Vinogorja

Vrhunska, autohtona vina, maslinova ulja, raznorazne delicije… Sajam vina je ponovno u Splitu, u podrumima Dioklecijanove palače. Povijesni ambijent odgovara povijesti vina. Najstariji podrum u Hrvatskoj broji impozantnih 830 godina.

Malo smo ipak mlađi od Dioklecijanovih podruma, ali dobro je - govori Tonči Luketa iz vinarije "Kutjevo".
Promoviramo nova vina, vidjet ćemo što će ljudi reći. Čini mi se da ima više ljudi nego lani kad smo isto ovdje izlagali vina. Svakako, bolja je posjećenost ove godine i ljudi su zadovoljni, dosta stranaca ima. Malo ih iznenadimo, misle da to nije baš tolika kvaliteta, računaju da je to vino dok se igraju karte i balote - nastavlja Luketa i ističe preferencije posjetitelja. Preferiraju pjenušavo vino i "mišance" našega novog podrumara. Vole ljudi probati nešto novo, ne samo graševinu…

I obiteljska vinarija "Perak" je izlagač iz Kutjeva, a na tržištu je sedam godina.
Imamo 12 i pol hektara vinograda u kutjevačkom vinogorju. Najzastupljenija naša sorta je graševina, što je i logično jer je kutjevački kraj poznat po tome, ali imamo sauvignon, merlot, chardonnay… rekla je Maja iz vinarije "Perak" koja je prvi put na sajmu vina u Dioklecijanovim podrumima.
Izrazito smo zadovoljni, od organizacije do posjetitelja, bili smo na večeri s kupcima, polako se širimo. Turisti su brojniji za našim štandom, puno stranaca ima, većinom Amerikanci, Australci i Englezi, svima su se jako svidjela naša vina - kaže Maja.

Jedan od turista stranaca je David Teraji iz San Diega. Zatekli smo ga s čašom u ruci, dakako.
U posjetu sam Splitu, na godišnjem odmoru. Hotel mi je blizu ovog mjesta i tamo su me obavijestili o sajmu vina. Zanimljivo je, lijepo, stara palača, odlična vina. Kušao sam toliko puno vina u malo vremena, zasad mi je najdraže jedno s Brača - priznao je David.

Rachel iz Australije također smo uhvatili u kušanju najmanje dvije sorte vina s dva različita štanda.
Putujem šest mjeseci, došla sam u Hrvatsku, imam pet dana u Splitu. Opazila sam plakat dok sam šetala i rekla si: "Divota, idem". Odlično je vrijeme za kušanje vina, a ovdje je predobro, obožavam. Volim bijela vina, ali polako, tek sam počela - namignula je Rachel, koja je s osmijehom zadovoljstva kušala plavac sa štanda "Hvar Hills" i malvaziju na štandu "Zigante vina", na sreću i zadovoljstvo izlagača Eve Krištof i Branimira Sovića.

Ima dosta turista, što mi je vrlo drago. Lijepo je, palača ima posebnu dušu i užitak, ljudi pokazuju interes. Trenutno u ponudi imamo dva tipa plavca, jedan je "mali", Maior Rizerva od 13 i pol posto alkohola, drugi Pharos Maximus, sa 16 posto alkohola. Imamo i slatko vino prošek, u pripremi je bogdanuša. Strancima se iznimno sviđa Maior Rizerva, svježi pitki plavac, Pharos je gusto, moćno piće za znalce, preporučujem ga konzumirati uz cigaru, veprovinu ili komadić vrhunske čokolade - ispričala je Eva Krištof, agronomkinja i enologinja u firmi "Hvar Hills" koja se nalazi u Vrbanju na južnoj strani otoka Hvara, iznad mjesta Poljica.

Gospodarimo vinogradom u rasponu od 30 hektara, a sorte kojima se bavimo su trenutačno bogdanuša koja je zastupljena 20 posto i plavac mali 80 posto. Imamo 150 tisuća loza, tj. duša kojima se bavimo. Sve agrotehničke mjere u vinogradu se provode ručno, od plijevljenja, rezidbe, berbe. Imamo vlastitu hladnjaču jer nam je bitno da sačuvamo kvalitetu grožda i da ono dođe u što kraćem roku od vinograda do podruma i bude zdravo. Nedavno smo osvojili broncu za Pharos Maximus, pohvalili su nam i Maior Rizervu, to nam je znak da idemo u dobrom smjeru. Novi smo na tržištu, a ovaj sajam vina je odlična lansirna rampa - smatra Eva.

