Vino

Da bi osigurao dostatnu i kvalitetnu sirovinu za bijela vina Mato Violić Matuško preuzeo je prije godinu dana vinograd u Iloku, duboko u kopnu, daleko od njegovog Pelješca i tradicije plavca.

Na prestižnom ocjenjivanju Challenge International du Vin u Bordeaux-u, pet hrvatskih vina dobilo je zlatne medalje.

Možda to i ne bi bila posebna vijest da Zlatnu medalju nije dobilo vino Dingač Royal 2007. u cijenovno najvećoj kategoriji iznad 20 eura. Ovo vino koje proizvodi pelješki vinar Mato Violić Matuško vlasnik tvrtke Matuško vina ima nabavnu cijenu od 35 eura. Matuško je dobio još jedno zlato za vino Dingač Reservu 2008, koje je u cijenovnoj kategoriji od 12 do 20 eura. Dobio je srebrenu medalju za Dingač 2011. godine.
"To je prvi put da sam poslao uzorke na ocjenjivanje na ovaj, prema mom sudu, jedan od najcjenjenijih svjetskih ocjenjivačkoh sudova što se tiče vina. Dobio sam međunarodnu potvrdu za kvalitetu svojih vina. Mogu reći da nisam toliko iznenađen jer su ova vina dobila tržišnu potvrdu već otprije u posebnoj tržišnoj niši vina iznad 20 eura, što je rijetko kome uspjelo iz Hrvatske. Prvi puta smo poslali uzorke na ovo ocijenjivanje." istaknuo je Mato Violić Matuško.

Radi se o najvećiem međunarodnom ocjenjivanju vina koje se održava u Francuskoj već 39 godina. Na Challenge International du Vin ocjenjuje se više od 5.000 vina iz 38 zemalja. Ocjenjivanjem se dobiva potvrda o primjeni strogih tehničkih standarda u proizvodnji i visoka kvaliteta vina. Ocjenjivanje je certicirano prema standardu ISO 9001.

Dvije zlatne medalje jednu za biljela vino Pošip Stina 2015 u u cjenovnoj kategoriji od 5 do 12 eura te za bijelo vino Stina Pošip Majstor 2013, vino u kategoriji od 12 do 20 eura, dobila je tvrtka Jako vino.

Zlatnu medalju za Pošip Statut 2011 dobio je poznati korčulanski vinar Luka Krajančić vlasnik vinarije Krajančić iz Čare. Pošip Statut 2011, vino je u kategoriji od 12 do 20 eura.

Srebrne medalje u kategoriji između 12 i 20 eura dobili su za dva vina tvrtka Zlatan plavac, te za jedno u istoj cjenovnoj kategoriji vinarija Kozlović, G&J Vina dok je srebro u kategoriji iznad 20 eura dobilo vino Tirada Babić 2010. iz Primoštena

Bijela vina

Ovo priznanje koje je dobio za crvena vina, Matuška očito ne zadovoljava jer će se već od ove turističke sezone na tržištu naći i značajnije količine bijelih vina pod brendom Matuško vina.

Upravo je u tu svrhu u tijeku investicija u gradnju novog dijela podruma, površine 350 kvadratnih metara. Nova dogradnja podruma namjenjena je za odležavanje bijelih vina. Vrijednost investicije je oko 1,5 milijuna kuna. Tako će Mato Violić Matuško zaokružiti cjelinu te imati podrum površine oko 2.000 metara četvornih. Naime, radi se o vinaru koji ima vrlo značajne posjete turista podrumu. Godišnje podrum Matuško posjeti više od 50 tisuća a ove ili najkasnije iduće godine procijenjuje da bi ga moglo posjetiti 60 tisuća turista.
"Sa crvenim vinima sama dosegao maksimum i postao prepoznatljiv. Naravno, da u tom dijelu ima još trostora za napredak i da će biti pozitivnih iznenađenja. Posljednjih godina ozbiljno se pripremam dosegnuti sličnu kvalitetu sa bijelim vinima. Na Korčuli sam osigurao dostatnu količinu sirovine, odnosno, grožđa sorte Pošip na vrhunskim položajima. Ove sezone na tržištu će se naći prve količine novog Pošipa Matuško, sa čijom kvalitetom sam u potpunosti zadovoljan. Kušale su ga i moje kolege iz Hrvatskog društva enologa, te su mi potvrdili da će imati kvalitetu koju priželjkujem.", ističe Mato Violić Matuško, vlasnik Matuško vina iz Potomja na Pelješcu.

