Vinogorja

Dvodnevni znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem u povodu 130 godina organiziranog vinogradarstva i vinarstva u BiH, započeo je u petak u Mostaru sa sudjelovanjem stručnjaka iz BiH i zemalja regije.

Agromediteranski zavod Federacije BiH i Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru organizatori su spomenutog skupa tijekom kojega će biti predstavljena 44 rada stručnjaka iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Makedonije i Crne Gore.
Ovaj je skup prigoda da vidimo prošlost vinove loze, sagledamo sadašnjost i svakako da damo neke nove smjernice ka budućnosti, izjavio je uoči skupa dekan Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Ivan Ostojić.

Istaknuo je kako taj fakultet od ove akademske godine uvodi diplomski studij vinogradarstva i vinarstva što će zasigurno doprinijeti zahtjevima tržišta regije kada je u pitanju vinogradarstvo i vinarstvo.
Fakultet je taj koji školuje kadar koji se kasnije kroz svoj posao dalje usavršava. Danas nekoliko naših vinogradara, posebice vinara ima svoje mjesto u regiji, rekao je Ostojić.

Ravnatelj Federalnog agromediteranskog zvoda Mostar Marko Ivanković kazao je kako je vinogradarstvo i vinarstvo u Bosni i Hercegovini jedan od sektora na kojega naročito Hercegovina računa u svom budućem razvoju, a prvenstveno se mnogo očekuje od otvaranja naše zemlje prema Europskoj uniji i postizanja kandidatskog statusa.

Istaknuo je potrebu konačnog uređenja zakonodavno-pravnog okvira, odnosno donošenja novog zakona o vinu, usklađenog direktivama EU kao i 17 provedbenih pravilnika u tom zakonu, kao i potrebu sinergije svih razina vlasti, vinogradara i vinara, struke, kako bi vinogradarstvo i vinarstvo dobilo mjesto koje zaslužuje.

U ime člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića sudionicima skupa obratio se predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Nevenko Herceg koji je uz pozdravne riječi ustvrdio kako je vinogradarstvo staro koliko i Hercegovina.
Vinogradarstvo i vinarstvo i poljoprivreda općenito mogu i moraju biti nositelji našega sveukupnog gospodarskog razvoja. Vlada HNŽ-a snažno je opredijeljena za snažniji gospodarski razvoj, a upravo u poljoprivredi vidimo velike razvojne mogućnosti koje su prepoznate i na pravi način valorizirane i kroz dokument integrirane Strategije razvoja Županije do 2020., kazao je Herceg.

Drugi dan znanstveno-stručnog skupa započinje u subotu u 9 sati predavanjem o ekonomskoj i društvenoj ulozi vinogradarstva i vinarstva u BiH, a zatvaranje je planirano u 13 sati nakon rasprave.

Vlada Republike Hrvatske je u saborsku proceduru poslala prijedlog novog zakona o vinu, kojem je cilj definirati jasan pravni okvir za obavljanje djelatnosti proizvodnje grožđa i vina te prodaje vina u tržišno transparentnim uvjetima, a predviđa i administrativna rasterećenja, koja će vinarima donijeti ukupnu uštedu od oko 12 milijuna kuna godišnje.

Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić istaknuo je kako se predloženim zakonom uvode višestruka administrativna, ali i velika financijska rasterećenja.
Kad se ovaj zakon usvoji naši vinari neće više plaćati nikakve naknade za kontrolu stavljanja vina u promet, ukidamo evidencijske markice… To na godišnjoj razini za naše vinare znači da im ostaje oko 12 milijuna kuna, koje oni mogu iskoristiti za marketinške i druge aktivnosti, rekao je Tolušić.

Kao novost izdvojio je i decentralizaciju sustava organoleptičkog ocjenjivanja vina. Tehničku pripremu organoleptika i dalje odrađuje državno tijelo, osigurava anonimnost postupka, ali malvaziju i teran u Istri organoleptički ocjenjuju vinari koji imaju potrebne certifikate s područja Istre, s Pelješca vinari s Pelješca, vina iz Slavonije ljudi s tog područja i tako i u drugim regijama. Time zapravo približavamo sustav ocjenjivanja samim proizvođačima, istaknuo je Tolušić.

Prema prijedlogu novog zakona uspostavit će se četiri nove vinogradarske regije - Slavonija i Hrvatsko podunavlje, Hrvatska Istra i Kvarner, Dalmacija te Središnja bregovita Hrvatska.

Prava filmska priča. S mnogo biblijskih elemenata. S jedne strane zvuči apsolutno prozaično da je Vinarija Pavlomir, smještena tek koji kilometar iza Novog Vinodolskog, sinoć proslavila dvadeset godina postojanja. Reći će mnogi - ništa čudno, pa upravo je toliko prošlo od vremena početka renesanse hrvatskog vinogradarstva i vinarstva na području Istre i Primorja.

