Vinogorja

Umjesto da s diplomom iz turističkog menadžmenta karijeru gradi u Budimpešti gdje se i školovala, Kristina Pinkert šokirala je svoje roditelje kada se odlučila vratiti u baranjsko selo i proizvoditi vino. O vinarstvu nije znala gotovo ništa, a slabo je razumjela i hrvatski jezik jer je uglavnom sjedila u mađarskim školama. Samo tri godine kasnije, bila je neizostavna karika u očevoj vinariji, a danas je potpuno samostalno vodi.

U očima mnogih vinarstvo je još uvijek muški posao, ali očito ne i u Baranji, gdje vinarije od svojih očeva sve češće preuzimaju kćeri, a žena je i glavni enolog tvrtke Belje.
To je zato što baranjski vinari znaju praviti samo žensku djecu - kaže smijući se 33-godišnja Kristina Pinkert koja ima još dvije mlađe sestre. No, samo je ona krenula očevim stopama.

Ja sam, kao najstarija, možda i njegov sin, tako me znao i zvati. Jedna je sestra odgojiteljica u Zagrebu, druga studira na glazbenoj akademiji u Budimpešti - nadovezuje se.

Školovanje u Budimpešti

Dok suvereno korača vinogradom na brdu u baranjskoj Suzi, pogled joj se proteže na 15 hektara obiteljskih vinograda, od čega je 12 hektara u komadu, što je rijetkost u tom kraju. Berba još nije okončana, a za Kristinu je bila posebna jer joj je prva samostalna - sve je sama organizirala, i u vinogradu i u podrumu, određivala kad se i što bere, pronalazila je i razvozila radnike, kojih je, inače, prava nestašica u Baranji, pa i to zadaje muke vinogradarima.
Urod grožđa bit će 10 do 15 posto veći, a i izvrstan je omjer kiselosti i šećera. Mogla bi ovo biti idealna godina - prognozira ona.

Koliko je zadovoljna svjedoči i to da je dio graševine ostavila u vinogradu za kasnu, izbornu ili ledenu berbu, za što vinarima treba i znanja i hrabrosti.
Vina oduvijek ima u našoj kući, četvrta sam generacija vinogradara u obitelji. Mali su se proizvođači vina tek prije 20 godina počeli izdizati, dotad su po cijeloj Hrvatskoj dominirali veliki kombinati kao što su Belje ili Kutjevo, a mi smo im prodavali grožđe. Prije rata, u socijalizmu, nije ni bila važna kvaliteta, već količina. Kada su u ono doba pitali kakva je bila berba, zanimalo ih je zapravo koliko je bilo grožđa. Danas se i velike vinarije sve više posvećuju kvaliteti, a mali vinari sto posto, jer jedino tako mogu pronaći svoje mjesto pod suncem.

Slobodne ruke ima gotovo od početka, otac joj je Vinariju Pinkert prepustio s punim povjerenjem.
Nije imao ni previše izbora jer kada nešto radim, onda se tome potpuno posvetim. Nije to samo vinarstvo, tu je i prodaja, marketing, nabava. Mi vinari puno više govorimo o bajkovitoj strani vinarstva i svi misle da samo vrtimo čaše, kušamo vina od jutra do mraka i razgovaramo o vinima. Bila bih presretna kada bi to samo tako funkcioniralo. Vinarstvo je danas biznis, menadžment, jer je to ogroman posao, a konkurencija je sve veća. Jedino što me drži jest to da nije riječ o "suhoj" trgovini, već moramo dati svoju dušu da bismo bili drukčiji. Ne kaže se bez razloga da se vinarija gradi generacijama, jer velika su to ulaganja i izuzetno skup posao. Nemam radno vrijeme jer turistima ne možemo zatvoriti vrata - kaže naša sugovornica.

Kreira ona i recepturu vina, timski je to rad, kaže. Zatreba li, bez imalo bi oklijevanja ona i kopala vinograde, primila se škara i rezala grozdove, no kako posao raste, više vremena provodi u uredu nego u vinogradu ili podrumu.
Žao mi je zbog toga jer nostalgično mislim na početne godine kad sam doslovno visjela iz tanka i fizički sudjelovala u preradi - prisjeća se. Uključena je, naravno, i dalje u sve faze proizvodnje - od organiziranja berbe do analize grožđa.