Branimir Sović, djelatnik firme "Zigante tartufi" i "Zigante vina" iz Buja u zapadnoj Istri, dobio je pohvalu da ima najbolji štand i djelovao je najzaposleniji na sajmu u subotu prije ručka.
Bavimo se preradom i pakiranjem proizvoda od tartufa, imamo i vinariju i bavimo s proizvodnjom i prodajom vina. Izložili smo većinu naših proizvoda, salame s tartufima, sir s tartufima, svježe tartufe koji su prije dvije noći ubrani u Istri i došli kamionom ujutro rano u Split, a ljudi ih kupuju za paštu, meso itd. Imamo i maslinovo ulje s okusom bijelog i crnog tartufa, tartufe s maslinama, s vrganjima, sol s tartufima, oko 100 proizvoda od tartufa. Naravno, tu je i vino koje ide dobro, u Splitu i Dubrovniku imamo svog predstavnika. Probijamo se na jedno veliko tržište, puno je proizvođača koji "napadaju" Dalmaciju tijekom turističke sezone. Na našoj strani je kvaliteta i posebna vrsta malvazije, terana, među ostalim imamo i San Stefano - pripovijeda Sović koji je bio i prošle godine na Vinkom podrumu.

Sad je sve duplo veće, posjećenije. Ovo samo raste. Sviđa mi se prostor jer je u hlađenom dijelu, nije vani, svaka čast organizatorima, htio bih da ovo postane tradicija, da ciljane grupe turista dolaze u posjet podrumima gdje su hrvatska vina iz svih krajeva Lijepe naše - priželjkuje Sović.

Gradsko vijeće Vrgorca jednoglasno je ovlastilo gradsku upravu za potpisivanje ugovora s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu o procjeni autohtonih vinskih sorti zlatarica vrgorska i trnak radi njihove revitalizacije. Radi se o autohtonim sortama vinove loze koje se uzgajaju na području Vrgorske krajine, ali su danas ugroženije nego ikad zbog sadnje drugih neautohtonih sorti ili miješanja s njima.

Imajući to na umu, a s obzirom da je Vrgorska krajina najveće vinogorje u državi s 12 milijuna trsova vinove loze, gradska uprava je u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba odlučila pomoći obnovu autohtonih sorti, čime bi ovdašnja vina bila prepoznatljivija na tržištu, a ovdašnji OPG-ovi opstali i unaprijedili proizvodnju i prodaju.

Ovim znanstvenim projektom planira se provedba klonske selekcije sorti, što predstavlja najviši stupanj genetičkog i zdravstvenog odabira unutar populacije zlatarice i trnka. Projekt uključuje kvalitetnu produkciju ovih sorti kroz proizvodnju sadnog materijala te stjecanje spoznaja o njihovim vinogradarskim i enološkim karakteristikama, čime se želi zainteresirati lokalne proizvođače grožđa i vina za njihov uzgoj u većem obujmu. Proizvodnja kvalitetnog sadnog materijala ostvaruje se kroz izdvajanje klonskih kandidata s najkvalitetnijim genotipovima.

Cilj je osigurati uvjete za proizvodnju certificiranog sadnog materijala ovih sorti kako bi se izravno poboljšale sortne karakteristike, ponajprije u prinosu i kakvoći te najznačajnijim proizvodnim značajkama. Postupak će se provoditi u dvije faze te će se prvo izdvajati najkvalitetniji zdravi genotipovi sorti trnka i zlatarice vrgorske, podignut će se matični nasad za proizvodnju certificiranog sadnog materijala ovih sorti u trajanju od pet godina, a potom daljnji nastavak individualne klonske selekcije i izdvajanje klonova te podizanje njihovih matičnjaka.

