Vinogorja

Kao nikad dosad, baranjske vinare muče gotovo nevjerojatni problemi. S jedne strane očekuju odličnu berbu, a s druge intenzivno razmišljaju kamo će smjestiti novo vino. Slažu se kako vinogradi, na približno 900 hektara površina (od čega su na 650 hektara beljski vinogradi), izgledaju izvrsno. Do prvih je berbi, doduše, ostalo dva mjeseca, tijekom kojih se svašta može dogoditi, ali se nadaju iznadprosječnom urodu.

Podrumi puni

No problem su svih vinara - puni podrumi. U prosjeku, prodali su samo 20 posto vina iz prošlogodišnje berbe, a poprilično kaska i prodaja starijih (crnih) vina koja su u bačvama odležala određeno razdoblje. Još početkom travnja, kada su epidemiološke mjere dostizale vrhunac, žalili su se kako je najveći problem zatvaranje tržišta i time onemogućen plasman vina. Ni prodaja na kućnom pragu nije išla jer u to vrijeme kretanje nije bilo moguće bez propusnica, a osim toga, dio vinarija tih je dana bio zatvoren. Tek tu i tamo vino su, po narudžbi, pokušavali dostavljati na kućni prag, ali se pokazalo da su im takve dostave neisplative. Svi su očekivali početak sezone, ukidanje mjera i svojevrsni "bum" kada je riječ o prodaji. No to se, kažu, nije dogodilo. Prodaja ni dalje nije blizu prošlogodišnje razine.

Ne pamtim kada su vinogradi tako lijepo izgledali, ali ne pamtim ni kada je prodaja išla lošije - kaže Lajoš Kolar, vinogradar iz Suze, naglašavajući kako je prodaja na Jadranu gotovo stala, a restorani na kontinentu rade smanjenim kapacitetom. Kako bi imao mjesta za novu berbu, počeo je buteljirati crna vina iz 2017. godine i nešto starija, čime će dobiti mjesta za desetak tisuća litara novog vina. S berbom najranijih sorti planira krenuti početkom rujna, što je nešto kasnije nego prošle godine. Nije zadovoljan mjerama državne pomoći.

Pet kuna za litru

Nuditi pet kuna za litru vina koje u barrique bačvama čuvam nekoliko godina smiješno je i ponižavajuće - poručuje Kolar, premda mu je samo od prošlogodišnje berbe ostalo 80-ak posto vina.

Slično razmišlja i Slavko Kalazić, koji blisku budućnost ne vidi nimalo svijetlom. I on tvrdi kako su vinogradi potpuno zdravi, a urod itekako obećavajući.
Zalihe su enormno velike, i kod mene i kod kolega vinara s kojima se često čujem. Naša je vinarija prodala između 10 i 15 posto vina prošlogodišnje berbe, pa će sigurno nastati problemi sa skladištenjem. No ne bojim se da mjesta za vino nećemo naći koliko nastavka cijele priče - kaže Kalazić.

Ističe kako su distributeri vina sve oprezniji, pa su se narudžbe svele na karton-dva, što naziva prodajom bez ikakve zarade. I on je odustao od državnih pet kuna za litru vina. Naglašava kako je država dala prekratak rok za ostvarivanje te potpore, čime je eliminiran velik broj vinara koji bi se, bar djelomice, uspio spasiti. Za sebe tvrdi kako ne bi smio biti pesimističan, ali se ni za što obećavajuće ne može uhvatiti.

Što je korona načela, led je dotukao

Zanimljiva je situacija s Atilom Szabom, karanačkim vinogradarom. Među rijetkima je u Baranji čiji je vinograd potukao led. Početkom lipnja, naime, led veličine lješnjaka uništio je 80-ak posto vinograda. Nevjerojatno zvuči činjenica da je led toga dana padao samo na području Karanca, i to ne u cijelom selu.
Osim korone, dotukao nas je i led. Hoće li se vinograd oporaviti, znat ćemo tek sljedeće godine, kaže Szabo, ističući kako i prodaja njegovih vina ide znatno slabije nego prošle godine. I on je nezadovoljan državnim potporama.

Sve što vas zanima o našim vinima pitajte Martinu. Ona je glavna u podrumu, a ja sam većinom u vinogradu - rekao nam je odmah na početku našeg susreta u Kutjevu Vlado Krauthaker. Najvažniji slavonski vinar i jedan od dvojice - uz Hvaranina Zlatana Plenkovića - koji su u samim počecima državne neovisnosti kreirali smjer, odnosno budućnost hrvatskog vinarstva, doista je golemu odgovornost za važan vinski brend koji je stvorio prepustio svojoj kćeri, enologinji Martini Krauthaker Grgić, koja već nekoliko godina vodi sve procese u podrumu.

