Vinogorja

Pterana iz hrvatske Istre od danas je u Sloveniji zabranjena, sudeći po izjavi predsjednika udruge proizvođača terana iz slovenskog Krasa Marjana Colje.

Zaštitili smo naš teran na cijelom području Slovenije kolektivnom oznakom robne marke, kazao je Colje. To znači da hrvatski proizvođači svoje vino pod tim nazivom kod nas neće moći prodavati jer nije napravljeno po našem zakonu o vinu", kazao je Colja, te pohvalio potpredsjednike vlade Karla Erjavca i Dejana Židana što se trude zaštititi slovenski teran u Europi i svijetu.

Slovenski inspektori u više navrata zaplijenili pošiljke istarskog terana

Vjerujem da ćemo kolektivnom zaštitom robne marke zaštititi pravo na ekskluzivnu prodaju našeg pravog terana u Sloveniji, a idućih mjeseci i u cijeloj Europi, kazao je Colja.

Inspektori su u Sloveniji do sada u više navrata zaplijenili pošiljke istarskog terana na nekim prigodnim degustacijama istarskih hotelijera i na promotivnim sajmovima, pozivajući se na to da je slovenski teran zaštićen kao vino s posebnim geografskim podrijetlom prije nego što je Hrvatska ušla u Europsku uniju.

Slovenija se žalila na odluku EK

Dopuštenje za prodaju hrvatskog terana u Europi dala je prije nekoliko mjeseci svojim delegiranim aktom Europska komisija, ali se spor Slovenije s Hrvatskom i Europskom komisijom nastavlja, pa je u petak potvrđeno da se je Slovenija na odluku o delegiranom aktu žalila europskom sudu, od kojega očekuje da poništi odluku Komisije kao nevažeću.

Ministar poljoprivrede i potpredsjednik vlade Dejan Židan optužio je dužnosnike Komisije da su se tijekom pristupnih pregovora Hrvatske s njome dogovarali "ispod stola" i na štetu Slovenije i njenih vinara.

Za Trotakt projekt iz Metkovića čuo sam još kao klinac, kad ih je legendarni glazbeni urednik Hrvatskog radija, Ante Batinović, nemilosrdno vrtio u svom subotnjem Rock Expresu. Bilo je to davno, prije više od 30 godina. Svašta se od tada događalo s tim bendom kojeg sam pamtio po hitovima Zaplešimo i Rolana. Nikada nisu objavili album, a 1990. godine su se preimenovali u Gracia. Nije to više bilo ono što sam slušao kao klinac, počeli su surađivati s Vinkom Cocom, Vedranom Mlikotom, Damirom Šabanom, a uz neki album su čak za prvih 1.500 kupaca dijelili knjižicu s tekstovima i medaljon kojeg je blagoslovio karizmatski svećenik Zlatko Sudac.

I onda, kao grom iz vedra neba, za razgovora s Davorom Martinovićem, suvlasnikom (zajedno s Damirom i Stipom Dominikovićem) tvrtke Poljopromet i vinarije Terra Madre, čujem da je tom superuspješnom poslovnjaku iz Metkovića pjesmu, jedinu koju je ikada napisao, uglazbio Jašar Murtezani, basist Trotakt projekta!!! Bio sam iznenađen, no to je tek jedan od preobražaja koje sam primjetio u Davorovoj vinskoj priči.

Visoko gori/iznad Slivna ravna/jutro budi/sjajnog sunca zraka. Hita, žuri/
da prije nego zađe/u Komarni/svaki trs obađe. Plavac mali/nek te sunce mije/nek toplinom/mladu lozu grije. Piri vitar/more tiho šapja/zlata vridi/
svaka tvoja kapja. Red do reda/poredano fino/plavac mali/ti si živo vino.
Svaku kapju/cidiš iz kamena/tu ćeš ostat/i za sva vrimena. Terra Madre/vino vinovita/drača, zemlja/tvrda kamenita. More, Sunce/pisma galebova/Dalmacija/za vike vikova…, riječi su pjesme za koju je Davor Martinović, nakon što ju je čuo uglazbljenu, uvjeren da će postati velika uspješnica.