Projekt će kroz pet godina koštati ukupno 700 tisuća, što će ravnopravno podijeliti Grad Vrgorac i Agronomski fakultet. U sklopu projekta, a izvan troškova ugovora planirani su i razni stručni izvještaji, publikacije, eksperimentalna vina, prezentacije i slično. A nakon što se projekt realizira, Grad Vrgorac će imati pravo na korištenje sve dokumentacije i dobit će pomoć prilikom uspostave suradnje s proizvođačima grožđa i vina na vrgorskom području.

Projekt zaštite autohtonih sorti vinove loze na vrgorskom području predložio je zapravo lokalni SDP tijekom predizborne kampanje za lokalne izbore 2017. godine, a ideju svojih neslužbenih koalicijskih partnera prihvatio je i gradonačelnik Ante Pranić. On je još u veljači o ideji razgovarao doc. dr. sc. Željkom Andabakom iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Andabak je tada upoznao vrgorskog gosta sa sličnim projektima koji su provedeni na više mjesta u Hrvatskoj, kao npr. u Kutjevu. Spomenuti znanstvenik će, kako stoji u odluci o sklapanju ugovoru, biti voditelj projekta, a suradnika na terenu će naknadno izabrati Grad Vrgorac.

Prezentirajući sporazum s Agronomskim fakultetom na Gradskom vijeću, gradonačelnik Pranić rekao je da se vrgorsko vinogorje razvilo u najveće u državi i da su mnogobrojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva velik potencijal za razvoj vinarstva.
Naš kraj daje vina iznimne kvalitete, što svjedoče etiketirane butelje novih malih proizvođača koji u vinarstvu tek utiru svoj put. Njih je zasad malo, naše sorte se miješaju s drugima u polju i ovim projektom želimo učiniti značajan iskorak. Jaki vinari i vinogradari znače i jaki Vrgorac, a bogata ponuda u malim vinarijama je veliki iskorak ruralnom turizmu našeg kraja, rekao je Pranić.

Inicijator ideje, SDP-ov vijećnik Željan Barbir zahvalio je gradonačelniku na brzoj realizaciji. Inače, Barbir je mještanin najjužnijeg vrgorskog sela Draževitići u Vrgorskom polju, gdje uzgaja trnak. Kaže da se radi o sorti čiji su grozdovi mase oko 150 grama, ali je poznat kao zahvalna i manje zahtjevna sorta crnog grožđa.
Kod trnka su prinosi manji, ali redoviti. Trnak daje vrhunsku kvalitetu vina, koje treba godinu dana odležati u drvenoj bačvi kako bi se njegovi tanini smekšali, što je oblik tradicionalnog vinarstva u Vrgorcu i okolici. Zato se zalažem za to da se udio ove sorte u vrgorskim vinogradima poveća, a ovaj projekt će u tome mnogo pomoći.

Na očuvanju starih sorti na području Vrgorca mnogo rade i braća Dario i Boris Gašpar iz sela Umčane kod Vrgorca, koji sade zlataricu i plavku. Vinarija Gašpar djeluje već osam godina, a braća Dario i Boris imaju zasađenih 14 tisuća loza te u idućih nekoliko godina žele otvoriti malu vinariju kapaciteta 25 tisuća litara i većinu prodati turista.

Dario je inače predsjednik Udruge vinara i vinogradara Grada Vrgorca, mladi je poljoprivrednik koji se stalno stručno usavršava i radi na marketingu. Baš zato braću Gašpar ne zanimaju kvantiteta grožđa i vina i neke loše stare prakse. Kažu da u Vrgorcu često prevladava mišljenje da ovdje ne mogu nastati vrhunska vina i da je to rezultat prakse iz socijalizma, gdje se za tadašnju veliku državu trebalo proizvesti mnogo grožđa u rinfuzi, uz malo brige za kvalitetu.

U takvim okolnostima je prva pokleknula stara sorta zlatarica zbog svoje osjetljivosti na bolesti. To je nježna, a divlja sorta koja daje lijepa vina i po njoj smo najposebniji, kaže nam Gašpar. Dario promiče svoju zlataricu posvuda, njegov posjed često je mjesto posjeta enologa, domaćih i stranih turista, a lobiranje je očito navelo i gradsku upravu na aktiviranje.

