Vinogorja

U nastavku dodjele i obilaska vinarija koje su dobile više priznanja sa 13. Županijskog natjecanja u kvaliteti vina "Vino-kap 2020." ekipa iz Udruge vinogradara, vinara i voćara iz Kaptola posjetila je Vinariju Markota u Pleternici. Kako zbog epidemioloških mjera nisu bili u mogućnosti organizirati svečanu dodjelu priznanja s ocjenjivanja vina 2020. godine, odlučili su se na obilazak pojedinih vinarija koje imaju više priznanja i pojedini šampionat u nekoj od kategoriji, a ujedno da se i pobliže upoznaju s pojedinim vinarijama koje niz godina sudjeluju u natjecanju koje Udruga "Vino-kap" organizira.

Vinarija Markota je još uvijek mlada vinarija koja je od početka krenula ozbiljno i danas već nakon desetak godina proizvodnje većih količina vina ubire rezultate pravilnog i ozbiljnog rada.

Marinko Markota, koji je zajedno sa svojim bratom Slobodanom u vlasništvu Vinarije Markota, upoznao je delegaciju sa svim karakteristikama i osnovnim podacima o vinogradima i vinariji. Obrađuju 14 ha vinograda na ponajboljoj lokaciji Starac iznad Pleternice, koji su u njihovom vlasništvu, i 20 ha vinograda na povijesnoj lokaciji Klikun koju imaju na 40-godišnjoj koncesiji. Vinograd na Klikunu tek je ovih godina u punom rodu, jer je posađen kao mladi vinograd nakon ozbiljnih i velikih uređenja zemljišta, jer je bio jako zapušten. Ukupna ulaganja u ovaj vinski biznis do danas Marinko Markota procjenjuje na 20-ak milijuna kuna. Danas je tu i veliki vinski podrum kapaciteta s više od 300 tisuća litara u inoksu i drvenim bačvama za proizvodnju i njegovanje crnih vina, posebno vina iz barique bačava. Proizvode 8 sortnih vina i nešto kupaža, a više od 80 posto proizvodnje su vrhunska, a u prodaju idu isključivo kao buteljirana vina. U novu tehnologiju se stalno ulaže, tako da imaju suvremenu aparaturu za hlađenje grožđa nakon berbe prije prešanja, sustav s dušikom koji čuva vino u inoksu od prisutnosti kisika i potpuno upravljanje hlađenjem tijeka fermentacije mošta. U hlađenim i kontroliranim fermentacijama imaju dugi tok i više od 30 dana, čime čuvaju brojna eterična ulja u grožđu. Posebno su ponosni na dva velika uređaja za maceraciju crnih sorti grožđa, te vinifikaciju u bačvama od slavonskog hrasta, koja traje i više od dvije godine. Bijela vina ne puštaju na tržište prije najmanje godinu dana odležavanja, a crna drže u bačvama na dozrijevanju i više od četiri godine.

Danas u Vinariji Markota poslove preuzimaju mlade snage, dva sina koji su se školovali za vinarsku struku i koji su uspješno uz oca Marinka savladali brojne tajne vinogradarskog i vinarskog zanata
Suočavamo se danas kao i svi iz vinarske struke sa slabom prodajom vina jer je bio slab turizam, a i restorani ne rade već mjesecima. Naša tržišta su uglavnom hoteli i restorani od Zagreba do Jadranskog mora. Prihodi su u opadanju, a naši troškovi su konstantni, jer imamo 9 stalno uposlenih radnika u sezonskim poslovima od orezivanja, tretiranja, a posebno u berbi koju obavljamo ručno zapošljavamo i 40 sezonskih djelatnika. Tu je i stalna potreba za ulaganjima jer morate pratiti tehnologiju, a još uvijek smo i mlada vinarija koja traži još puno ulaganja - ističe Marinko Markota.

Redovno dolaze sa svojim vinima na Županijsko natjecanje "Vino-kap" u Kaptol i postižu svake godine sve bolje rezultate. Imaju već i niz priznanja s ostalih natjecanja diljem Hrvatske i inozemstva. Stoga je predsjednik Udruge Vino-kap Ferdinand Novak uručio Vinariji Markota posebnu zahvalnicu za višegodišnje sudjelovanje na natjecanju, te za pomoć Udruzi u radu i organizaciji ocjenjivanja vina.

