Vinogorja

Frankovka zaslužuje svoje mjesto u svijetu, potvrdio je to prvi masterclass o ovoj sorti u Hrvatskoj u organizaciji Feravina, uvod u 2. Festival frankovke. Voditelj masterclassa bio je Matjaž Lemut, poznati slovenski enolog, koji u Feravinu radi kao vanjski suradnik.

Naglašena sortnost najveća je vrlina frankovke, ali i mana - rekao je Lemot, koji se s ovom sortom susreo prije pet godina, kada je počeo surađivati s Feravinom, čija je frankovka tražena u Meksiku i na dalekim Karibima. Upravo zbog toga ova je vinarija dobila epitet Kuća frankovke.
Feravino već godinama potvrđuje kako je riječ o sorti velikog potencijala, koja je za nas enologe vrlo izazovna i zanimljiva. Samo najkreativniji od nje izvlače maksimum - istaknula je Antonija Čeme, glavna enologinja Feravina.

U zagrebačkom hotelu Dubrovnik, za vikend, predstavljeno je 11 najbolje ocijenjenih frankovki, od ukupno 64 koje su pristigle na ocjenjivanje. Dodjele priznanja za najbolja vina sorte frankovka održat će se na Festivalu ove sorte koji se u subotu održava - a gdje drugo, nego u Feričancima.

Drugi festival frankovke započet će u 9.30 planinarskom manifestacijom "Kroz šume i vinograde" u organizaciji HPD-a Sokol Feričanci, a od 10 sati otvaraju se vrata podruma vinarije Feravino. Točno u podne počinje zanimljiva utrka kroz ljepote vinograda, Feričanci Wine Run na devet kilometara, a samo sat kasnije kreću i biciklisti na Feričanci BIKE & FUN utrci na 21 km. Svečano otvorenje 2. Festivala frankovke zakazano je za 15 sati, kada će se biti proglašena najbolja frankovka, nakon čega slijedi nastup HKD-a "Manuel" Feričanci i gostujućih kulturno-umjetničkih društava. Od 17 sati kreće glazbeno-zabavni program namijenjen svim posjetiteljima.

Frankovka zahtijeva izniman trud i rad u podrumu, ali i kreativnost - kazao je Lemut te je dodao kako je upravo zbog toga malo hrabrih proizvođača koji ulaze u priču s frankovkom, a neki od njih predstavit će se u subotu u centru mjesta Feričanci.

U 15 sati održat će se svečano otvorenje festivala i dodjela priznanja za najbolja vina sorte Frankovka.

Sezona je berbe grožđa i proizvodnje vina. Hercegovački vinogradari i vinari će uskoro vidjeti rezultate svog rada, a neki od njih su već obavili berbu i preradu grožđa.

Naime, ovogodišnja vinogradarska sezona, po mišljenju stručnjaka, u odnosu na proteklu značajno se razlikuje po klimatskim parametrima, prinosu i vremenu berbe. Rodni potencijal je bio iznad očekivanja, no mnogim vinogradima je naštetila peronospora, odnosno plamenjača, u našim krajevima najopasnija bolest vinove loze. Kvaliteta grožđa ovisila je uglavnom od dobre i pravovremene agrotehnike, što se vidjelo kod uzornih vinogradara.

Kašnjenje berbe

O stanju u hercegovačkim vinogradima i berbi grožđa razgovarali smo s ing. Mladenom Gašparom, stručnim savjetnikom za vinogradarstvo i vinarstvo Federalnog agromediteranskog zavoda iz Mostara.
U usporedbi s prošlom, ove godine je berba počela nešto kasnije. Razlog tomu su specifične klimatske prilike u svibnju, učestale kiše i hladnoća, što je utjecalo na kašnjenje vegetacije. No, poslije lipnja, sve je išlo u prilog vinovoj lozi pa kao rezultat imamo vrhunsko vino. To je kod onih vinogradara koji su na vrijeme zaštitili nasade, dok ima i onih vinograda u kojima se nema što ubrati, kazao je ing. Gašpar.