Pitamo ga što misli o suradnji Grada Vrgorca i Agronomskog fakulteta, a on spremno odgovara da se ovim projektom dvije autohtone sorte spašavaju od zaborava i to zauvijek, a sama ta činjenica je, kako kaže, nešto veliko.
Vrgorski kraj obiluje autohtonim sortama kao malo koji dio Hrvatske kojima se u prošlosti nije davao potrebni značaj tako da su se stihijski sadile razne sorte, osobite one dobre rodnosti koje su služile samo za proizvodnju grožđa, i to u većim količinama. Slijedom toga, naše stare sorte su malo-pomalo gotovo iščezle. Međutim, u ovom našem ogromnom vinogorju ipak su žive manje-više sve te sorte. Osobito se ističu zlatarica i trnak, kaže Gašpar i dodaje da se malo-pomalo vraćaju u prvi plan.

Prije nekoliko godina pojavilo se nas nekoliko vinara koji smo odlučili u prvi plan staviti upravo naše sorte. U početku je bilo poteškoća, ali danas se slika o vrgorskim vinima mijenja nabolje, tako da smo uspjeli i mi vinari, kao i naše sorte skrenuti pozornost na sebe, kako šireg, tako i stručnog dijela vinskog svijeta. Zlatarica i trnak se sve više cijene i poštuju kao odlična vina, sve se više traže na vinskim kartama eminentnih restorana Hrvatske i kao jedna drukčija Dalmacija sigurno imaju svijetlu budućnost. Drago mi je da je i gradonačelnik prepoznao vrijednost ovakvog projekta i koje sve koristi dobivamo time. Kroz struku u pet godina se može puno napraviti, od raznih pokusa, od vinograda do samih vinifikacija. Izoliranjem pojedinih klonova i njihovim čišćenjem od virusa dobivamo sutra sadni materijal koji je višestruko kvalitetniji. Dobiva se loza koja je otpornija i koja daje neusporedivo bolje kvantitativne i kvalitetne rezultate. Ove sorte su za sada sačuvane od zaborava zahvaljujući nama vinarima, nakon ovog projekta one ne samo da neće bit zaboravljene, nego tek tada kreće prava vrgorska vinska renesansa! Živi bili pa vidili, optimističan je Gašpar.

Kad su najavljivao avangardni projekt novog sjedišta vinarije, Chester Osborn, nasljednik četvrte generacije slavne vinarije d'Arenberg, jednog od utemeljitelja australske vinske industrije, objasnio je da zgrada koja podsjeća na Rubikovu kocku utjelovljuje njegovo poimanje vinarstva.

Proizvodnja vina je rješavanje zagonetki, rekao je Osborn. Mnogi su projekt kritizirali tvrdeći da će zgrada biti šaka u oko i da će uništiti vizure vinograda u McLaren Valeu. Ali d'Arenbergova je vinarija upravo dobila Good Design Award, najstariju i jednu od najprestižnijih globalnih nagrada za inovacije u dizajnu.

Ova instalacija privukla je pažnju i dramatično povećala broj posjetitelja u okolici vinarije, stoji u obrazloženju žirija koji "pozdravlja ovaj inovativni projekt.

U prvom mjesecu nakon otvorenja u prosincu 2017. d'Arenbergov The Cube, investicija od 15 milijuna američkih dolara, obilazilo je tisuću ljudi dnevno. Peterokatnom zdanju nalaze se kušaonice, umjetnička galerija, barovi i restoran, a jedna od glavnih atrakcija je Muzej alternativne stvarnosti, multisenzorni prostor za učenje ispunjen mirisima, teksturama i okusima vina.

Posjetitelji mogu rezervirati posebna kušanja poput cijelih vertikala d'Arenbergova čuvenog Dead Arm Shiraza, helikopterske prelete vinograda ili radionice kupažiranja vina.

Uz vrhunska vina, ukusne zalogaje i ugodan ambijent sutra će početi 11. Internacionalni vinski i gastro festival "Vinosaur 2018", u turističko-ugostiteljskom kompleksu "Stara Ada - Ostrvo" u Banjaluci.

Ovaj festival, koji će trajati do petka, organizuje tvrtka "Frutela Group" iz Banjaluke.