Šampionsku titulu i zlatni pehar za najbolje ocijenjeno crno vino osvojili su za cabernet sauvignon iz berbe 2016., te četiri zlatne plakete za chardonay iz berbe 2016., graševinu Starac (berba 2019.), merlot (berba 2016.), cabernet sauvignon (berba 2016.) i srebrnu diplomu za sauvignon (berba 2019.). Uručio im je enolog Josip Mesić, predsjednik ocjenjivačke komisije. Nakon uručenja, Vinarija Markota upriličila je degustaciju nagrađenih vina uz suhomesnate delicije vlastite proizvodnje. Kako je Marinko poznat kao recitator ljubavnih pjesama, a posebno pjesama o vinskom trsu i vinu, počastio je društvo i s nekoliko pjesama i poema. Degustacija je završila s muškat ružom, posebnim desertnim crnim vinom koje još nije u prodaji zbog malih količina, a uglavnom se popije na degustacijama jer su svi oduševljeni bojom, mirisom i njegovim osebujnim okusom.

Ponikve su upisane u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla čime su postale 17. zaštićena oznaka izvornosti hrvatskih vina čiji je naziv registriran u EU.

Oznaka izvornosti pokriva vinogradarski položaj općine Boljenovići na Pelješcu u blizini Stona.

Područje je primjer tradicijskog podizanja vinograda s terasama i suhozidima. Uglavnom je zastupljena sorta plavac mali.

Jučer, 18. veljače u svijetu se obilježavao Global Drink Wine Day, dan posvećen slavljenju vina. U povodu ovogodišnjeg Global Drink Wine Daya, britanski magazin Decanter izdvojio je dvadeset uzbudljivih i inovativnih vina, koja su na DWWA osvojila 95 i više bodova.

Decanter u ovaj izbor nije uvrstio konvencionalna, etablirana vina, pa tako nema ni jednog Pauillaca, šampanjca ili caberneta iz Napa Valleya. Među dvadeset odabranih vina koja svijet tek treba otkriti nalaze se i dva hrvatska. Riječ je o Kozlovićevoj Selekciji iz 2017. koja je na Decanterovim Svjetskim nagradama osvojila platinastu medalju i 97 bodova, i o Štamparovu pjenušcu Urban White, koji je osvojio zlato i 95 bodova. Evo obrazloženja.

Kozlović Selekcija Malvazija 2017. Hrvatska Istra: "Zapanjujuće čisto, impresivno slano i mineralno na nosu. Na nepcu je svjetlo, svježe i hrskavo s dodirom elegancije. Kraj je dug, s puno okusa, s elementima limete i herbalnim notama. Izvanredno vino!"

Štampar Urban White Extra Brut, Zagorje -Međimurje: "Ozbiljno na nosu, s dodirom limuna, akacije i meda. Na nepcu se osjete dunja i limun, s elementima kremastosti, lijepe dubine, duljine i harmonične kiseline."

Ulazak dva hrvatska vina u izbor dvadeset svjetskih vina kojima se proslavlja Global Drink Wine Day još je jedan dokaz sve više kvalitete hrvatske vinske industrije.

Godina iza nas bila je izrazito teška i po sektor vinarstva, ali i sam plasman proizvoda bio je otežan, te se brojni proizvođači nadaju kako će ova 2021. biti mnogo bolja.

O proizvodnji u Bosni i Hercegovini, mogućnostima i uzgoju vinove loze, razgovarali smo s Aleksandrom Iliševićem, direktorom vinarije "Povratak", iz Žepča.

Prostora za veću potrošnju bosanskohercegovačkog vina na domaćem tržištu itekako ima, prema njegovim riječima, ali nažalost naš narod nije dovoljno osviješten kada je u pitanju takozvana kultura vina.
Mi postojimo tek šest godina. Borimo se sa postojećim konkurentima koji su djelimično u petoj generaciji, da napravimo brend pod nazivom Povratak i time postavimo nove standarde na našem tržištu vina, navodi Ilišević, dodajući kako tek onda mogu krenuti ka nekim osvajanjima europskog i međunarodnog tržišta.

Mikroklima središnje Bosne pogodna za uzgoj

S obzirom na situaciju vezano za Covid-19 virus, kako u svijetu, tako i u BiH, posljedice su se odrazile i na njihovo poslovanje, ali i na sve druge vinarije.
Zapošljavamo dvije osobe u komercijalnom dijelu, ali takođe smo pokrenuli ponovo i shop koji je par mjeseci bio zatvoren zbog stanja izazvanog koronom.

