Vino

Nešto više od mjesec i pol dana prošlo je od fantastične promocije vina Frizzante Podruma Štrigova na Urbanovo 2016. održanom u športskoj dvorani u Štrigovi.

"Ovo vino zaludilo je sve prijatelje ovakve vrste vina", kaže Mihael Frančić, prvi čovjek Podruma Štrigova, kako je nakon promocije na Urbanovo započela prava utrka potrošača za njihovo Frizzante vino te je danas ono u ponudi diljem Hrvatske i vrlo zanimljivo, u desetak ugostiteljskih objekata u Međimurju.

Kada te zavole u tvojem kraju onda znači kako si zaista jako dobar, a Frizzante je to sigurno. U vrlo kratkom vremenu kako je Frančić počeo kormilariti Podrumom Štrigova, ova vinska kuća je gotovo sa dna ljestvice najboljih vinogradara počela snažan uspon i počela osvajati nove potrošače i dobivati značajna priznanja na izložbama, sajmovima i ocjenjivanjima vina.

Među sve kvalitetnijim vinima Podruma Štrigova, ovog trenutka vodeće mjesto pripada Frizzanteu.

Za one koji eventualno još nisu kušali ovo odlično vino kao i za one koji su ga kušali, a nisu pitali o kakvom je vinu riječ nego su ga probali, ukratko ga opisujemo, odnosno navodimo osnovne podatke.

Frizzante je prirodno biser vino nastalo iz sorte grožđa muškat ottonel, a proizvedeno je metodom vrenja u tankovima. Krasi ga fina muškatna aroma, nježne perle, odnosno sitni mjehurići prisutni tijekom pijenja, te svježina i punina okusa. Sadrži 11 posto alkohola, a pije se čisto ili kao sastojak koktela. Ili kao aperitiv, uz svježe voće, lagane deserte i pečene kestene.

Dovoljno razloga da ga što prije kušate. Prodaje se u Podrumu Štrigova i u Vinotekama Agromeđimurja, možda vam je ovog trenutka najbliža ona u Čakovcu kod Pilke. Ostale se nalaze u Zagrebu - Trešnjevka, Zadru, Bjelovaru, Koprivnici i Varaždinu.

Badel 1862. upravo je završio premijernu, veliku promociju svojih vina u Sjedinjenim Državama, na poziv Udruženja sommeliera SAD-a. Badelov vinski portfolio sa 16 etiketa predstavljen je američkim vinskim stručnjacima, sommelierima, F&B menadžerima, uvoznicima, trgovcima na malo i industrijskim konzultantima. Badelov partner u promociji bio je američki distributer Grand Prix Beverage.

Prema priopćenju iz tvrtke, prezentacija je održana kroz tri masterclassa za trendsetere na američkom tržištu vina, održana u Miami Beachu i New Yorku. Predstavljene su sorte i vina iz Badelovih vinograda i vinarija u Benkovcu, Daruvaru, Križevcima, Hvaru i Pelješcu.

Najatraktivnije tržište

Vina su prezentirana u Institutu kulinarstva u Miamiju, u restoranima steakhouse lanca Smith & Wollensky i u njujorškom restoranu Dubrovnik. Sparivanje s hranom bilo je jedan od ključnih aspekata prezentacija, koje su vodili član upravnog odbora Vinske škole Udruženja sommeliera SAD-a Aleksandar Noršić i enologinja Badela 1862 Tina Klepac.
"Tržište SAD je svakako jedno od najliberalnijih, a zasigurno i jedno od najpotentnijih svjetskih tržišta vina," rekao je Noršić nakon povratka iz SAD-a, "Veličina tržišta i platežna moć američkih kupaca, pogotovo u većim gradovima poput New Yorka, Los Angelesa, Chicaga, Miamia, San Francisca, Las Vegasa, uz rastući broj restorana i vinoteka ameirčko tržište čine izuzetno privlačnim vinarima. Treba dodati i rastući broj restorana i vinoteka koji vinarima i trgovcima s jasnim planom prezentacija, marketinga i prodaje na neki način jamči prodaju".

