Vino

Hrvatska vina su ove godine na prestižnom natjecanju u Londonu osvojila ukupno 63 medalje i priznanja. Dobro ili loše? Gdje smo u odnosu na svijet i druge vinarske zemlje? Bilo je i općenito uspješnijih godina (ako se izuzme izvanredan uspjeh Veralde), ali puno veća Njemačka je osvojila 102 medalje i priznanja, Grčka 199, Mađarska 65, Makedonija 27, Crna Gora 8, Rusija 8, Srbija 35... Ove godine ni jedno zlato.

Samo je 31 vino, među njih 16.000 iz cijelog svijeta, nagrađeno najvišom nagradom platinum "best in show" (do lani se nagrada zvala internacionalni trofej). Tik do Veraldina uspjeha je, s nagradom "platinum" (do lani - regionalni trofej), Traminac izborna berba bobica berbe 2011. Iločkih podruma, velikih majstora traminaca iz hrvatskog Podunavlja.

Devet su srebrnih medalja osvojila hrvatska vina, i to - četiri srebra Kutjevo d.d. za svoje graševine Turković (berba 2015.), De Gotho 2015., Graševinu 2015. i Graševinu ledeno vino 2012., zatim Vina Laguna dva srebra, i to za Festigia cabernet sauvignon 2013. i Festigia merlot 2013. te po jedno srebro Međimurci: Đurinski za Traminac ledeno vino 2012., Željko Gašparinčić za graševinu 2013. te Vinogradarstvo-podrumarstvo Cmrečnjak za Sauvignon 2015.

Čak 24 bronce osvojila su hrvatska vina iz svih naših vinskih regija, a od Dalmatinaca su te prestižne Decanterove nagrade dobili konavoska vinarija Crvik za svojim vinom Plavac mali selekcija Pomet berbe 2011. i pelješki vinar Mate Violić Matuško sa svojim vinima Dingač Royal berbe 2007. i Dingač reserva 2009.

Hrvatska vina osvojila su i 28 Decanterovih preporuka, a među njima su i dalmatinska vina: hvarski Zlatan otok Pošip 2015., vinarija Volarević s Komarne s plavcem Gold edition Syrtis berbe 2012., dvije preporuke je dobila Badelova vinarija Benkovac, i to za svoja vina Korlat merlot 2012. i Korlat syrah 2011., pelješka vinarica Mare Mrgudić Bura za svoj Postup Mare berbe 2011., korčulanski vinar Luka Krajančić za svoj Pošip Sur Lie berbe 2013. te pelješka vinska kuća iz Orebića Korta Katarina za svoj Pošip 2015.

Nikad većeg uspjeha jednog hrvatskog vina na Decanteru! Veralda Istrian, teran manje razvikanog, ali znalcima poznatog istarskog vinara Luciana Visintina, na najpoznatijem svjetskom natjecanju vina u Londonu proglašen je najboljim monosortnim crnim vinom na cijelom natjecanju!

Među 16.000 vina iz cijeloga svijeta koja su stigla na natjecanje! I to je najbolji u prestižnoj kategoriji najskupljih vina, onih iznad 15 funti. Čuveni Seven Spurrier, predsjednik ocjenjivača Decantera, jedan od najvećih autoriteta u svijetu vina uopće, potpisuje za ovo vino velikih 95 bodova! I platinastu medalju i oznaku "best in show".

Svi službeni rezultati ovogodišnjeg natjecanja Decanter pušteni su u javnost tek ovih dana, ali vinarima koji su osvojili medalje i priznanja poslane su obavijesti. Tako je Visintin doznao da je "best in show" ove godine u Londonu. I to s vinom koje nije bogzna kako prošlo na jednom domaćem natjecanju. Što ponešto govori i o domaćim natjecanjima.
"U vinu nema bogova! Unaprijed zadanih veličina i pobjednika" - kazat će presretni Luciano.
"K tome, ova nagrada i ovo vino bacili su u vodu sva pravila za velika vina koja smo do sada poznavali i koja su se do sada smatrala neupitnima."