Da, bilo bi tako da do nije došlo zahvaljujući jednoj sjajnoj grupi stručnjaka vukovarskog VUPIK-a u ratnim strahotama koje su u Hrvatskoj nastale ratne 1991. godine. Iako je patila čitava zemlja, posebno je teško bilo svim onim ljudima koji su morali uzmaknuti pred užasom rata, napustiti svoje domove, svoju zemlju, svoje navike i strasti. Jedan od njih bio je i Miroslav Palinkaš koji je s obitelji, suprugom Spomenkom i djecom Majom i Marijom, na prelazu kolovoza u rujan 1991. osvanuo u Bribiru.
U Bribiru je živjela naša tetka Berta Bujanec kod koje smo često dolazili ljeti. Ma i sami smo planirali u Bribiru kupiti neku starinu ili što god slično te tu napraviti svoj ljetni dom. Na žalost, prvo naše doseljenje u Bribir nije bilo zbog odmora - morali smo biti udomljeni jer ostali smo bez svega. U našem Šarengradu imali smo imanje, imali smo svoje vinograde, podrum, ponosili smo se onim što bi svake jeseni ubrali i u vino pretvorili, priča nam s nemalo nostalgije Palinkaš.

Jesen 1991. ih je naprosto izbacila iz života kakav su voljeli, dovela ih na rub egzistencije. Od čega je gora bila samo beskorisnost.
Došli do 30 hektara
Čim smo došli u ovaj lijepi vinodolski kraj, željeli smo biti korisni, doprinositi našim znanjem i radom razvitku područja koje nas je nesebično primilo. Tada je to još uvijek bila integralna Općina Crikvenica, a u njoj su nam, s čime se kasnije složila i Primorsko-goranska županija, rekli da se slobodno koristimo imovinom tadašnje Poljoprivredne stanice Novi Vinodolski. Ne, nije tada, 1992. godine bila riječ o grožđu i vinu. Ne, krenuli smo s kukuruzom i sličnim kulturama. Istina, naišli smo i na neposađene čokote koje smo, upravo na moje inzistiranje, posadili. Razmišljao sam - Novi Vinodolski, pa ovdje je nekad moralo biti vina, ne bi se kraj tako zvao da tome nije tako, pojašnjava Palinkaš.

A situacija s Vukovarom postajala je sve turobnija. Prognanici su polako počeli prihvaćati činjenicu da će do povratka morati proteći neko vrijeme. Ne baš kratko.
Znate, ja sam vinogradar i vinar. A to vam je više od posla, to je strast, život. A na području Pavlomira, neobrađena, u šikaru zarasla zemlja. Koja je tražila kultivaciju. Na kraju, a bila je to već 1994. godina, dozvoljava nam se sadnja. Prvi sadni materijal dobili smo iz Zagreba, klasične sorte, a naša je želja bila - žlahtina. Bio sam iznimno ponosan kad je na četiri hektara posađen naš prvi vinograd, sjeća se Palinkaš.

Početak kao i svaki, težak. A 1998. godine, kad bi nego rujnu, dolazi i prva prava prerada. Grožđe je bilo spremno za za pretvaranje u vino.
Kad smo stigli, u Pavlomiru je bilo svega i ničega. Postojala je infrastruktura, ali kad nešto nije u funkciji, brzo propada. Trebalo je tada mnogo raditi, ulagati, snalaziti se. I permanentno saditi. Korak po korak i s vremenom smo došli do današnjih 30 hektara na kojima ima mnogo klasičnih sorti, ali najviše žlahtine. Prema starim zapisima njoj je upravo ovdje, u Pavlomiru ishodište. Na Krk, u Vrbničko polje je prešla mnogo kasnije, pojašnjava Palinkaš, a priči se na kratko pridružuje i Miroslavov brat, Dinko. On i jeste glavni enolog, glavni pokretač stalne težnje da Pavlomir mora biti sinonim za najvišu kvalitetu vina.

Razgovor koji smo u glavnini vodili u nedavno otvorenoj kušaonici, proširili smo i na ostale dijelove imanja. Iako je glavnina turističke sezone iza nas, prodajni prostor pun gostiju, stranci prevladavaju, ali ima i domaćih. Biraju između desetak vinskih etiketa klasičnih vinskih sorti, no ne ide brzo. Razgledavaju iznenađeni bogatstvom na koje su naišli. Tu su i pjenušci, jako nagrađivani, kao i slatka, muškatna vina.