Kristina je rođena u Osijeku, a kad ju je zatekao rat bilo joj je šest godina. Prognana iz okupirane Baranje, njezina se obitelj, inače mađarskoga porijekla, sklonila u Mađarsku. Vratili su se odmah nakon mirne reintegracije pa je Kristina osmi razred osnovne škole pohađala u Zmajevcu. Kako je gotovo cijelo osnovnoškolsko doba provela u susjednoj zemlji, kao logičan slijed nametnula se i odluka da upiše gimnaziju u Budimpešti, a potom i studij turističkog menadžmenta.
Srce me vuklo u Baranju, oduvijek! To mi je dom - iskreno će ona.

Na pitanje misli li da bi je u Budimpešti čekala bolja budućnost, odgovara:
Što je bolja budućnost? Roditelji su mi, istina, poludjeli kad sam se vratila. No, tamo sam bila jedna od dva milijuna ljudi, nisam poznavala susjede. Obožavam što poznajem gotovo svakoga u Baranji, pa i u Osijeku, sretnem poznata lica bez obzira na to idem li po kruh ili u Poreznu upravu. Ta toplina doma mi je nezamjenjiva! Nekome to, možda, ne bi odgovaralo, ali ja jednostavno imam osjećaj da pripadam ovdje. Jako sam tužna što mladi odlaze iz Hrvatske, ali ne mogu reći da ih ne razumijem. Iskreno se nadam da će se situacija promijeniti, u tome država itekako ima svoju ulogu, ali i mi moramo dati sve od sebe. Izuzetno je važno da se podrži poduzetništvo jer mi smo oni koji ljudima dajemo posao i bili bismo najsretniji da im možemo dati puno veće plaće. Zadovoljan djelatnik zlata vrijedi, a onaj koji nije može biti vrlo destruktivan za cijeli kolektiv a time i tvrtku. Ljudski je faktor jako važan. Istodobno, jako je važno doživotno učenje, osobni i mentalni razvoj, mlade ljude treba pripremiti na pravi život, da imaju hrabrosti sanjati, da imaju viziju i vjeruju u sebe. Ženama bi trebala puno veća podrška što se tiče balansiranja između posla i obitelji jer ipak smo mi oni koje kod kuće "držimo ćoške", a nitko nas ne pita kako. Duboka je to tema i mogli bismo o tome pričati danima, a ja doista vjerujem da ćemo uspjeti. Bez vjere nema smisla - ističe mlada vinarka.

Generacijske razlike

Kristina za sebe kaže da je poduzetni tip, nije joj teško probijati se u muškom poslu, iako je svjesna da su joj se u početku, vjerojatno, stariji vinari smijali.
Imala sam 22 godine, ništa nisam znala, nekima je to možda zaista izgledalo smiješno - dodaje.

Iako je prije sedam-osam godina imala manje iskustva, početničke godine ipak gleda kao na najljepše.
Najveći mi je problem tada bio hoće li vino ispasti dobro, nisam se morala mučiti s brojkama, marketingom... Sve mi je bilo novo i bilo je bezbrižno. Kako imamo više posla i rastemo, i problema je više - kaže.

Otac joj je, ponavlja, dao potpuno slobodne ruke, ali uvjerena je da nije u svakoj obitelji taj generacijski prijelaz bio bezbolan jer se miješaju obitelj, posao, financije.
Najveći je to izazov naše generacije. Poslije reintegracije, 1997. i 1998., generacija moga oca otvarala je tvrtke kada se probudilo poduzetništvo. Za pet godina oni će otići u mirovinu, a nitko ne priča o tome kako pripremiti drugu generaciju za preuzimanje tvrtke. U Mađarskoj je to godinama već glavna tema u poduzetništvu i psiholozi, tzv. coachevi, poduzetnici koji su prešli tu fazu debelo rade na tome. Jer, statistike pokazuju da dvije trećine obiteljskih tvrtki u Mađarskoj nakon prve generacije propada, a u toj je zemlji 70.000 malih i srednjih tvrtki pa su prepoznali važnost problema i godinama traže rješenje. Milijun je slabih točaka: kako prepustiti tvrtku, a ne kritizirati, što ako je djeca ne žele preuzeti... Kod nas se o tome još ne govori jer su se, zbog rata, tvrtke otvarale šest godina kasnije, i to je ta razlika. Za šest godina imat ćemo ozbiljan problem jer nema stručnog kadra koji bi se njime pozabavio. Tko se ne prilagodi, propada - ističe.