Veliki je šok i nevjerica kad se odmah spomene vino čije je porijeklo iz središnje Bosne, jer su ljudi navikli da su vinogorja uglavnom po Hercegovini, Dalmaciji, Srbiji ili Makedoniji ali ne razumiju, kako kaže Ilišević, mikro klimatske uvjete vinograda koji su postojali prije osvajanja Osmanlija ovog područja ali isto tako i dan danas se u starim katastarskim izvodima iz Austrougarske kraljevine vodi šire područje Žepča kao "Vinograd".

Okupili tim mladih ljudi

Naša vina imaju posebnu priču. Sentimentalnu povezanost za obitelji oko nas koji su sudjelovali u kreiranju zadruga oko vinarije Povratak, koji su svoju zemlju, s vjerom u bolje sutra, pretvorili u vinograd, a za vlasnika vinarije i njegovu obitelj, objašnjava sugovornik, ističući kako slobodno može reći da je prisutna zaljubljenost u vinovu lozu i proizvodnju vina i da je oni pretvaraju u ljubav koja se prenosi na proizvode koje plasiraju kupcima.

Zajednička je ljubav prema vinogradarstvu

Poteškoće sa kojima se uzgajivači najviše susreću odnose se na vremenske uvjete jer oni u mnogome određuju i koje će se agrotehničke mjere i zahvati primjenjivati, ali i samu kvalitetu sirovine i finalnog proizvoda. Samim time agroklimatski faktori stavljaju pred vinogradare izazove - kako pravovremeno odraditi sve potrebne operacije u zasadu.

Pored klime, drugi važan preduvjet je kvalitetna radna snaga zato što sve više više ljudi napušta BiH i odlučuje se za život u inozemstvu.
Smatramo da se i ovde na našim prostorima može lijepo živjeti od poštenog rada, ali i dalje vlada trend da je najveće postignuće pobjeći iz BiH, zaključuje direktor vinarije, ističući kako su oni okupili tim mladih ljudi, koji s ponosom dolaze na posao i svi zajedno se prihvaćaju svakog izazova, iako uvijek nedostaje obrtnih sredstava i, usprkos ograničenjima od države ili činjenice da kod komercijalnih banaka nemaju osobe koje će ih poticati, kao što je to svakodnevna praksa u drugim državama svijeta.

Fokus na trgovine, ne na restorane

Birokracija je takođe velika prepreka sa kojom se konstantno susreću i tu je potrebno samo malo pomoći od nadležnih vlasti kako bi lakše i brže, odnosno učinkovitije, došli do rješenja ili potrebne dokumentacije.

Na pitanje koje bi savjete dali proizvođačima, kada je riječ o uzgoju, ali i pri plasmanu (i na domaćem i na svjetskom tržištu), Ilišević napominje kako je, prilikom podizanja novog vinograda, potrebno obratiti pažnju na nekoliko faktora jer je riječ o višegodišnjem zasadu. Vinova loza je kultura koja zahtijeva dosta pažnje i rada, te se treba maksimalno posvetiti svakoj njenoj fazi. Pravovremenost je ključni parametar u uzgoju vinove loze. To se najbolje vidi iz stare izreke: "Vinograd traži slugu - ne gospodara!".

Kada je plasman u pitanju, najvažnije je imati proizvod dobre kvalitete, pronaći ciljano tržište i osigurati dobar marketinški alat, kao važnu kariku u prodaji, kaže ovaj stručnjak, dodajući kako, doskora, njihov marketing nije ni postojao ili je rađen na pogrešan način.

Okrećemo se digitalnim medijima i promocijama preko društvenih mreža, a sveli smo staromodni način oglašavanja na nulu. Covid je učinio svoje pa samim time zatvorio i neko naše tržište i sad se fokusiramo isključivo na trgovce, a sve manje na restorane i ugostiteljske objekte, priča Ilišević.

Proizvod za desetljeća pred nama

Što se tiče inozemnog tržišta, dopuštenja i certifikati za izvoz djelimično su složeni za dobiti. Vinarija ovih dana pokušava plasirati vina na kinesko, američko i EU tržište, ali je to proces koji može da potraje i par mjeseci.

Važno je imati pravi marketinški alat

U sljedećem razdoblju planiraju nastaviti punim intenzitetom s radom u postojećim zasadim, osigurati sve potrebne parametre za kvalitetno grožđe, a poslije i vino, te, u skladu s mogućnostima, podići još nekoliko novih nasada vinove loze.
Za koji dan očekujemo i isporuku novih sadnica iz Italije. Inače sve uvozimo od renomiranog i najboljeg proizvođača i uzgajivača sadnica u Europi jer smatramo kako je to jedini ispravni put za kvalitetan proizvod koji će osigurati svoje mjesto na tržištu, ne u predstojećim godinama nego i desetljećima pred nama, zaključuje Aleksandar Ilišević.