Sa ciljem kvalitativnog unapređenja, napravljene su značajne promjene u konceptualnom i organizacionom smislu proširenjem izložbenog i degustacionog prostora i uvođenjem novih gastro i edukativnih sadržaja, čime je 'Vinosaur' prerastao okvir malog vinskog salona, te se od ove godine održava pod imenom Internacionalni vinski i gastro festival 'Vinosaur', kazali su organizatori.

Dodali su kako će na festivalu biti predstavljeno više od 400 različitih vinskih etiketa i kako će sudjelovati preko 60 vinarija iz BiH, zemalja okruženja i mnogih značajnih europskih i svjetskih vinskih regija, kao i 25 izlagača u gastro segmentu.

Među vinarijama koje sudjeluju na festivalu su i "Podrumi Vukoje 1982" te "Vinarija Jungić" iz BiH, "Vinarija Kovačević" iz Srbije, Vinarija "Villa Sandi" iz Italije.

Festival je oba dana otvoren za posjetitelje u vremenu od 17 do 22 sata, a ulaznice u pretprodaji po cijeni od 25 KM mogu se kupiti na prodajnim mjestima u Banjaluci: "Kuća pića", Branka Popovića 41b; "Wonderland Gift Shop", Srpska 99; te na dane održavanja festivala na ulazu u kompleks "Stara Ada".

Zgrade, važne i velike zgrade, katkad nadmašuju svoju namjenu bilo da je ona proizvodna, uredska, javna ili stambena. One mogu premašiti i svoje mjesto u urbano-vizualnoj definiciji određenog prostora. Pojedine zgrade postaju znakovi vremena. Bilo bi dobro da nova zgrada vinarije Galić, sjajan primjer industrijske arhitekture smještena u samom centru starog i pitoresknog Kutjeva, označi ili barem naznači početak novog razdoblja u životu umorne i sve napuštenije Slavonije. ili barem onog njenog dijela koji zaista ima od čega živjeti, poput požeškog kraja prepunog vrhunskih vinograda i dobrih vina.

Nova vinarija Josipa Galića, u kojoj su se početkom ovog tjedna tek useljavali uredi, i koja će biti službeno otvorena 9. studenog, svakako posjeduje potencijal da postane simbol zaokreta od sadašnje slavonske stvarnosti, i simbol povratka povijesnoj paradigmi uspješne bogate Slavonije.

Veliki kvadar od sirovog betona i starih cigli okružen pažljivo odabranom hortikulturom koji potpisuje arhitektonski dvojac Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić, investicija je od tridesetak milijuna kuna, od čega bi desetak ili nešto manje trebalo stići iz europskih fondova, preko Vinske omotnice.

Oprema za vinariju koštala je preko 15 milijuna kuna, od čega se dio također financira europskim novcem. A oprema, različite bačve, vinifikatori, tankovi, preše, punionice, strojarnica s kontrolnom sobom, laboratorij s Bacchusom 3 i manji strojevi poput mašine za stavljanje voska na čepove, najviši je hi tech, koji smo dosad vidjeli u Hrvatskoj, a i šire: radi se o svemirskom brodu koji nas je zaista impresionirao.

Slaven Jeličić, dugogodišnji Galićev glavni enolog i čovjek koji je kao suradnik Vinolaba radio na nekim od najprestižnijih hrvatskih vina poput Boškinca, bio je opravdano ponosan kad nam je pokazivao velike drvene bačve ostakljene iznutra, s uskim prozorima kroz koje se može promatrati fermentacija vina. Te su bačve momci iz Vina Galić vidjeli u Mouton Rothschildu, pa su ih odlučili donijeti u Slavoniju.

Betonska jaja i konusi namijenjeni su,pak, budućoj proizvodnji maceriranih vina, velike drvene bačve od 3300 litara odležavanju vina, a bačve od 330 litara proizvodnji vinjaka. Bačve koje bi trebale imati 3000 i 300 litara imaju 3300 i 330 litara zbog vlasnikove neobične sklonosti broju devet, i svim brojevima koji vode do broja devet.