Nadalje navodi kako je, u posljednjih 20-ak godina, sve manje nasada vinove loze, što loše utječe na razvoj vinogradarstva u Hercegovini.

Savjeti vinogradarima

Prateći stanje na terenu, nažalost, vidljivo je kako se sve manje sade vinogradi, a puno je i onih koji su zapušteni. Problem je i taj što pojedinci odustaju od proizvodnje i kupuju uvozno grožđe po jeftinijoj cijeni, istaknuo je ing. Gašpar.

Uputio je i nekoliko savjeta vinogradarima prilikom berbe i prerade grožđa.

Samu berbu preporučljivo je obaviti za lijepa i suha vremena. Potrebno je, također, detaljno očistiti podrumske prostorije u kojima se odvija prerada, kao i posude u kojima se odlaže grožđe. Svakako je poželjno odnijeti uzorak mošta/vina na laboratorijsku analizu, gdje se može precizno odrediti jakost vina, a i drugi parametri bitni za njegovu kvalitetu, zaključio je ing. Gašpar.

Četvrt oko tržnice Kapani u središtu Soluna se razvila u meku za sladokusce. Ovdje se nudi sve najbolje što grčka kulinarski ima za ponuditi. Između ostalog i halva koja je došla s Bliskog Istoka ali ju Grci u međuvremenu smatraju svojim specijalitetom.

No isto tako i ostale balkanske zemlje halvu tretiraju kao svoj specijalitet. Pa tako i u susjednoj Sjevernoj Makedoniji. Mnogima u Grčkoj to smeta. Pritom se ne radi samo o borbi protiv konkurencije nego o borbi za kulturnu tradiciju. Spor oko imena Makedonije koji je okončan nakon 30 godina Prespanskim sporazumom je ostavio dubok ponor između dvije nacije.

"Oni nemaju pravo koristiti drevni naziv Makedonija na svojim proizvodima", odlučna je jedna trgovkinja u Solunu. Za nju oznaka "makedonski" znači "grčki". Osim toga, kaže, žitelji Sjeverne Makedonije dolaze u Grčku kako bi kupili halvu "jer ju oni sami ne znaju napraviti".

Malo povjerenja u politiku

Oko 240 km sjevernije, u Skopju se smiju ovakvim tvrdnjama. "Naravno da mi ovdje također proizvodimo halvu", kaže jedna djevojka koja uz osmijeh istodobno priznaje kako je "grčka halva ipak malo bolja". No velika svađa se ionako ne vrti oko halve nego oko vina koje je za obje zemlje vrlo važan izvozni proizvod.

Makedonsko vino dolazi iz Makedonije ne iz Grčke, odlučna je jedna prodavačica u Skopju. Ona ima i svoje mišljenje o Prespanskom sporazumu.
Sjeverna Makedonija ne postoji. To nam je nametnuto!, odlučna je prodavačica. Doduše nisu svi tako radikalni kao ona, no i nakon više od godinu dana od potpisivanja Prespanskog sporazuma, građani s obje strane granice se nisu još u potpunosti naviknuli na novu situaciju. Razlog tomu je duboko nepovjerenje u politiku i političare.

Grčki premijer Aleksis Cipras je to osjetio na prijevremenim izborima u srpnju na kojima je uvjerljivo poražen, između ostalog i zbog sporazuma oko imena. Sada i premijer Sjeverne Makedonije osjeća slabljenje podrške. On je svoje sugrađane privolio na sporazum oko imena obećavajući im EU putovnice. No ulazak u Europsku uniju je vrlo dalek.

Padu popularnosti aktualne vlade doprinosi i skandal oko državne tužiteljice Katice Janeve koja je ciljano postavljena kako bi se borila protiv korupcije a sada i sama sjedi u istražnom zatvoru. Mnogi se sada pitaju je li Zaev bio pravi izbor.