Da bi osigurao dostatnu i kvalitetnu sirovinu za bijela vina Mato Violić Matuško preuzeo je prije godinu dana vinograd u Iloku. Matuško će tako pod svojim imenom proizvoditi iločku graševinu i traminac. Radi se o vinogradu u kojem je prije šest godina zasađeno 24 tisuće loza, smještenih na pet hektara površine. Violić je sklopio ugovor sa upraviteljem Poljoprivredne zadruge Trs Zlatkom Bošnjakom iz Iloka, koja isto tako proizvodi vino, oko obrade vinograda, odnosno, svih uslužnih radnji u vinogradu.
"Zadovoljan sam kvalitetom i položajem vinograda iz kojeg ću svakako dobiti sirovinu odlične kvalitete. Na ovaj način ćemo obogatiti ponudu i kvalitetu bijela vina, koja do sada zauzimaju samo 20 posto naše proizvodnje. Iz jednog dijela proizvodim sortno vino a jedan dio radimo kao cuvee s nekim sortama iz Dalmacije.", kaže Mato Violić Matuško.

Matuško u ograničenim količinama proizvodi i pjenušac te maslinovo ulje.

Povezivanje vina i turizma

Tvrtka Matuško vina je odavno prepoznala prednosti povezivanja sa turizmom i organiziranim dolascima turista. Ulažući svake godine vlastita sredstva u proširenje i opremanje podruma uspjeva godišnje primiti oko 50 tisuća turista koji kupe ulaznicu za posjetu i degustaciju. Svaki od tih posjetitelja u pravilu kupi najmanje jednu bocu vina. To mu osigurava likvidnosti i neophodna obrtna sredstva.

"Surađujemo sa svim turističkim agencijama koje dovode turističke grupe.Naš podrum je zahvaljujući toj suradnji postao jedan od najatraktivnijih vinskih podruma u Hrvatskoj, barem što se tiče privatnih vinara. Vinske ceste su najbolji mogući spoj proizvodnje vina i turizma i do sada najučinkovitiji oblik promocije vinara sa nekog hrvatskog područja. Pogotovo je takav oblik turizma i pomocije vinarstva izražen kao prednost u područjima koja imaju razvijenu turističku ponudu u koje spada i Pelješac.", istaknuo je Mato Violić Matuško.

Matuško proizvodi oko 300 do 400 tisuća litara vina. Kapacitet njegova podruma je 700 tisuća litara. Sveukupne je površine oko tri tisuće kvadratnih metara, od kojih je polovica pod zemljom.

Udio vrhunskih vina je u financijskom dijelu oko 75 posto dok je količinski obrnuto - izvoz ima udjel od 15 posto.
"Onaj tko ima svoj cilj u vinarstvu i tko je povlačio ispravne poteze, zna da dolazi razdoblje u kojem će kvaliteta vina i kvaliteta ponude doći do izražaja. Usuđujem se reći da će se ukoliko znate što radite s manje rada moći više zarađivati u ovom poslu. Ono što je meni išlo na ruku je svjetska prepoznatljivost brenda Dingač.", kaže Mato Violić Matuško, koji smatra da je Dingač odmah iza grada Dubrovnika, najjači brend u Dubrovačko neretvanskoj županiji.

Matuško je razvio i ugostiteljsku ponudu. Ima sezonski restoran na položaju Dingač na Pelješcu, wine barove u Dubrovniku i Splitu a vlasnik je i prostora u kojem je smješten kultni dubrovački lokal Talir.

Prije 1997. godine kada je započeo svboj poduzetnički put Mato Violić Matuško kao diplomirani inženjer agronomije radio je kao glavni enolog poznate vinarije PZ Dingač u Potomju. Kaže da je prva investicija prilikom odlaska u poduzetništvi bila kupnja punilice za vino i motora za dostavu vina.

Neudruženi vinari, uvoz jeftinih i nedovoljno kontroliranih vina, needuciranost potrošača, nepremostive birokratske barijere do bilo kakvih domaćih ili EU sredstava..., samo su neki od problema koji hrvatski vinarski sektor bacaju na koljena, čulo se na jučerašnjem okruglom stolu "Vinarstvo RH u 2016.: Pritisak na cijene i bolja kontrola kvaliteta vina na tržištu" u organizaciji portala Agrobiz, Društva agrarnih novinara Hrvatske i Zbora agrarnih novinara HND-a.