S Gianfrancom Kozlovićem, najtiražnijim hrvatskim privatnim vinarom, lani smo nekolio puta dulje razgovarali. Za vrijeme prvog lockdowna, kad su vinari ostali bez bilo kakvih godišnjih prihoda osim prodaje u supermarketima jer je baš sve drugo bilo zatvoreno, gospodin Kozlović doimao se relativno mirno. Rekao je kako bi bilo neobično kad poslije toliko godina u biznisu ne bi imao zalihe da podnese bar jednu godinu bez prodaje vina.

Nakon što se sve otovorilo, Kozlovićeva su se vina kao i svake sezone izvrsno prodavala. U rujnu je Gianfranco Kozlović dobio Decanterovu platinaastu medalju za svoju malvaziju Selekcija, koja je dizajnirana kao restoransko vino na na granici stilova između odležane i mlade malvazije. Decanterova je platina dodatno ojačala brend Kozlović: ovdje naglašavamo riječ brend, jer Kozlović zaista jest nasnažniji vinski brend u Hrvatskoj.

O tome zorno mogu posvjedočiti svi hrvatski distributeri vina, koje u normalnim turističkim sezonama hvata lagana nelagoda jer znaju da će do rujna ostati bez Kolzovićeve Malvazije, kao i restorateri koji se najkasnije u veljači bore da dobiju što veću alokaciju Kozlovićeve malvazije znajući da će sve prodati. Naposljetku, s Gianfrancom Kozlovićem zadnji smo put ozbiljnije razgovarali jedne ekscentrično tople nedjelje u studenom.

Sjedili smo na spektakularnoj terasi veoma dobrog restorana Morgan u Bracaniji kraj Brtonigle. Kozlović je opet bio neobično opušten. Glavni operativni problem tog popodneva bio je kako primiti sve goste koji su željeli obići njegovu modernu vinariju, a da se ne prekrše epidemiološke mjere.
kozlovic

U jednom je trenutku, oko tri popodne kad se u vinariji već skupilo previše posjetitelja, Kozlović je morao narediti da se vrata zatvore i da se te nedjelje u vinariju više ne pušta nikoga, pa ni potencijalne kupce. Zaista morate imati jako puno samopouzdanja da u najtežoj godini u povijesti hvatskog vinarstva zatvorite vrata pred potencijalnim kupcima.

Kozlovićevo je samopouzdanje utemeljeno u dva snažna argumenta. Jedan je materijalni. Premda vinarstvo u Hrvatskoj nije soobito profitabilan posao, Vinarija Kozlović financijski je stabilna i može preživjeti više od jedne krizne godine.

Drugi je argument filozofski. Gianfranco Kozlović miran je i supstancijalan čovjek . On naizgled ne govori mnogo, ali ono što govori uglavnom je važno. Nekad se radi o općim mjestima koja funkcioniraju u određenom kontekstu, a nekad o veoma specifičnim uvidima.

Dok smo pili šampanajc na terasi s pogledom sve do Kozlovićeva vinograda Santa Lucia i raspravljali o posljedicama epidemiološke krize na hrvatsku i svjetsku vinsku scenu, Kozlović se lagano zamislio, otpio gutlja dva, naslonio se na stol pa rekao:

Ma znate što, ljudi piju vino već nekoliko tisuća godina. Nisu ga prestali piti zbog najgroznijih ratova, puno fatalnijih zaraza ni najbrutalnijih prirodnih katastrofa. Pa ne mislimo valjda da će ga prestati piti zbog ove epidemije. Epidemija će proći, a vino će se poslije epidemije vjerojatno piti još više nego prije epidemije. Tako ja zapravo gledam na ovu krizu. Naravno da je operativno treba preživjeti, ali ona nam je možda dala time out da pokušamo napraviti nešto finija vina. A vina će se dalje piti, još će se više piti i kupci će stalno tražiti originalnija i bolja vina. To je suština pitanja o budućnosti vinarstva poslije epidemije. Epidemija ne može uništiti vinarstvo.

Poslije ovakve argumentacije, koja je suštinski točna, sugovornik ostaje bez jačih protuargumenata. Kasnije smo razgovarali o tome što u konkretnom, istarskom kontekstu znače daljnja poboljšanja.