Korlat izazvao najveće zanimanje

Badel 1862 je napravio veliki iskorak prema mogućem budućem ulasku u HoReCa i distribucijske kanale u Miamiju i New Yorku i zadovoljni su povratnim informacijama.

Enologinja Tina Klepac ističe reakcije na bijela vina u Sauvignon Daruvar 2015. i Graševinu Barrique Križevci 2015. te na Ivan Dolac i Dingač u New Yorku.
"Korlat, svojom jedinstvenom pričom nastajanja, lokacije, dominantne ambalaže i jasno dojmljivog i kompleksnog sadržaja bila je možda i najzaokruženija slika u prezentaciji Hrvatske, Badela i vina ovoga podneblja," kaže Klepac.

Prema podacima koje je iznio menadžer izvoza u Badelu Slaven Sabolić, ocjena sva tri masterclassa koju je publika dala u anketi iznosi visokih 4,6.
"Zanimljivi su rezultati što se tiče poznavanja vina iz Hrvatske," kaže Sabolić, "U Miamiju su naša vina još uvijek relativno nepoznata, dok je publika u New Yorku ipak upućenija te je većina kušala vina i ima osnovne informacije o nama". Oko 42 polaznika masterclassa u Miamiju i gotovo 80 posto polaznika u New Yorku, tvrde u Badelu, pokazalo je "izuzetnu zainteresiranost za narudžbu prezentiranih vina".

Prve prodane narudžbe s ove turneje idu na Manhattan...

Najviše vina na svijetu, po glavi stanovnika, konzumira se u Vatikanu, Andori i u Hrvatskoj. Pokazalo je to istraživanje The Wine Institutea koje je objavio Forbes.

Na popisu se nalaze podaci za 15 zemalja od kojih su sve Europske osim Urugvaja, a dobiveni podaci za svaku zemlju uspoređuju se s podacima koji vrijede za SAD.

Prema ovom popisu Hrvati prosječno godišnje popiju 44,2 litre vina godišnje, a iznad njih su stanovnici Andore s 46,26 popijenih litara i Vatikan s 54,26 litara popijenog vina po glavi stanovnika.

Iza Hrvatske su ostale zemlje poput Francuske, Portugala i Italije dok u odnosu na SAD Hrvati popiju četiri puta više vina.

Bukovica i Ravni Kotari imaju se čime pohvaliti kad je riječ o proizvodnji vina. Vinari sjeverne i srednje Dalmacije donijeli su svoja vina na ocijenjivanje, a kako ide brandiranje ovoga područja kao vinske regije provjerila je u Benkovcu naša ekipa.

Sedmi put okupili su se ljubitelji vinske kapljice Benkovcu. Vinfest je događaj koji vole i vinari i struka. Napraviti dobro vino nije lako.Božo Bačić, vinar, Podgrađe, Ovo nije to od jedan dan to je od početka kad se startalo svi su uključeni. Puno se ulaže u obrazovanje vinara kaže nam Vjeko Sinovčić, vinar iz Novigrada:

"Poslije Domovinskog rata nije bilo dobrog vina, i ja sam rekao napravit ću vino što se može piti, i mi smo tako počeli raditi vino."

"Pred žirijem je bio težak zadatak. Poslano je sedmadeset i pet uzoraka, a svake godine konkurencija je sve jača", tvrdi Ivana Alpezo, doktorica vinarstva:
"Ocjenjuju se sva vina proizvedena od svih vrsta koje su na ovom području. Od bijelih vina dominira maraština, to je naj sorta, a od bijelih vina uglavnom su to mješavine sorata."

Jača i brendiranje ovog područja kao vinorodne regije. Vanja Čvrljak, direktor TZ Benkovac:
"To je ono čemu intezivno radimo unutar, 5, 6, 7, godina to je koncept Benkovačkog kulturnog ljeta gdje prezentiramo nešto novo, drugačije, izvorno autohtono."

Od skromnih početaka do prave vinske fešte, pokazali su Dalmatinci da itekako znaju napraviti dobro vino.