Politička ideologija nasuprot poslovne pragmatike

I iz Atene u smjeru Skopja u međuvremenu dolaze oštriji tonovi. Novoizabrani konzervativni premijer Kirijakos Micotakis je početkom rujna na Međunarodnom sajmu u Solunu tematizirao problem oznake porijekla proizvoda i pritom sjevernogrčku regiju Makedoniju nazvao "jedinom pravom" Makedonijom. I prilikom jedinog dosadašnjeg susreta sa Zaevim u Makedoniji Micotakis je bio više nego jasan što misli o sporazumu sa sjevernim susjedima. "Ja Prespanski sporazum nikad ne bi potpisao ali ga prihvaćam".

Micotaks zna da mu ništa drugo ne preostaje. Prespanski sporazum potpisan i ratificirali su ga parlamenti obje države. Sada dogovor treba implementirati i po pitanju oznake geografskog porijekla. "Političari su obavili svoj dio posla", kaže Gjorgij Filipov, zamjenik predsjednika stručnog povjerenstva koje bi trebalo trgovinskim komorama pomoći u pronalaženju rješenja za problem oko oznake porijekla. U povjerenstvu sjede predstavnici obje države kao i Europske unije.

Mi smo obje strane pozvali da u sljedeće tri godine pronađu rješenje. Važno je savladati političke ideološke barijere, kaže Filipov. Radi se ne samo o geografskom porijeklu nego i o zaštićenim nazivima proizvoda. No, kako vjeruje Filipov, poslovni ljudi su dio realnog svijeta i možda mudriji od političara. oni će već pronaći neko rješenje, zaključuje.

Konkurencija nakon Prespe

Možda je u pravu. Jer trgovinska razmjena između dvije zemlje doživljava procvat. I mnoge prepreke, kada je u pitanju vino, su već prevladane. "Nakon Prespanskog sporazuma, svi proizvođači su promijenili etikete na bocama", kaže Elena Mladenovska Jelenković, direktorica udruge "Vina iz Makedonije". Prema dogovor, obje zemlje smiju upotrebljavati pojmove poput "makedonski" toliko dugo dok je na boci istaknuta zemlja porijekla.

I na grčkoj strani je prisutna neka vrsta opuštenog stava prema ovom pitanju. "Do sada nije bilo problema na tržištu za grčka vina", kaže Fani Argiropolu iz vinskog podruma Pieria Eratini. Na tržištu bi možda moglo doći do malih nesporazuma no ona vjeruje u mehanizme tržišnog gospodarstva. "Konkurencija će poboljšati proizvode. A mi u Grčkoj konkuriramo s drugim vinarskim regijama. Zato mislim da bi svaki vinar treba na svoj način biti jedinstven jer se jedino tako može boriti protiv otežanih i zbunjujućih okolnosti", zaključuje ova vinarka.

U prvim jesenskim danima, "Vinski razgovori s Tomislavom Stiplošekom" donijeli su zanimljivu i optimističnu priču vezanu uz brend "Vina Magistra". Hrvoje Pavić, nositelj OPG-a, u Zagreb je došao u pratnji sestre Sare i majke Monike, s vinima s pogledom na Dunav.

Hrvoje Pavić živi u Čepinu, magistar je edukacije povijesti i hrvatskog jezika i književnosti. Radi u Osijeku kao nastavnik u osnovnoj školi, ali je prihvatio i posao suradnika za marketing i odnose s javnošću u Erdutskim vinogradima d.o.o. Kroz taj posao privukla ga je vinska priča; nagovorio je svoje roditelje i sestru da kupe vinograde i vinski podrum u Erdutu i tako je nedavno počela priča njihove obiteljske vinarije.

Obitelj Prpić su profesori, a sestra Sara učiteljica razredne nastave pa se tako, kad se razmišljalo o nazivu vinarije, ime "Vina Magistra" se nametnulo samo od sebe.

Uz ugodne razgovore i fine zalogaje iz ponude Kavane Procaffe, predstavili su vina svoje prve berbe. To su: Graševina, Rosé od zweigelta, Muškat, Merlot i Chardonnay barrique, sve iz berbe 2018. godine.

