Vinogorja

Vinarije Bolfan, Kopjar i Bedekovich protekli su tjedan osvojile zlatne medalje za svoje sauvignone na najvećem specijaliziranom natjecanju za tu sortu na svijetu. Concours Mondial de Bruxelles je glasovito globalno natjecanje na koje se prijavljuju vinarije sa svih kontinenata i iz svih relevantnih vinskih regija svijeta. Godišnje na svom glavnom natjecanju prikupe oko 9000 uzoraka među kojima se biraju najbolji, a otprije nekoliko godina dodatno su pokrenuli i natjecanje samo za sortu sauvignon bijeli, naziva Concours Mondial du Sauvignon.

To je jedinstven okoliš u kojem vinari sa svih strana svijeta mogu uspoređivati vlastita vina s drugima, u puno zaoštrenijoj i sveobuhvatnijoj konkurenciji, u kojem su suci koncentrirani samo na tu sortu, a s obzirom na to da je natjecanje sasvim "na slijepo", to jest da se ne zna iz koje je regije vino koje se ocjenjuje, uvjeti su i potpuno ravnopravni, bez favoriziranja slavnijih regija u odnosu na manje afirmirane. Ove se godine na Concours Mondial du Sauvignon prijavilo oko 1200 uzoraka od kojih je 127 osvojilo zlatne medalje. Tri zlata od spomenutih 127 je otišlo u Hrvatsku, točnije u Bregovitu Hrvatsku vinarijama Bedekovich, Bolfan i Kopjar.

Uspjeh zagorsko-prigorskog tima vrlo je značajan za same vinare, ali i potvrda potencijala cijele regije kad je u pitanju sauvignon bijeli. Vina od te sorte karakteriziraju aromatičnost, svježina i lepršavost, zbog čega se svugdje uzgajaju uglavnom u hladnijim regijama, jer u toplijim teže dosežu taj svoj osvježavajući i aperitivni šarm. U Hrvatskoj se tako vinska regija Bregovita Hrvatska nameće kao logičan izbor za uzgoj sauvignona, međutim uzgaja ga se svugdje, od Podunavlja i Slavonije, preko Istre, sve do krajnjeg juga Dalmacije. S ovim postignućem sauvignoni Bregovite Hrvatske dobivaju nepobitnu potvrdu svog potencijala i u budućem sastavljanju restoranskih vinskih lista više ih se ne bi smjelo zaobilaziti.

Sva tri vina koja su osvojila zlatne medalje obilježava izražen miris, umjeren alkohol, obilje zelenijih herbalnih aroma, citrusne note, intenzivan okus, ugodno naglašena kiselost te suhoća i svježina. Dakle, radi se o lepršavim vinima kojima želite osvježiti toplo ljetno ili proljetno popodne, konzumirati ih treba kao aperitiv prije ručka ili pak uz ručak, spariti ih uz laganija i aromatičnija jela poput tjestenine sa šparogama, ribljih salata i ribljih carpaccia, školjke, piletinu s pečenim povrćem s roštilja i slično. Najbolja vinogorja za sauvignon u susjednim državama nalaze se uz samu granicu s Bregovitom Hrvatskom, u slovenskoj Štajerskoj i austrijskom Südsteiermarku, pa je zapravo lokacija osvajača ovih velikih priznanja sasvim logična.

Osim klimatsko-pedoloških uvjeta, sva tri pobjednika dijele i isti vinski svjetonazor. Naime, sve tri vinarije posvećene su ekološkoj proizvodnji i sve su nositelji ekoloških certifikata. Sauvignoni, koji nisu jako rodna sorta, u ekološkom načinu uzgoja daju još manje prinose, međutim, kvaliteta im očito raste. Vinarija Bolfan je prva među njima uvela ekološke principe u uzgoj, a među prvima je i svrnula pažnju javnosti upravo na ovu sortu, jer s istom su etiketom na tom natjecanju i u prošlosti osvajali najsjajnija odličja. Vinarije Kopjar i Bedekovich također su već afirmirane, u njihovim je podrumima sauvignon jedna od ključnih sorti, a ovim internacionalnim priznanjem dobili su potvrdu da su na najboljem putu.

Kopjar, Sauvignon blanc 2019.

Cijena: 80 kn

Kvaliteta: Zlato Concours Mondial du Sauvignon

Vinarija Kopjar osvojila je dvije zlatne medalje na ovogodišnjem izdanju CMS-a, za sauvignon iz 2019. i za sauvignon iz 2020. Slijedi recenzija prve jer 2020. još nije na tržištu. Vino je intenzivnog i atraktivnog mirisa. Odiše svježinom i herbalnim aromama poput zelene paprike i kopriva. Osvježavajućeg je okusa, živog, elegantnog, suhog, ugodno naglašenih kiselina. Čisti nepce i ima neku privlačnu mineralnost, citrusnost i slanost na finišu. Slojevito, dugotrajno i jako fino. 12,6% alk.