Cilj su nam vina od 5 eura

Negativni trendovi koje bilježimo proteklih godina lani su kulminirali negativnom bilancom od 240.711 hektolitara vina, kazala je pomoćnica direktorice za poljoprivredu HGK Žaklina Jurišić. U odnosu na 290.109 hektolitara, kojih smo u 2015. uvezli za 29 milijuna eura, izvezli smo, naime, svega 49.398 hl za 12,4 mil. eura, pri čemu nimalo ne tješi činjenica da flaširana vina u prosjeku uvozimo za 1,19 eura, a svoja vani prodajemo za 2,61 euro.

"Graševinu uvozimo čak i s tržišta koja nemaju graševine", ističe Vlado Krauthaker iz Udruge Graševina Croatia, koji smatra kako ministarstvo i vlada trebaju više štititi domaće proizvođače, a nastavak je i novi vinski zakon koji zapinje. S druge strane pak, u izvozu, gdje bi nam cilj trebao biti prosjek od 5 eura, mogu uspjeti samo udruženi vinari. U Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo lani je prekontrolirano 80 uzoraka domaćih vina od kojih 10 nije odghovaralo parametrima kakvoće za puštanje u promet, a 12 senzorski, dok od 21 uvoznog uzorka nijedan nije "pao", doznaje se od Ivane Vladimire Petric i Vesne Kostanjevečki iz Zavoda.

Vino jeftinije od grožđa

Đuro Horvat, konzultant za tržište vina i profesor Visokog učilišta Effectus, smatra, međutim, kako je sramotno da je od 30 milijuna litara iz top 5 zemalja kontroliran samo 21 uzorak. Tim više što je čak 93% uvezenog vina ispod 1 eura.

Vinar Ivan Enjingi kaže kako njega samo oprema da bi vino stavio u bocu košta 10-12 kuna. Vino iz uvoza jeftinije je i od grožđa.

Konzultantica Zvjezdana Blažić tvrdi kako je jako loša iskorištenost Vinske omotnice EU, svega 13% u 2015. te 10% u 2014., i očito je da proceduru treba pojednostavniti.
"Trebamo najviše raditi na povezivanju proizvođača koji bi onda zajedno aplicirali na natječaje iz EU fondova", dodaje ona. K tome, ne smije se dogoditi da za sredstva koja treba iskoristiti do listopada natječaj bude raspisan u travnju.

Ljutiti francuski vinari ispraznili su na autocesti pet cisterni u kojima se nalazilo uvozno španjolsko vino u znak prosvjeda.

Incident se odvijao 16 kilometara od španjolske granice, 04. marta 2016. godine, kada je 150 vinara iz južnog dijela Francuske dočekalo brojne cisterne koje su ulazile u Francusku te prolili vino na asfalt.

Izlili 70.000 litara vina

Grupa vinara dočekala je kamione na granici u Le Boulou, kako bi pratili broj kamiona koji su ulazili iz Španjolske u Francusku. Izlili su pet spremnika sa 70.000 litara vina na autocestu.
"U dva sata zaustavili smo pet kamiona. Ovo je vrlo opasan korak, katastrofa", ističe Frédéric Rouanet, predstavnik vinara Aude.

Francuska najveći uvoznik španjolskih vina

Napetosti su rasle između vinara Francuske i Šanjolske, ali i Italije, zbog prevelikog uvoza vina u Francusku. Ovaj incident nastao je nakon brojnih potvrda da je Francuska najveći uvoznik španjolskih vina, uvezli su čak 580 milijuna litara u 2014. godini, što je povećanje od 40% u odnosu na 2013. godinu. Španjolska je najveći svjetski proizvođač vina u 2014. godini, kada je proizvela 51 milijuna hektolitara vina, nadmašujući time Francusku i Italiju zajedno.

Žele jednake zakone za sve

Rouanet tvrdi da je u 2015. godini 28.000 kamiona punih vinom iz Španjolske uvezeno u Francusku, što je razlog prodaje po nižoj cijeni. Prosvjednici se također žale da porijeklo uvezenog vina u spremnicima nije potvrđeno i da španjolska vina nisu proizvedena prema Europskim regulativama.
"Da francuski vinogradi proizvode vina koristeći španjolske regulative, ona se ne bi mogla prodati", govori Rouanet, te nastavlja: "Želimo da Europa počne djelovati i da za sve vrijede isti zakoni!"