Jašar se stvarno potrudio i ponosan sam kako je sve dobro ispalo. No, da ne bude zabune, s ovom pjesmom sam započeo i završio svoju pjesničku karijeru. Ona je samo posljedica nadahnuća koje je u meni izazvala cijela ova priča s vinogradom u Komarni, priča Davor.

Preobrazba cijelog krajobraza Komarne zapravo je jedna od najimpresivnijih hrvatskih vinskih priča. Teško je i pomisliti da je taj veliki prostor iznad i ispod Jadranske magistrale između Komarne i Rabe desetljećima bio samo šikara. Stoga ne čudi kad Davor Martinović po obrascu svojih vinograda na predjelu Komarne znanom kao Sljeme želi vidjeti cijelu Dalmaciju.

Kad vidim kako sad sve izgleda, postajem zagovornik ideje da od Dubrovnika do Zadra treba sve isfrezati i taj meliorirani krš privesti nekoj od dalmatinskih kultura. Pritom uopće ne inzistiram na lozi, mogli bi se zasaditi smokva, maslina, šipak, rogač.., a u konačnici bi Dalmacija od Hrvatske, koja godišnje uvozi milijarde eura na hranu, mogla napraviti izvozni raj. Država treba nastaviti poticati takve melioracijske zahvate! Kad smo mi krenuli s ovim našim projektom, mislili smo tek 4-5 hektara ovoga krša privesti planiranoj svrsi te tek za sebe napraviti neki manji vinograd. No, kad smo vidjeli kako strojevi krš pretvaraju u plodno tlo, bila je šteta ne meliorirati sve što smo mogli napraviti i krenuti u vinski svijet. Imamo koncesiju na 25 hektara, a u vinograd smo pretvorili čak 17 hektara krša na kojem su donedavno vladali kamen i makija, priča Davor.

Koliko je Davor oduševljen svojom vinskom pričom da se osjetiti u svakoj sekundi razgovora s njim. Pazite samo izraze koje je na internetskoj stranici vinarije Terra Madre koristio u opisu stvaranja vinograda:
Priča o našem vinogradu na Vinogorju Komarna, započela je stenjanjem teških strojeva koji su zarinuli svoje čelične čeljusti u kamene gromade, šikarje i makiju, rujući pohlepno grumenčiće zemlje. Teške kamene gromade, sitnile su se i drobile pod udarcima šiljastih čekića i moćne tehnike stvarajući kaldrmane plohe pripremljene za daljnja drobljenja i rad. Prekopani obronci, sablasno obojani od makije i šikarja, samo su nakratko odahnuli. Moćni teški stroj, zatutnjao je svojim čeličnim zubima, mičući se puževim korakom, a pravilno zdrobljene gredice kamena i zemlje, počeše se slagati poput stranica knjige-jedna na drugu, poput morskih valova, što se u pravilnim razmacima valjaju jedan za drugim. Neravne udoline i kameni humci, postajahu sve ravniji, da bi se na kraju kada su moćni zubi sve zdrobili, sve skršili i posložili u stotine gredica, uprizorile hektarske površine budućeg vinograda.

Kad je Davor sa svojim partnerima razmišljao o nazivu vinarije koja će, znali su, jednog dana postati prepoznatljivost cijeloga kraja, nisu ni sekundu razmišljali treba li ju nazvati Terra Madre.

Terra Madre je kod nas prvo probudilo asocijaciju na Zemlju majku i ekologiju, a dodatnu potvrdu tom razmišljanju našli smo u opredjeljenju svih vinara u Komarni da od cijelog vinogorja u startu pokrenemo ekološku priču kao o području potpuno odmaknutom od pesticida i svih drugih kemijskih zaštitnih sredstava. Samo to, nema nikakve filozofije u pozadini naziva! S druge strane, Terra Madre se lakše izgovara i gotovo je idealan kao univerzalni termin kad se danas-sutra budemo izvozili i predstavljali u inozemstvu, objašnjava Davor.