Koja pravila? - pitamo.
"Uvijek se smatralo da veliko vino mora dolaziti iz starijih vinograda, a moj pobjednički Istrian teran je iz mladog vinograda, tek četiri-pet godina starog, koji smo sadili 2011. i 2012. godine. Zatim, uvijek se preferira ručna berba, a u vinogradu iz kojega dolazi Istrian je isključivo strojna berba. Onda, uvijek se misli da velika vina moraju biti starija, odležana, a naš teran koji je najbolje crveno monosortno vino na Decanteru je zapravo mlado vino, berba 2015., dakle tek četiri-pet mjeseci star."

Naravno da se svi pitaju u čemu je tajna, kako je uspio napraviti tako izvanredno mlado vino.

Čuda se događaju

"Uvijek govorim: samo drukčijim razmišljanjem možemo nešto napraviti u svijetu vina; ako idemo kopirati, uvijek ćemo biti na repu priče. Ako se radi na inventivan način, ako se počne razmišljati kako poboljšati svoju sortu, jer nitko nije savršen, čuda se mogu napraviti. Što sam napravio? Iskoristili smo sve prednosti sorte teran, ali joj i poništili mane, skinuli manu kiselosti, dakle, smanjili kiseline, a pojačali vrline, boju, tanine, miris, okus... Usavršili smo je već u vinogradu. Skidali smo lišće u vinogradu, pokožica se zbog toga malo udebljala i puno više može stajati u vinogradu, i kiseline terana smo već u vinogradu smanjili na onoliko koliko nam treba. Grožđe za Istrian brali smo u desetom mjesecu, pri kraju berbe, ipak malo kasnije nego inače. Htjeli smo napraviti od terana neko vino koje ima karakteristike pinot noirea, neko vino gdje ne moraš ništa znati, a u njemu uživati, a što više u njemu uživaš, više ga cijeniš."

Teran Istrian dolazi iz Visintinove vinarije i imanja Veralda. Tako se zove i vinarija i položaj na kome se Visintinovi vinogradi nalaze u Kršinu, nedaleko od Buja i Brtonigle, jer, veli Luciano, po Istri je Visintina puno, a Veralda je jedna i odlična za prepoznavanje i razlikovanje. Ima u ovoj pobjedničkoj priči još nešto vrlo važno: velikim slovima na boci piše "Veralda Istrian", a na prednjoj etiketi i ne piše da je teran.

Kao da je Visintin i time nešto htio reći...

"Mislim da je vrijeme da prestanemo raditi reklamu sorti i zbog terana se bosti i svađati. Htio sam da se zna da je to vino prije svega Istrian pa tek onda teran. Vino koje ima ime regije i svjetski je pobjednik fantastična je reklama za regiju Istru i sve njezine vinare, i Hrvate, i Talijane, i Slovence, reklama izvrsna za sve ljude koji žive na prostoru Istre. Ovo vino je svojim imenom i pobjedom promocija svih Istrana i regije Istre. I to sam htio. Koliko je boca Veralda Istriana napravljeno? Bilo ga je 18.000 boca, sad puno manje, a da ga se pronaći i u Splitu. Koja mu je cijena? Butelja je zajedno s PDV-om oko 25 eura. A na natjecanje Decanter Visintin je vino poslao jer mu je to trebalo zbog - Kanade."

"Trebali smo nešto vina izvesti u Kanadu i oni su nas pitali imamo li kakve svjetske nagrade za ta vina. Nismo se do tada natjecali, a oni su nam preporučili da pošaljemo vina na natjecanje Decanter, da je to iznimno cijenjeno natjecanje. Pa smo poslali četiri vina. Eto, teran Istrian je proglašen najboljim monosortnim crvenim vinom od svih na natjecanju, a malvazija Veralda, naš rose i pjenušac, dobili su po broncu. Lijepo je da su sva četiri vina od dvije sorte dobila nagradu."

Inovator u vinogradu

A tko je zapravo Luciano Visintin?