A međugeneracijske su razlike, nastavlja, ogromne - zbog računala, marketinga, globalizacije, veće konkurencije... Veliki su raskoraci i u samoj proizvodnji vina zbog munjevitog razvoja tehnologije.
Ako bih danas ponudila vino što se pravilo starinski, tradicionalno, nitko ga ne bi popio, zato što se i tržište mijenja, i okusi, i kupci su puno zahtjevniji nego prije - navodi.

Vino za Europu

U Vinariji Pinkert poteče oko 50.000 litara vina godišnje - graševine, sauvignona, muškata žutog, frankovke, merlota... Izvoze ga u manjim količinama i u Mađarsku.

Vino izvoze, a uvozili bi, primjerice, radnike iz Bezdana, kada bi država to dopustila, jer u Baranji ih kronično nedostaje. Jedan radnik, inače, ubere 500 kilograma grožđa na dan, pa ih u jednoj dnevnici treba od 10 do 20. Posla je ove jeseni bilo više jer je grožđe, na sreću vinara, odlično rodilo.

Nakon sjednice Vlade Republike Hrvatske u Gradu Hvaru potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić uručio je četiri Odluke o odobrenju projekata iz natječaja za mjeru Ulaganja u vinarije i marketing vina iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014. - 2018.

Odluke o dodjeli ukupno 2.094.193,62 kuna preuzeli su Marinko Vladić za PZ Vrbnik kojoj je dodijeljeno 177.950 kuna za opremanje vinarije, Marina Kapor za Blato 1902 D.D. koje će s 318.998 kuna modernizirati i proširiti proizvodnju vina, Ante Madirazza za Madirazza d.o.o. koje će s 868.467 kuna povećati konkurentnost obnovom proizvodnog procesa i Branimir Anđelić za Dingač-Skaramuča d.o.o. koji će s dodijeljenih 728.777 kuna opremiti vinariju.

Našim vinarima osigurali smo bespovratnu financijsku pomoć za podizanje novih nasada vinograda, investicije u vinarije i promidžbu vina te pripremili novi Nacionalni program pomoći sektoru vina od 2019.-2023. sa 83 milijuna kuna potpore godišnje. Mi imamo nadaleko poznata, priznata, nagrađivana i cijenjena vina i moramo ulagati u taj sektor. Pripremili smo novi zakon o vinu kojim decentraliziramo ocjenjivanje vina, osiguravamo bolju kontrolu na terenu te doprinosimo administrativnom rasterećenju naših vinara od 33% u odnosu na postojeći propis. - izjavio je potpredsjednik Vlade RH i ministar Tomislav Tolušić.

Isto tako, nakon sjednice Vlade, Ministarstvo poljoprivrede sklopilo je sporazum s Gradom Šibenikom o financiranju programa obnove uljare i zavičajnog muzeja na otoku Kaprije u vrijednosti od 500.000,00 kuna. Tim sredstvima će se obnoviti zgrada uljare, nabaviti postrojenja za preradu maslina te obnoviti i urediti zavičajni muzej za maslinarstvo i ribarstvo na otoku Kapriju. Uređenje uljare i cijelog sustava za prijem maslina i njihovu pravovremenu preradu olakšat će revitalizaciju proizvodnje maslinovog ulja na tom otoku. Uljaru će koristiti tamošnji poljoprivrednici, maslinari, okupljeni u Udrugu maslinara i magunjara. Poljoprivredna djelatnost na otoku uvijek je bila okosnica života, stoga za razvoj i održavanje maslinarske proizvodnje nužno je osigurati minimalne tehničke uvjete.

Tradicionalna Fešta mladega vina, jedna od najstarijih manifestacija koje se događaju u Svetvinčentu, sutra će ponovo u Art centru okupiti vinare iz cijele Istre.

Kao i svake godine, biti će to prvo otvaranje boca i kušanje mladih vina u Istri ove godine.