Francuska policija je izjavila da neće biti skorih uhićenja no da će se incident istražiti.

U petak 1. travnja u motelu Ana u Ćazmi održana je 5. Međunarodna izložba vina "Čazmanski Vinokap".

Mnogobrojni ljubitelji dobre kapljice mogli su kušati 201 uzorak od čega 184 vina, 9 rakija i 8 likera. Predstavilo se ukupno 118 izlagača i to najviše iz Hrvatske i to iz 5 županija Bjelovarsko-bilogorske sa 82 uzorka, Sisačko-moslavačke 31, Zagrebačke županije sa 27 uzorka, Koprivničko-križevačke 14 i Krapinsko-zagorske s 1 uzorkom. Gosti iz Mađarske izložili su 30 vina i alkoholnih pića, a susjedi iz Slovenije predstavili su se sa 14 vina.

Svi izloženi uzorci ocijenjeni su od strane četiri stručne komisije po metodi 100 bodova pod predsjedanjem dr.sc. Ivane Alpeze.

Dodijeljeno je 26 zlatnih diploma, 61 srebrna, 77 brončanih i 21 priznanje. Šampion izložbe sa osvojenih 89 bodova je vino Kolednik, žuti muškat, berba 2011, izbor bobica, proizvođaća Kmetijske zadruge-vinska klet Metlika, Slovenija.

Posebnu nagradu za najbolje ocjenjeno vino autohtone moslavačke sorte Škrlet sa 86 osvojenih bodova, zlatna diploma dodijeljeno je vinu Turopoljski škrlet, berba 2015, proizvođaća Vlade Mikulčića, Velika Gorica, Hrvatska.

Pedesetdvogodišnji Vladimir Kocijan iz rodnih je Pušćina u vinorodne brege, u Štrigovu, došao za zeta, no uz vinograde je vezan i zvanjem. Završio je Poljoprivrednu školu u Križevcima te 13 godina radio u podrumu "Agromeđimurja" u Štrigovi kao poslovođa. Tijekom 80-ih godina obitelj je počela saditi vinograde, da bi se 1993. Vladimir odlučio na radikalan životni zaokret:
"Te sam godine dao otkaz u tvrtki te s obitelji počeo proizvodnju vina, od čega danas živimo. Danas sa sigurnošću mogu reći da sam tada donio dobru odluku jer je razvoj vidljiv. No, svi koji ga gledaju sa strane, možda ne vide koliko odricanja i rada traži ovaj tradicionalan oblik proizvodnje. Da bismo moj sin Petar i ja odjenuli odijela i kravate te krenuli prodavati vino kao menadžeri obiteljske tvrtke te samo nadgledali proizvodnju, trebala bi nam otprilike 2 milijuna eura. Kako taj novac nemamo, mi smo težaci. U ovaj se posao ne ulazi bez nasljednika. Tijekom proteklih godina uloženo je puno strpljenja, novca i rada, da bi sve nestalo nakon mene. Po tom pitanju imam sreće: moj je sin također završio poljoprivrednu školu i od malih je nogu vezan uz vinograde te mu obim posla ne pada teško. U obiteljski posao jednako su uključene i moja supruga Milena, njezina majka Julijana Belović, kćerka Martina te buduća snaha Andreja Ošlaj."

Ništa bez dobrog grožđa

Usprkos dugogodišnjem iskustvu, naš sugovornik i danas uči:
"Svaka je godina klimatski drugačija, a vinova loza je kultura na koju utječe najveći broj faktora. Znanja o dobrom vinu uče se cijeli život i u tome su vinogradarima od pomoći stručnjaci. Pomaže i vrhunska suvremena tehnologija, kakve još niti nema u Međimurju. Međutim, treba istaknuti da bez dobrog grožđa nema ni dobrog vina", dodaje Vladimir koji s obitelji trenutno obrađuje 8 hektara vinograda na kojima uspijevaju šipon (pušipel), graševina, rajnski rizling, chardonnay, traminac mirisavi. U rod stiže i sauvignon te dvije sorte crnog grožđa (merlot i cabernet sauvignon). Obitelj Kocijan proizvodi i vino nazvano Štrigovska zvona (mješavinu chardonnaya, rajnskog rizlinga, šipona i graševine), a njihovi proizvodi odzvanjaju od Čakovca preko Zagreba do mora.