Uz jela: Grancigula je perfect match, zatim lagano spremljena bijela riba poput brancina, pa rižota sa šparogama i povrćem, sirove kamenice.

Bedekovich, Sauvignon Springtime 2020.

Eko Cijena: 74 kn

Kvaliteta: Zlato Concours Mondial du Sauvignon

Lagano, lepršavo i osvježavajuće vino. Intenzivnog i atraktivnog mirisa. Pršti svježinom i aromama poput limete, trave, zelene paprike i bazge. Okus odiše istom svježinom kao i miris, elegantan je i vitkog tijela, živ, ugodno naglašenih kiselina, dugačkog trajanja i savršenog balansa. 12% alk.

Uz jela: svježiji tipovi kozjeg sira, purica s mlincima, rižota i pašte sa šparogama, škampi, lignje i hlap sa žara.

Bolfan, Sauvignon 2020.

Cijena: 77 kn

Kvaliteta: Zlato Concours Mondial du Sauvignon

Jedan od standardno vodećih hrvatskih sauvignona kojeg osim svježine obilježava i mineralna slanost. Intenzivnog je mirisa s jakim i atraktivnim herbalnim i travnatim aromama te s citrusnim notama u pozadini. U ustima je elegantan i osvježavajući, s puno živosti, također visokog intenziteta, s limetom i zelenom paprikom kao vodećim aromama okusa te sa slankasto mineralnim finišem. 12,5% alk.

Uz jela: marinirani inćuni, list u umaku s limunom, salate od morskih plodova, kamenice, sirove jakobove kapice.
image

Anamarija i Tomislav odlučili su se upustiti u svijet vinarstva registriravši obrt prije tri godine. S obzirom na to da su novi na kutjevačkoj vinskoj sceni, odlučili smo popričati s njima o poslovnim početcima, trenutnoj situaciji, ali i o planovima za budućnost.
Ideju za vinarstvo iznjedrilo dugogodišnje iskustvo

Ideja za bavljenje vinarstvom potekla je od Tomislavovog oca Velimira, koji se već duži niz godina bavi tim poslom radeći za Kutjevo d.d. Obitelj Ketović, prije nego što je naš sugovornik i vlasnik vinarije Tomislav registrirao obrt na sebe, svake je godine proizvodila vino za svoje potrebe.

Registriravši obrt 2018. godine i nabavivši opremu potrebnu za rad jedne vinarije Tomislav i Anamarija krenuli su u proizvodnju vina. Anamarije je nova u poslu, no uspjela je, kako kaže, pohvatati najvažnije. Ističe kako je u dvije godine, od kako je s Tomislavom, puno naučila o vinima:
Prije je to bila podjela na crno i bijelo vino, a sada je već to puno bolje.

Ovi mladi supružnici zajedno vode vinariju, no s obzirom na to da su novi u ovom poslu, ne mogu se osloniti isključivo na zaradu u istome. Tomislav je u radnom odnosu, a supruga Anamarija zadužena je za promociju vinarije, suradnju s kupcima i prodaju vina. Naša sugovornica završila je agroekonomiku na poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, a s obzirom na to da je porijeklom iz Jajca, kaže, kako se odlično snašla u vinskoj prijestolnici i poslovima vezanim uz vinarstvo.
Supruga je uvijek tu, od prodaje vina, pa do punjenja, ona je dostupna od 0 - 24 za sve upite ističe Tomislav.

Proizvodni kapaciteti i plasman vina

Godišnja proizvodnja vina ove mlade vinarije iznosi oko osam tisuća litara. Za sada još nemaju vlastite nasade, ali imaju svoje kooperante od kojih otkupljuju grožđe.
Mana, ali i prednost je to što nemamo vlastitih nasada, pa možemo birati grožđe koje želimo kupiti, uvijek biramo bolje i kvalitetnije, dok kod vlastitih nasada moraš iskoristiti ono što ti urodi. Bila godina dobra ili loša, moraš napraviti vino, a ovako možemo birati komentira vlasnik.

Za prodaju proizvode isključivo graševinu, a prošle su godine radili i kupažu merlota, ali isključivo za probu i privatne svrhe. Prodaja vina im ide odlično. Svoje vino plasiraju na kontinentu, ali i na moru. Vina iz ove vinarije možemo pronaći od Đakova pa sve do Šolte. Osim toga, surađuju i sa Delicijama Tokić iz Đakova.
Oni promoviraju naše vino u Đakovu, a mi njihove proizvode ovdje kod nas komentira Anamarija.