Nekad 600 hektara vinograda

Prodaja je organizirana i u rinfuzi, raspon cijena velik, teško da netko neće moći pronaći vino za sebe.
Kako se razvijala vinska priča, shvatili smo da je naša uloga mnogo šira od one da "samo" proizvodimo svoje vino. Kako smo se mi razvijali, tako je značajno rastao i interes čitavog kraja za sadnju i proizvodnju vina. Organizirali smo i naše lokalno natjecanje, pa Ružicu Vinodola, ali i općenito težnju da Pavlomir postane referentni centar za čitavu Županiju. Vidite i sami da se ovdje, po uzoru na pokret "zeleno i plavo", nude najbolji proizvodi našeg kraja, kao i ono što u tom smislu nude ostale regije, ponajviše Istra i Dalmacija, a riječ je o maslinovim uljima i pršutu, siru. No moramo priznati da nas je nemalo iznenadila ponuda voća i povrća, apsolutno hrvatskog, iz doline Neretve. Kad smo došli i vidjeli zapušteno polje nismo imali točnu viziju što zapravo želimo. Znate, želja za povratkom, za prestankom rata i okupacije je uvijek u glavi prognanika. Ali, kako je vrijeme prolazilo, shvatili smo da nema baš nikakvog razloga, a da svoj maksimum ne damo i ovdje, u Pavlomiru. Uronio sam i u stare spise u kojima me posebno iznenadio podatak da je maksimalna vinogradarska obrađenost ovog poteza od Novog, Pavlomira prema Bribiru, bila za današnje pojmove nevjerojatnih 614 hektara, čudi se Palinkaš.

Mi se pak čudimo što se silni zanos koji su Vukovarci donijeli u Pavlomir, što se njihova ljubav prema zemlji ne prenosi na širi krug domaćeg stanovništva, što ne privlači investitore. Uopće, Primorsko-goranska županija se može ponositi mnogo čime, kako onim što je priroda dala, tako i onim što su ljudi napravili. Poljoprivreda? Ona ne, nikako, ta je gospodarska grana u Primorsko-goranskoj županiji jedna od najnerazvijenijih u Hrvatskoj. Pa i površna analiza površina pod vinogradima pokazuje nam kako ta brojka ne doseže ni 200 hektara! A samo na pavlomirskom području ih je nekad bilo - tri puta više!

Proizvodimo 150 tisuća litara

Kapacitet našeg modernog podruma je oko 250 tisuća litara, a trenutno proizvodimo 150 tisuća. Želja nam je da se snažnije pokrene kooperantska priča, da uz nas kao osnovu proizvodnje i posebno prerade, nikne i veći broj ljudi, obitelji koje će podignuti vinograde na nekoliko hektara, da se površine pod vinogradima umnože. Mi možemo širiti prerađivačke kapacitete, svima njima možemo biti i stručna savjetodavna služba tako da sva na ovom području proizvedena vina budu ujednačene kvalitete. Na taj način mnogi mogu doći do dodatne zarade, čak i do osnovne egzistencije. Možemo širiti snagu i tržišnu konkurentnost našeg brenda, pojašnjava Palinkaš.

I zadovoljno priča priču koja uistinu ima - biblijske elemente. Iz svog doma prognani, otjerani, opljačkani i poniženi kreću u potragu za spasom. I dolaze u kraj što je, pomalo i nepromišljeno, nekritički u cjelosti se okrenuo turizmu i zapustio svoju zemlju. Koja je, što god o radu na njoj mislili u pojedinom ciklusu razvitka civilizacije, uvijek i zauvijek osnova našeg postojanja.
Da, mi smo vam zemlji silno odani. Kraj iz kojeg dolazim, Ilok i njemu gravitirajuća mjesta, pa tako i moj Šarengrad, posebno su posvećena poljoprivredi. U našem slučaju konkretno - vinogradarstvu. Ljudi završe fakultete, bave se i drugim poslovima, ali nikad, baš nikad ne zaboravljaju svoju zemlju. Bio on liječnik ili inženjer čiji posao nije vezan uz zemlju, svo će slobodno vrijeme posvetiti nasljeđu, svojim vinogradima. Bilo bi mi uistinu jako drago da takav način razmišljanja i odnosa prema zemlji prenesem i na ovaj lijepi kraj divnih ljudi, završio je Palinkaš.

Posveta Šarengradu

U vrijeme našeg posjeta Pavlomiru, u preradu je ulazila - graševina. Otkud ona kad ne raste u Primorju?