"Problem poljoprivrednika u našoj branši su nedefinirani uvjeti koji će nas dočekati po ulasku u Europsku uniju. Kad bismo barem malo više znali o tome, mogli bismo se i kvalitetnije pripremiti. Ovako, oprezno čekamo. Konkretno, vinograde namjeravamo proširiti na optimalnih 10 ili 12 hektara, ali razmišljamo i o uređenju kušaonice. No, u taj skup posao zasada nećemo ulaziti jer ne znamo što će reći europski propisi."

Vinogradar i utjerivač dugova

Tridesetogodišnji Petar Kocijan najviše je naučio od oca, a danas kaže da, uz vinogradara, ima još jedno zvanje - "utjerivača dugova".
"Na žalost, to je hrvatska stvarnost na svim poljima, pa tako i u ovom našem poslu. Nemoćni smo pred brojnim utjecajima kojima je izložena loza, a time i vino, ali smo također nemoćni i pred ovim hrvatskim gospodarskim fenomenom - dugovanjem.", kaže Petar.

Kocijani ne vole isticati niti jedno vino unutar svoje ponude. Kažu da su ponosni na sva vina jer svakom daju sve od sebe.

Prazni podrumi guše jal

Na pitanje ima li rivalstva među međimurskim proizvođačima vrhunskih vina, Petar Kocijan kaže:
"Nema među nama ni rivalstva ni jala. Zato što su nam svima u jesen podrumi prazni."

I kulturu konzumiranja vina u našem kraju Petar ocjenjuje sve boljom:
"Unazad 10-ak godina stvari se značajno mijenjaju nabolje. Danas po restoranima primjećujem poštovanje prema vrhunskim vinima i po načinu pravilnog serviranja. S druge strane, po kafićima sve češće viđam mlade ljude koji u ruci drže decilitar vina serviranog u odgovarajućoj čaši, što znači da znaju što traže i da u vinu uživaju", kaže Petar, a njegov otac Vlado uz osmijeh se prisjeća dana u kojima je konzumiranje vina značilo opijanje do besvijesti.

Još se dobro sjeća slika sa štrigovskog proštenja tijekom kojeg je na razdaljini od kilometar i pol do dva po jarcima uz cestu viđao i po 4 "uspavana ljepotana".
"Sve je to, srećom, prošlost. Pijanaca u pravom smislu riječi više nema na svakom koraku, a među vinarima nećete naći niti jednog", dodaje Vlado Kocijan.

Ocjena ocjenjivanju

Obitelj Kocijan osvajala je zlata i srebra za svoja iznimna vina na izložbama Vinovita, u Ljubljani, Kutjevu, na Mesapu itd.:
"Zanimljiva su mi razmišljanja nekih stručnjaka koji se sve više priklanjaju ideji o promjeni načina uzimanja uzoraka za ocjenjivanje. Ljudi danas sve manje vjeruju medaljama, a razlog leži i u činjenici da uzorke vinari donose sami. Dio stručnjaka smatra da bi ovlaštene osobe uzorke trebale uzimati iz podruma onih koji se žele natjecati. Osobno, ne bih imao ništa protiv takvog modela", dodaje V. Kocijan.

Obitelj Kocijan vikendima običava uživati u najboljim produktima svog rada, a tada - dame biraju (vina).

U podrumu se ne smije zalutati

Mladi vinar Petar Kocijan kaže da osoba može kušati i do 10 vina, a da receptori mirisa i okusa još uvijek besprijekorno reagiraju i prepoznaju.
"Pri kušanju se mora krenuti od mlađih prema starijim vinima, od suhih prema slatkima te od bijelih prema crnima. No, svaki naš vinar pravilno će vas voditi tom procedurom. Ono po čemu vino jest živo je način na koji ćete ga osjetiti. Hoće li vam vino odgovarati ovisi o brojnim čimbenicima: od toga što ste prethodno jeli do toga kakvog ste raspoloženja u trenutku kušanja", kaže Petar.

Organizatori najstarijeg i najuglednijeg međunarodnog natjecanje vinara u Francuskoj, Challenge International du Vin, na velikoj su proslavi četrdesete godišnjice Hrvatsku imenovali zemljom partnerom i počasnim gostom.