S obzirom na to da govorimo o mladoj vinariji, ni ne čudi da ih još nismo imali prilike viđati njihov štand na sajmovima i manifestacijama. No, prošle su godine planirali poslati vino na ocjenjivanje za Festiva graševine, ali s obzirom na situaciju to im nije uspjelo. Ističu kako im je u planu sudjelovanje ove godine, ako epidemiološka situacija to dozvoli.

Planovi za budućnost

S obzirom na to da su obrt otvorili tek prije tri godine, nemaju još nagrada i priznanja, pa su na pitanje o svom najvećem dosadašnjem uspjehu odgovorili da je to prodaja vina kojom su poprilično zadovoljni jer iz godine u godinu sve prodaju. "Za sada prodaja ide odlično, čak i u godini obilježenoj pandemijom koronavirusa. Reakcije kupaca su super i stalno nam se vraćaju, zadovoljni su onime što kušaju, a to nam je za početak najvažnije" priča vinar Tomislav. Kažu da su ih za vrijeme koronakrize kupnjom vina podržali prijatelji i poznanici.

S obzirom na to da su naši sugovornici tek na početku svog vinskog puta, ni ne čudi da su im u planu mnogobrojne investicije. Osim kupnje vlastitih nasada, u planu imaju proširenje vinskog asortimana drugim sortama, ali i upis sommelierskog tečaja. Trenutno su u potrazi za zemljištem za najam kako bi se mogli prijavljivati na natječaje. U planu je i kušaonica u kojoj bi mogli ugostiti sve posjetitelje i kupce.

Osim toga, prate i natječaje i planiraju se prijaviti na neki od njih.
Imamo dosta planova na umu, ali i prostora za napredak i razvoj te se nadamo ostvarenju istih jednoga dana ističe vlasnik Tomislav.

Smatraju da su najveći budući izazovi kutjevačkim vinarima, vina iz uvoza koja nisu kvalitete kao naša. Ipak se nadaju da je više onih kojima je važnija kvaliteta od kvantitete te namjeravaju raditi još više na tome. "Vjerujem da radeći na kvaliteti možemo izbaciti strana vina s našeg tržišta. Vina kutjevačkih vinara su ime i sinonim, a tako treba i ostati" zaključuje mladi vlasnik.

Ne sumnjamo da će ovaj simpatični par realizirati sve zacrtane ciljeve i pronaći svoje mjesto u vinskom svijetu.

U Varaždinu je organizirano ocjenjivanje vina berbe 2020. godine, a od vinara iz 4 županije, među kojima su i neke poznate vinarije, prikupljeno je 440 uzoraka različitih sorti vina.

U ocjenjivanju je sudjelovalo i 15 vinogradara članova ivanečke udruge Peharček, koji su ostvarili odlične rezultate, osvojivši 8 zlatnih, 10 srebrnih i 3 brončane medalje.

Posebno ističemo uspjeh Ivice Srage, koji je u kategoriji miješana vina, u konkurenciji stotinjak vina miješanih sorti, ostvario najvišu ocjenu, te u Ivanec donio nagradu za najbolje miješano vino natjecanja.

Ovo ocjenjivanje je još jednom potvrdilo da se u Ivancu rade kvalitetna vina.

Podsjećamo, Udruga vinogradara i vinara Peharček će tradicionalno ocjenjivanje vina na XXII. Izložbi vina održati 10. travnja u Društvenom domu u Knapiću, a prikupljanje uzoraka bit će na istom mjestu 7. travnja.

Vinarija Šember napravila je svoj prvi pet nat pjenušac. Takav iskorak ne čudi, budući da je trend pet nat pjenušaca zahvatio i hrvatsku vinsku scenu posljednje dvije godine, a Šemberovi se žele etablirati na tržištu među vodećim proizvođačima hrvatskih pjenušaca. Za razliku od "običnih" pjenušaca dobivenih klasičnom metodom, pet nat (petillants naturels) karakterizira postupak dobivanja ancestralnom metodom koja podrazumijeva da se vino na polovici prve fermentacije prebacuje u boce gdje se ista zaustavlja hlađenjem te se na taj način fermentacija dovršava. Budući da vino ne prolazi kroz klasičnu drugu fermentaciju, vrlo je bitno da je grožđe kvalitetno i ekološki prihvatljivo, odnosno da nije tretirano kemijskim supstancijama. Iako sada na tržištu nailazimo na more pet nat proizvoda, mudrije je izabrati onaj koji zadovoljava taj kriterij.