Divizija tankova od inoksa sastoji se od posuda različite veličine, postavljenih jedna na drugu kako bi se stvorila vizualna ujednačenost. Osobito su zanimljivi mali vinifikatori, koji dalmatinskom enologu na trajnom radu u Slavoniji, omogućuju da, primjerice, kreira kulturu prirodnih kvasaca ili da eksperimentira sa sasvim malim volumenima od par stotina litara različito stiliziranih vina, koje u slučaju zadovoljavajućih rezultata može replicirati u komercijalne količine.

Podrazumijeva se da svaka posuda za vino ima kontroliranu temperaturu kojom se upravlja s laptopa, ili sa središnje kontrolne ploče smještene u strojarnici, srcu cijelog sustava, zadnjoj prostoriji na katu iznad ove senzacionalno dizajnirane i opremljene moderne tvornice vina.

Novi uredi Slavena Jeličića i Andreja Markulina, direktora Vina Galić, Požežanina koji već 14 godina radi u Galićevoj tvrtki, naslonjeni su na kontrolnu sobu. Kad smo počeli obilaziti vinariju, iz zvučnika su se čuli uvodni taktovi legendarne glazbe iz Kubrickove Odiseje u svemiru. Jest da se takvo što doima krajnje pretencioznim, ali budući da smo prije posjeta novoj vinariji obišli staru vinariju, prilično smo sigurni kako je pretencioznost u ovom slučaju dovoljno čvrsto utemeljena.

Naime, stara vinarija u selu Lukač bila je smještena u prilično neuglednom prostoru prekrivenom ceradom, s podom na kojem su se skupljale lokve vode: razlika između kuće-šatora u Lukaču i nove zgrade u Kutjevu podsjeća na razliku između prvog aeroplana braće Wright i Boeinga 787.

Poslije obilaska nove vinarije, u njenom smo prizemnom dijelu, kušaonici okruženoj dvoranama s barrique bačvama čiji dizajn potpisuje Prostoria, probali desetak Galićevih vina.

Tasting je počeo pjenušcima, koji bi se za mjesec ili dva trebali pojaviti na tržištu. Pjenušac iz 2013. godine napravljen je isključivo od crnog pinota, s gotovo idealnim ulaznim performansama (oko 10 grama kiseline, 10,5 posto prirodnog alkohola, Ph ispod 3). Ovaj blanc de noirs iznimno je precizno, naglašeno svježe, pomalo strogo ali jako, jako dobro vino, s prepoznatljivim okusima tamnog voća koje smo odmah uvrstili na vrlo kratku listu naših domaćih pjenušavih favorita.

Blanc de blancs iz 2014. napravljen je bez dosagea, pa je zasad pomalo grub. Zatim smo probali graševinu iz recentne berbe, tipičnu za Galićev stil vinifikacije glavne slavonske bijele sorte. Radi se o svježem, vibrantnom vinu čistih aroma (kruške, jabuke, kamilica) blijede boje, bez ikakvih dodira elemenata kasnih berbi, i bez imalo oksidacije. Ove bi se godine trebalo napuniti 60 do 65 tisuća buteljki graševine, koja je uglavnom unaprijed rasprodana i koja će sasvim izvjesno dobiti visoke ocjene.

Chardonnay iz 2016. kreće se tragovima vrlo dobrog chardonnaya iz 2015. u kojem je drvo srećom prigušeno; strateški problem slavonskih chardonnaya jest višak drveta u vinu. Jeličićev chardonnay iz 2015. godine postigao je očekivanu širinu i kremoznost sorte, bez tog staromodnog inzistiranja na hrastu i njegovima aromama, i bez žrtvovanja svježine i iskričavosti.

Crni pinot iz 2015. posjeduje izrazito intenzivne voćne arome koje doslovno iskaču iz čaše i prije nego što je približite nosu. Tekstura, međutim, nije dovoljno svilenkasta i eterična, što bi se moglo poboljšati s vremenom, ako će ovo ekspresivno vino dobiti bilo što vremena za dodatno odležavanje. A primjer Crnog 9 pokazuje da je Galićevim crnim vinima odležavanje neophodno.