Od tih vina svakako treba izdvojiti graševinu, koja je ozbiljno i stvarno dobro vino; punog tijela, ne previše alkoholno, ali izuzetno živahno i pitko. Ipak, treba napomenuti da je to atipična graševina. Sadašnjih hektar i pol vinograda u planu je povećati na 3,5 ha za pet godina.

Chardonnay još nije na tržištu, a proveo je tri mjeseca u starim barrique bačvama i trenutno je na dozrijevanju u inoxu; na tržište ga planiraju pustiti pred Uskrs 2020. godine. Međutim, on je već sada, našao svoje poklonike. Do te mjere je dobar da su ga uspoređivali s nekim velikim francuskim chardonnayima. Dakle, pretpremijera mu je više nego uspješna.

Muškat i Merlot su dva vina koja su oba atipična za svoje sortne karakteristike. To se posebno odnosi na Marlot koji je, uz Chardonnay, dobio najviše pohvala i svakako ga valja kušati.

Publika je bila iznimno zadovoljna kvalitetom vina Magistra, a posebno njihovom prezentacijom. "Ovo nam je bio prvi javni nastup izvan naše mikroregije. Zadovoljan sam što se imamo priliku predstaviti ovakvoj publici usred Zagreba. Reakcija svih vas me čini sretnim; pokazuje mi da smo na pravom putu, da radimo dobro i da trebamo nastaviti i dalje u tom smjeru te da će time rezultati biti još bolji", rekao je Hrvoje Pavić.

Jako sam sretan što smo ugostili vinariju Magistra, jer od njih jako puno očekujem, posebno u segmentu kojim se mi najviše i bavimo, a to je vinski turizam. Naime, i već sad s Udrugom HistOs radi odlične povijesno-turističke ture u Osijeku. Kad tu priču proširi van Osijeka i još u nju uključi vino, dobit ćemo ozbiljan proizvod vinskog turizma, rekao je Tomislav Stiplošek.

Sljedeći "Vinski razgovori" održat će se 10. listopada, kad se predstavlja vinarija Terra Madre iz Komarne.

OPG Stjepan Đurinski iz Hruševec Kupljenskog kod Zaprešića, najnagrađivaniji je vinar u Zagrebačkoj županiji, a zadnja u nizu vrijednih nagrada je Zlatna medalja za ledenu berbu Leona na 45. Ocjenjivanju vina u Sloveniji u Gornjoj Radgoni na sajmu AGRA. Posjetili smo vinogradara, kojeg prijatelji zovu po istoimenom vinu Pepijeva kapljica, na početku ovogodišnje berbe bijelih sorata dok one crne još čekaju da se 'nakupe šećeri'.

Đurinski kaže da je ova godina količinski, barem na obroncima iznad Zaprešića, dala manje grožđa nego lani, ali je kvaliteta zato bolja jer nema previše grožđa što znači da bi i vina trebala biti bolja. No, dug je put od berbe, bilo muškata, rizlinga, graševine i pinota bijelog do frankovke, cabarnet sauvignona odnosno traminca koji čeka, ovisno o godini, ledenu berbu da se dobiju prosušene bobice za nagrađivana vina, čijih pola litre košta i 400 kuna.

Ledena berba je strast od koje se ne živi

Dodaje da je ledena berba prije svega vinogradarska strast, koja donosi vrijedne nagrade i priznanja, ali se od nje kod nas, još uvijek, ne može i živjeti, pa godišnja proizvodnja vina Đurinski iznosi oko 18.000 boca: bijelo 70 posto, crno 10 posto, desertna slatka vina 20 posto, pjenušci tri posto.

Obitelj Đurinski počela je s proizvodnjom vina 2003. godine. Isprva se produkcija plemenite kapljice temeljila na kupljenom grožđu, a 2005. zasađeni su na lokacijma Kosovčak i Zanovače vlastiti vinogradi sa 4.700 trsova, kojih je sad dva ha. U proizvodnju je uključena cijela obitelj, a prije nekoliko godina, Đurinski je kupio jedan hektar vinograda u legendarnom Kutjevu, gdje se može vidjeti u društvu Vlade Krauthakera, vinarske generacije koja čini staru vinsku školu, koja se još uvijek dobro drži. Iz Kutjeva se grožđe dovozi kamionima, a Đurinski ga spremno čeka kod velike preše, dok berbu u vinogradu vodi sin Mario.