Vinarija Šember svoje grožđe ne tretira konvencionalnim zaštitnim sredstvima nego smanjivanjem prinosa sustavno primjenjujući filozofiju da se vino radi u vinogradu. Koncem tjedna dizajnirali su etiketu i Šemberov pet nat pod nazivom Duck trebao bi se sljedećih dana naći na tržištu. Radi se o kupaži 20% žutog plaveca i 80% portugisca s položaja Burja. Portugizac kao sorta povoljna je za izradu pjenušca baš zbog izraženih kiselina. Žuti plavec kao predstavnik stare autohtone sorte bijelih vina ubačen je kao jamstvo za postizanje dodatne svježine.

Ovo je prvi put da smo pokušali proizvesti pet nat i planiramo nastaviti s proizvodnjom. Zasad smo napunili oko 1.000 boca, ispričao je Nikola Šember.

Etiketa je rad poznatog hrvatskog ilustratora i karikaturista Nikole Plečka, poznatijeg pod pseudonimom Nik Titanik. Glavni motiv je legendarni spaček u koji su se zaljubili svi članovi obitelji Šember.
image

Prije dvije godine prisustvovali smo Susretu spačeka u Samoboru. Tad smo i nabavili našeg Ducka i od tada se vodi vječna rasprava tko će ga provozati, otkriva Nikola Šember.

Legendarni Citroënov model 2CV nije slučajna inspiracija - iako je bio bučan i spor čak i za vrijeme kad je prvi put proizveden, 1948., ipak je postao je kultni automobil, simbol otpora snobizmu i svojevrsna maskota supkulture koja odbija juriti kroz život, već uživati u njemu.

Ako tražite savršen trenutak za ispijanje, jedna od dobrih ideja je ohladiti ga u moru dok gledate zalazak sunca. Naravno, odmah, dok je more još dovoljno hladno. Jer pet nat ipak nije vino pogodno za odležavanje pa nemojte dugo čekati na otvaranje boce. Cijena je 75 kuna + PDV, za sada će biti dostupan u MIVA Galerija vina.

Još jedno sjajno priznanje sletjelo je na adresu vinskog giganta Kutjeva d.d.

Naime vinarija Kutjevo je na prvom ovogodišnjem ocjenjivanju vina međunarodnog karaktera pod nazivom Mundus Vini Spring Tasting 2021. održanom u Neustadtu dobila još jednu potvrdu izvrsnosti vinogradarenja, podrumarenja i proizvodnje vrhunskih vina. Tri značajna priznanja u vidu srebrnih medalja stigla su za Vrhunsku Graševinu 2020. te dva vina iz linije kupaža, Maximo Oro 2018. i Maximo Nero 2016.

Nije ovo prvi puta da se ova prestižna vinarija okiti medaljama u ovom njemačkom gradu pa podsjećamo da je prošle godine krajem veljače Kutjevo dd zaslužilo tri medalje (Vrhunska Graševina 2019. i Maximo Oro 2018. , a Graševina 2019. srebrna medalja), a na ocjenjivanju u rujnu prošle godine kutjevački podrum je pomeo konkurenciju svojim vrhunskim cuveom Maximo Oro 2018 na Mundus Vini Summer 2020.

Iznimno stroga pravila organizatora u Njemačkoj kažu kako tek 40% prijavljenih vina može osvojiti priznanje što uspjeh vinarije Kutjevo d.d. čini još većim u iznimno jakoj konkurenciji poznatih i uvaženih vinskih kuća.

Kutjevo dd tako iz godine u godinu pokazuje kontinuitet kvalitete koju potvrđuje osvajanjem medalja na vodećim svjetskim ocjenjivanjima vina, ujedno promovirajući kutjevačko vinogorje kao izvor bogate tradicije u proizvodnji vina vrhunske kakvoće.

Dalmacija prednjači u broju etiketa kada su ružičasta vina Hrvatske u pitanju. Klima i tlo te brojnost i svojstva lokalnih crnih sorata su slični onima iz južne Francuske, odakle dolaze najbolja ružičasta vina na svijetu, i daju Dalmaciji očitu prednost u odnosu na druge vinske regije Hrvatske. Dalmatinski vinari je zasad dobro koriste jer uz količinu i broj etiketa vina od rosea proporcionalno raste i njihova kvaliteta. Osim kvalitete, Dalmacija danas nudi i dobar raspon cijena, pa se među vrlo visoko ocijenjenim vinima sada mogu naći i ona od samo četrdesetak kuna. Praksa proizvodnje ružičastog vina kao nusproizvoda crnog (ili, bolje rečeno, lošeg crnog) je sve rjeđa pojava jer vinari shvaćaju da rosé postaje ozbiljna tržišna kategorija u kojoj će opstati samo oni s najboljim omjerom cijene i kvalitete, kao i s primjerenim dizajnom dostojnim restoranskih stolova.

