproduktivnim.

Kalifornijski vječni kontrast zinfandela i white zina

Najznačajniju zastupljenost tribidrag bilježi u Sjedinjenim Državama koje pod tom sortom imaju zasađeno 19.000 hektara, od kojih je čak 17.500 samo u Kaliforniji. Zbog svoje prirode, da lako nakuplja visoke sladore i čuva pritom za crno vino visoke kiseline, on je zapravo idealna sorta za slatkasti tip ružičastog vina, jer ima dovoljno prirodnog sladora da proizvede alkohol i da ga pritom još ostane sasvim dovoljno neprevrelog da vino u konačnici bude slatkasto, a onda još žive kiseline odlično posluže za balans sladoru i za pojačavanje dojma voćnosti i sočnosti.

Taj savršeni potencijal za komercijalna rose vina još je 1948. prepoznao američki vinski gigant Sutter Home i proizveo prvi White Zin, poluslatki rose. Do tada se zinfandel uzgajao miješan sa sortama poput petit siraha i drugim većinom južnofrancuskim sortama i od njih se radilo crno vino, ali eksplozijom popularnosti rosea White Zin, sorta se osamostalila i omasovila u vinogradima. I dan danas na taj tip rosea otpada najveći dio cjelokupne proizvodnje zinfandela. S druge strane, postoji grupa pasioniranih obožavatelja zinfandela kao crnog vina. Neke vinarije poput kultnog Ridgea od zinfandela rade vina kvalitete najviše klase, stilom vrlo slične zrelijim bordoškim varijantama merlota. Ljubitelji takvog zinfandela okupljaju se u udrugama poput udruge ZAP (Zinfandel Advocates & Producers) te vrlo intenzivno i strastveno promoviraju zinfandel kao profinjeno vino vrijedno čuvanja i investicije.

Kakva je budućnost tribidraga u Hrvatskoj?

U prvih deset godina povratka tribidraga u domaće vinograde nisu se mogli izvući značajniji zaključci o njegovu potencijalu zbog mladosti nasada i potpunog nedostatka iskustva domaćih vinara s tom sortom. U drugih deset godina ukazali su se neki vrlo uspješni projekti i modeli se polako grade. Spoznalo se da je, kad dolazi s dobrih položaja, sposobna proizvesti savršeno uravnotežene i bogate crnjake koje krasi mediteranska koncentracija i voćna svježina istovremeno. Nije limitirana na jedno ili dva vinogorja, jer je gotovo jednako uspješno rade u okolici Zadra, kao i na Pelješcu, što je još jedan plus koji omogućava ozbiljan razvoj u budućnosti. Kao i u Kaliforniji, može dati vrlo atraktivna ružičasta vina, međutim, potencijal zrelih crnjaka koje ovih dana možemo naći na tržištu je toliko dobar da bi bilo vrijedno fokusirati se na taj tip vina. Nastupajuće treće desetljeće obećava. Sorta je sada stabilna na tržištu, a potencijali su neupitni. Preostaje samo rad i ulaganje u marketing.

Zlatan otok, Zlatan crljenak 2015

Cijena: 140 kn
Kvaliteta: 92/100

Vinarija Zlatan otok je prva istinski prigrlila ideju povratka tribidraga u Dalmaciju i u početku je sama imala gotovo pola ukupnih zasade te sorte. Oni su i danas njeni sjajni advokati, a berba iz 2015. je jedan izvrsni primjerak. Bogat, koncentriran, punog tijela, s obiljem zrelog voća, blago pikantnim notama, savršeno dozrelih tanina bez iole stezanja i super atraktivnog finiša na zrelo bobičasto voće te kolač od borovnice i višnje. 15% alk.

Bedalov, Castel Zinfandel 2018

Cijena: 90 kn
Kvaliteta: 90/100

Jedan iz izvrsne grupe kaštelanskih vinara s dubokim i moćnim vinom gotovo likerske snage. Intenzivnog mirisa s aromom zapečenih višanja kao udarnom, zatim s decentnim začinskim primjesama i drvom u pozadini. Okusa koji obilježava visoka koncentracija i puna zrelost, gusta i bogata tekstura, žive i ugodno naglašene kiseline te pikantna toplina finiša. 15,5% alk.

Rizman, Tribidrag 2019

Cijena: 145 kn
Kvaliteta: 92/100

Vino u najavi koje tek pristiže na tržište i koje u ovoj adolescentskoj fazi odiše mladenačkim šarmom i obiljem svježih voćnih aroma. Ukazuje na potencijalno elegantniji, a jednako kvalitetan tip tribidraga. Vrlo je intenzivno u ustima i na nosu. Nabijene voćnosti koja sasvim pokriva začinske note hrasta. Živo u ustima s puno voćne slasti. Slojevito na nosu s trešnjama, višnjama i šljivama kao vodećim aromama. Iznimnog potencijala za čuvanje i daljnji razvoj. Umjerene snage od 13% alk.