Danas, kad vinarija Krauthaker sa 45 vlastitih hektara vinograda i još sa 82 u kooperaciji na tržište izbacuje 25 vinskih etiketa, uz ukupno 50 zaposlenika u podrumu i vinogradima, možemo samo pokušati zamisliti težinu te odgovornosti. Martina je preuzela vođenje vinarije u trenutku kad je Vlado procijenio da je skupila dovoljno iskustva i znanja da se može izmaknuti i prepustiti joj kormilo, a njegov se istraživački duh u tom trenutku samo još više razmahao jer je s novim slobodnim vremenom dobio još više prilika okrenuti se onome čime se cijelo vrijeme najviše volio baviti: eksperimentiranju. Jer bez eksperimenta u vinogradu kao i u podrumu, prema njegovu mišljenju, nema dobrog vinara.

Promjena na čelu vinarije Krauthaker prošla je neprimjetno: široj javnosti sasvim nepoznata Martina zbog svoje samozatajnosti i posvećenosti prije svega obitelji i poslu, a manje društvenom životu, i dalje bi za sve koji nisu bliski s obitelji mogla ostati anonimna. Ona vjerojatno nikad neće imati javnu auru svog oca, pionira i game changera kad je hrvatsko vinarstvo u pitanju, međutim promatrajući je na djelu, u njezinu radnom i kreativnom okruženju, gdje za razliku od javnih nastupa pliva kao riba u vodi, jasno je da već neko vrijeme u potpunosti drži sve konce vinarije.

Uostalom, iako je javnosti malo poznata, njezina se prisutnost i suverenost u vinariji itekako osjeća. Vidljivo je to i u načinu na koji joj se obraćaju zaposlenici, s poštovanjem i uvažavanjem. A to što se Vlado Krauthaker sad gotovo potpuno posvetio širenju sortimenta, odnosno igranju s novim sortama u vinogradu i njihovim kombinacijama u podrumu Martini nije nimalo olakšalo posao jer se sada osim rukovođenjem pedeset radnika i brigom o svim vinima koja se nalaze na tržištu mora baviti i očevim eksperimentima. No vinarija Krauthaker ne bi bila to što jest danas da nema takav svjetonazor i Martina je toga svjesna, pa očeve eksperimente spremno realizira. Uz većinsku graševinu, s koje je Vlado Krauthaker, uz još pokojeg vinara iz Zlatne doline poput Enjingija ili Adžića, skinuo mrsku etiketu manje vrijednih vina, stečenu u masovnoj produkciji socijalističkih kombinata, te uz još nekoliko sorti, poput chardonnaya, sauvignona i pinota crnog, od kojih redovito u više linija, ovisno o položajima, godinama proizvodi jako dobra vina, u njihovim su vinogradima danas zastupljene čak 43 sorte grožđa.

Neke je od njih tijekom godina osobno vratio u život, poput omiljenog zelenca, koji je ovdje zabilježen još 1882. kad su ga uzgajali prvi važni kutjevački vinari iz plemićke obitelji Turković, dakle još u Austro-Ugarskoj, a s kojim već godinama dokazuje veliki potencijal; neke je pak introducirao, poput otmjenog pijemontskog nebbiola, ili - kao njegovo najsjevernije stanište - kaštelanskog crljenka, koji se danas smatra bliskim pretkom zinfandela. Oživio je, ili uveo, Vlado Krauthaker u kutjevačkim vinogradima još i manzoni, verduzzo friulano, neuburger, blauburger, muškat ružu itd., a u njegovim smo vinogradima zapazili i manje nasade picolita ili semillona. Male su to serije koje smo imali prilike kušati, neke nikad viđene na ovim prostorima, iako su neke od njih zapravo preporučene za ovo podneblje.

Od spomenutih 25 etiketa široj je publici, koja vino kupuje u vinotekama ili bolje opskrbljenim trgovinama, poznato njih možda desetak, dok su ostale namijenjene restoranskoj publici. Stoga je i nama ovo vinsko kušanje nepoznatog Krauthakera bilo izazov. Nebbiolo, koji je Vladi Krauthakeru posebno drag, kušali smo iz berbi 2017. i 2018. Naš najutjecajniji sommelier Siniša Lasan oba je vina tom prilikom procijenio vrlo elegantnim, iako još premladim, ali je očito da na ovu sortu Krauthaker u budućnosti računa i izvan svojih eksperimenata. Zasad je to svega 800 - 900 boca, sve iz bačvica od hrasta s Krndije, ali ove je godine zasadio još 2000 trsova, pa u dogledno vrijeme računa na još tisuću boca.