Dalmatinski rose ne može se svrstati pod zajednički nazivnik jer različiti dijelovi Dalmacije uzgajaju drugačije sorte i ne dijele iste mikroklimatske uvjete. Dijelovi Dalmacije i/ili sorte koji zasad pokazuju najviše potencijala za proizvodnju roséa, kao i vinari koji se ističu osobito dobrom kvalitetom slijede u nastavku.

1. Roséi sjeverne Dalmacije

Od svih dalmatinskih vinogorja, sjeverna Dalmacija najviše sliči provansalskim položajima. Vinogradi su uvučeni u unutrašnjost, klima je gotovo identična, sortiment je ponekad isti zahvaljujući prisutnosti sorata s područja Rhone i Provanse, poput grenachea i syraha, u ovom dijelu Dalmacije, a ponekad je različit zbog domaćih sorti poput plavine, ali i dalje je stilski vrlo sličnog izričaja s onima najcjenjenije regije za rosé na svijetu. Ružičasta vina sjeverne Dalmacije su uglavnom suha, s obiljem voćnih aroma te sa živim kiselinama koje im daju osvježavajući karakter. Također kao i provansalska, često dolaze kao blend više sorti.

Fiolić, Rosé 2020.

Cijena: 84 kn
Kvaliteta: 88/100

Rosé vinarije Fiolić živo svjedoči tu stilsku sličnost zadarsko-biogradskog zaleđa s Provansom. Dobiven je od sorti plavina 60 posto i grenache 40 posto. Bljeđe je nijanse svijetlo ružičaste boje. Miris obilježavaju živa voćnost i obilje jagodičastog voća, a okus karakteriziraju sočnost i svježina te čiste i bogate arome crvenog voća na retrookusu.

Uz hranu kao što je rižoto s tikvicama, rižoto s povrćem i musaka s piletinom.
image

2. Rosé od crljenka kaštelanskog - tribidraga

Tribidrag je jedna od najpoželjnijih sorti za rosé jer dolazi rano, lako nakuplja sladore u grožđu i uvijek dobro čuva kiseline. K tome je još i solidno rodan. U Kaliforniji, gdje je kao sorta stekao slavu, od njega rade najpopularniji američki rosé naziva White Zin, koji je obično polusuho ili poluslatko vino ružičaste boje, a u Dalmaciji se još uvijek pretežno radi kao suho vino. Upravo za slađe varijante roséa tribidrag predstavlja idealnu sirovinu zbog spomenutih kiselina koje lijepo uravnotežuju slatkoću.

Vuina, Crljenak kaštelanski rosé 2020.

Cijena: 80 kn
Kvaliteta: 86/100

Jedan od pouzdanijih roséa od tribidraga redovno dolazi iz vinarije Vuina u Kaštelima pokraj Splita. Obično je, kao i u ovom slučaju, mekanije, a zatim i nešto dublje i življe crvenkasto-ružičaste boje. U ustima je živahan i sočan, s blagim dodirom slatkoće. Na nosu je intenzivan, miriši na crveno voće s malo primjesa višnje u pozadini. Najatraktivniji je na finišu gdje ostavlja retrookus pun jagoda i trešanja, s nekom voćnom slasti kao zadnjim dojmom. 12,5% alk.

Uz hranu kao što su piletina i puretina s roštilja, svinjski kotleti, tjestenina s lisičarkama, vrganjima, pancetom i prženom kaduljom.
image

3. Roséi Vrgorca i Imotskog

Ružičasta vina dalmatinskog zaleđa znaju biti neodoljiva zbog svog nježnog karaktera. Ovdje su alkoholi u pravilu umjereni, arome intenzivne, a okus blag. Plavina ili plavka je kao sorta čest izbor za rosé, kao i merlot, najzastupljenija internacionalna sorta ovog kraja. Kad dolaze u blendu, sjajno se dopunjuju i tvore vrlo šarmantna vina za svakodnevnu upotrebu.

Govorko, Đelozija 2020., Vrgorac

Cijena: 40 kn
Kvaliteta: 88/10

Vinarija Govorko se već nekoliko godina zaredom ističe kao izvanredan proizvođač ružičastog vina. Rade prekrasan rosé nježnog okusa, nepobjedivog omjera cijene i kvalitete, koji odiše sočnošću i voćnošću. Đelozija je blend sorti plavina i merlot. Bljeđe je ružičaste boje. Intenzivnog, čistog i postojanog mirisa na maline, herbalnost i bijele šljive. Vitkog je tijela, atraktivno sočan, s obilnim crvenim voćem i svježinom na retrookusu. Trošiti ga tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci kao idealno osvježenje. 12,0% alk.