Fešta mladega vina počinje u 16 sati, a posjetitelji će moći kupiti degustacijsku čašu po cijeni od 50 kuna, te degustirati mlada crna i bijela vina renomiranih vinara iz cijele Istre. Prilikom kupnje čaše, svi će posjetitelji dobiti ocjenjivački listić na kojem će moći glasovati za ono vino koje im se čini najboljim.

Proglašenje i podjela nagrada za tri najbolja vinara biti će u 21.30, dok će svi ostali vinari dobiti zahvalnicu za sudjelovanje na smotri.

U 17 sati, poznati somelier Emil Perdec vodit će organiziranu degustaciju na kojoj će prezentirati osam što domaćih, što inozemnih vrhunskih vina i pjenušaca. Kotizacija za degustaciju se plaća 40 kuna.

Slovenska pogranična općina Šmarje pri Jelšah do 2020. godine planira uspostaviti "digitaliziranu vinsku cestu" s vinorodnim područjima u Zagrebačkoj županiji, u koju bi trebalo investirati milijun eura, čime bi se povezala turistička ponuda i kulturna baština dviju sličnih regija koje dijeli samo državna granica.

Novom destinacijom želimo povezati kulturnu baštinu i turističku ponudu, seoski turizam, vinogradare i objekte kulturne baštine, a naglasak je na uzajamnosti, kazala je koordinatorica tog projekta Anita Čebular.

Ona radi u razvojnoj agenciji Sotla, koja sudjeluje u regionalnim i prekograničnim projektima suradnje koje podržavaju državna ministarstva, te imaju potporu i iz nekih fondova Europske unije.

Kako bi projekt na slovenskoj strani zaživio preuredit će se lokalni muzej i obnoviti srednjevjekovna freska u njemu, dodatno opremiti velik vinski podrum sa starim hrastovim bačvama, a onda kupiti digitalna i multimedijska oprema za vinsku cestu, dodatni stolovi, vitrine, čaše i buteljke vina, najavljuje Janez Vreže, predsjednik lokalnog društva vinogradara, vinara i podrumara "Trta".

U budućem razvoju i povezivanju turističkih i ugostiteljskih kapaciteta planiraju web stranicu s aplikacijom na pametne telefone te klupe na vinskim cestama na kojima će individualni posjetitelji, ali i grupe, moći puniti svoje aparate i imati besplatan priključak na internet.
Na telefon će instalirati našu aplikaciju koja će ih voditi i do ponuđača turističkih sadržaja i objekata kulturne baštine i na hrvatskoj strani. Mnogo namjeravamo uložiti i u turističku promidžbu, kazala je Anita Čebular.

Naša dobra vina na žalost su premalo poznata i treba ih još jače promicati, rekla je Čebular, dodavši da je za sada za uključivanje u digitalnu vinsku cestu na slovenskoj strani samo 50-ak zainteresiranih, iako ih mnogo više ima kleti, podrume i OPG-ove, pa koristi od projekta koji podupire i država tek moraju uvidjeti.
Ljudi moraju sami shvatiti da je to dobra tržišna šansa i onda pristupiti i uključiti se u projekt, dodala je.

Predstavljanje novih vina čileanskih vinarija Montes i Kaiken organizirao je distributer vina Roto dinamic u restoranu Boban u Zagrebu.

Montes je čileanska vinarija koja je sa svojom linijom vina Montes Alpha prva na međunarodnoj sceni afirmirala čileanska vina u premium razredu kvalitete, nakon čega su je slijedili i brojni drugi vinari te Čile kao vinsku regiju smjestili na svjetsku vinsku mapu. Glavni enolog i suvlasnik vinarije je Aurelio Montes. Izvozi 95% proizvodnje vina u 110 zemalja.

Dio tih vina moglo se kušati na prezentaciji u restoranu Boban, a predstavili su ih predstavnik vinarije Bryan Steinsapir i novinar Saša Špiranec.

Kaiken je argentinska vinarija koja dolazi iz regije Mendoza.