Nebbiolo trpi visoku vlagu, ona mu ne šteti pokožici. To je sorta koja ima najviše vegetacijskih dana - prva pupa, a zadnja se bere. Zasad tu nema ekonomske računice, pa ga nema za kupiti bilo gdje i prezentiramo ga samo tu, kod kuće - kaže Vlado Krauthaker. Posebna je atrakcija crljenak kaštelanski: iako je iz berbe 2019., već je sad jasno da je riječ o izvanrednom vinu, čistom i punom ekstrakta - savršenom spoju slavonskog terroira s jugom. A tu je i linija Kuvlakhe, macerirana vina u potpunosti bez sulfata, na čiju se proizvodnju Krauthaker odlučio nakon posjeta Gruziji 2009., gdje mu je domaćin bio profesor agronomije u Tbilisiju, Giorgi Kvesitadze. Oduševljen tisućljetnom tehnologijom proizvodnje vina bez sumpora u amforama, a strastven oko introduciranja manje poznatih sorti u svoje vinograde, odmah je želio ponijeti trsove sorti saperavi i rkatsiteli u Kutjevo. Ni slučajno, bio je odrješit profesor Kvesitadze, morate pokušati sa sortama svoga podneblja.

Već sljedeće godine Krauthaker je u goste pozvao gruzijskog profesora i u kastavskom restoranu Kukuriku upriličio prezentaciju gruzijskih vina, među koja je probno gurnuo i svoj Kuvlakhe. Nitko tada nije pomislio da etimologija naziva vina nije gruzijska, nego da je riječ o dosjetki s početnim slovima Kutjeva i njegova imena, no Vlado Krauthaker tada je već bio opsjednut i Kuvlakhe je zaživio. Njegova graševina, manzoni ili zelenac iz te linije mogu se nabaviti u bolje opskrbljenim vinotekama, neka su već međunarodno priznata - poput Kuvlakhe Manzoni 2013. koji je osvojio zlato na Decanteru 2018. Uostalom, na ovom je kušanju, nakon što je otpio gutljaj, sam rekao:
Poslije ovoga, ja ne mogu piti ništa drugo.

Martina, na kojoj je sva briga ovoga svijeta oko opstanka poslovanja u uvjetima pod kojima sad stenju svi vinari, nimalo pak ne dvoji o tome što je njezin glavni posao.

Graševina je naše najljepše i najvažnije vino - bilo kao redovna butelja s nekog od naših položaja, bilo kao predikat. Tu su i druga naša važna vina, poput sauvignona, pinota crnog, chardonnaya ili Mercsa (cabernet sauvignon i merlot)... Mislim da je najvažnije od svega zadržati visoku razinu i standarde koje smo postigli kroz sve ove godine.

Koliko god Martina bila daleko od javnosti, njezin je rad struka prepoznala i nagradila. Pod njezinim su vodstvom osvojili Vinartovu nagradu vinarije godine za 2018. prema izboru vodećih vinskih i gastro novinara. Osvojila je dvije zlatne medalje na DWWA za Graševinu IBPB i Kuvlakhe, nagradu Šampion natjecanja festivala Graševine s Graševinom Podgorje, a na istom natjecanju koje je realno smotra najboljih graševina iz godine u godinu, redovno osvaja zlatne medalje.

Karizmatični Vlado Krauthaker, istinska avangarda i ikona hrvatskog vinarstva čije je lice uvijek na umu svim ljubiteljima njihovih etiketa, i njegova samozatajna kći Martina, koja danas stoji iza svake njihove butelje, i dalje svaki dan zajedno kušaju vina, diskutiraju o poželjnom smjeru vinifikacije, a mi sad već možemo naslutiti čija je, barem u podrumu, zadnja.

Pažnju su mi privukle dvije vrlo zanimljive etikete pjenušavih vina - Urban Rose koji se radi od cabernet sauvignona i Urban White koji se dobiva od pušipela. Pušipel je tipična srednjoeuropska sorta grožđa te se u različitim zemljama drukčije naziva. Slovenci ga zovu šipon.

Prvi pisani tragovi o vinarstvu i vinogradarstvu u Međimurju datiraju još Rimljana kad je Plinije Stariji pisao o jako dobrim vinima koja su se proizvodila u okolici Strida što se pretpostavlja da je današnja Štrigova. Štrigova spada u gornje Međimurje i od pamtivijeka je vinogradarski kraj koji svoj ozbiljniji razvoj započinje još od 1261. godine, za vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Jako je dobro i razdoblje između 14. i 16. stoljeća kada je Međimurje pod upravom grofova Zrinskih, a vrijeme pod Austro-ugarskom upravom smatra se vrlo bitnim za razvoj vinarstva u Međimurju. Ovaj lijepi bregoviti kraj smješten je uz samu granicu Hrvatske i Slovenije, te u nekim slučajevima državna granica prolazi čak i kroz obiteljsko dvorište.