Koliko god bio impresivan fizički preobražaj krša u prekrasno vinogorje, koliko god bio nevjerojatan preobražaj Trotakt projekta od alternativnog benda do uglazbivača dalmatinskih pjesama, još impresivnija je odluka Davora Martinovića i njegovih partnera da Terra Madre budu ekološka priča. Jer, treba napomenuti, Davor Martinović, Stipe Dominiković i Damir Dominiković 24 godine su svoje poslovno carstvo poznato kao Poljopromet gradili na, među ostalim, snabdjevanju poljoprivrednika umjetnim gnojivima i pesticidima!!!

Dobro, gledajući sa strane možda sve to djeluje apsurdno, ali pesticidi su danas neminovnost, bez njih suvremena poljoprivreda ne može opstati koliko god se mi zaklinjali u organsku proizvodnju. A, ruku na srce, ovaj vinograd je besmisleno kemijski zagađivati, poglavito kad se zna da ovdje nikada ni trunka kemikalija nije bačena. Eto, da bi izbjegli bilo kakve prispodobe, segment našeg poslovanja u vinogradima i vinariji odvojili smo od Poljoprometa i dodijelili mu posebno ime - Terra Madre.

Davor Martinović je inženjer poljoprivrede, do početka rada na podizanju vinarije Terra Madre nije nikada radio u proizvodnji vina, ali, tvrdi, svi vinari su njegovi prijatelji, jer ih je sve godinama kroz Poljoprometsnabdjevao umjetnim gnojivima i zaštitnim sredstvima.

Istina, Terra Madre je naše prvo iskustvo u proizvodnji vina, ali nama ta tehnologija nije nepoznata zbog naše vezanosti uz poljoprivedu. Mi smo diljem svijeta obilazili sajmove i donosili u ovaj kraj dosta noviteta u poljoprivredu. Primjerice, prvi smo koji smo u dolinu Neretve donijeli sustav navodnjavanja kap po kap, prvi smo dovukli agril folije protiv smrzavanja kojima smo ubrzali ranije dozrijevanje lubenica i drugih poljoprivednih kultura… U vinogradarstvo smo doveli specijalne stupove, rebrastu žicu, sidrenje, a među najvažnijim stvarima je što smo u vinograde donijeli organska gnojiva. Nakon što smo to uočili na nekom sajmu u Italiji i za početak uvezli 5-6 tona, danas toga uvozimo već oko 1.000 tona godišnje samo za potrebe doline Neretve, a da ne govorimo o cijeloj Hrvatskoj. Zahvaljujući tome mineralna gnojiva polako nestaju, zamijenili smo ih organskim, priča Davor Martinović.

Govoreći nekim drugim riječima - Davoru je dosadila trgovina, čime se bavi cijeli život, odlučio se posvetiti proizvodnji. A brojke, koje Davor ima u malom prstu, ukazuju na još jednu nevjerojatnu stvar. Naime, Terra Madre bi već za nekoliko godina trebala postati vinarija koja će u potpunosti svojim vlasnicima isplatiti uloženu investiciju! Kako to gordo zvuči iz perspektive njegovog vinskog prijatelja Ernesta Tolja koji je svojedobno rekao da u vinarstvu milijunaš može postati samo onaj tko je prethodno bio milijarder…