Vinarija Montes je preuzela vinariju Kaiken 2001. i posvetila se prije svega vinima karakterističnim za Argentinu od sorti Malbec i Torrontes.
Malbec ultra iz berbe 2005. osvojio je maksimalnih 5 zvjezdica magazina Decanter, a berba 2007. je osvojila 91 bod vinskih magazina Wine Spectator i Wine Advocate Roberta Parkera. Danas Kaiken spada i najistaknutije vinarije Argentine te se poput Montesa može pronaći na svim važnim vinskim tržištima svijeta.

Terroir series je linija posvećena sortama i položajima koji najbolje održavaju argentinski vinski identitet. Torrontes se uzgaja u jednom od najudaljenijih vinogorja Argentine, u regiji Salta na nadmorskoj visini od 2000 metara, gdje najkvalitetnije izražava svoj atraktivni aromatski potencijal i čuva svježinu po kojoj je ta sorta poznata. Malbec se uzgaja u Mendozi, međutim u finalni blend ulazi i mali postotak sorti Bonarde i Petit verdota..Kušalo se Kaiken Torrontes Terroir series 2017. i Kaiken Malbec Terroir series 2016.Kaiken Ultra linija vina dolaze iz vinogorja Valle de Uco i Vistalba koja su po strukturi, kompleksnosti predviđena za dugo trajanje. Vina su mineralna, čvrstog tanina i voćna. Kušalo se Kaiken Malbec Ultra 2016.Montes Outer Limits je linija vina sa netipičnim sortama za Čile. Radi se o vinogradima od kojih se neki nalaze u ekstremnim uvjetima, kao što je primjerice vinograd Zapallar gdje se uzgajaju Sauvignon blanc i Pinot noir. Taj je vinograd vrlo sušan i prohladan te vinima daje poseban terroirski pečat.

Kušalo se Montes Outer Limits Sauvignon blanc 2017. i Montes Outer Limits Pinot noir 2016

Linija Montes Alpha je perjanica vinarije Montes. Vodeći američki vinski magazin Wine Spectator je svim vinima iz linije Montes Alpha dodijelio priznanja 'Top Scoring' i 'Best Value'. Montes Alpha Carmenere je uz Montes Purple Angel vino posvećeno najznačajnijoj sorti Čilea Carmeneru. Porijeklom dolazi iz Bordeauxa (gdje je gotovo više nema), a u Čileu se udomaćila i postala jedna od vodećih sorti po zastupljenosti.

Iza nas je još jedan Vinski Bor Maraton u baranjskom Zmajevcu, najveća vinska manifestacija u ovom dijelu Hrvatske i regije. Ovogodišnje, 13. po redu izdanje Vinskog maratona u zmajevačkim je vinskim podrumima okupilo tisuće ljubitelja vrhunske baranjske kapljice. Tamburica, pjesma i ples orile su se zmajevačkim surducima - na vinski maraton stizalo se iz svih krajeva Hrvatske i susjednih zemalja.

Došao je i taj dan - brojni vinoljupci okupili se na još jednom izdanju Vinskog maratona u Zmajevcu. Vinski podrumi širom su otvorili svoja vrata, a vinari pripremili bokale vrhunskog bijelog i crnog vina. S čašom oko vrata u u zadatom je roku trebalo obići čak 27 vinskih postaja. No, malo se tko time zamarao, jer se nakon pete, šeste čaše, podrumi više i nisu brojali.

A svaki je podrum nudio drugu sortu vina. Iskusni vinari za ovaj su se dan dobro opskrbili.

Prve godine manifestacije bilo je 40-tak natjecatelja. Danas su to nepregledne kolone ljubitelja vina - ili, točnije oko 2500 natjecatelja, i barem još toliko posjetitelja vinskih podruma. Zato je tu i sajam, i glazba, pa i zabavne aktivnosti za najmlađe.

Sjajna organizacija pokazuje kada se nešto želi raditi nakon 13 godina kada krenete sa pvih 37 sudionika i dođete do ovog broja pokazuje kako se u Slavoniji i Baranji može napraviti vrhunski turistički događaj. To je samo potvrda da svi ovi ljudi koji se bave turizmom rade zadnjih pet do deset godina i mislim da nam je ovo pokazatelj kako idemo u dobrom smjeru, kaže Matej Perkušić, direktor Turističke zajednice Baranja.