U stalnom usponu

Sve ovo neodoljivo podsjeća na slične slučajeve u mnogim europskim zemljama gdje se vinogradi nalaze uz samu granicu, poput Goriških brda, južne Štajerske, Burgenlanda ili Alzasa. Od osamostaljenja Hrvatske, međimursko vinarstvo i vinogradarstvo je u stalnom usponu i u zadnjih deset godina, uz Plešivicu, predstavlja najveće osvježenje na vinskoj sceni Hrvatske. Jedna od značajnijih vinarija u ovom lijepom kraju je obiteljska vinarija Štampar u naselju Sveti Urban koje spada pod Štrigovu. Vinarija Štampar svoju povijest počinje još davne 1913. godine, ali naravno moderna povijest počinje 1991. kad se ova vinarija pojavljuje na tržištu s buteljama graševine i muškata žutoga te skreće pozornost na sebe. Štampari danas obrađuju 11 hektara vinograda, a sljedeće godine u rod dolaze još tri hektara pa će ukupno imati 14 hektara vlastitih vinograda.

Dominantna sorta grožđa u vinogradu je naravno pušipel. Pola vina se na tržište plasira kroz butelje, a druga polovica kroz litrena pakovanja. Pušipel je, slično kao i graševina, tipična srednjoeuropska sorta grožđa te se u različitim zemljama drukčije naziva. Slovenci ga zovu šipon, Mađari furmint, a kod nas, u ostatku bregovite Hrvatske nosi još i naziv moslavac. Štampari su na tržištu prisutni s osam etiketa mirnih bijelih vina te s jednom etiketom crvenog vina i tri etikete predikatnih vina. No, moju su pažnju privukle dvije vrlo zanimljive etikete pjenušavih vina - Urban Rose koji se radi od cabernet sauvignona i Urban White koji se dobiva od pušipela. Stoga bih danas s vama podijelio moje viđenje pjenušca Urban White.

Prefiks Urban u ovoj priči dolazi od mikrolokacije Sveti Urban gdje je smješten njihov "Grand Cru" vinograd. Bazno vino je dobiveno od grožđa koje je brano ručno, sredinom rujna. Nakon prerade vino je odležavalo osam mjeseci u drvenoj bačvi na finom talogu te je potom stavljeno u boce s tiražnim likerom. U boci je provelo sljedeća 24 mjeseca kada je napravljena degožacija ili izbacivanje taloga te mu je dodan ekspedicijski liker i pjenušac je konačno dobio svoj karakter extra brut. Urban White krasi lijepa zelenkasto žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto, po točenju u čašu iz nje se širi mnogo sitnih, živahnih i brzih mjehurića. Na mirisu se prvo javlja lijepa nota zelene jabuke, koju prati nota bijelog cvijeća te malo ogrozdine, a potom nota marelice koju prati nota korice kruha i nota kvasca, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane krasi ga izvrsna svježina te jako dobra mineralnost uz srednje tijelo. Vino je djelomično uravnoteženo jer ipak malo prevladava tvrda desna strana s izvrsnim svježinama, intenzivnost okusa mu je djelomično izražena isto kao i trajnost okusa. Urban White je harmoničan, fine kakvoće, a na aftertasteu se javlja kombinacija zelene jabuke i svježe marelice. Vino je u izvrsnoj formi i spremno za trošenje. Enogastronomski izvrsno paše uz sirove morske delicije, a ja bih se odlučio za kombinaciju sirovih škampi i sirovih dondola.

Baš u danu kada su objavljivani novi podaci o rekordnom broju zaraženih koronavirusom u Hrvatskoj, vinarima je jučer stigla dobra vijest iz Vlade da je prihvaćen paket interventnih mjera za ublažavanje negativnih posljedica pandemije na prodaju vina.

Riječ je o prenamjeni postojećeg višegodišnjeg nacionalnog programa pomoći sektoru vina, kojim će se za kriznu destilaciju vina izdvojiti 38,5 milijuna kuna, te za krizno skladištenje vina pet milijuna kuna.

Za prodano i isporučeno vino odobrenom destilateru predviđeno je pet kuna po litri vina i nadoknadu troškova transporta vina do destilatera zainteresiran je veliki broj proizvođača, a očekuje se da će nekoliko desetaka proizvođača aplicirati za tu mjeru.

Jedan od njih je Josip Pavić iz Erdutskih vinograda, koji je i predsjednik Udruženja vinarstva HGK.
To neće spasiti vinare, u uvjetima kada se procjenjuje da će potrošnja vina pasti za 50 posto zbog poremećaja uslijed koronakrize, no olakšat će situaciju, kaže Pavić, dodajući kako i nema puno alternative jer dolazi nova berba, a skladišta su puna.

Slične mjere koriste i druge zemlje u Europi, koje uz kriznu destilaciju i skladištenje primjenjuju i treće rješenje, tzv. zelenu berbu u vinogradima, a koju u Hrvatskoj nismo razmatrali, no pojedini vinari, poput Vlade Krauthakera ju sami provode.