Monografija "Vino i vinogradi u srednjovjekovnoj Bosni", koja je nedavno izašla iz tiska, a u kojoj su opisani putevi dolaska vina na prostore srednjovjekovne Bosne, načini trgovanja, kao i kultura ispijanja vina, nastala je kao plod dugogodišnjeg istraživanja autorice i historičarke vinske kulture Naide Kovačević.

Kroz monografiju je promatran prostor srednjovjekovne Bosne, političke jezgre države s njenim teritorijalnim oblastima u razdoblju dominacije feudalizma, kad zemlja u svom najvećem opsegu, ležeći na raznolikim reljefnim površinama i povoljnim klimatskim uvjetima, bilježi stalne društvene interakcije koje su omogućile protok dobara i u povoljnim klimatskim uvjetima, razvoj proizvođačkog vinogradarskog identiteta, kaže Kovačević.

Velike količine vina u razdoblju 14. i prvoj polovini 15. stoljeća, pojašnjava ona, stižu s jadranskog primorja, a glavni trgovački trg kroz koji prolaze velike količine vina, Drijev trg, nalazio se na ušću rijeke Neretve, blizu Gabele.

Trgovci koji su dovozili vino na trg Drijeva na ušću rijeke Neretve, istovremeno su na istom trgu plaćali vino, mjerili i kontrolirali zbog eventualnih prijevara, odnosno pretvaranja vina u sirće.
Vino se sa trga Drijeva u unutrašnjost Bosne dovozi posredstvom Vlaha ponosnika (prijevoznika) na čelu sa starješinom (kramarom ili primićurom) koji je s dubrovačkim trgovcima sklapao prijevozne ugovore i organizirao prijevoz robe, navodi Kovačević.

Ističe kako se priča o ulasku vina u srednjovjekovnu Bosnu najbolje osvjetljava nekoliko godina iza okrunjenja Tvrtka I Kotromanića za kralja jer se njegova ekspanzija prema Primorju istovremeno odrazila i na trgovinsku politiku koju je vodio.

Kralj Tvrtko se intenzivno oslanja na dubrovačku trgovačku uvoznu politiku i Dubrovčane kao glavne posrednike vinom s Bosnom, a bez obzira odakle vino dolazilo naručuje u to vrijeme vino poznate sorte malvazija, koje je dolazilo iz istočnog dijela Mediterana.
Iz ovog primjera vidi se da su malvaziju dopremali Dubrovčani koji su inače bili glavni posrednici u trgovini vinom s Bosnom, navodi Kovačević.

To je istovremeno i razdoblje kada kralj Tvrtko podiže grad Brštanik s lukom, nešto niže od trga Drijeva, na početku rijeke Neretve i grad Novi (Sveti Stefan) u malom zaljevu kod ulaza u Boku Kotorsku. Otvara i trgove soli što će, dodaje Kovačević, utjecati na protok daljnjeg vina u unutrašnjost Bosne izvjesno razdoblje.
Kada narušava interese svojih susjeda Dubrovčana, Venecijanaca, ugarska kraljica Marija njemu stavlja zabranu na uvoz tog vina, pojasnila je.

Osim što je bilo predmetom trgovanja, vino se koristilo u razne svrhe, primjenjivalo se u svakodnevnom životu, u kuhinji, vjerskim obredima i ritualima, ali i u medicini.

Kovačević također navodi da je zanimljiv primjer da bosansko društvo nisu mogle zaobići epidemije srednjeg vijeka, a jedna od njih bila je lepra. Tako se vino u to vrijeme koristilo kao lijek i kao sredstvo za dezinfekciju vode.
Voda je u srednjovjekovnom razdoblju bila stajaća voda, crpljena iz bunara, jezera, rijeka i vino se miješalo s vodom ili pilo nerazrijeđeno, pojasnila je.

Navodi i da se analizom popisa, zbirni popis sandžaka Bosna 1468/69. godine i iscrpni popis sandžaka Hercegovina 1475/77. godine, došlo do zaključka da su vinogradi bili posađeni i na prostoru današnje Zenice, Travnika, Visokog, Kaknja, Jablanice, Konjica, Mostara, Bileće, Trebinja, Popova, Ljubuškog, Ljubinja, Ustikoline, Nevesinja, Foče, Goražda, Višegrada, Zvornika, Tuzle, Tešnja, Banje Luke.