Uz hranu kao što su rižoto s kozicama, piletina s povrćem u woku i dagnje na buzaru.

4. Roséi Hvara, Pelješca, Brača, Visa i drugih osunčanih kraških položaja

U dijelu Dalmacije slavnom po crnim vinima od plavca malog proizvodnja roséa je sve češći izbor. Nekada dolazi kao nusproizvod dobiven odlijevanjem dijela vina prije maceracije kako bi se dobila još veća koncentracija crnog vina, a nekada se radi ciljano, obično nešto ranije berbe od grožđa za crno vino ili, pak, sa zaklonjenijih ili inferiornijih položaja kako bi vino sačuvalo svježinu i sočnost te malo niži alkohol. Plavac mali se pokazuje kao izvrstan materijal za rosé, puno je aromatičniji nego kad dolazi kao crno vino, a opet posjeduje svoju tipičnu mediteransku zrelost i punoću. Posljednjih nekoliko godina, otkad se rosé sve više radi ciljano, radi postizanja boljeg balansa, a sve manje kao nusproizvod, kvaliteta stalno raste.

Pavičić, Rosé 2020.

Cijena: 54 kn
Kvaliteta: 87/10

Pavičić je novo ime s otoka Hvara, očito s ozbiljnim ambicijama, osobito kad je plavac mali u pitanju, i s čijim ćemo se vinima u budućnosti najvjerojatnije još dosta sretati. Sada su napravili jedan jako fini rosé od plavca malog, koji obiluje sočnošću i brojnim voćnim aromama iz zone crvenog voća, s naglaskom na šumske jagode, kao i s primjesama mirisnih sorti jabuka poput crvenog delišesa. Mekanog je i podatnog okusa, s puno voćne slasti i blagim dodirom slatkastosti. 12,5% alk.

Uz hranu kao što su salata caprese, plava riba s gradela, pileći batci s roštilja i slično.

5. Roséi Komarne

Vinogorje Komarna posjeduje vlastitu mikroklimu zbog koje su njeni plavci obično elegantniji od onih s Dingača ili s hvarskih plaža, a opet posjeduju više karaktera i intenziteta od plavaca iz polja iz unutrašnjosti srednjodalmatinskih otoka ili poluotoka Pelješca. Ta se razlika jednako tako vidi i u ružičastim vinima. Roséi Komarne posjeduju suptilnu aromatičnost koja jako podsjeća na onu provansalsku, s brojnim mediteranskim biljem i cvjetnim notama koje dolaze nakon prvobitne svježe voćnosti. Stoga možda i više od drugih dalmatinskih roséa, ili čak jedini, ukazuju na mogućnost dozrijevanja i čuvanja vina nešto dulje od samo jedne sezone.

Volarević, Rosé La chic! 2020.

Cijena: 72 kn
Kvaliteta: 88/10

Jedan od najpopularniji južnodalmatinskih roséa i u ovoj godini u potpunosti ispunjava očekivanja. Dobiven je od sorte plavac mali. Nježne i blijede je ružičaste boje. Suptilnog voćno-cvjetnog mirisa, s asocijacijom na crveno voće. Laganog i osvježavajućeg okusa, mekanog i sočnog na prvi dojam, ali intenzivnog i dugačkog trajanja. Kako se razvija u ustima, od sočnosti se odmiče prema svježini i mineralnosti, a najljepši dio mu je retrookus, živ, intenzivan i pun aroma.

Uz hranu kao što su skradinski rižoto, svinjetina s povrćem u woku, dagnje na buzaru i piletina s roštilja.

Nova strategija održivog razvoja poljoprivrede u Europskoj uniji najavljuje značajno smanjenje uporebe pesticida što će značajno utjecati na velik dio poljoprivrednika, a posebno na vinogradare.

Jedan od ključnih ciljeva strategije "Od polja do stola", koju je u svibnju prošle godine predložila Europska komisija, smanjenje je upotrebe pesticida za 50 posto do 2030. godine.

Provedba ove strategije mogla bi imati značajne posljedice za kulture koje uvelike ili u potpunosti ovise o pesticidima, a posebno bi moglo biti pogođeno vinogradarstvo, s obzirom na to da je ta djelatnost jedan od najvećih potrošača pesticida.

Predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Darko Preiner naveo je kako se prema nekim informacijama, bez obzira na to što vinogradarske površine u zemljama EU-a rijetko prelaze 10 posto ukupnih poljoprivrednih površina, na istima troši više od 70 posto svih fungicida.