Zelena berba reže troškove

To nam se čini kvalitetnim rješenjem, jer ćemo ranijom berbom smanjiti urod na 50% i imat ćemo manje grožđa, smanjit ćemo trošak proizvodnje, no podići kvalitetu vina, kaže poznati vinar i dodaje da je teško procijeniti gubitke koje će donijeti ova godina.

Dino Galić iz Kutjeva kaže kako će ta vinarija aplicirati za obje mjere, točnije Kutjevo za skladištenje oko 100 do 200 tisuća litara, da njihova Đakovačka vina između 200 i 300 tisuća prijavit će za kriznu destilaciju.
Mi smo predlagali i da Vlada u ovim izvanrednim uvjetima pomogne vinarima i subvencioniranim otkupom, da se berbu grožđa kooperantima plaća do 90 umjesto sadašnjih 30 dana. Takvim mjerama očuvalo bi se tekuću likvidnost koja će brzo biti ugrožena, kaže Galić, dodajući da ovaj paket neće spasiti proizvođače, no svaka je pomoć dobrodošla.

Većina vinara plasira proizvode na domaćem tržištu, no zbog neizvjesne turističke sezone još "visi" plasman vina, a ni na stranim tržištima situacija nije ništa povoljnija.

Problem je, kako pojašnjava Krauthaker, u hiperprodukciji vina na globalnoj razini, a na svjetskoj vinskoj karti Hrvatska nije prepoznata. U ovom trenutku i jake vinarske zemlje poput Francuske osmišljavaju kako ublažiti gubitke ovog sektora.

Krauthaker kaže kako je rješenje i da se proizvođači počnu povezivati i zajednički nastupati promovirajući svoju regiju, kako bi dobili prepoznatljivost, a u to će morati više ulagati.

Većina vinara koristila je u uvjetima korona krize i mjere za očuvanje radnih mjesta, te nije otpuštala radnike, a osim ovog paketa mjera, ministrica poljoprivrede Marija Vučković jučer je najavila i moguće daljnje mjere za pomoć, no nije precizirala što bi to moglo biti.

Nema vremena za gubljenje

Budući da slijede parlamentarni izbori, vinarima je zapravo najvažnije da se što prije krene s realizacijom upravo usvojenih mjera. Potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević jučer je uputio apel Ministarstvu poljoprivrede i poglavito Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, da krenu hitno s provedbom ovih mjera, kako bi potporu vinari mogli ostvariti što prije i u predviđenom obujmu.

Protiv teške' papirologije

Očekujemo žurnu objavu natječaja za provedbu mjera, kako zbog rokova ne bi doveli u pitanje realizaciju osiguranih sredstava, a posebno za mjeru kriznog skladištenja. Članice Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore stoga traže brzu reakciju i jednostavnu natječajnu proceduru, bez suvišnog administriranja, kaže Dragan Kovačević, upozoravajući da, ako se žurno ne pristupi provođenju natječaja, ne samo da će vinarije biti pune zaliha, nego bi i predviđeni fond za vinare mogao ostati neiskorišten.

Tomislav Tolušić, vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Terra Slavonia, nije se javio na natječaj koji je raspisala Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR), natječaj koji se kolokvijalno zove Vinska omotnica. Tako je jučer u 15:43 glasio odgovor koji je Telegramu stigao iz APPRRR-a.

Vinska omotnica zgodan je natječaj za vinogradare, mogu dobiti i višemilijunske poticaje kao pomoć u proizvodnji i plasmanu vina, pa nas je zanimalo je li bivši potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, koji je uvelike počeo izgradnju vinarije nadomak Virovitice, možda računao na koji državni milijunčić kuna kako bi lakše podigao impresivnu vinariju u Rezovcu.

Jutros nam je stigao odgovor

A onda, danas u 11:38 stiže preokret: Tomislav Tolušić, vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Terra Slavonia, javio se na natječaj koji je raspisala Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR), natječaj koji se kolokvijalno zove Vinska omotnica. Tako je danas odgovoreno Telegramu iz APPRRR-a, nakon jutros ponovljenog upita. Dakle, Tomislav Tolušić, bude li sreće, ipak će možda dobiti koji milijunčić državnih kuna na netom započetu izgradnju vinarije.

Nevjerojatno je kako su iz iste državne Agencije, na čijem je čelu Matilda Copić (HDZ), u manje od 24 sata potpuno različito odgovarali na Telegramov upit, u kojem smo izrijekom spomenuli Vinsku omotnicu: prvo da se Tolušić nije javio za dobivanje potpora, potom da jest.

Neugodna situacija za agenciju i Tolušića

Cijela ta priča mogla bi, čini se, biti vrlo neugodna Agenciji za plaćanja u poljoprivredi ribarstvu i ruralnom razvoju, podjednako neugodna kao i za bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, a danas privatnog poduzetnika i vlasnika OPG-a, Tomislava Tolušića.