Velika je sreća bila kad smo se konačno mogli vratiti u Šarengrad. Jednaka takva i tuga kad smo stigli. Sve ali baš sve je bilo uništeno. Vinogradi devastirani što je u nama izazivalo posebnu nevjericu - znamo da je naše imanje naseljavala jedna obitelj, nikad nećemo shvatiti zbog čega nije obrađivala naše vinograde i u njima uživala - kako u konzumaciji, tako i u prodaji vina? Ne, oni su počupali stupove od akacije i vjerojatno ih u ogrjev pretvorili, a vinogradi su "podivljali". Danima smo tamo negdje početkom tisućljeća krčili tu našu šarengradsku zemlju tako da sad tamo imamo vinograde na četiri hektara. Znate tko o njima najviše brine? Moj otac Josip koji će dogodine napuniti 90 godina! Trenutno je u Šarengradu i supruga Spomenka, koja je inače i direktorica Vinarije Pavlomir, a graševina koju ovdje prerađujemo stiže s tog imanja. Proizvodimo je i kao samostalno vino, a bilo bi dobro kad bi se, u dozvoljenim omjerima od desetak posto, pridruživala i žlahtini kako bi povećala količine. Koliko znam novi će zakon isključivati tu mogućnost što nikako nije dobro. Desetak posto druge sorte ne utječe značajno na osnovnu sortu kao i na kvalitetu i buke vina, a na taj bi se način povećale količine vina iznimno traženih na jadranskim područjima, žlahtina ili malvazija primjerice. Na taj bi se način dans silno osiromašenom slavonskom seljaku dalo mogućnost za zaradu koja bi mu pomogla u preživljavanju do nekih boljih vremena i za slavonsku zemlju, ispričao je neku vrst svoje posvete rodnom kraju danas ponosni Bribirac Miroslav Palinkaš.

Na svečanom primanju u Osječko-baranjskoj županiji jučer je predsjednik Županijske skupštine Dragan Vulin uručio diplome najbolje ocijenjenim vinima i vinarima s 10. ocjenjivanja kvalitete vina Osječko-baranjske županije u okviru 10. Dana vina, turizma i cikloturizma Osječko-baranjske županije. Svečanosti dodjele nagrada nazočila je i Silva Wendling, pročelnica Upravnog odjela za poljoprivredu Osječko-baranjske županije.

U sklopu tih dana ukupno su ocijenjena 62 uzorka, a rezultati su sljedeći: dva zlatna dukata, dva velika zlata, 20 zlata, 33 srebra i sedam bronci. Zlatne dukate, kao i veliko zlato, dobili su: Erdutski vinogradi za vino traminac iz 2012. godine (ocjena 93) i Vina Kalazić za vino cabernet sauvignon iz 2012. godine (ocjena 91).

Ukupni rezultat prema vinarima je: Erdutski vinogradi (jedan zlatni dukat i jedno veliko zlato, jedno zlato i četiri srebra), Vina Kalazić (jedan zlatni dukat i jedno veliko zlato, dva zlata i dva srebra), Podrumu Kolar (četiri zlata i jedno srebro i jedna bronca), Osilovac Feravino (četiri zlata, tri srebra i jedna bronca), Vinarija Antunović (dva zlata), OPG Dušica Siber (dva zlata i dva srebra), Belje (četiri zlata i dva srebra), Podrum Sabo (jedno zlato i tri srebra), Đakovačka vina (pet srebra), OPG Dobrovac (tri srebra i dvije bronce), Vinarija Sveti dvori (jedno srebro i jedna bronca), Stevo Iljevac (jedna bronca), OPG Šandor Sabo (jedno srebro), Vinarija Pinkert (jedno srebro), OPG Duje Tunjić Vina Danubio (dva srebra), OPG Marko Viljetić (jedno srebro i jedna bronca), OPG Klara Zajec (jedno srebro) i Zvonko Katavić (jedno srebro).

Čestitke najboljim vinarima na nagradama uputio je Dragan Vulin izrazivši zadovoljstvo što je i jubilarno deseto ocjenjivanje uspješno prošlo.
Želim čestitati iskreno i u ime Županije i svoje ime onima koji su dali uzorke na ocjenjivanje s područja naše županije, odnosno s naša velika i poznata četiri vinogorja. Rezultati su vrlo, vrlo dobri, vidimo porast kvalitete vina iz godine u godinu. Ove godine imamo toliko visokih priznanja, što je izuzetno dobar rezultat u usporedbi s proteklim godinama. Naravno da mi to čini zadovoljstvo kada vidimo da kvaliteta vina raste i da postajemo sve prepoznatljiviji i sve snažniji na području cijele Hrvatske kada pričamo o vinima. Ali, također, što je ujedno neraskidivo povezano, kada govorimo o kontinentalnom turizmu, rast jednog vuče rast drugog, a u konačnici to sve skupa i radimo i konačni nam je cilj da budemo upravo po kontinentalnom turizmu najprepoznatljiviji u Hrvatskoj - kaže Dragan Vulin.

U ime nagrađenih vinara Županiji i Vulinu zahvalio je dobitnik Slavko Kalazić iz vinogorja Baranja rekavši kako su mu nagrade destilat ploda dosadašnjeg rada. Ocijenio je kako spoj gastronomskog i enoturizma oni u svojoj vinariji još nisu kapitalizirali, ali im slijedi izgradnja kušaonice. Čekaju odobrenje EU fondova, konkretno Vinske omotinice, kako bi počeli realizaciju tog projekta.