Po struci građevinski inženjer, a po zvanju i strasti vinar. I to vinar inovator, ovaj put ne prvi put. Upoznala sam ga još prije sedam godina kada je njegova malvazija na svjetskom natjecanju malvazija bila najbolja suha malvazija. Sve druge nagrađene bile su slatke. Istarska malvazija i danas je 60 posto od 30-ak hektara njegovih vinograda, ostalo je teran.
"Volim da se Veraldu prepoznaje kao inovatora. Te 2009. godine, kad ste bili kod nas, mi smo u Veraldi napravili prvi rose od terana. Nitko rose u Istri do tada nije radio od terana, a danas ga rade svi. Htjeli smo napraviti vino koje se lako pije i lako razumije. Sad, eto, kao svojevrsnu inovaciju i taj mladi teran Istrian koji je pobijedio sva monosortna crvena vina... Veralda uz vinograde i vina ima i svoje masline i svjetski cijenjeno maslinovo ulje. Mnogi veliki vinari svijeta su i maslinari.
I tu smo bili inovatori, prvi smo u kraju počeli rano brati masline pa su govorili kako "oni iz Kršina beru još zelene masline". Pa smo prvi počeli organizirati tečajeve za maslinare kako bismo im objasnili što je to vrhunsko ekstra djevičansko ulje, da dobiju neko temeljno znanje, a prvi smo dobili za svoje maslinovo ulje zlatne medalje kad se to natjecanje tek počelo organizirati na Vinistri."

Lucianova obitelj ima, uz 30-ak hektara vinograda, i četiri i pol hektara maslinika u kojima je oko 1800 maslina, uglavnom istarske bjelice i leccina. Dobiju godišnje oko 4000 litara vrhunskog ekstra djevičanskog maslinova ulja. I prodaju ga već godinama u Provansi, u prestižnim L'Occianeovim dućanima maslinova ulja Olivier ˛& co. Veralda proizvodi oko 250.000 boca vina godišnje.

Koliko koštaju biseri Veralde? Iznenadio me je odgovor.
"Nisu preskupa, mi ne želimo da naša vina, ma kako vrhunska bila, budu nedostupna. Želimo da se vino prodaje, pije, a ne da se čuva i stoji na policama. Drago mi je zbog ove prestižne nagrade i imena vina jer je sad svaki Istrijan ponosan zbog nje i to može biti. I još nešto: vino je bitno, a ne vinar, vino nam mora dati užitak i to je cilj, a ne klanjati se onima koji ga prave - nije odolio vinar Luciano Visintin još jednoj prilici za demistifikaciju. S pravom."

Vino je u svijetu velika stvar. Ljudi prođu pola svijeta da bi došli na mjesto gdje se proizvodi vino koje oni vole ili žele probati, kaže Josip Brkić, vlasnik "Brkić obiteljskih podruma" iz Čitluka.

On je jedan od najmlađih, a mnogi kažu i jedan od najintrigantnijih bh. vinara. Jedan je od rijetkih koji se drži isključivo autohtonih hercegovačkih sorti, žilavke i blatine jer, kako kaže, njih najviše poznaje. Sa 'velikim sortama' ne želi raditi jer je je svjestan da sa njima ne može biti među najboljima.

"Danas su autohtone sorte apsolutni hit, a to će biti još i više u budućnosti", ističe Brkić dodajući da to pokazuje njegovo vlastito iskustvo, ali i trendovi u svijetu.

Europa tj. Stari svijet je uvijek bila kolijevka vina. Iz tih razloga proizvodim vina od autohtonih sorti, objašnjava Brkić koji je i prvi bh. vinar koji se okrenuo biodinamičkoj proizvodnji i to još 2007.

Mjesečar je prvo vino obiteljskog podruma Brkić koje je proizvedeno na potpuno organski način, po načelima biodinamičke proizvodnje, uz svesrdnu pomoć Mjeseca po čijim su mijenama radili sve radnje u vinogradu, od obrezivanja, okopavanja do berbe.

Organsko vino rađeno za vrijeme mjesečevih mijena

Boba po boba grožđa ručno je stavljana u bačvu, a vino je proizvedeno na vlastitom talogu koje mu služi kao zaštita, bez dodatka sumpora, punjena prirodnim padom i bez filtriranja. Zanimljivo je da preporučuju da se konzumira za vrijeme najpovoljnijih dana po mjesečevom kalendaru.