On je, naime, sa svoje funkcije razriješen 14. srpnja prošle, a sve do 18. svibnja ove godine bio je saborski zastupnik HDZ-a kada je parlament raspušten. Tolušić sada, kao i svi zastupnici u Hrvatskom saboru, ima pravo na pola godine pune plaće, a sljedećih šest mjeseci na polovinu, no teško da bi samo od svoje plaće i plaće supruge mogao graditi skupu vinariju i sve što uz to ide. Zato se možda nadao kojem milijunčiću kuna upravo iz APPRRR-a, gdje dobro poznaje ljude, osobito ravnateljicu agencije i njenog zamjenika.

Tolušić je bio nadređen Copić

Tomislav Tolušić, naime, kao ministar poljoprivrede, bio je nadređen šefici APPRRR-a Matildi Copić, ne samo zbog toga što je djelatnost te agencije bila u resoru njegovog ministarstva, već prije svega jer je Tolušić bio predsjednik Upravnog vijeća agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Upravno vijeće bira i razrješuje ravnatelja APPRRR-a, a Matilda Copić na tu je dužnost postavljena 1. siječnja 2017. pa je, dakle, s Tolušićem surađivala cijelo vrijeme njegovog mandata.

Zamjenik Matilde Copić je Antun Vujić, koji je na to mjesto došao s funkcije voditelja Regionalnog ureda Virovitičko-podravske županije. Dakle, Virovitičanin, kao i Tolušić.

Ta agencija, APPRRR do 31. srpnja ove godine mora donijeti odluku hoće li i Tolušiću kao novopečenom OPG-ovcu, vlasniku buduće vinarije, pomoći da lakše podigne plantažu i vinariju, koja, kako se vidi na ploči ispred gradilišta, neće biti tek pusta hižica u nekom zabačenom zagorskom vinogradčiću. Da se Tolušić ne nada kojem milijunu kuna za svoju vinariju, sasvim sigurno se ne bi javio na natječaj. Ne bi uzalud tratio trud i vrijeme, ispunjavao puste obrasce i skupljao kojekakve potvrde, kako to moraju činiti svi oni koji se nadaju novcu iz Agencije, no isplati se.

Milijun eura je milijun eura

Najviši iznos ukupno prihvatljivih troškova po projektu je milijun eura, a s tim se novcem može prilično toga napraviti. No, valja imati u "naravi vinograd, koji je prijavljen u Vinogradarskom registru", uz to vinograd "starosti do 10 godina nije prihvatljiv", a "nisu prihvatljive površine na kojima se prijavljuje nova sadnja", kako piše u Pravilniku o provedbi mjere Restrukturiranje i konverzija vinograda iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. godine. No, sve se to nekako dâ srediti, a onda treba imati malo sreće ili bar poznanstava. Jer, milijun eura je milijun eura.

Telegram je nedavno pisao kako je Tomislav Tolušić došao do zemljišta na kojem niče njegova vinarija. Vlasnik Rezovačkih vinograda, ukupno 17.905 četvornih metara zemljišta, Tolušić je postao tek nedavno, 26. ožujka ove godine, samo pet dana prije nego što će APPRRR raspisati natječaj na koji se Tolušić javio.

Donedavni vlasnik vinograda bio je Tolušićev kum

Do tada, vlasnik - ali kratkotrajni - bio je njegov kum, Mario Abramović, koji je taj posjed uživao od 10. travnja prošle godine, dakle ni godinu dana. Bio je to, kako smo tada pisali, drugi poslovni odnos dvojice kumova: Abramović je 11. siječnja 2016. kupio Tolušićev stan u Zagrebu, na Laništu, veličine 49,06 m², za 68.700 eura, kako bi Tolušić mogao useliti u državni stan, jer je u to vrijeme postajao ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije u vladi Tihomira Oreškovića.

Abramović je vlasnik tvrtke Drvene konstrukcije iz Voćina, kojoj je na natječaju za Modernizaciju tehnologija, strojeva, alata i opreme u predindustrijskoj preradi drva, objavljenom 2016., u vrijeme kada je Tolušić bio ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije odobrena i isplaćena potpora u iznosu od ‪301.251,86 kuna.

Kada se malo pročešlja sva ta fino satkana mreža osoba i poslova, funkcija i zanimljivih milijunčića koji su u igri, nije čudo što su Telegramu iz APPRRR-a jučer odgovorili kako se Tolušić - njihov donedavni predsjednik Upravnog vijeća - nije javio na natječaj da bi od države izvukao koji milijunčić, a danas, nakon našeg ponovljenog upita, potvrdili kako se ipak javio.