Tako je bilo i ove godine, a 20-ak berača čine rodbina i pajdaši, koje nakon napornog dana obvezno čeka odojak, za kojeg je zadužen dobri susjed. No, Đurinski je spreman nakon cijelog dana berbe, odmah krenuti na još jednu promociju vina u Zagreb, gdje je redoviti gost, a znali smo ga vidjeti i na smotri OPG-ova u Skradinu.

Osim Hrvatske, redoviti je sudionik ocjenjivanja vina Slovenije u Gornjoj Radgoni, gdje je njegovo vino više puta nagrađeno pa se tako već nalazi i u izloženim primjercima u vinskoj kući na sajmu AGRA. "Na sajmu valja obići i vidjeti što se novoga nudi od poljoprivredne mehanizacije, bez koje nema ni dobrog vinograda, dok se u podrumu vidi umijeće vinara", kaže on. To umijeće potvrđuju i nagrade iz više zemalja srednje Europe.

Papu nije vidio, ali je vidio Rim

Đuriskog smo sreli i na obnovljenoj Vinoviti na Zagrebačkom velesajmu, prije nekoliko godinu, na kojoj je bilo samo pet vinara iako je županija subvencirala izložbeni prostor, dok ostali vinari, a ima ih u središnjoj Bregovitoj Hrvatskoj 630, koji stavljaju vino na tržište od ukupno 1.600 proizvođača vina, nisu pokazali veći interes. Stjepan je bio prvi dan na sajmu, a drugi dan uskočila je mlađa generacija Đurinski, kćerka i snaha. Obiteljska sloga se vidi i kod berbe, gdje svatko radi ono što najbolje zna i može.

Vina Đurinski predstavljena su i na sajmu AGRA u slovenskoj Gornjoj Radgoni

Znao sam, kaže Stjepan, zbog vina otići i u naše veleposlanstvo u Rim, a iako Papu nije vidio, njegovo vino je 'vidjelo Rim'. Takav način promocije vina, kaže, nije uvijek isplativ, ali s druge strane, čovjek uvijek nešto novo vidi i ostane mu u sjećanju. Ako ništa drugo, bogatiji je za jedno iskustvo.

Na tradicionalnom poljoprivrednom imanju, Đurinski ima kušaonicu za 18 osoba, a radno vrijeme je samo po najavi. Tu su i prirodne ljepote, kao i kulturno-povijesni i sakralni spomenici u okruženju, a za preporučiti je posjet obližnjim Jelačićevim Novim dvorima i obnovljenom dvorcu Lužnica.

Vina što se nude su s kontroliranim zemljopisnim porijeklom i spadaju u kategorije redovne berbe, ali i visokog predikata. S vinom obitelj Đurinski zapaženo sudjeluje na ocjenjivanjima i izložbama, i zadnjih godina postiže vrhunske rezultate, često dobije i najviša odličja: Vina Croatia 2015., šampion desertnih i predikatnih vina, u Svetom Ivanu Zelini zlatna medalja, traminac 2012 ledeno vino, zlatna medalja 2013 izborna berba...

Na krčkoj je rivi, kao program uklopljen u višednevno slavljenje Dana Grada Krka, upriličeno jubilarno, 10. izdanje ocjenjivanja vina otoka Krka. Događanje iza kojeg organizacijski stoji Udruga vinara otoka Krka Bukaleta koja okuplja, organizira, educira i potiče brojne male otočne vinare, i ovog je puta bilo prava prigoda za predstavljanje i nagrađivanje najboljih među njima. Priznanja – medalje i diplome – u toj su prigodi podijeljena najboljim otočnim »majstorima enologije« u čijim su podrumima ove godine, po ocjenama stručnog ocjenjivačkog žirija, proizvedena ponajbolja vina.