Ruku na srce, vjerojatno nikada ne bi ni ušli u priču ovih razmjera da nam veliki obol nisu pružili poticaji koje je država davala za melioraciju krša. Na kraju smo napravili 17 hektara vinograda, a koncesija je na ukupno 25 hektara. Ukupno je 125.000 trsova. Između redova je 1,80 metara, a u redu je razmak 0,80 metara između loza. Na 2,5 hektara je sadnja bila kao na Dingaču, tamo je strmina oko 45 stupnjeva, mukotrpna obrada, treba puno ručnog rada… Sve ove brojke ne govorim da bih nekoga obeshrabrio nego, naprotiv, pokazao kako vinograd i vinarija kapaciteta 100.000 litara, koju smo upravo završili, mogu kao lajtmotiv za ulazak u vinsku priču imati i - poslovni cilj. Matematika je jednostavna, a pretpostavka je da ćemo dio sredstava refundirati kroz tzv. Vinsku omotnicu. Naime, godišnje namjeravamo proizvoditi do 100.000 butelja vrhunskog vina koje bi s ovih položaja trebalo imati izlaznu cijenu 8-10 eura. Postignemo li tu cijenu, isplativost naše investicije uoće više nije upitna. Ovo vinogorje nije za vino lošije kvalitete! Evo, prije nekoliko dana smo u Dusseldorfu na ProWeinu imali upite za čak 500.000 boca ovakvih vina koje kanimo proizvoditi…

Davor za uspješnost svoje vinske priče ponajviše zahvaljuje Bogu, jer - sve ovo što radimo nije samo naše djelo, netko nas vodi!

U prvi plan, opet, nikada neće staviti sebe i svoje partnere - najvažnije je da će dosta ljudi ovdje naći posao. I nikad neće početi vjerovati da su se vremena toliko promijenila te da je postalo isplativije uzgajati pšenicu nego mandarine.

Obrađujem, onako privatno, oko hektar mandarina. I vidim što vidim. Mi jedan dan tražimo gajbe, drugi dan idemo u berbu, treći dan prodajemo pa opet iznova… Ode vrijeme! Nisam mogao ni zamisliti da obično grožđe iz polja, gdje na trsu naraste 4-5 kilograma, može koštati četiri kune i biti isplativije od mandarine. Ali, došlo je takvo vrijeme… U pitanju je neorganiziranost uzgajivača koji nisu organizrani u kooperacije. Neće nitko slušati, treba samo otići vani i vidjeti kako to drugdje funkcionira. Morali bi se udružiti, imati svoju preradu, hladnjaču i na licu mjesta određivali cijene, a ne da im netko drugi to dirigira.

Neki znanstvenici koriste svoje znanje za napredak u astronomiji, kemiji ili manje-više nečemu korisnom, a Daniel Perlman sa sveučilišta Brandeis vrlo je svjestan toga da ljudska civilizacija ne može kročiti naprijed ako nema idealnu bocu za vino.

I zato je napravio svoju bocu za vino - bocu koja nakon nalijevanja čaše ne curi.

Perlman je biofizičar po struci i izumitelj po zanatu te tvrdi da je trik dodati zakrivljenje na vrh boce koje zaustavlja tekućinu nakon što krenete podizati bocu. Izum je nastao kad je Perlman proučavao usporene snimke točenja vina - tri čitave godine tijekom čega je zaključio da se prolijevanje tekućine desi tek kada je boca potpuno puna ili skoro puna. S još jednim naborom uspio je nadograditi dizajn koji će popraviti problem s kojim se suočavaju mnogi obožavatelji vina.

Rješenje je dovoljno jednostavno da je uvjeren kako će ga dizajneri boca uzeti u obzir kad razvijaju staklenu ambalažu. Do tada, odnosno dok se ne prihvati diljem svijeta (ili ako se to uopće dogodi) - rješenje je dobra stara 'ništa ne curi ako ne koristite čašu'.

Tri sestre Dragana, Maja i Marija Aleksić iz Vranja, koje već šest godina proizvode vina, osvajaju nagrade i tržišta.

Vinarija "Aleksić" osnovana je 2005. godine u Vranju, a 2009. prvi put plasirala vino na tržište. Tada niko nije ni slutio da će tri mlade djevojke uspjeti napraviti brend ovog grada i da svojim vinima na najbolji način, i to širom svijeta, predstave jug Srbije.