Udruga Ikarski barkajoli iz Ike priređuje manifestaciju Vino i vruja kojoj je glavna atrakcija vađenje iz dubine od 20 metara pod morem kaveza s vinima koja su tu položena prije godinu dana, njihovo kušanje na obali odmah nakon vađenja, i polaganje nove ture koja će na morskome dnu, na rubu podmorskog izvora slatke vode odnosno vruje, ležati sljedećih godinu dana.

Već četvrtu godinu udruga Ikarski barkajoli iz Ike priređuje manifestaciju Vino i vruja kojoj je glavna atrakcija vađenje iz dubine od 20 metara pod morem kaveza s vinima koja su tu položena prije godinu dana, njihovo kušanje na obali odmah nakon vađenja, i polaganje nove ture koja će na morskome dnu, na rubu podmorskog izvora slatke vode odnosno vruje, ležati narednih godinu dana. Od prve godine u ovoj akciji sudjeluju i istarski vinari, a njihov se broj svake godine povećava. Tako je ove godine početkom kolovoza iz mora izvađeno sedam velikih metalnih kaveza s ukupno 2.700 butelja vina, a u more je potopljeno novih 3.200 butelja.

Među buteljama izvađenima iz mora nalaze se i vina istarskih vinarija Kabola, Prelac, Bruno Ferenac, Giulio Ferenac, Tomaz i Dvorac Belaj, a iz drugih krajeva Hrvatske u ovoj su atrakciji sudjelovale vinarije Iločki podrumi, Pavlomir i Miklaužić.

Ekskluzivan proizvod

Osim što je u pitanju zanimljiv eksperiment i atraktivan društveni događaj, potapanje vina u more na određeno vrijeme ima i svoje tehnološke odnosno enološke konotacije koje se u nas uglavnom tek testiraju. Vinari za potapanje u more biraju svoja najkvalitetnija vina, ona koja su te godine bila najuspjelija i u svoj spektar osobina upila najbolje što su mogla dobiti u vinogradu i u podrumu. Nakon godinu dana, vino izvađeno iz mora testira se prije svega uspoređivanjem s vinom iz iste serije koje je tih godinu dana provelo na suhom, u konobi odnosno vinariji, iz razlika među njima izvlače se pouke za budućnost, a iako je riječ o zasad prilično malim serijama, neki su vinari odlučili dio butelja izvađenih iz mora, onako obrasle koraljima, školjkama i algama, ponuditi na prodaju s luksuznom opremom, kao ekskluzivan proizvod.

O iskustvima koja su stekli ovom akcijom jednogodišnjeg držanja vina pod morem na dubini od dvadesetak metara i na konstantnoj temperaturi od 7 do 12 Celzijevih stupnjeva porazgovarali smo s nekim od istarskih vinara uključenih uz ovu akciju. Klaudio Tomaz iz Motovuna pod more je poslao najekskluzivnije što ima: crnu malvaziju iz berbe 2015. koja još uopće nije u prodaji. Ovo je vino napravljeno od 40 posto svježeg i od 60 posto na trsu prosušenog grožđa, uslijed čega je ispalo natprosječno jako, s 16,8 posto alkohola. Ova je crna malvazija provela 45 dana na maceraciji, zatim je godinu i pol ležala u barrique bačvama, i nakon punjenja 500 butelja je poslano pod more.

Najvećom blagodati ovakvog podmorskog načina čuvanja vina Tomaz smatra ujednačenu temperaturu kroz cijelu godinu, s oscilacijama od najviše dva stupnja bilo ljeti bilo zimi.
Vino koje je bilo pod morem kvalitetnije je sazrijelo, u njemu su se razvili ujednačeniji i ugodni zreli tanini, idealno je izbalansirano, rekao je Klaudio Tomaz nakon što je kušanjem usporedio crnu malvaziju koja je ležala pod morem s onom koja je ostala u podrumu. Budući da su pod morem butelje obrasle živopisnim šarama koralja i algi, Tomaz na njih ne namjerava lijepiti etikete već će o grlić uzicom privezati malu kartonsku etiketu, i svaku bocu namijenjenu prodaji smjestiti u vlastitu drvenu kutiju. U prodaju ih obje, i onu iz mora i onu iz podruma, namjerava pustiti nakon ovogodišnje berbe, u listopadu ili studenom. Za sljedeću je turu pak priložio 350 boca crne malvazije iz berbe 2016. i također 350 boca macerirane malvazije Sesto senso iz iste godine, koje će u podmorju kod Ike ležati do kolovoza 2019. godine.