Povjerenstvo za ocjenjivanje koju su činili poznati enolozi Ivanka Rosati, Toni Babić, Ivan Katunar, Dominik Gršković, Alen Matelić i Miljenko Bošnjak, imala je tako prigodu ocijeniti čak 96 vinskih uzoraka, od kojih 62 bijela, 24 crna te četiri roze vina, ali i šest pjenušaca.

U kategoriji bijelih vina zlatne su medalje (s 85 ili više osvojenih bodova) naposljetku zaslužila vina Ivice Gržetića (žlahtina, 87,67), Ivana Juranića, odnosno vinarije Nada (žlahtina, 86,33), Kuće vina Ivana Katunara (žlahtina, 86,17), Vinarije Pavlomir (žlahtina, 85,67) i PZ-a Gospoja (žlahtina, 85,33).

U kategoriji crnih vina zlatnim su se odličjima okitila dva vina – kupaža Veleučilišta Požega (s 86,67 osvojenih bodova) te vino Antona Katunara (kupaža Kurykta reserva kojoj su ocjenjivači dali 85,33 boda).

U kategoriji roze vina izostala su zlata pa su tako najboljim uzorcima, nagrađenim srebrnim medaljama (u ocjenovnom razredu od 80,00 do 84,99 bodova) postali onaj Vinarije Pavlomir (kupaža, 82,33) i Kuće vina Ivan Katunar (kupaža, 82,00).

U kategoriji pjenušca zlatne medalje dodijeljene su pjenušcu kojeg je u svom podrumu kreirao Goran Josipović (pjenušac Tango, 86,83), onom iz PZ-a Gospoja (pjenušac Gospoja, 85,50) te pjenušcu Valomet PZ-a Vrbnik (85,00 bodova). Srebro u kategoriji pjenušaca osvojio je onaj iz Kuće vina Ivan Katunar (biserno vino, Biser Žlahtine, 84,50), a bronce Vinarija Pavlomir (pjenušac Grasecco, 79,17) i Goran Josipović (pjenušac Jazz, 76,17).

Vinarom godine, s obzirom da je njegov uzorak žlahtine osvojio ukupno najveći broj bodova (87,67), naposljetku je proglašen Ivica Gržetić.

Besplatno kušanje

Najuspješnijim vinarima medalje i diplome, u društvu s predsjednikom ocjenjivačkog povjerenstva Miljenkom Bošnjakom te čelnikom Organizacijskog odbora manifestacije, Ivicom Šamanićem, uručivao je krčki gradonačelnik Darijo Vasilić.

Nakon svečanosti podjele zasluženih prizanja, Krčani i njihovi gosti na rivi su imali priliku guštati u besplatnom kušanju nagrađenih vina.

Teran Anno domini nastaje kao blend od grožđa terana uzgajanog na tri lokacije: na poziciji Santa Elisabetta, u okolici sela Divjaki te pokraj Brkača. Rezultati koje je grožđe terana davalo na Santa Elisabetti navješćivali su da bi se i od najboljeg možda moglo napraviti još bolje. Naime, teran Anno domini iz berbe 2013. na predlanjskom ocjenjivanju londonskog Decantera osvojio je platinastu medalju i titulu najboljeg hrvatskog crnog vina

Pojavio se gotovo preko noći, iako je naravno pripreman pune četiri godine, i trenutačno je osvojio srca vinoljubaca i vinskih stručnjaka. Neki su ga čak proglasili najboljim teranom koji je Istra dala u posljednjih nekoliko desetljeća. Struka ga je okrunila velikom zlatnom medaljom na ovogodišnjoj Vinistri, a to je vjerojatno tek prvo od mnogih sjajnih odličja kojima će se okititi i u bližoj i u daljoj budućnosti. Teran Santa Elisabetta iz berbe 2015. godine jedan je od plodova legendarne berbe iz te godine koju su mnogi istarski vinari proglasili najboljom ikada i navijestili da će svoju punu vrijednost otkriti tek za nekoliko godina, kada odležana vina iz te berbe dosegnu svoju punu zrelost.