Na međunarodnoj izložbi vina 'Vinodar 2016.' u Daruvaru, gorički vinar Vlado Mikulčić osvojio je zlatnu diplomu za svoj Turopoljski škrlet. To je ujedno i jedini škrlet kojem je stručna komisija od 15 članova dodijelila zlatno priznanje. Na ocjenjivanje je stiglo 168 uzoraka i to uglavnom vina iz prošlogodišnje berbe. Najbolje ocijenjeni Sauvignon je Badel 1862 Vinarije Daruvar sa 88 bodova, najbolje ocjenjeno suho mirno vino iz protekle berbe od nearomatičnih sorata je graševina OPG Mirko Crnković, a najbolje ocjenjena vina su Kutjevo d.d. Graševina ledeno vino 2012. i Kutjevo d.d. Graševina izborne berbe prosušenih bobica 2011. sa 92 boda.

Mikulčićev škrlet dobio je visokih 86 bodova. Ovo, međutim, nije jedino priznanje koje je gorički vinar dobio za svoju 'kapljicu'. Posljednje vrijeme osvojio je najveće ovacije na ocjenjivanjima u Ludbregu, Čazmi, Kutini, Svetom Ivanu Zelini i Velikoj Gorici.

"Moj trud ne samo u vinogradu u Vukomeričkim goricama nego i u podrumu, sada dolazi na naplatu. U dobrom rezultatu mi pomažu konstantne edukacije i studijska putovanja u druge regije, dok mi je prošle godine na ruku išla dobra vinogradarska godina. Naime, sva vina prošlogodišnje berbe pokazala su se izuzetno dobra", kaže Vlado Mikulčić, inače predsjednik Udruge vinogradara i vinara Grozd i prvi čovjek goričkog Udruženja obrtnika.

Turopolje dobiva svoj brend

Za priznanja koja dobiva kaže da su rezultat mukotrpnog desetogodišnjeg rada na proizvodu kojeg želi zaštititi. Škrlet je, naime, autohtona sorta specifična za moslavačko vinogorje, dok Mikulčić intenzivno radi na zaštiti Turopoljskog škrleta. Ako će u tome uspjeti, goričko područje i Vukomeričke gorice dobit će poseban enološki značaj.

"Turopoljski škrlet je već brendiran. Na izložbe dolazim s nazivom vina Turopoljski, a sa sortom Škrlet. Proizvod je postao prepoznatljiv. Radim na tome da ta sorta postane zaštićena", kaže Mikulčić.

Turopoljski škrlet ima specifičnu aromu. Kod vina te sorte naglašene su kiseline i dosta je osvježavajuće, osobito za vrijeme ljetnih vrućina. Vino sadrži i manje alkohola.

O sorti Škrlet…

Autohtona je sorta Pokuplja i Moslavine, a kao kultivar manje zastupljen je i na području Prigorja. Istoznačnica za škrlet bijeli je ovnek žuti, ovnek slatki, škrlet tusti, škrtec, osukač ili maslec, itd. Po dozrijevanju spada u kasnije sorte tj. u 3. epohu. Trs škrleta bujnog je rasta, debele rozgve, solidne otpornosti na peronosporu i pepelnicu, neredovite rodnosti, a zbog slabije oplodnje sklon je osipanju cvata i rehuljanju grozda. Grozd je pak srednje velik, valjkasto piramidni i vrlo često s jednim ili dva krila. Žuto zelenkaste je boje tj. u punoj zrelosti osut crvenkastim mrljama. Zbog svoje rastresitosti dosta otporan na botrytis odnosno sivu plijesan. Vino je dobre kakvoće, svjetlo žućkasto-zelenkaste boje, harmonično i zaobljeno, lagano cvjetnog mirisa, s izraženom finom i nježnom, nenametljivom specifičnom sortnom aromom. Kao i kod većine bijelih vina temperatura serviranja je 10-12 stupnjeva Celzijevih, a preporuća se uz jela od bijelog mesa i tjestenine, sve vrste ribljih jela, kao i uz pikantna jela.