U posljednjih se mjesec dana u Ministarstvu poljoprivrede intenzivno razgovaralo o državnoj pomoći za hrvatsku vinsku industriju. Ministarstvo poljoprivrede zasad raspolaže proračunom od 40 milijuna kuna, namijenjenima za žurnu financijsku pomoć proizvođačima vina.

U razgovorima o raspodjeli tog novca pojavila su se dva pristupa.

Manji proizvođači, osobito oni iz Istre, tražili su da se pomoć usmjeri na skladištenje vina, što znači da bi svaka vinarija dobila određenu svotu novca za financiranje čuvanje vina koja nije uspjela prodati zbog lockdowna.

Drugi pristup, koji su zagovarali veliki proizvođači, osobito oni iz kontinentalne Hrvatske, svodio se na francusko i talijansko rješenje; dakle na destilaciju neprodanog vina po cijeni od pet kuna za litru.

Poslije duljih rasprava usvojeno je rješenje koje je predložila Vinistra. Dakle, vinari mogu birati žele li novac za skladištenje vina ili novac za destilaciju vina.

Vinska industrija jedna je od strateških ekonomskih djelatnosti i u Hrvatskoj. Oporavak hrvatskog turizma bit će neuvjerljiv i zapravo nemoguć bez snažne vinske industrije. Stoga je ovih četrdeset milijuna kuna, nadamo se, tek prvi korak u procesu izdašnije i trajnije državne pomoći proizvođačima vina.

Vinska industrija, čiji proizvodi često spadaju među najbolje poljoprivredne i prehrambene proizvode u Hrvatskoj, zaslužuje dobiti pošteni i proporcionalni dio od desetak milijardi eura, koliko je Hrvatskoj obećano novim Marshallovim planom za oporavak europskog gospodarstva.

Zbog korona krize hrvatski proizvođači vina zapali su u velike probleme jer se procjenjuje da bi ove godine pad prodaje mogao biti od 30 do čak 50 posto, a posebice se veliki pad očekuje kod buteljiranih vina. Pad prodaje bi mogao biti značajniji kod manjih vinara dok se u manjem postotku može očekivati kod većih vinarija i kroz prodaju putem trgovačkih lanaca.

Urušavanje prodaje, uzrokovane korona krizom, direktno utječe i na problem likvidnosti te prekomjernih zaliha vina koje će prouzrokovati probleme u otkupu i preradi grožđa iz berbe 2020. godine. Sažetak je ovo zaključaka Odbora za vinogradarstvo Hrvatske poljoprivredne komore, koje s nadležnim institucijama kontinuirano pokušava pronaći izlaz kroz predlaganje seta mjere koje bi trebale pomoći da se sadašnja kriza prebrodi te da se kroz pomoć države posljedice krize ublaže. Kroz razgovor s mnogim kolegama, vinogradarima i vinarima, vidljiva je opravdana zabrinutost zbog trenutne teške pozicije vinara i vinogradara. Sektor vina je već sada pogođen krizom, a još više će biti u narednim mjesecima, a moguće i godinama.

Pad prodaje kroz ugostiteljstvo

Prodaja buteljiranog vina, koja je okosnica prodaje većine vinara je stala zbog pada HoReCa segmenta odnosno prodaje u ugostiteljskim objektima koji su bili ili su još uvijek zatvoreni. Značajan je utjecaj i na rinfuzno vino, a kako većina vinara plasira vino direktno ili indirektno te kroz turizam i u ovom segmentu se osjeti ogroman pad. S obzirom na veliku neizvjesnost oko turističke sezone i potrošnje pred-narudžbe vina su stale, a izvjestan je i pad prodaje tijekom godine. Direktna prodaja u samim vinarijama je također stala, a iako postoje pokušaji prodaje putem interneta i direktne dostave, ovaj je segment vrlo ograničen zbog visokih troškova distribucije i još uvijek ne donosi značajnije prihode. Vino kao roba višeg standarda potrošačima jednostavno nije trenutno u fokusu potrošnje.

Svi nabrojani problemi uzrokovali su dramatičnu nelikvidnost vinara koji su tek završili ciklus proizvodnje vina iz prethodnih berbi i upravo su u ovom razdoblju planirali doći do prvih značajnijih prihoda, kojih zbog COVID-19, na žalost, jednostavno nema. Osim toga, nova berba 2020. će vrlo brzo doći, a vinarije će biti pune zaliha vina te je upitno kako će se i gdje viškovi vina skladištiti. Sve ovo će utjecati na gotovo 3.800 proizvođača vina i 38.000 proizvođača grožđa, ali i prateće djelatnosti u ovom sektoru, a veliki dio njih bit će ozbiljno ugrožen. Već sada se može procijeniti da će do pada potrošnje stanovništva doći i zbog nadolazeće recesije.