Igra i istraživanje

Nikola i Albert Benvenuti, na ponos oca Livija koji je utemeljio obiteljsku vinariju u Kaldiru i zatim je s punim povjerenjem prepustio sinovima, potvrdili su Santa Elisabettom kontinuitet napretka i rasta kvalitete i ugleda svoje vinarije, a taj rast i napredak traju i dalje. Već su s ostalim svojim vinima osvajali najviša domaća i svjetska odličja, već su bili proglašeni najboljom vinarijom u Hrvatskoj, ali kada je vinar uspješan, onda postaje slobodan, prepušta se igri i istraživanju, provjeravanju i potvrđivanju teza, ideja i vizija.

Jedna od tih ideja i vizija, kojom se posljednjih godina bavi sve više istarskih iskusnijih vinara, vrednovanje je terroirea, vinogradskih mikrolokacija, kroz single wineyard vina koja će u sebi nositi pečat zemlje na kojoj raste grožđe od kojeg su napravljena, a istovremeno biti odraz filigranske pažnje koja je posvećena i grožđu u tom vinogradu i kasnije u podrumu vinu od toga grožđa.

Iz podruma vinarije Benvenuti već godinama izlaze cijenjene etikete mlade malvazije, mladog rosea od terana, odležane malvazije Anno domini, odležanog terana Anno domini, kupaže Caldierosso koja se sastoji od po četvrtinu terana, merlota, tempranilla i nebbiola, te četiri slatka odnosno desertna vina od prosušenih bobica - Corona grande od malvazije, muškata i ulovine, malvazija San Salvatore, muškat San Salvatore i teran San Salvatore. Teran Santa Elisabetta je deseta etiketa vinarije Benvenuti, a motivacija da se napravi jedno takvo vino proizašla je, tumači Nikola Benvenuti, iz dugogodišnjeg promatranja i praćenja rezultata koje daje grožđe terana iz svega dva hektara velikog vinograda na položaju Santa Elisabetta.

Teran se u vinariji Benvenuti proizvodi od 2006. godine, a kako je iz godine u godinu bivao sve bolji i uspješniji, 2015. njihov teran dobiva atribut Anno domini, koji je već otprije nosila njihova odležana malvazija. Anno domini je etiketa zamišljena da predstavlja ono najbolje od mirnih vina što vinarija Benvenuti može dati od ove dvije istarske autohtone sorte, duboko ukorijenjene u višegeneracijsku tradiciju ovdašnjih obitelji.

Anno domini

Teran Anno domini, međutim, nastaje kao blend od grožđa terana uzgajanog na tri lokacije: na poziciji Santa Elisabetta, u okolici sela Divjaki te pokraj Brkača. Rezultati koje je grožđe terana davalo na Santa Elisabetti navješćivali su da bi se i od najboljeg možda moglo napraviti još bolje. Izazov je bio velik i njime su konkurirali sami sebi budući da je teran Anno domini iz berbe 2013. na predlanjskom ocjenjivanju londonskog Decantera osvojio platinastu medalju i titulu najboljeg hrvatskog crnog vina.

Priprema boljeg od dotad najboljeg terana vinarije Benvenuti započela je u vinogradu Santa Elisabetta kroz nekoliko stupnjeva stroge selekcije, od prorjeđivanja pupova pri njihovom formiranju, preko "zelene berbe" odnosno smanjivanja prinosa na svega jedan kilogram po trsu, što je učinjeno krajem srpnja i početkom kolovoza. Kad su se grozdovi ostavljeni na trsu malo razrasli, odrezane su im "uši" i "noge", odnosno veliki grozdovi kakvima teran obično rodi smanjeni su koliko se god moglo da bi se poboljšala kvaliteta preostalih bobica.