"Tada je jako malo ljudi uopće znalo o čemu se radi. Danas, na sreću, imam svoju publiku i ljude koji znaju šta radim i koji to cijene", navodi on. Govoreći o biodinamičkoj proizvodnji kaže da taj pravac u poljoprivredi ima svoje zakonitosti koje se trebaju poštovati, ali taj pravac u vinarstvu daje i slobodu vinaru da radi vino kako on shvaća tu filozofiju.
"Zbog toga su ta vina drugačija od svih drugih", objašnjava on.

Na pitanje koje mu je najdraže vino kaže:
"Moje ili tuđe? Od mojih jednostavno ne mogu odabrati, svako radim na najbolji i najiskreniji način. Od tuđih, volim sve probati".

Moto po kojemu se vodi je da čovjek mora biti pošten i iskren i u životu i u poslu. Iako treba malo pričekati, to se uvijek, u oba slučaja, na dobar način vrati, smatra on. U slobodno vrijeme, ako ga i ostane, kaže, opet se sve vrti oko vina.

Nastavio obiteljsku tradiciju proizvodnje vina

Njegov ulazak u posao sa vinom nije bio klasičan ulazak u posao jer se rodio u obitelji koja se time bavila generacijama tako da je to jedna druga dimenzija posla. "Rodiš se u obitelji koja se time bavi generacijama, zavoliš to, nastaviš raditi i pokušavaš da podigneš na jedan veći nivo. To isto očekujem od svoje djece", priča nam ovaj vinar.

Njegova vina su veoma cijenjena kako na domaćem tako i na tržištu SAD-a, a u posljednje vrijeme interes postoji i sa kineskog tržišta.

Svoja vina, jednom do dva puta godišnje, izvozi na tržište SAD-a. Ta količina će ubrzo, priča nam, dosegnuti nivo od 50% njegove proizvodnje.
"Ostalih 50 posto ne mogu izvoziti jer moram ostaviti za bh. tržište. Žao mi je što moje količine ne mogu zadovoljiti ostala tržišta kao što su HR,Srbiju, Sloveniju, EU..., ali za sada su količine takve da neće biti dovoljno", navodi on.

Postoji interes i sa velikog kineskog tržišta koji je uslijedio nakon što ga je prošle godine posjetila jedna delegacija iz Kine koji su htjeli da uvoze njegova vina.
"Međutim, kada sam im rekao da za sada nemam dovoljno, inzistirali su da im dam makar neku minimalnu količinu koju su avionom prevezli u Kinu i ta vina će biti poslužena na otvaranju njihovog novog poslovnog centra u gradu Ningbo", navodi on.

Napominje da je njegovo osnovno tržište BiH što je i prirodno te zatim SAD, jer ima izuzetan odnos sa uvoznicima i kupcima tamo koji su prihvatili njegova vina.
"Oni su korektni prema meni, a ja to moram cijeniti. Kada budem u mogućnosti imati više vina, bit će i novih tržišta", kaže Brkić.

O tome koliko je iskorištena veza turizma i vinarstva u BiH za promociju vinske kulture kaže i puno i malo.
"Ako se uzme u obzir gdje smo bili prije 15-tak godina, učinjeno je nešto u tom smislu. Jedna odlična stvar koja je napravljena je bila projekt Vinske ceste Hercegovine. Ali ako znamo kako to rade drugi, a mi koji se time bavimo putujemo i vidimo što drugi rade, onda ne možemo biti zadovoljni, jer mogli smo puno, puno više", navodi Brkić.

Smatra da bi se moglo puno dobroga napraviti u ovoj oblasti, ali da se mora napraviti plan i vidjeti što želimo i što možemo. Lokalna zajednica mora usko surađivati sa vinarima i turističkim djelatnicima i slušati njihove prijedloge i u skladu sa tim i djelovati.
"Budućnost vinarstva u Hercegovini ovisi od nas samih. Tu mislim na sve one koji utiču na ovu branšu. Možemo biti sami vrh u kvaliteti u Europi, a možemo biti i samo dno. Ja bih volio ovo prvo, ali ...", kaže Brkić.