Dalmatinsko porijeklo njihove majke odigralo je važnu ulogu u odabiru posla kojim će se baviti. Poslije rata, dolaskom djede Ilije u Vranje, njihovi roditelji su počeli sa "garažnom" proizvodnjom vina, što je neslužbeni početak njihove priče. Pošto se svake godine proizvodilo sve više vina osnovali su obiteljsku vinariju.
U početku jeste bilo malo teško zato što smo nas tri sestre, tri mlade osobe i niko nas nije shvatao ozbiljno, da mi u stvari radimo, što bi se reklo, muški posao - kaže Maja Aleksić Ilić, suvlasnica Vinarije Aleksić.

U Vinariji se godišnje proizvede 300 hiljada litara vina. Od devetnaestoro zaposlenih polovina su žene. Od ukupnog broja poduzetnika u Pčinjskom okrugu, svaka četvrta je žena. Sve ih je više u tom svijetu, razbijaju predrasude i stereotipe, da je ženama mjesto u kuhinji, a ne u direktorskoj fotelji. Svega 25 odsto žena u firmama u kojima rade su na rukovodećim mjestima.
Ako ste riješeni da krenete da radite nešto, krenite sad odmah, jer ne postoji bolji trenutak. I samo predanim radom možete doći do svojih rezultata - kaže Maja Aleksić Ilić, suvlasnica Vinarije "Aleksić".

Tri sestre vode kompaniju. Međunarodna i domaća priznanja koje su dobile i dobijaju za svoj rad, za njih su poticaj i potvrda da su na pravom putu. Posljednju nagradu dobile su u Dubrovniku za posebnu inicijativu u poduzetništvu.

Jedna od najvećih, neprofitnih, vinskih udruga na svijetu Munskänkarna, s ukupno više od 25 tisuća članova i 170 sekcija po cijeloj Švedskoj i svijetu, odabrala je Istru kao svoju vinsku regiju 2017. godine.

Ranijih su godina vinskim regijama bile proglašene donja Austrija, Montsant i Priorat u Španjolskoj, Napa i Sonoma u SAD-u, ove se godine zbog klimatskih posebnosti, prekrasnog krajolika i iznimnih vina koje proizvode istarski vinari, Istra nametnula kao logičan izbor za vinsku regiju godine, priopćeno je u nedjelju iz Vinistre.

Povodom proglašenja Istre vinskom regijom godine, predstavnici udruge Munskänkarna borave u Istri kako bi obišli istarske vinare i posjetili turističke objekte te kako bi započela konkretna suradnja s istarskim vinarima u 2017. godini.

Na svečanosti u Poreču u subotu navečer predstavili su se brojni istarski vinari među kojima i Agrolaguna, Franc Arman, Benvenuti, Cattunar, Coslovich, Demark, Dobravac, Fiore vina, Geržinić, Kabola, Monte Rosso, Pilato, Pjenušci Peršurić, Ritoša, Rossi, San Martino i Trapan.

Tom prigodom predsjednica uprave udruge Munskänkarna Lena Sthal uručila je grb predsjedniku udruge Vinistra Nikoli Benvenutiju, a na svečanosti je nazočio i veleposlanik Švedske u Hrvatskoj Lars Schmidt koji je istaknuo kako ova suradnja pokazuje da postoji veliki gospodarski potencijal između dviju zemalja u različitim industrijama te kako će konačno i Šveđani kod kuće uživati u vinima jedne od svojih turističkih destinacija.

Dobiveno priznanje izuzetna je nagrada svim istarskim vinarima i prilika da se predstave na tržištu Švedske. Treba napomenuti kako mišljenje udruge Munskänkarna utječe na uvoz vina, ali i kreiranje vinske scene u Švedskoj i susjednim zemljama, poručio je predsjednik udruge Vinistra Nikola Benvenuti.