Konvencionalno vinogradarstvo se u velikoj mjeri oslanja na upotrebu pesticida te vinogradarstvo u EU, koja je vodeći proizvođač vina u svijetu, predstavlja velikog zagađivača okoliša, a dokazana je i povezanost pesticida i bolesti ljudi koji rade u ovoj industriji, napominje Preiner.

Smanjenje uporabe pesticide kakvo predviđa nova strategija EU-a stoga bi moglo značajno utjecati na hrvatsko vinogradarstvo, a posebno na budućnost autohtonih sorti. Jedna od njih je, primjerice, pošip, autohtona sorta s otoka Korčule, od koje se pravi istoimeno bijelo vino, inače prvo hrvatsko bijelo vino sa zaštićenim geografskim porijeklom. Tu je oznaku pošip dobio 1967. godine.

Ekološkija proizvodnja je moguća

Ovu je sortu moguće proizvesti i na održiviji, ekološki prihvatljiviji način, koristeći manje invazivna sredstva, što neki proizvođači i rade, no dio još uvijek koristi kemijske pesticide. Stoga bi smanjenje u mjeri u kojoj to predviđa strategija "Od polja do stola" - ako se ne pronađe adekvatna alternativa - moglo dovesti do smanjenja proizvodnje.

No, s obzirom na dugu tradiciju korištenja pesticida u vinogradarstvu, postavlja se pitanje i u kojoj je mjeri moguće smanjiti upotrebu pesticida u ovoj djelatnosti, a da se pritom, uz ekološki, zadovolji i komercijalni aspekt.

Preiner kaže da je kombinacijom više metoda moguće doći do dugoročno održivog rješenja.

Zamjena klasičnih pesticida ekološki prihvatljivim, jedna je od metoda, ali problem je niža učinkovitost ekoloških pesticida, a kada je riječ o sredstvima na bazi bakra, problem je i to što se radi o teškom metalu koji se akumulira u tlu, kaže Preiner.

Ova se metoda stoga može kombinirati s metodom uzgoja vinove loze na položajima manje pogodnima za razvoj bolesti.
Ovo je oduvijek bio pristup uzgoju vinove loze, a tek s lako dostupnim pesticidima loza se počela uzgajati na nepovoljnim položajima gdje se onda treba koristiti velike količine pesticida kako bi se bolesti i štetnici držale pod kontrolom, tumači Preiner.

Moguće rješenje je i razvoj otpornih sorti, klasičnim oplemenjivanjem, bez genetskog inženjeringa, čime se nastoje razviti sorte što sličnije klasičnim sortama pojedinih regija. Program stvaranja otpornih sorti korištenjem autohtonih pokrenut je i na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Količina pesticida povezana je i s položajem vinograda

Kad je riječ o pošipu, Preiner kao ključni problem navodi upravo položaje na kojima se ova sorta trenutno najviše uzgaja, a to su polja u kojima su temperature niže, a vlažnost viša, što pogoduje razvoju bolesti, pa će smanjenje upotrebe pesticida manje pogoditi proizvođače koji pošip uzgajaju na padinama, što je trend koji se polako vraća u praksu.

Položaji na kojima se pošip u zadnje vrijeme dosta intenzivno sadi, nagnuti, izdignuti tereni izvan polja, krški tereni i sl., neće imati većih problema pri uvođenju ekoloških pristupa u proizvodnji. To konkretno znači da na boljim položajima ne bi trebao biti problem uvođenje ekoloških pristupa proizvodnji i korištenje ekološki prihvatljivih pesticida, predviđa Preiner te dodaje kako će to donijeti i određene promjene.
Na toplijim i sušim položajima, na kojima je moguć ekološki prihvatljiviji uzgoj, dobiva se nešto drugačiji stil pošipa, to su nešto jača, 'teža' i 'ozbiljnija' vina, tumači Prenier.

Smanjenje upotrebe pesticida tako ne mora nužno dovesti do smanjenja proizvodnje određenih kultura, nego može dovesti do određene, pozitivne, transformacije istih.

I osjetljive sorte poput pošipa mogu s manje pesticida

Kako to izgleda iz perspektive proizvođača, komentirala je Marija Pecotić, enologinja i vinogradar iz Smokvice na Korčuli, odakle pošip originalno i potječe.
Konkretno na području oko Smokvice ima dosta položaja na kojima se pošip uzgaja na blago izdignutim, rubnim dijelovima polja", objašnjava Pecotić, te dodaje da je "na takvim položajima potreba za pesticidima manja.

No, ta potreba još postoji, i kod pošipa i kod većine ostalih sorti.