Ovogodišnje najvažnije vinsko natjecanje na svijetu, Decanter World Wine Awards (DWWA), dobilo je novu zvijezdu bijelih vina, i to iz naše regije. Riječ je o slovenskom vinaru Jakončiču čija su dva bijela vina postigla veliki uspjeh. Bela Carolina 2012 postigla je ocjenu 95+ i osvojila zlatnu medalju, a Carolina Rebula 2013. je uz zlatnu medalju osvojila i platinum priznanje za najbolje slovensko vino u prestižnom razredu.

To je prvi put da je sorta Rebula postigla takav svjetski uspjeh jer samo 0,4 posto svih prijavljenih vina osvoji platinasto priznanje. To potvrđuje i najbolji hrvatski sommelier i jedan od sudaca na DWWA, Siniša Lasan koji trenutačno vodi vinski podrum restorana Proto u Dubrovniku i jedini je Hrvat s međunarodnom A.S.I. Sommelier diplomom.
Tom prilikom je izjavio:
"Aljošu Jakončiča upoznao sam nedavno u Dubrovniku i u relativno kratkom susretu prepoznao sam da se radi o velikom vinskom entuzijastu, strastvenom vinaru i iskrenom čovjeku, što se uostalom prepoznaje u njegovim vinima. S vinima Jakončič sam upoznat od ranije. Radi se o vrlo ozbiljnim, kompleksnim vinima koja izvrsno pokazuju odlike terroira Goriških brda. Moje mišljenje o visokoj kvaliteti vina Jakončič potvrdila su se i na nedavno održanom ocjenjivanju Decanter World Wine Awards, gdje su Aljošina vina osvojila dvije zlatne medalje. Da ne bi sve ostalo samo na riječima struke, moram istaknuti da su vina Jakončič jako dobro primljena u restoranima te gosti izvrsno reagiraju na njih. Sve u svemu, vrhunski proizvodi, dobro opremljena vinarija i mlada energija zasigurno su dobitna kombinacija te iskreno čestitam obitelji Jakončič na trudu i ljubavi koju ulažu u svoja vina".

Na postignuti uspjeh Jakončič vina osvrnuo se i sam Aljoša Jakončič:
"Brand Carolina je ponos obiteljskog imanja obitelji Jakončič i za nas veliki napredak koji smo željeli potvrditi i sudjelovanjem na Decanter ocjenjivanju. Postignute medalje su za nas izvanredno priznanje, posebice platinasta medalja za Carolina Rebulu. Rebula, autohtona sorta iz slovenske vinorodne pokrajine Goriška Brda je uvijek bila smatrana kao manje vrijedna sorta. Mnogo truda je bilo potrebno uložiti u promjenu takve percepcije, da se zapravo radi o odličnom vinu i izuzetnoj sorti. Mi smo u Rebulu snažno vjerovali i niz godina marljivo radili dok je nismo doveli do perfekcije. Tako smo uspjeli steći vrhunsku kakvoću vina, koju možemo danas s ponosom ponuditi najzahtjevnijim poznavateljima vina. Također nam je izuzetna čast da smo s našim vinima prisutni u najboljim hrvatskim restoranima i da su nas hrvatski ljubitelji dobrih vina tako lijepo primili".

Više o Carolina vinima

Grožđe za vina branda Carolina raste u najstarijim vinogradima obitelji Jakončič, gdje je rast smirena, rodnost manja, a mineralnost veća. Vina tih vinograda se sa vremenom oplemenjuju i postižu druge senzorične dimenzije.
"Ta vina obično dozrijevaju u podzemnom podrumu u drvenim posudama i na tržište dolaze sa zakašnjenjem. Inače su ta vina dozrijevala i kroz povijest i u Goriškim Brdima su se proizvodila od samih početaka vinogradarstva na ovom području, sve od 1787. godine, kada bilježimo prve pisane izvore klasifikacije zemlje iz Goriških Brda i samog terroira" je opisao Aljoša Jakončič.