Smjenom vlasti, dolaskom Osmanlija i drugačije kulture, dotadašnje proizvođačko stanovništvo, stanovništvo koje uzgaja vinovu lozu i proizvodi vino, kreće se ka sigurnijim prostorima, Dubrovniku, preko Jadrana pa čak do Italije.
Vinova loza ne nestaje preko noći, to je proces koji će zahvatiti ranoosmansku Bosnu, ističe Kovačević.

Također, još jedan fenomen je i promjena sunčeve radijacije gdje nastupa tzv. malo ledeno doba koje će potrajati do 19. stoljeća. Vinova loza koja je osjetljiva biljna vrsta nije mogla izbjeći sve klimatske promjene i na mjestima gdje se uzgajala zamjenjuje je sadnja šljive i proizvodnja rakije.
I u jednom ne tako kratkom već postepenom dugotrajnom razdoblju polako će izumrijeti na ovdašnjim prostorima sama konzumacija vina kao kulture, a zamijenit će je proizvodnja i ispijanje rakije i poslije piva zaključuje povjesničarka vinske kulture i autorica monografije Naida Kovačević.

Predstavnici šest ljubuških vinarija - Vinarije Buntić, Vinograda Nuić d.o.o., Catene d.o.o., Vina Milas, JSB-a te Vinarije Majić d.o.o. u srijedu su s gradonačelnikom Ljubuškoga Vedranom Markotićem potpisali ugovor o koncesiji, kojim je stavljena točka na "i" u povratku Plantaže vinarima.

Točka na "i"

Riječ je o vrijednom poljoprivrednom zemljištu na ulazu u Ljubuški na kojem će, kako su obećali vinari, za godinu do dvije dana ponovno niknuti nasadi vinove loze čiji će plodovi svojom kvalitetom osvajati natjecanja diljem svijeta. Zdenko Milas, predsjednik Udruge vinogradara i vinara Ljubuški, kazao je kako je potpisivanje ovog ugovora važan korak za ljubuške vinare, Grad Ljubuški, ali i cijelu Zapadnohercegovačku županiju (ZHŽ).

Ovim danom ostvaruju se pretpostavke za prekretnicu i povratak velikoj tradiciji ljubuškoga vinarstva koja datira već dulje od 100 godina. Iza nas je razdoblje koje nije bilo najbolje za vinare. Ali sada smo konačno u prilici svojim radom i investicijama preokrenuti tu situaciju te, nadam se, opravdati sva očekivanja. Za svakog od nas vinara, nakon potpisivanja ovog ugovora, predstoji značajna investicija, ali se nadam kako ćemo za godinu, dvije ili tri najdalje svjedočiti kako sinergija postiže prave rezultate u nastojanjima da Ljubuški vratimo u vrh ljestvice vinara - poručio je Milas.

Četrdeset hektara

Gradonačelnik grada Ljubuškog Vedran Markotić istaknuo je kako je ugovorom o dodjeli koncesije šestorici ljubuških vinara dodijeljeno 40 hektara zemljišta.
Prije svega, želim iskazati zadovoljstvo i zahvalnost vinarima što su se u teškim vremenima odlučili na daljnja ulaganja u podizanje vinograda i proizvodnju vina na našem najplodnijem zemljištu. Ovom prilikom poželio bih im uspjeh i sreću u daljnjem radu te da za koju godinu ponovno pijemo najbolje vino s ljubuške Plantaže - kazao je gradonačelnik Ljubuškoga Vedran Markotić.

Spomenuto zemljište je u posjedu Zapadnohercegovačke županije, pa je uime Vlade ZH županije potpisivanju ugovora nazočio njezin dopredsjednik i ministar financija Toni Kraljević koji je podsjetio kako je Ljubuški ishodište vinogradarske i vinarske proizvodnje u Bosni i Hercegovini.
Uz priču vinarije u Ljubuškom odnosno ove Plantaže blisko sam vezan još otkad sam bio predsjednik OV-a Ljubuški. Tada sam se zarekao kako ćemo tu priču dovesti do kraja tako da se taj prostor privede svrsi, odnosno da na Plantaži, kao što sam njezin naziv kaže, opet budu najkvalitetniji trsovi loze s kojih će poteći najbolja vina - kazao je Kraljević, dodavši kako će povratak Plantaže vinarima stvoriti dodatnu vrijednost, otvoriti nova radna mjesta te oplemeniti ulaz u Ljubuški.

Vinarija u Ljubuškom djelovala je još od 1882. godine i kao takva predstavljala je najstariju vinariju u BiH, a nadaleko poznata bila je loza s Plantaže.