Naime, osim aktualne, probali smo još četiri berbe Crnog 9, cuveea sastavljenog od cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. Berba 2013. kremasta je, s puno voća i s naglašenim karakterom merlota. Berba 2012. mogla bi biti briljantna. Na nosu je prepuna crnog ribizla i maceriranog crvenog i crnog voća, s vrlo zrelim ali vrlo jakim taninima koji će se u potpunosti integrirati u vino za tri do četiri godine.

Berba 2011. sada je u optimalnom stanju, dok Crno 9 iz 2008. pokazuje stvarnu mogućnost uspješnog dozrijevanja crnih sorti u Slavoniji. Crno 9 iz 2008.godine danas je autoritativno, zrelo vino lijepe baršunaste teksture, koje elegantno kombinira voćne elemente s tipičnim tercijarnim aromatičnim notama poput tartufa i šumskog tla. Kad bi tog vina bilo dovoljno da ga se danas pusti na tržište, bolji bi ga restorani odmah razgrabili.

Na kraju smo još popili po čašu fenomenalne graševine iz izborne berbe bobica, pobrane u siječnju 2016. koja je na Festivalu graševine osvojila opravdanih 95 bodova.

Poslije tastinga odvezli smo se do pola sata udaljenog hotela i restorana Stupnički dvori, smještenog u idiličnom okruženju tridesetak godina starih vinograda chardonnaya. Stupničke je dvore prije petnaest godina podigao Davor Zdjelarević, jedan od pionira nove hrvatske vinske industrije. Imanje je kasnije prešlo u ruke Zdjelarevićevih ruskih poslovnih partnera, da bi ga Josip Galić kupio početkom ove godine.

Riječ je o prilično reprezentativnom prostoru u zaista prelijepom ambijentu: prostrana terasa udaljena je od vinograda šest ili osam metara. Na ručku u Stupničkim dvorima ponovo smo se uvjerili kako se zrela crna vina odlično slažu s ozbiljnim jelima, poput jelenjeg steaka. Gospodin Markulin na ručku nam je pričao o još jednoj investiciji vrijednoj milijune kuna, nasadima borovnica i kestena, ukupno dvadesetak hektara, koje je tvrtka nedavno podigla.

Galićeva su vina dobra do jako dobra, a potencijalno, s vremenom, mogu postati odlična, za što sada postoje idealni tehnički uvjeti. Međutim, značaj njegovih investicija u današnju depresivnu i osiromašenu Slavoniju, značaj uvođenja svjetske najviše tehnologije i značaj revitalizacije zapuštenih prostora ili, pak, stvaranja posve novih proizvodnih resursa, daleko premašuje značaj same kvalitete vina. Vino, naime, u ovom slučaju može postati zamašnjak društvenog razvoja. I zato je Galićeva nova vinarija istinski važna.

Jedanaest kilometara inspirativne šetnje, sedam okrijepnih stajališta s devet vinara, sedam lokalnih proizvođača i ugostitelja te 600 sudionika obilježili su četvrto izdanje već popularne eno-gastronomske manifestacije Istria Wine & Walk.

Nakon samo 24 sata od početka prodaje sve su kotizacije za sudjelovanje rasprodane, a zaljubljenici u vino i šetnju koji su uspjeli osigurati svoje mjesto iskusili su bogatu ponudu sjeverozapadne Istre.

Avantura je započela u Bujama gdje su prvi šetači u 9 sati ujutro preuzeli degustacijske čaše i mapu staze, a njihova je šetnja kroz labirinte vinograda i maslinika krenula iz čuvenog vinograda Santa Lucia, starog pola stoljeća. Tijekom šetnje vinogradima uzvanici su uživali i u kušanju istarske malvazije, cijenjenog terana i ostalih istarskih sorti poznatih vinara Kozlović, Celega, Ravalico, Coronica, Cattunar, Cuj, Veralda, A. Bassanese, Franković. Za gourmet ponudu pobrinuli su se Oštarija Rondo, Restoran Oliveto, OPG Radošević, OPG Buršić, OPG Duniš, Primizia food & wine, Konoba Morgan te Veralda.

Osim eno-gastronomske ponude šetače su oduševile i prirodne ljepote sjeverozapadne Istre, kao što je park prirode Škarline s jedinstvenim potočićima i jezercima. Neki su svoju oazu mira pronašli na vidikovcu s pogledom na planinske vrhove Ćićarije i more u daljini, a šetači su imali priliku posjetiti i izložbu "Maslina" u galeriji Tigor te još dva vinska podruma nadomak Brtonigle.