More daje i uzima svježinu

Bruno Ferenac, vinar iz Vižinade, je u podmorje kraj Ike poslao dva svoja vina: 200 boca odležanog terana iz berbe 2015. i 50 boca svježe malvazije iz berbe 2016. godine. Njegov je teran tako ležao godinu dana u inoxu, godinu dana u drvu, i godinu dana u butelji pod morem, i u moru je bolje napredovao nego onaj koji je ostao u konobi: mnogo je mekši i tanini su mu mnogo zreliji. Njegova je malvazija pak u moru ostarjela: u odnosu na istu malvaziju koja nije bila u moru, ova "morska" je malo izgubila svježine u mirisu i više je nalik na odležanu malvaziju. S druge strane, malvazija koja je ostala u konobi više je oksidirala od ove koja je išla pod more, i na drugačiji je način sazrela. Mekoća terana izvađenog iz podmorja kao da ga je učinila i gastronomski prilagodljivijim, pa bi se, smatra Bruno Ferenac, teran s godinu dana podmorskog "iskustva" dobro slagao i s nešto lakšom hranom. I on će na izvađenim bocama sačuvati "nakit" kojeg su dobile u moru, te ih ponuditi na prodaju u drvenim kutijama, s etiketama poput privjesaka. Za sljedeću je godinu Bruno Ferenac pod more poslao 250 boca svog cabernet sauvignona iz 2015. godine jer to je, kaže on, "teško vino puno zelenih tanina koje bi u moru, kao što se to dogodilo s teranom, mogao malo brže sazrijeti".

Suprotno iskustvo s malvazijom držanom ispod mora ima Rino Prelac iz Momjana, koji u ovoj akciji Ikarskih barkajola sudjeluje od prve godine, i svake godine u more potapa po 300 boca aktualne odnosno svježe malvazije. Sada je dakle iz mora izvađeno 300 boca malvazije iz berbe 2016. a u more je položeno novih 300 boca malvazije iz 2017. godine. Izvađena malvazija je, za razliku od one koja je ostala u konobi, zadržala svježinu i nije doživjela nikakvu oksidaciju. "Dobro je ispala, i malo je drukčija od ove koja nije bila u moru", rezimira Prelac, i kaže nam da malvaziju iz mora ne prodaje, već ju koristi za poklon partnerima ili otvori pokoju bocu u društvu prijatelja.

Giulio Ferenac iz Vižinade iz mora je izvadio 50 butelja cabernet sauvignona i 200 boca chardonnaya, a na jednogodišnje podmorsko odležavanje položio je 200 boca malvazije i 50 boca chardonnaya.
Odlično je ispalo, dobilo je lijepu aromu i stabiliziralo se daleko bolje nego isto vino koje je ostalo u konobi, rekao je Giulio Ferenac, dodavši da od izvađenih butelja nešto namjerava prodati, ali će većinu pokloniti prijateljima i poslovnim partnerima.

Što će nam reći malvazija?

Vinarija Dvorac Belaj je pod morem držala ukupno dvjestotinjak boca, i to s malvazijom iz berbi 2012. i 2013. te s chardonnayem iz berbi 2013. i 2014. godine, no kušanje tek slijedi za nekoliko dana kada se cijela ekipa okupi.
Tada ćemo vidjeti što smo dobili, rekao je enolog ove vinarije Toni Batel.

Vinarija Kabola iz Momjana u manifestaciji Vino i vruja sudjeluje već treću godinu, a svake godine potapa po 200 boca aktualne odnosno svježe malvazije; tako je sada 200 boca iz berbe 2016. izašlo iz mora, a u more je ušlo 200 boca s malvazijom iz 2017. godine.
Ne radimo to iz nekog poslovnog motiva, već samo zato da vidimo kako se malvazija ponaša na 22 metra dubine i na temperaturi od 7 do 12 stupnjeva. To je dobar način da se provjeri kvaliteta malvazije, da vidimo što će nam ona reći nakon takvog tretmana, rekao je Marino Markežić iz vinarije Kabola.

I, što je njegova malvazija rekla nakon godinu dana provedenih pod morem?
Zadržala je veću svježinu, a druge bitne razlike prema malvaziji koja je ostala u konobi zapravo nema. Kao da smo ju stavili u frižider, kaže Markežić.

U Iki je na manifestaciji Vino i vruja bio i Piero Licul iz šumberske vinarije Fuhtar, koja se ove godine prvi put uključila u akciju. Pod more je pošlo 400 boca njihovog svježeg terana iz berbe 2017. godine, proizvedenog na klasičan način uz osmodnevnu maceraciju. Kako će se ponijeti, vidjet će se za godinu dana, a Licul je u vinariji na sigurno mjesto spremio teran iz iste serije koji ostaje na suhom, kako bi se ta dva vina sljedećeg ljeta mogla usporediti.