Opis vina Bela Carolina

Bela Carolina: Boja Bele Caroline je zlatnožuta. Nos je naglašen, s osjetnim mirisom kokosa, karamele i tropskog voća. U ustima je vino suho, gusto, s baš pravom mjerom kiseline. Osjete se i diskretne arome sazrijevanja na kvascima. Veoma kompleksno i harmonično vino koje nudi dugi after taste.

Opis vina Carolina Rebula

Carolina Rebula je žute do zlatne boje. Na nosu je svježa, s prilično razvijenim mirisom žutog voća. U ustima je vino suho, veoma sočno, s naglašenim karakterom i aromom ananasa. Tijelo je puno i elegantno. Vino je zrelo, ali ima i svjetlu budućnost.

Više o Decanter natjecanju

Decanter ocjenjivanje vinskih uzoraka je najveće i najutjecajnije vinsko natjecanje na svijetu, koje se ove godine održavalo 14. put. Zbog izuzetno strogog postupka slijepog ocjenjivanja vinskih uzoraka, kojeg vrše međunarodni suci, Decanter World Wine Awards uživa svjetski ugled i povjerenje bez premca. Ove godine je 16.000 vinskih uzoraka ocjenjivalo 244 sudaca, među njima i 69 sa nazivom "Master of Wine".

Niska kupovna moć potrošača i djelimična supstitucija stranih vina domaćim doveli su do pada uvoza u BiH, ali je istovremeno smanjen i izvoz ovog pića.

Iako vrhunska vina iz domaćih podruma polako pronalaze put do domaćih kupaca, uvoz vina i dalje je osam puta veći od izvoza, a zanimljivo je da je u prva četiri mjeseca primjetan trend istovremenog pada i izvoza i uvoza.

Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH pokazuju da smo u prvoj trećini godine uvezli vino vrijedno 7,91 milijun KM, što je za 7,13 posto manje u odnosu na isti period lani.
"Uvoz vina je opao za 606.363 KM, a BiH je najviše uvozila iz Hrvatske, Srbije, Makedonije i Crne Gore" - kažu u Vanjskotrgovinskoj komori.

S domaćeg tržišta je u isto vrijeme izvezeno vino ukupne vrijednosti 1,17 milijuna KM, što je za 11,94 posto ili 158.771 KM manje u odnosu na isti period lani. Najviše vina otišlo je u Hrvatsku, Srbiju, Njemačku i Crnu Goru.

Domaće vinare još muči manjak sluha i podrške nadležnih institucija, prekomjeran uvoz i veliki broj nelegalnih vinarija koje u neuvjetnim punionicama pune vino sumnjive kakvoće. Dodatni problem je nedovoljno razvijena kultura ispijanja vina i niska kupovna moć potrošača, koji zbog tankih kućnih proračuna biraju cjenovno prihvatljivija vina.

Najveća količina uvoznih vina spada u kategoriju stolnih jer domaći vinari ne nalaze interes u proizvodnji jeftinih vina, s obzirom na to da od vrhunskih zrna grožđa mogu dobiti najkvalitetnija pića koja na svjetskim smotrama osvajaju najprestižnije nagrade.

Vlasnik i direktor vinarije "Jungić" iz Čelinca Željko Jungić smatra da je smanjenje uvoza djelimično nadoknađeno domaćim vinima, ali i da se stanovništvo okreće kupovini piva, domaće rakije ili drugim jeftinijim pićima.
"Vinarije iz Srpske na domaćem tržištu godišnje prodaju između 300.000 i 400.000 litara vina, a ove količine nisu dovoljne da bi se ostvarili značajniji izvozni uspjesi" - kaže Jungić i dodaje da bi baš zbog prekomjernog uvoza naše vinarije trebalo prvo da pokušaju zadovoljiti domaće potrebe pa eventualne viškove izvoziti.