Općenito govoreći, to se pitanje odnosi na novu istarsku vinsku strategiju koja, kao svoj sadržajni vrhunac uključjuje mapiranje, dakle identifikaciju istarskih premier crua i grand crua, dok na promotivnoj razini želi postići snažniju prepoznatljivost istarskih vina u svijetu.

Na osobnoj razini, Kozloviću je iznimno važno da iz godine u godinu u vinogradu dobiva što kvalitetnije i što prirodnije proizvedeno grožđe, koje će lakše pretvarati u zaista velika vina. Stekli smo dojam da osjeća trajnu, duboku strast prema teranu i da u teranu vidi konačni izraz svojih vinogradarskih i vinarskih ambicija.

Franko Kozlović jedinstven je slučaj na hrvatskoj vinskoj sceni. On je zapravo živi dokaz da pojedini segmenti hrvatske vinske industrije mogu veoma dobro, mirno i vizionarski funkcionirati i u najtežim kriznim uvjetima.

U Vinariji Horvat u Svetom Urbanu minulog je vikenda održan stručni skup na temu 'Pušipel- međimurska autohtona sorta grožđa i vina'.

Razgovaralo se o nastavku ovog projekta koji ima osnovu i mogućnost snažnijeg zauzimanja prostora u vinogradarstvu i vinarstvu te samim time i značajnig mjesta na tržištu. Rečeno je kako je projekt 'Pušipel' do sada ostvario sve što se na njegovom početku zacrtalo te mu slijedi novo razdoblje. Predložen je model i način financiranja projekta, po kojemu bi u financiranju sa po 30 posto sudjelovali Međimurska županija i Agronomski faklutet Sveučilišta u Zagrebu te sa 40 posto Društvo vinogradara i vinara 'Hortus Croatiae. Svi oni će u narednom razdoblju se o tome očitovati.

Na sastanku su bili Josip Grivec, zamjenik međimurskog župana, doc.dr. Darko Preiner s Agronomskog fakuluteta, David Štampar, predsjednik 'Hortus Croatiae, dipl.ing. Marijan Čižmešija iz Savjetodavne poljoprivredne službe, Darko Radanović pročelnik u Međimurskoj županiji i Marko Cmrečnjak član Hortus Croatie. Ugodan domaćim skupa bio je Rober Horvat, vlasnik Vinarije Horvat.

Zovu ga Mozartom među vinarima zadarskog kraja koji su zadnjih 15-tak godina izazvali pravu vinsku revoluciju i od praktičkih nikakvog vinarstva od prije nekoliko desetljeća, došli do etiketa koje osvajaju i naprestižnije nagrade. On je Božo Bačić iz Podgrađa kod Benkovca, a vina koja proizvodi na svom OPG-u toliko su dobra da ostavljaju bez teksta i vinsku publiku i stručne ocjenjivače na natjecanjima.

Prošle je godine Božo dobro upamtio 2. svibnja. Toga dana zamračilo se nebo i navuklo krupu koja je u nekoliko minuta stukla i "obrala" 80 posto grožđa. Ali od onih preostalih 20 posto, Božo Bačić je uspio napraviti vino koje je na nedavnoj smotri vinara sjeverne Dalmacije u Stankovcima osvojilo - šampionsku titulu.

Skromnog, a opet vrhunskog vinara, posjetili smo na njegovu imanju u Podgrađu.
Moja vinarska priča krenula je 2007. godine, tada sam zasadio značjanije količine vinove loze, a dvije godine prije toga trajale su pripreme terena jer se radi o kršu kojega smo meljavom doveli u stanje plodnosti za trsove - kaže Bačić koji se do tada bavio povrtlarstvom, a jedno vrijeme bio je i autoprijevoznik. U povrtlarstvu nisu imali mogućnosti za širenje zbog sezonskog karaktera proizvodnje, pa se vinarstvo pokazalo idealnim zbog cjelogodišnje proizvodnje i prodaje.

Vinogradarstvom se bavimo čitav život i mi i naši stari. Uvijek je to bilo za svoje kućne potrebe, ali ono što smo trebali naučiti bila je proizvodnja u većem obliku, za tržište. Učili smo kroz rad i spojilo se jedno s drugim. Bilo je i poticaja grada Benkovca u subvencioniranju sadnog materijala, a pripreme terena smo praktično sami odradili. Zasadili smo ukupno 70 tisuća panja, od toga 27 tisuća syraha, 23 tisuće cabernet sauvignona i 20 tisuća sadnica merlota. U vinogradima radimo supruga, kćerka i ja, posla ima kroz čitavu godinu jer se radi o većoj površini. Kad smo krenuli, sve je to bilo u povojima. Oslanjali smo se dijelom na struku, ali radilo se o kršnom terenu, vinogradima u kamenu, tako da je svima to bio novitet i morali smo učiti i ispravljati greške u hodu - kaže Bačić.