Nitko nije sanajao 2005. da će se 2018. godine ovo dogiditi ovo je prekrasno danas 2500 tisuće maratonaca i još toliko posjetitelja. Baranjci su opet otvorili svoja vrata ljudi uživaju u vrhunski baranjskim vinima osjeti se ta rustikalnost Zmajevca i to su pokazatelji kako ova vinska manifestacija kako ima tradiciju tako ima i svoju budućnost, ističe pročelnica Odjela za kontinentalni turizam OBŽ Tatjana Roth.

A dogodine se očekuje barem još toliko gostiju i sudionika. Čitav dogođaj organizirali su KUD József Attila i Udruga za njegovanje običaja Mađara Surduk iz Zmajevca.

Ovogodišnja berba grožđa u Dalmacije ostat će upamćena kao posljednja po starom Zakonu o vinu, ali i kao jedna od boljih u posljednjih nekoliko godina. To je potvrđeno i na predstavljanju programa ovogodišnje Sabatine, koji će se ove godine od 15. do 18. studenog po prvi put održati u Malom Lošinju, u Primorsko-goranskoj županiji.

Samo jedan vinograd na Lošinju

Sabatina želi donijeti vino i tamo gdje ga nema. Zato smo se odlučili za Lošinj gdje još postoji samo jedan vinograd i to u zabiti do koje je teško doći“ kaže Lordan Ljubenkov, predsjednik Zadružnog saveza Dalmacije, organizatora Sabatine.

Ljubenkov je podsjetio kako ne nekad na Lošinju bilo 200 hektara vinograda koji su, kao i na većini drugih otoka u međuvremenu napuštani i nestali.
Želimo potaknuti ljude da ponovno krenu saditi vinograde, dodao je Ljubenkov, podsjetivši kako je prije 21. godinu kad je Sabatina započela s područja Zadarske županije, primjerice, stigao samo jedan uzorak, a ove godine će ih biti više od 400.

Obilan urod u Dalmaciji

U najavi Sabatine u Zadru, čelnici Zadružnog saveza Dalmacije, posebnu pozornost su posvetili ovogodišnjoj berbi. Posebno zapaženo bilo je izvješće Želimira Bašića, velikog znalca i pisca o vinu i vinogradarstvu.
Iako berba u Dalmaciji još traje, posebno crnih sorti grožđa, vinogradari su već izuzetno zadovoljni rezultatima ovogodišnje intrade, jer dolazi nakon nekoliko loših, a u nekim godinama i tragičnih uroda grožđa, rekao je Bašić.

Naime, ove godine očekuje se obilan, urod a možda na nekim područjima i najbolja berba posljednjih godina. To je rezultat uglavnom povoljnih klimatskih prilike koje su obilježile 3 obilne kiše. Kiseline su primjerene. a grožđe je uglavnom zdravo, iako je bio malo veći napad peronospore, međutim vinogradari koji su redovno i uredno tretirali lozu zaštitnim sredstvima uspjeli su suzbiti bolest.
Berba je počela znatno ranije pa je bijelo grožđe uglavnom ubrano već početkom rujna, kaže Bašić. On dodaje da mnogi nisu žurili s berbom crnog grožđa, očekujući još sunčanih dana pa se procjenjuje da će berba završiti, uglavnom, krajem rujna i početkom listopada.

Dobri sladori i kiseline

Sladori u grožđu su najčešće jako dobri iako su na nekim područjima prosječni, posebno na nekim južnim padinama. Prema sadašnjim pokazateljima očekuje se da će se u ovogodišnjoj berbi u Dalmaciji ubrati grožđa od 15 do 40 % više od prosječne berbe te se procjenjuje da će se proizvesti preko 300.000 hektolitara vina. Sve ovo ulijeva nadu da ćemo imati dobru kvalitetu vina iz ovogodišnje berbe te da ćemo piti odlična vina, zaključio je Želimir Bašić.

Dodajmo još da je zbog velikog interesa proizvođača produžen rok zaprimanja uzoraka vina i jakih alkoholnih pića za ocjenjivanje na Sabatini 2018. do 5. listopada 2018 (petak). Uzorci do tog datuma zaprimaju se na adresi: Zadružni savez Dalmacije, Split, Kamila Tončića 4. Rok za dostavu mladih vina ostaje do 15. listopada 2018., na istoj adresi.