Dodao je da će zahvaljujući ovom priznanju idućih godina Istru posjetiti značajan broj gostiju iz Švedske. U sklopu tih posjeta posjetit će istarske vinarije, proći istarske vinske ceste, a sve to predstavlja, kako je rekao Benvenuti, benefit i za istarske ugostitelje, hotelijere, prijevoznike i sve druge subjekte na našem području.
Uvjereni smo da je ovo novi početak otvaranja Istre prema tržištima sjeverne Europe. Svakako treba naglasiti da su ovi rezultati došli kao posljedica velikog rada i zalaganja, ulaganja u edukaciju naših istarskih vinara, a sve kako bi se podigla kvaliteta proizvodnje vina, zaključio je Benvenuti.

Inače, proglašenje Istre vinskom regijom godine najava je ovogodišnje Vinistre koja će se od 12. do 14. svibnja održati u Poreču.

Sinoć je u organizaciji Vinarije Povratak u restoranu California na Brankovićima upriličena službena prezentacija prvih pet komercijalnih vina Vinarije Povratak. Prezentirana vina su plod petogodišnjeg truda i zalaganja ove tvrtke na čelu s vlasnikom Vinkom Zovkom, a rezultat su prošlogodišnje berbe u žepačkim vinogradima.

Na tržište će ovih dana biti plasirano 10 000 boca koje su već rasprodane u narudžbi. Posjetitelji su sinoć imali prigodu kušati pet žepačkih vina: Cabernet Franc, Palavu, Muller Thurgau, Merlot i Pinot Sivi, žepačka vina s novim etiketama koji nose zajednički simbolični naziv Zemlja. Ovom iznimno važnom događaju za razvoj vinogradarstva i vinsku kulturu nazočilo je tristotinjak zvanica. Dočekujući goste ispred restorana, vlasnik Vinarije Povratak nije krio radost i zadovoljstvo. Nakon tople dobrodošlice u restoranu je uz večeru, kušanje vina i svirku tamburaškog sastava Stare tambure nastavljeno ugodno druženje.

Obraćajući se gostima na početku večeri Vinko Zovko je prije svega zahvalio svima a posebice novim vinogradarima kojih je svake godine sve više.
Iznimno sam ponosan jer danas se obistinjuje ono što sam najavio prije četiri godine.

Svjetski poznata Somelijerka iz Zagreba Jelena Šimić Valentić koja je dan prije održala edukativnu prezentaciju kušanja i serviranja vina za veliki broj djelatnika i vlasnika ugostiteljskih objekata, sinoć je na početku večeri održala kratku vinsku školu za sve nazočne.
Ovo je povijesni trenutak ne samo za vaš kraj nego i za cijelu regiju, ne znam jeste li uopće svjesni važnosti ovog događaja, vi ovdje večeras sudjelujete u povijesnom događaju u razvoju vinogradarstva, kazala je Jelena Šimić Valentić.

Žepačka vina prošla su sva stručna testiranja i od danas su u prodaji, a o njihovoj kvaliteti više nam je kazala ova ugledna somelijerka.

Imamo zemlju koja nam je dana da obrađujući je, trudom i zalaganjem uživamo u njenim plodovima. Vremenom i razvojem vinogradarstva u našem kraju, steći ćemo znanje, educirati se i upoznati vina. Vino je spoj prirode i čovjeka. Svakim gutljajem možete osjetiti godine, napor, želju i trud vinara da stvore najbolje žepačko vino, kazali su na prezentaciji.

Već dugo vremena svrdlovina, autohtona vinska sorta iz Ravnih kotara, smatrala se izumrlom i izgubljenom. Mistično crno vino, vrlo posebno zbog svoje snage i pitkosti, nestalo je iz domaćih vinograda i bilo gotovo zaboravljeno sve do jučer, kada je na prvom zadarskom Festivalu vina, u najboljem svjetlu, svrdlovina vraćena na enološku scenu. Svoje prve butelje ove iznimne sorte otvorio je poznati zadarski vinar Mladen Anić koji je zadnjih nekoliko godina svog vinarskog staža posvetio isključivo oživljavanju svrdlovine, sakupljajući pažljivo ostatke ostataka ove loze po cijeloj županiji.