Vinogorje Vukomeričke gorice

Nalazi se u vinogradarskoj regiji Kontonentalna Hrvatska, podregija Pokuplje i po klimatskim značajkama spada u zonu humidne kontinentalne klime. Ovo prostrano vinogorje smješteno je na niskobrežuljkastom gorju Vukomeričkih gorica, južno od rijeke Save pa sve do Kupe. Vinogradi su u vlasništvu seljaka i građana, nevelikih parcela, uskog razmaka sadnje i tradicionalnog niskog uzgoja uz kolac. Posljednjih desetljeća vinogorje je značajno devastirano gradnjom vikendica, ali je to ponegdje rezultiralo poboljšanjem tradicionalnog i zastarjelog sortimenta i dovelo do uvođenja suvremenijih i produktivnijih uzgojnih oblika. Prema geološko-pedološkim karakteristikama preporučene i dozvoljene sorte su prije svega autohtona sorta škrlet bijeli, zatim graševina, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, rizvanac, sauvignon, rajnski rizling, traminac cveni, traminac bijeli, chardonay, dišeća ranina bijela, ranfol, šipelj, plavec žuti, muškat bijeli, muškat žuti, muškat ottonel, zelenac slatki, manzoni bijeli, moslavac, frankovka, portugizac crni, pinot crni, merlot, zweigelt, lovrijenac. Vina proizvedena u Vukomeričkim goricama uglavnom služe za kućnu potrošnju, pa je vinogorje zasad bez veće gospodarske vrijednosti. Međutim u zadnjih nekoliko godina zahvaljujući radu Udruge vinogradara i vinara Grozd Velika Gorica došlo je do znatnog napretka na području vinogradarstva i vinarstva vinogorja Vukomeričke gorice.

Nakon izuzetno loše berbe malvazije 2014.,godine, u fantastičnoj dvije i petnaestoj u savršenoj su formi i definitivno su opravdale top-kvalitetu (barem kod kušanih). Povlastica je bila birati pet najboljih priča o malvaziji.

Barem s osobnog stajališta. Pitanje svih pitanja je - što zapravo tražiti i koje karakteristike malvazije su bitne te što razlikuje vrhunske od dobrih i manje boljih malvazija... Što je tipično? Postoji li razlika između malvazija s bijele, crvene ili sive zemlje... Ono što osobno kod malvazije tražim je činjenica da me privlače čisti (naravno, podrazumijeva se vino bez defekta u mirisu, prvenstveno mislim na lako čitljive mirise) cvjetno (akacija) voćni (jabuka, breskva, agrumi) mirisi.

Tragam za srednjim tijelom, izbalansiranim alkoholima i kiselinama te ugodne gorčine u finišu. To su karakteristike koje su po meni tipične i razlikuju vrhunsku od dobre ili osrednje malvazije. Po pitanju utjecaja tipa zemlje odnosno tla na vino nakon petnaestak godina nisam primijetio razlike i dobio odgovor na ovo vječno pitanje koje dijeli vinare, sommeliere, ljubitelje vina i kolekcionare. Pa čak i nakon dubokih razgovora sa svim bitnim stručnjacima na tom polju. Vrlo bitna činjenica je da je nakon niza odrađenih tematskih degustacija malvazija izveden jedan zaključak, s obzirom na evidentan i mali raspon bodova između najbolje ocijenjenih malvazija u odnosu na ostatak degustiranih.

Konzument kod biranja vina u restoranu, wine baru, s vinske karte ili jednostavno s polica vinoteke, bira vino po kriteriju popularnosti brenda. To je ono što je presudno kod vina i naših kupaca. Kvaliteta je ovdje u drugom planu. "Nafilani" su jakom promidžbom, vidljivošću, glasnom reklamom, a kvaliteta je u drugom planu. Jednostavno, etiketa koja ima dobru vidljivost, jako ime i zastupljenost u medijima, blogovima... sugestivno djeluje na potrošača. Bez obzira na to kakav bio sadržaj boce.