Direktor vinarije "Tvrdoš" Tihomir Kuduz kaže da ovi poražavajući podaci pokazuju da je BiH pogodno tlo za sva vina osim domaćih.
"Nadležne institucije bi trebalo da zaštite domaću proizvodnju kroz subvencije kako bi ona bila konkurentna i kako bi uvoz vina bio dodatno smanjen. Do tada moramo raditi na kvalitetu, podizanju novih vinograda i brendiranju regiona iz kojih potiče vino jer inostrani kupci ne znaju da je naše vino kvalitetno" - kaže Kuduz i dodaje da bez ovih aktivnosti povećanje kvota za bescarinski izvoz u Europsku uniju o kojima se ovih mjeseci mnogo govori neće imati smisla jer iz istih razloga nisu uspijevali da iskoristimo ni ranije odobrene izvozne kvote.

Uvoz vina u prva četiri mjeseca (milijuni KM)

• 2016. 7,91
• 2015. 8,51

-7,13%

Izvoz vina u prva četiri mjeseca (milijuni KM)

• 2016. 1,17
• 2015. 1,33

-11,94%

Vise od 300 stanovnika Novalje i njihovih gostiju ispunilo je u subotu navečer maleni Trg Alojzija Stepinca na drugom međunarodnom festivalu hrane i vina Wine Fashion Showu.

Na jedinstvenoj vinskoj reviji izabrane su najljepše opremljene vinske boce koje su publici predstavile djevojke iz plesne skupine Kissa odjevene u tradicionalne nošnje otika Paga.

Vina je predstavilo dvadesetak vinarija iz svih krajeva Hrvatske. Žiri, kojem je predsjedao glumac Goran Grgić, najljepšima je medju pjenušcima proglasio Kraljicu zelinske obitelji Puhelek Purek, a među bijelim vinima jedinstveni Plavac mali sivi, prirodni mutant crnog plavca vinarije Grgurević s Pelješca.

Nagradu za najljepšu bocu ružičastog vina dobio je Opolo bračke vinarije Stina, a za crno vino nagrađena je podravska vinarija Kostanjevec.

Gosti su mogli kušati nagrađena i sva ostala vina te ih upariti sa specijalitetima poput paškog sira, jela od janjetine, tune te slastica koje su donijeli otočki proizvođači i ugostitelji.

Priredba ima i humanitarni karakter pa je prihod od ulaznica, nešto više od 7000 kuna, uplaćen zadarskoj Udruzi Cukrići koja pomaže djeci oboljeloj od dijabetesa. Sljedecih godina planiraju se i turneje po drugim hrvatskum gradovima.

Pecorino je danas na policama britanskih trgovina i na stolovima uglednih restorana u Sjedinjenim Državama.

Prepoznatljivo po svojoj zlaćanoj boji i finom maslinastom okusu, bijelo talijansko vino pecorino gotovo se prestalo prozvoditi, ali je 'ustalo od mrtvih' zahvaljujući trudu i ljubavi vinara u pokrajini Marche i sada draži nepce ljubitelja i u Sjedinjenim Državama.

Za oživljavanje ovog vina koje jako dobro ide uz pržene ribice što se nude na talijanskim plažama, zaslužan je pokojni Guido Cocci Grifoni za kojeg članovi obitelji kažu da je bio "luckast" a kolege za nj kažu da je bio "junak".

Dobar pecorino se prepoznaje po mirisu tropskog voća, ali ujedno daje po medu i aromatičnim travama, s malo kiselosti.

Pecorino - ne treba ga miješati s istoimenim ovčjim sirom koji se jede nariban na tjesteninu - tipično je vino za pokrajine Marche i Abruzzo, na istoku Italije.

Po legendi, ime je dobio po ovcama ("pecora") koje su pasle na brežuljcima blizu divlje loze u čijim su bobicama uživale.

Pecorino bi početkom 1980-ih kada su talijanska sela počela pustjeti zamalo bio nestao da nije bilo Guida Goccija Grifonija koji je jedini vjerovao u njegov potencijal.

Prvi pecorino je proizveo 1990. i prodavao ga kao skromno stolno vino. Njegova se kvaliteta pomalo prepoznavala pa je 2001. pecorino iz Offide dobio oznaku kontroliranog podrijetla a deset godina poslije i onu kontroliranog i zajamčenog podrijetla, poput chiantija classica i barola.