Danas je ponosni vlasnik vinograda sa šest i pol tisuća loza u Smilčiću, a priča o tome kako je obnovio svrdlovinu gotovo je nevjerojatna.
Još dok sam bio dijete, slušao sam priče o svrdlovini kao o nečemu posebnom, kao o našoj autentičnoj sorti koja ničemu drugom nije slična. Mnogo godina kasnije, kada sam se počeo baviti vinarstvom, sjetio sam se tih priča iz djetinjstva i krenuo u potragu. U našem obiteljskom vinogradu bilo je samo nekoliko trsova pa sam gotovo četiri godine po cijeloj županiji sakupljao panj po panj. Našao sam i po nekoliko loza u Privlaci, Škabrnji, Žegaru i Smilčiću, od toga napravio selekciju kojom smo pratili grožđe, odabrali najbolje i dali na razmnožavanje. Pomno smo tražili način kako od nje proizvesti vrhunsko vino, ali uspjeli smo. Ove butelje koje sada kušate napunjene su prije 15 dana. DNK analiza koja je rađena u splitskom Institutu za jadranske kulture dala nam je potvrdu kako je riječ o potpuno unikatnoj sorti koja je genetski najbliže crnom pinotu, ali mu nije u rodu. Kao ni plavcu ni plavini - kaže nam Mladen Anić koji svrdlovinu uzgaja na svom dobru Figurica u Smilčiću gdje ima i jednu od najmodernijih vinarija na ovom području.

Kad je točno svrdlovina nestala, ne zna se. Ali, sa sigurnošću se može reći da to vrijeme koincidira s onim kad je naš narod u vino počeo dodavati - šećer!
Ona je jedna od 20-ak autohtonih zadarskih sorti koji su jednostavno nestale. U vinogradima je ima toliko malo zato što se sadila isključivo da bi popravila plavinu, ali onog trenutka kada se vino počelo popravljati šećerom, polako je počelo i njezino nestajanje. Što je šteta, jer riječ je o zaista posebnom i mističnom vinu i možda bi ova priča mogla biti dobar putokaz da upravo svrdlovina - kao što je na šibenskom području babić, a na splitskom plavac - postane naša zaštitna zadarska sorta umjesto ovih forsiranih francuskih koje imamo - kaže Mladen Anić čija će svrdlovina na tržište doći u rujnu.

Anić i njegova Figurica jedan su među 82 izlagača na Zadar wine festivalu koji je za svoje prvo izdanje okupio jako velik broj sudionika. U posebnom kamenom ambijentu 500 godina staroga zadarskog Arsenala u petak i subotu moći će se kušati više od 400 različitih vrsta vina te razne gurmanske delicije iz svih hrvatskih regija, a za one koji o vinu žele znati više organizirane su i četiri radionice o najpopularnijim domaćim sortama, kušaonice i prezentacije. Ideja o pokretanju jednog ovakvog festivala s oduševljenjem je dočekana među zadarskim vinarima.
U zadnjih 15-ak godina zadarsko vinarstvo doživjelo je veliki iskorak. Puno je investicija, još više nagrada i vrhunskih vina. Danas je teško na zadarskom području, koje ima zaista jaku tradiciju, naći vino koje nije jako dobro ili odlično. Ovdje smo najviše zbog njih, ali i zadarskih ugostitelja koji u ovo vrijeme slažu vinske karte za svoje restorane, a ovdje imaju priliku povezati se s domaćim vinarima i njihovim vinima, pogotovo s mladim novim vinima koje mogu uvrstiti u svoju ponudu za nadolazeću sezonu - kaže Danijel Peroš, uspješni zadarski ugostitelj koji je Zadar wine festival organizirao zajedno sa sommelierom Ivanom Stiblikom.

Jučer otvoren, vinski festival trajat će još danas, a zbog termina svog održavanja koji će postati tradicionalan već je označen kao veliki iskorak u turističkoj predsezoni u Zadru.