Danas proizvodi sortna vina. Ipak, sve ovisi o godini, ukoliko nema dovoljno kapaciteta za jednu sortu onda pribjegava kupažama. Osvojio je do sada pregršt nagrada i svaka je sama po sebi značajna jer se preko njih malo po malo otvarao put prema tržištu i kupcima. A to je zapravo i najteži dio posla - kako prodati vina.
Mi nemamo stogodišnje tradicije u vinarstvu kao u sjevernim dijelovima Hrvatske, sve je to kod nas bilo u povojima tako da smo zapravo morali krenuti od nule. U Zadarskoj županiji postojale su velike vinarije Benkovac, Šibenik i Maraska Zadar koje su sve tržne viškove otkupljivale. Privatnog buteljiranog vina nije ni bilo za tržište, tek se koncem 2000.-tih godina počelo s kvalitetnim vinima iz zadarskog kraja, objašnjava Bačić.

S nagradama se vina brže pročuju. Bum s vinima kojega smo u Zadarskoj županiji napravili zadnjih desetak godina pročuo se i izvan našeg područja i više nismo anonimni. Pri tom mislim na crna vina kojima smo napravili iskorak, s bijelim vinima moramo još raditi. Nama je tradicija bila žutina koju više nitko ne proizvodi, osim možda za svoje potrebe, dodaje.

Svoja vina Bačić najviše prodaje na kućnom pragu, ali prodaje i dosta grožđa jer nema dovoljne kapacitete podruma za sve količine grožđa preraditi. Godišnje uspije proizvesti 20-tak tisuća litara u normalnoj produkciji, po cijenam koje se kreću od 40 do 50 kuna po butelji 0,7 litre. Nešto je prodavao i restoranima, što je od prošle godine značajno stalo zbog situacije s koronavirusom. Na to se nadovezalo i spomenuto nevrijeme koje je lani poharalo upravo dio benkovačkog područja gdje su Bačićevi vinogradi, pa je uspio spasiti tek 20 posto uroda. Pa ipak, uspio je i od toga napraviti šampionsko vino.
Bio je to jako mali prinos, nešto kasnija berba i odmah se pokazalo da je ono što je prerađeno vrhunsko. Izgubilo se na količini, ali se dobilo na kvaliteti. Svaka je godina neizvjesna i ne možete predvidjeti kakva će biti do kraja. Može krenuti dobro, a završiti loše. To je tako u vinogradarstvu - ističe Bačić.
image

Ono što je do sada primjetio je da naše tržište traži srednja vina, ne čak visokokvalitetna, jer je platežna moć ljudi takva da se ne gleda ekstrakvalitet, već je važnije da cijena bude prihvatljivija. Zbog toga Bačićeve spašava prodaja grožđa jer na taj način dobivaju brže novac za pokrivanje tekuće proiuzvodnje. Da samo prodaje vino, bio bi u problemu jer se ne može prodati odmah, mada odležavanjem dobiva na kvaliteti.
Ništa preko noći ne dolazi. Treba ulagati, stvarati i mučiti se, da bi se uspjelo. Mi smo tako navikli i ništa nam nije strano niti teško. Bez puno rada nema ništa, ali tada dolaze i rezultati i priznanja. Mora sam proizvod govoriti o sebi. Ako imate vrhunsko grožđe, imat ćete i vrhunsko vino. To vam je čitava filozofija naših vina - zaključuje "vinarski Mozart" iz Ravnih kotara.

Aromatizirano vino - srebrno na Decanteru

Jedne godine slador je bio toliko visok da ga refraktometar nije mogao izmjeriti pa nije znao što učiniti s takvim grožđem. Palo mu je na pamet da napravi desertno aromatizirano vino obogaćeno višnjom maraškom. Poslao sam ga je na Decanter gdje je osvojio - srebrnu medalju. Ocjenjivali su bili oduševljeni i iznenađeni, bili su im totalna nepoznanica, nešto novo.

Ostavili su traga, ali nisu mogli dalje ići na ta natjecanja su im, kaže nam Božo iskreno, preskupa...