No činjenica da je i neke od najosjetljivijih sorti, poput pošipa, moguće proizvesti na ekološki prihvatljiviji način, razlog je za optimističnu pretpostavku da je i kod proizvodnje većine drugih sorti moguće smanjiti upotrebu pesticida, a da se pritom značajno ne ugrozi proizvodnju.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u razdoblju od 2017. do 2020. u Hrvatskoj se u prosjeku godišnje prodalo 3747 tona pesticida, odnosno sredstava za zaštitu bilja. 2019. zabilježen je pad u odnosu na 2018. i 2017., no u 2020. ponovno je došlo do rasta prodaje.

Na razini EU-a posljednje se desetljeće godišnje proda između 350.000 i 400.000 tona aktivnih tvari koje se koriste u sredstvima za zaštitu bilja. Najveći udio u prodaji zauzimaju fungicidi i baktericidi, koji se intenzivno koriste u vinogradarstvu.

Europarlamentarci očekuju doradu EU strategije

Svoje mišljenje o tome što bi nova strategija EU-a "Od polja do stola" mogla značiti za proizvođače te koliko je realno da se njeni ciljevi provedu na način koji je najavljen, dali su za Hinu i hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, Tomislav Sokol i Biljana Borzan, te bivši europarlamentarac Davor Škrlec.

Zastupnica Biljana Borzan, izvjestiteljica socijalista za tu strategiju u nadležnom Odboru za okoliš, zdravlje i sigurnost hrane, smatra da strategija ne daje dovoljno detaljno objašnjenje o načinu provođenja svojih ciljeve te upozorava da treba uzeti u obzir velike regionalne razlike.
Potrebno je propisati nacionalne ciljeve: onim državama koje troše najviše pesticida treba propisati veće ciljeve od onih koje troše manje, smatra Borzan.

Dodaje, međutim, kako je realnost da masovna proizvodnja hrane trenutno nije moguća bez upotrebe tih sredstava te je potrebno pronaći balans kako se ne bi dogodio nenadoknadiv pad proizvodnje i dostupnosti hrane.

Borzan kaže kako će Komisija revidirati Direktivu o održivoj upotrebi pesticida i poboljšati odredbe o integriranoj zaštiti bilja.

Tomislav Sokol, izvjestitelj Europske pučke stranke za mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, napominje da su potrebne dodatne procjene posljedica koje će Strategija imati za tržište i potrošače.
Europski parlament je u postupku iznošenja svoga stajališta. Potom se očekuje da će Komisija početi upućivati u zakonodavnu proceduru i akte za provedbu Strategije, pa iduće godine očekujemo i Prijedlog revizije Direktive o održivoj upotrebi pesticida. Ovisno o ishodu zakonodavnih postupaka, države članice potom će provesti konkretne pravne norme kako bi se ostvarili ciljevi strategije, objašnjava zastupnik i ističe da "provedba strategije nikako ne smije rezultirati smanjenjem prehrambene proizvodnje u EU.

Davor Škrlec, bivši hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, u izjavi za Hinu je upozorio na ulogu kemijske industrije kojoj smanjenje upotrebe pesticida nije u interesu.
Uvijek imamo industriju koja je možda bliža nekom klubu zastupnika ili političkom tijelu, i onda oni pokušavaju lobirati kako bi zadržali proizvodnju na jednakoj razini. To je već poznata priča, poput one s glifosatom. Izborili smo se za to da Hrvatska bude barem suzdržana, ako već neće biti protiv produženja upotrebe glifosata, no ministrica poljoprivrede (Marija Vučković) je potom poništila sav taj trud izjavivši kako je Hrvatska promijenila stav i da se glifosati i dalje koriste, kaže Škrlec.

Glifosat je jedna od najčešćih aktivnih tvari u herbicidima, a navodi o njegovoj potencijalnoj kancerogenosti doveli su do djelomične zabrane pesticida koji sadrže glifosat u nekim članicama EU-a.

Prema podacima iz Vinogradarskog registra Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, 2019. godine se u Hrvatskoj proizvelo oko 83.000 tona grožđa te 525.000 hektolitara vina. Vinogradarstvo, s voćarstvom, sudjeluje u poljoprivredi s oko 2 do 3 posto, dok sama poljoprivreda u domaćem BDP-u sudjeluje s oko 3 posto.

U Hrvatskoj je trenutno upisano oko 18.600 hektara vinograda, a u EU-u pod vinogradima je ukupno 3,2 milijuna hektara od čega Španjolska, Francuska i Italija, kao najveći proizvođači u EU, zauzimaju 74%. Udio vinograda zemalja EU-a u svjetskim vinogradarskim površinama iznosi 45 posto.