Za berbu se čekao zadnji moguć trenutak, kolikogod je vrijeme dopuštalo, pa je te 2015. teran sa Santa Elisabette pobran u drugoj polovici listopada. Međutim, nije sve grožđe iz tog vinograda otišlo u teran Santa Elisabetta, već samo pomno probran manji dio onog najkvalitetnijeg i samo su idealni grozdovi završavali u muljači, čak manje od trećine. Tako je ovog iznimnog terana napravljeno svega 1.700 boca. Ostatak grožđa iskorišten je za klasični teran Anno domini.

Nakon berbe uslijedila je maceracija od dvadesetak dana, tijekom koje je fermentacija u potpunosti završena. Vino je zatim spremljeno na odležavanje u velike drvene bačve i to na pune dvije godine, a zatim je napunjeno u boce u kojima je ležalo još godinu i pol. I, što je na kraju ispalo, jesu li očekivanja ispunjena?

Crna, a ne crvena

Prvi ikad napravljen teran Santa Elisabetta vinarije Benvenuti iz berbe 2015. ima 15 posto alkohola i iako je star već četiri godine, boja mu je mlađahno rubinska, duboka i gusta. "Eto zašto mi naša vina zovemo crna, a ne crvena", komentira Nikola Benvenuti. U izuzetno profinjenom mirisu mogu se razaznati sveže ubrane borovnice spremljene u košaru od bekve, javljaju se i note svježe koprive, zatim miris površine cijelog pomidora, uz neizbježne mirise zrelog ljetnog voća, prije svega višanja. U okusu se rasprostiru arome kandiranog crvenog voća, prije svega trešanja, zatim kandirane kore naranče, odnosno arancina, a naći ćemo i arome kuhanog lišća koprive i slične zelene note.

Ponovit ćemo da Santa Elisabetta iz 2015. već ima četiri godine na svojim plećima, no je li to dovršeno vino? "Po svim parametrima ovaj teran bi treba ostat' lip i star", kaže Nikola Benvenuti, a vinski stručnjaci koji su o ovom vinu već pisali ističu da mu je potencijal starenja čak dvadeset godina. Zato, uspijete li pribaviti koju od 1.700 napravljenih butelja, ne žurite, spremite je negdje i otvorite kada budete ženili kćer ili sina, nećete pogriješiti.

Sada kad su napravili savršeni teran, jesu li Nikola i Albert Benvenuti dosegli svoj plafon, može li se napraviti nešto još savršenije od Santa Elisabette?
Polako, sada treba raditi na ovome, treba osigurati kontinuitet. Single wineyard vina kao što je Santa Elisabetta od berbe do berbe pokazuju svoje posebnosti i razlikovat će se ovisno o uvjetima kakvi su vladali tijekom te godine. Rad s ovakvim vinom u podrumu je vrlo zahtjevan jer udio šećera u grožđu je visok, a treba ga dovesti do potpuno suhog stanja što je prilično teško, kaže Nikola Benvenuti. Kakve će biti razlike od godine do godine, vidjet ćemo kada za to dođe vrijeme, jer u bačvama odležava Santa Elisabetta iz 2016., 2017. i 2018., također vrlo dobrih godina.

Uz "slow food"

Teran Santa Elisabetta bi, kao izraz vrhunske strpljivosti i pažnje vinogradara i vinara, bilo idealno sljubiti s jelom koje predstavlja izraz vrhunske kuharske strpljivosti i kreativnosti, primjerice s crvenim mesom, recimo boškarina, pripremanom na sous vide način, odnosno dugo kuhanom u vakuumu na niskoj temperaturi. I pokoje plemenito šugo pariralo bi uz ovaj teran te općenito jela koja bismo svrstali u "slow food" filozofiju hrane.

Ni butelja više!

Budući da je ovaj teran toliko nahvaljen već na samom početku svoje karijere, hoće li vinarija Benvenuti pokleknuti pred mogućom velikom potražnjom? Nikola Benvenuti je odrješit:
Trebamo se držati svojih pravila i standarda. Imamo poseban položaj i samo s njega radimo ovo vino, ima ga toliko koliko ga ima, i ni butelja više!.