Među brojnim domaćim bilo je i puno stranih posjetitelja, a ponajviše iz Slovenije među kojima je bila i Metka Bradetić, direktorica Predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Sloveniji koja je tom prigodom istaknula: "Slovenskim gostima je sjeverozapadna Istra jedna od najdražih turističkih destinacija, posebno za vrijeme pred i posezone. Nerijetko su gosti iz Slovenije najbrojniji na sportskim i gourmet manifestacijama u organizaciji klastera Sjeverozapadne Istre. Veseli me što sam se i ovog puta i osobno imala priliku uvjeriti u jedinstveni doživljaj kojeg pruža Istria Wine & Walk kroz šetnju vinogradima uz izvrsnu eno-gastronomsku ponudu duž staze i bogat zabavni sadržaj."

Ovogodišnji Istria Wine & Walk završio je u Bujama gdje su sudionici nastavili eno-gastronomsko druženje uz živu glazbu i slavlje do dugo u noć.

Vinske šetnje po sjeverozapadnoj Istri odlično su prihvaćene među posjetiteljima koji su se osim na Istria Wine & Walku, već u rano proljeće okupili na prvom izdanju Sweet Wine & Walka. Na jesen ih očekuje Wine & Walk by the sea koji će sve zainteresirane povesti u prekrasne jesenske šetnje uz more, vinograde i maslinike.

Od 18. do 20. svibnja na poznatom trgu Wittelsbacherplatz u Münchenu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske turističke zajednice održava se promocija hrvatskih vina pod brandom 'Vina Croatia - vina Mosaica'.

Posjetitelji na jednom od središnjih trgova u Münchenu ovaj vikend od 12 do 20 sati, imaju mogućnost kušati neka od najboljih hrvatskih vina i delikatesa i to u sklopu brojnih štandova na kojima se predstavlja 12 hrvatskih tvrtki; Aura Delikatessen, Baba delicije - Kuća pršuta, Badel 1862, Dingač Skaramuča, Kutjevo, Maraska, OPG Rajka Dvanajščak, Osilovac - Feravino, PP Orahovica, PZ Masvin, PZ Vrbnik i Zigante Tartufi, dok se u 'gastro kući' kuhaju tradicionalna hrvatska jela.

Predsjednik HGK Luka Burilović poručio je kako ovakvim akcijama 'pokušava domaćim vinarima pomoći da dođu do novih tržišta i novih kupaca, a promocije sa HTZ-om nastavit ćemo i u drugim zemljama iz kojih dolaze turisti u Hrvatsku'.
Nijemci dosta pozitivno reagiraju na naša vina prvenstveno zato što su im poznati okusi, a o Hrvatskoj uglavnom s nostalgijom pričaju, kao o zemlji u kojoj su proveli godišnji odmor, tako da im je eno-gastronomska ponuda u startu bliska, zato mislim da imamo velike šanse širiti se na ovom tržištu. Trebamo se nametnuti, a ovakve manifestacije su idealne za to rekao je Josip Pavičić iz Feravina.

Hrvatska je na njemačko tržište u 2017. izvezla vina u vrijednosti preko 2 milijuna eura tako da je Njemačka i dalje drugo izvozno tržište, nakon BiH, sa 16 posto u ukupnom izvozu hrvatskih vina. U istom smo razdoblju iz Njemačke uvezli vina u vrijednosti 1,96 milijuna eura te je na četvrtom mjestu uvoznih tržišta.

Projekt "Vina Croatia - Vina Mosaica"

Ovaj projekt okuplja domaće proizvođače vina s ciljem pozicioniranja Hrvatske na vinskoj karti svijeta. Proizvođači na tržište izlaze zajednički, s prepoznatljivim brendom, nastojeći povećati prodaju na domaćem i stranom tržištu te povećati konkurentnost domaćih vina. Kod predstavljanja hrvatskih vina naglasak je na povijesnoj baštini proizvodnje, kvaliteti, jednostavnosti i pristupačnosti.