"Dok sam sinoć kušao Ao Yun, novo vinsko remek djelo Jeana-Guillaumea Pratsa, bio sam krajnje zahvalan predsjedniku Moët & Hennessy's Wine Estatesa što ne kušam to vino na slijepo", počeo je svoj članak u Decanteru urednik John Stimpfig.

Vino o kojemu piše je prvo kinesko skupo vino, koje je LVMH proizveo u pokrajini Yunnan na jugu Kine.
"Zašto sam osjećao olakšanje?" nastavlja Stimpfig, "Zato što jednostavno ne bih znao gdje da smjestim to impresivno debitantsko crno vino. Za nepcu sam osjetio elemente Nape, Bierza, Languedoca, čak i Bordauxa". Nikako odlike terroira na rubu Himalaja gdje se nalaze vinogradi i vinarija prikladnog naziva Shangri-la, koja proizvodi Ao Yun.

LVMH je s ovim vinom ušao u veliku avanturu, posao za koji nema presedana ni mjerila. Iskustvo pomaže samo donekle, ostalo je učenje u hodu, citira Decanter Jeana-Guillaumea Pratsa.

Planinske vinograde među prvima je lani posjetila Jane Anson, njezinu sjajnu reportažu za Decanter možete pročitati OVDJE.
Vinogradi su zasađeni 2002. godine, 90 posto cabernet sauvignonom, a 10 posto cabernet francsom. Glavni enolog Shangri-la Maxence Doulou suočava se s nesvakidašnjim izazovima. Usred zadnje berbe, primjerice, nestalo je struje, trake za sortiranje postale su neupotrebljive, a peteljske su s grožđa skidali ručno.

Nevjerojatan terroir i organski uzgoj

Mjesto Adong gdje se vinarija nalazi toliko je zabačeno, da tankovi za fermentaciju nisu mogli stići na vrijeme, pa su vino nakon berbe stavili u amfore. U Kinu nisu omgli uvestei stare hrastove bačve pa su vina tek šest mjeseci odležala u novom hrastu da drvo ne bi preuzelo dominaciju u aromama i da vino prođe kontroliranu oksidaciju. Ali, tvrde svjedoci, položaji u Adongu su nevjerojatni, a Moët & Hennessy's Wine Estates je uspio već u prvim godinam postaviti izuzetno visok standard rada u vinogradima, iznad svojih očekivanja. Vinogradi se nalaze na 320 malih parcela, veličine vrtova. Sve se radi ručno jer se na dobar dio terena ne može dovesti mehanizacija. Vinogradi se nalaze na dramatičnim strminama na nadmorskim visinama od 2200 do 2600 metara. Vino je zato nazvano Ao Yun, što znači lebdjeti iznad oblaka.

Visina i reljef osiguravaju razine UV zračenja kakve, tvrde u vinariji, trenutno nema nijedan vinogradar na svijetu, u kombinaciji s velikim razlikama dnevnih temperatura. Područje je sušno, pa nema botritisa ni plijesni, a organska proizvodnja nije pitanje izbora. Kemija na tim područjima ne postoji. Razdoblje zrenja grožđa je bitno dulje nego u drugim svjetskim vinskim regijama. globalni prosjek od cvjetanja do berbe je 100 do 110 dana, u Yunnanu je 160 dana.

Ukupni uvjeti su toliko rizični da se sadnja vinograda isprva činila kao nepotreban avanturizam, ali rizik se isplatio. Decanter je Ao Yun iz 2013. ocijenio sa 94 boda. Kupažu cabernet sauvignona i cabernet franca opisali su kao "odvažno, dramatično i privlačno debitantsko vino Maxencea Douloua" koje na "impresivan način otkriva nepoznati terroir". Ao Yun iz 2013. proglašavaju novom blistavom zvijezdom vinske scene. Moët & Hennessy's Wine Estates prvo će ga u rujnu pustiti na europsko, a zatim na američko tržište. Tek nakon listopada počet će ga prodavati u Kini i ostatku Azije. Proizvedeno je svega 2000 sanduka. Cijena je 225 funti po buteljki, vrlo skupo, ali to je cijena sudjelovanja u nastanku vinske povijesti.