Kako smo vidjeli, iskustva svih istarskih vinara uključenih u akciju Vino i vruja više su nego pozitivna, jer su vina nakon godinu dana odležavanja u idealnim podmorskim uvjetima postigla mnogo bolje osobine od istih vina koja su ostala u podrumima. Jedina nezgodna i rizična stvar kod potapanja vina u more su čepovi: prilikom vađenja kaveza iz mora, vidjelo se da su nekim bocama u gornjim redovima čepovi popustili i da je more pokvarilo vino. Ta je pojava zahvatila stanoviti manji broj boca začepljenih prirodnim plutenim čepovima, ali more nije nimalo naškodilo bocama začepljenima tzv. konglomeriranim čepovima koji su napravljeni od mljevenog pa zatim lijepljenog i prešanog pluta. Svakako je zanimljivo kako ovakav način čuvanja (ili barem testiranja) vina pridobiva sve više poklonika među istarskim vinarima pa tako možda nastaje i jedan sasvim novi proizvod na našoj vinarskoj pozornici.

Gotovo dva tjedna prije uobičajenog roka započela je berba u Feričancima jer je vrući kolovoz pospješio zrenje ranih sorti.

Berba je tradicionalno započela rajnskim rizlingom i zweigeltom, a nakon toga bere se graševina. Do kraja rujna treba obrati još bijeli pinot, chardonnay frankovku, syrah, crni pinot, merlot, cabernet sauvignon. Od ukupno 160 hektara vinograda, 130 hektara je rodnih, a na njima će ove godine ručno brati stotinjak berača. Upravo je ručno branje specifičnost Feravina i to je jedina veća vinarija u Hrvatskoj koja u berbi ne koristi strojeve.

Unatoč klimatološki iznimno zahtjevnoj godini prinosi su iznad očekivanih, zdravstveno stanje grožđa i cjelokupnih nasada je izvrsno, a zbog kontroliranih agrotehničkih zahvata poput defolijacije i prorjeđivanja grozdova, izvedenih u pravo vrijeme na odabranim položajima, kvaliteta je također iznimna, kaže Amalija Liović, voditeljica Odjela vinogradarstva u Feravinu te dodaje kako je suhi i vrući kolovoz izvukao maksimum iz grožđa. Sve su to vrlo važni preduvjeti za još jednu sjajnu vinogradarsku godinu koja će dati odlična vina.

Feričanačka berba grožđa sastavni je dio turističke ponude Feravina. U njoj će se ove godine od 3. do 26. rujna moći okušati svi koji traže drugačiji način odmora, ljubitelji su pitome prirode, vole vrhunska vina, pravi su gurmani ili su u potrazi za atraktivnim team building programima. Nakon natjecateljskog dijela berbe u okruženju prekrasnih slavonskih šuma, druženje se nastavlja u Vincilirskoj kući, jedinstvenom ugostiteljskom objektu na obroncima Krndije. Feravino gostima nudi mogućnost obilaska vinarije i Starog podruma iz 1804. uz stručnu pratnju enologa, školu za vinoljupce, obilazak vinograda i vinske ceste.

Na nešto više od pet hektara vinograda vinarije Misal iz sela Peršurići na Poreštini nedaleko Baderne u tijeku je tjedan odluke: bere se grožđe za pjenušce, a kako su sve sorte dozrele do optimalnih parametara, cilj je sve grožđe pobrati tijekom ovog tjedna. U samo sedam dana dakle nastaje sirovina za pjenušce koji će se u podrumu ove vinarije proizvoditi kroz narednih nekoliko godina, a kako ubrano grožđe od vinograda do podruma treba prevesti u što kraćem vremenu, operacija berbe, prešanja, kratkih maceracija, pretakanja i kontroliranih fermentacija, a kroz to vrijeme i višekratnih laboratorijskih analiza mošta, vrlo je složena, poput neke partije šaha. U vinogradu i podrumu međutim nema nervoze, sve teče glatko, doima se čak i bezbrižno.

Dobro smo se organizirali, sve operacije s grožđem iz pojedinih dijelova vinograda detaljno smo isplanirali, i na papiru i u računalu, i točno znamo što u kojem trenutku treba napraviti, kaže Ana Peršurić Palčić koja sa sestrom Katarinom Peršurić Bernobić vodi vinariju Misal. K tome su i uzajamno podijelile posao: Ana brine o vinogradu i o analizama kvalitete grožđa te o poslovima od berbe do dopreme u podrum, i zatim o maceracijama, dok Katarina pod kontrolom drži tehničke operacije u podrumu, od muljanja i prešanja pa nadalje, kao i o pretocima i o miješanju mošta. U vlastitom laboratoriju pomno se prati stanje parametara grožđa i mošta, tako se i došlo do odluke da se cjelokupna berba odradi tijekom ovog tjedna, kao i da se iznimno, prvi put u zadnjih nekoliko godina, promijeni redoslijed sorti za branje.