Vinarstvo najpogođeniji sektor

Zato HPK smatra kako je sektor vinogradarstva i vinarstva jedan od najpogođenijih zbog utjecaja COVID-19 krize. S obzirom na sve navedeno očekuje se veliki problem u berbi 2020. godine zbog zaliha vina koje će onemogućiti proizvodnju i skladištenje novih količina vina. Očekuju nas veliki problemi u otkupu grožđa, a i vlastita proizvodnja grožđa većine proizvođača bi djelomično mogla ostati u vinogradima.

Prema prvim procjenama, zbog izuzetno dobrih klimatskih uvjeta, očekuje se da bi berba 2020. mogla biti vrlo dobra te je to dodatan značajan gubitak za proizvođače ako neće bit u mogućnosti vršiti vinifikaciju u najboljim uvjetima.

Ono što je važno naglasiti da je financiranje novih projekata i investicija stopirano. Banke su stopirale odobravanje financijskih kredita te je vrlo neizvjesno kako će projekti koji imaju odobrenu bespovratnu potporu (vinska omotnica ili Program ruralnog razvoja) ishoditi sredstva za financiranje. Upitno je kako će se u ovim teškim vremenima održavati vinogradi koji zahtijevaju konstantnu njegu i ulaganja, što može dodatno naštetiti proizvođačima kroz sljedećih nekoliko berbi. Bojazan je i da određeni broj proizvođača neće prebroditi krizu što bi moglo dovesti do daljnjeg smanjenje površina pod vinogradima.

Brze i povoljne kreditne linije

Vinari okupljeni u HPK smatraju kako je jako važno u ovom trenutku omogućavanje brzih i jednostavnih kreditnih linija. Do nedavno su se mogla koristiti HAMAG-ova "COVID-19 obrtna sredstva", ali je taj program iznenada prekinut, a upitan je i rok obrade pristiglih prijava. Zato predlažemo pokretanje novog programa s ciljem pomoći sektoru vina.

Vjerujemo kako bi nam pomoglo i pokretanje snažne promotivna kampanja kako bi se promovirao posjet vinarijama i potaknula direktna prodaja (slični model već je zaživio u Austriji u kojem se pokušava revitalizirati ruralni turizam za domaće stanovništvo). Važno je i krenuti u komunikaciju s Ministarstvom turizma kako bi se aktivirao sektor ugostiteljstva na veću potrošnju vina domaćih proizvođača kroz dodatne financijske stimulacije u obliku obrtnih sredstava za kupnju lokalnih proizvoda.

Jedna od mogućih mjera je i financiranje otkupa grožđa u berbi 2020. kroz bespovratnu potporu ili omogućavanje dodatnih obrtnih sredstava putem HBOR ili HAMAG kredita, kao i produžavanje svih rokova realizacije projekata kroz vinsku omotnicu i Program ruralnog razvoja na minimalno godinu dana. Uz to isplata bespovratnih sredstava za projekte koji su trenutno u fazi obrade trebala bi biti što brža i jednostavnija.

Potpora za skladištenje vina

Jedan od rješenja je potpora za skladištenje vina ili destilacija viškova. Destilacija vina neće ublažiti utjecaj krize na manje vinare te one koji su se bazirali na vrhunska buteljirana vina jer su se kroz dosadašnje mjere vinske omotnice upravo promovirala ulaganja u viši rang tehnologije. Problem destilacije vina je niska cijena, s obzirom na troškove proizvodnje velikog broja proizvođača. Za sada znamo kako Ministarstvo radi na osmišljavanju mjera pomoći, posebice mjere potpore za skladištenje vina, koja se mora usuglasiti s EK.

Preko ove mjere bi se moglo plasirati 40-42 milijuna kuna, odnosno po proizvođaču do 30 posto zaliha vina, na iznos od 60 lipa za maksimalno tri mjeseca. S obzirom na ukupne zalihe vina od preko 70 milijuna litara (zalihe proizvođača na dan 31.07.2019. - iznose 70.135.070 litara) ovime bi se sufinanciralo preko 20 milijun litara vina.

Plasman domaćeg vina na hrvatskom tržištu pod snažnim je pritiskom uvoznog, vina lošije kvalitete i nižih cijena, zbog čega smatramo kako je važno obaviti i razgovore s predstavnicima trgovačkih lanaca i uvoznika kako bi se koliko toliko u ovom trenutku zaštitilo domaće tržište budući da su na tržištu EU stvorene ogromni tržišni viškovi zbog pada prodaje, smanjivanja izvoza i zatvaranja restorana i hotela tijekom korona krize. Zadnje što Hrvatskoj treba da i pored sadašnjeg velikog uvoza jeftinih vina niže cjenovne kategorije, na naše tržište dođu novi viškovi jakih izvoznika iz EU i svijeta, što bi samo dodatno mogao naštetiti ionako teškoj situaciji domaćeg vinarstva.