Poranio Chardonnay

Već desetak godina berbu započinjemo od pinota crnog, ali ove godine smo započeli od chardonnaya, a kad njega poberemo, onda prelazimo na pinot crni, i zatim na druge sorte: muškat bijeli, muškat ružu, malvaziju, teran, muškat žuti, borgonju i hrvaticu, objašnjava Ana Peršurić Palčić. Razlog promjeni redoslijeda je tuča koja je dvaput, u lipnju i sredinom srpnja, pogodila ovdašnje vinograde. Sada, u vrijeme berbe, vidi se da nije sve grožđe jednako stradalo od ta dva udara: na malvaziji je šteta oko pet posto, ali chradonnay je stradao 30 posto. No, upravo zato što ga je tuča prorijedila i znatno smanjila urod, kvalitetom je chardonnay iznadprosječan, malo je ranije sazrio i zato ga se prvog bere, da ne bi prezrio.

Kod berbe grožđa za pjenušce valja imati na umu da su visoke kiseline vrlo poželjan parametar, dok šećeri ne smiju biti previsoki. Da tako bude, pogoduje se već u vinogradu, uzgojnim oblikom koji daje više lisne mase, koja se podržava dvjema gornjim žicama, a ne samo jednom kao što je uobičajeno u drugim vinogradima. Nakon tuče je vinograd zahtijevao povećanu njegu, nešto više zaštite i prihrane, ali trud se isplatio.
Napravili smo sve što smo mogli da bismo ublažili odnosno minimalizirali štetu od tuče, i sada imamo jako zadovoljavajuću kvalitetu, analize pokazuju da je zrelost grožđa baš onakva kakvu želimo, rezimira Ana Peršurić Palčić.

Pinot crni

Chardonnay, čija je berbe bila u jeku kad smo posjetili Misalove vinograde, se iz vinograda do podruma prevozi odmah kako se napuni mala traktorska prikolica, mala upravo zato da se brže napuni i da grožđe brže stigne u podrum. Odmah po dovozu grožđe ide u muljaču, i zatim za chardonnay slijedi kratka maceracija, od tri do 12 sati, ovisno o osobinama, a zatim slijedi prešanje. Svaka tura prešanja zatim prolazi zasebnu fermentaciju, a proljeće je vrijeme kad se sav chardonnay skupi u istu bačvu. Za druge sorte postupak je drukčiji, primjerice pinot crni nakon berbe prolazi kroz tri faze postupka, a svaka daje sirovinu za drugu namjenu. Trećina grožđa ove sorta odmah s muljanja ide na prešanje, bez maceracije, i tako iscijeđeni mošt crnog pinota je bezbojni sok od kojeg se radi pjenušac blanc de noir; druga trećina prolazi kroz kratku maceraciju od jednog do dva sata i služi kao sirovina za rose pjenušac Royal; dok se preostala trećina macerira preko noći, najtamnije je boje i od nje se radi pjenušac Rose, u kome se pinotu crnom dodaju još malvazija i chardonnay.

Odlični muškat

Iako paleta pjenušaca vinarije Misal broji 11 etiketa, iz aktualne se berbe neće proizvesti svih jedanaest. Svake se godine, pa će tako biti i ove, obavezno napuni određeni broj boca pjenušaca Millenium, Prestige i Rose (iz godine u godinu variraju njihovi omjeri odnosno količine), a kako se ove godine i muškat ponio iznimno dobro, sigurno je da će iz ovogodišnje berbe biti i pjenušaca Amor i Blanc de noir. Ostalih etiketa ima dovoljno na zalihama odnosno na odležavanju iz proteklih godina. Primjerice, kako je 2015. godine bila idealna za chardonnay, te je godine proizvedeno pet puta više boca pjenušca blanc de noir nego što je uobičajeni godišnji prosjek, i to će biti rezerva dok se ponovno ne ponove takvi uvjeti, a odležavanjem pjenušci samo dobivaju na kvaliteti. Ove godine će izostati i pjenušac Istra, u kome se kupažira malvazija iz tri uzastopne berbe: trenutno je na tržištu ovaj pjenušac od sirovine iz berbi 2007., 2008. i 2009. godine koji je odležavao sedam godina; a zadnja proizvedena serija Istre, koja još odležava, je iz berbi 2011., 2012. i 2013. godine. No, konačne odluke o etiketama iz ovogodišnje berbe donijet će se nakon što završi fermentacija. Da bi prihvatile sirovinu iz ove berbe, sve su bačve u vinariji ispražnjene još u srpnju, kada su napunjene boce koje tek trebaju izaći na tržište. Ipak, zbog spomenute tuče ukupna ovogodišnja proizvodnja bit će nešto manja nego inače: u vinariji Misal se godišnje proizvede oko 45.000 boca pjenušaca, a ove godine će biti oko 40.000 boca, očekuju sestre Peršurić.

Važno je istaknuti da je Misal jedina vinarija u Istri koja proizvodi isključivo pjenušce, i stoga je bilo vrlo zanimljivo zaviriti u najdinamičniji tjedan kroz godinu koji je za Anu, Katarinu i sve njihove suradnike istovremeno i kruna cjelogodišnjeg rada u vinogradu, i početak kreativno-strateškog rada u podrumu.