Među 38 ocjenjivanih vina iz Hrvatske, Pošip Stina 2015 je u kategoriji bijelih vina osvojio zlatnu medalju u redovitom ocjenjivanju, a potom je s ostalih osam nagrađenih hrvatskih vina ušao u finalno ocjenjivanje gdje je prema izboru 12-članog žirija, sačinjenog od novinara i pisaca, osvojio najviše glasova i proglašen najboljim hrvatskim vinom!

Na ovom prestižnom natjecanju koje se svakog proljeća održava u francuskom Bourgu kraj Bordeauxa, sudjeluju vinari iz 35 zemalja i najistančanijim nepcima profesionalinih degustatora prezentiraju gotovo 5000 vina i žestokih pića.
"Izuzetno smo ponosni što je Pošip Stina 2015 na najuglednijem međunarodnom natjecanju proglašeno najboljim hrvatskim vinom. Golem trud koji smo uložili u regeneriranje bolskih vinograda u posljednjih 7 godina, svaki nam se dan vraća - u kvalitetnim berbama i prestižniom nagradama koje su potvrda svega onoga što nam je i bio cilj - promovirati izvrsnost i pozicinirati otok Brač na vinsku kartu svijeta", komentirao je Ivica Kovačević, direktor Stina vinarije.

Pošip Stina - vrhunska kvaliteta iz bračkog kamena

U Hrvatskoj dominira proizvodnja bijelih vina, stoga je, u jakoj konkurenciji još izazovnije proizvesti ono koje će svojom osebujnošću zasjeniti sva ostala. Pošip Stina uzgojen je u specifičnim uvjetima, u obnovljenim, stoljetnim vinogradima amfiteatralnog oblika, gdje grožđe zrije na na 400 nm/v što mu omogućuje optimalan omjer sunca i soli koje svim Stina vinima daje vrhunski ukus i onaj prepoznatljiv "touch" koji ih, već na prvi gutljaj, razlikuje od ostalih. Stina vina, originalno se proizvode u centru Bola, gdje se nalazi i istoimena vinarija.

Hrvatska - domovina vrhunskih vina

Odabir Hrvatske za počasnog gosta, prema riječima organizatora - bio je sasvim logičan s obzirom na tradiciju vinarstva koja u Dalmaciji datira još od antičkog doba. Hrvatska je teritorijalno mala i po proizvodnji vina nalazi se na visokom 21 mjestu u svijetu, a fascinantna je činjenica da se u njezinih 300 registriranih vinorodnih regija na 33,000 ha uzgaja 200 sorti, od toga čak 60 autohtonih.

Posljednjih desetak godina u Hrvatskoj je u uzgoj i proizvodnju vina uloženo iznimno mnogo, osobito u privatnim vinarijama, što je rezultiralo brojnim nagradama, a time i globalnim prepoznavanjem hrvatske kvalitete i velikom potražnjom za vrhunskim domaćim vinima. Sada ima i najboljeg ambasadora u globalnoj zajednici vinskih znalaca - zlatni Pošip Stinu 2015, raskošnog okusa, koji je sinergija prirode otoka Brača, ljubavi i vrhunske brige ljudske ruke.

Kako se rodila Stina?

Tim mladih kreativaca iz branding agencije Brandoctor je istraživajući kulturu odredio jedinstvene elemente otoka: bijeli kamen, te istaknute bračke umjetnike: pjesnike, književnike, kipare i slikare. Brački kamen je izvor inspiracije radi svoje ljepote, te je ujedno i simbol tegoba kada je riječ o vinarstvu.

Odabrano je ime Stina, prema simbolu otoka Brača koji povezuje izražaj ljetpote kamena i umjetnosti u jednu priču. Etiketa za vino Stina predstavlja komad kamena koji poziva kipara da ga oblikuje, to je bijelo platno koje poziva slikara da ga oslika, komad bijeloga papira koji poziva pjesnika, pisca ili glazbenika da napiše pjesmu, priču ili sklada glazbu.

Vrhunski dizajn za vrhunska vina Etiketa ambalaže nadahnuta je bijelim bračkim kamenom, a njen dizajn osmislio je poznati dizajnerski studio Bruketa & Žinić. Ova ambalaža osvojila je nagradu za najbolju ambalažu u Hrvatskoj na festivalima Ideja X i Cropack, nagradu za najbolju ambalažu u Europi na festivalu u Helsinkiju, te nagradu za treću najbolju ambalažu na svijetu od strane prestižnog Art Directors Cluba u New Yorku.

Dosadašnje nagrade

Iako su vinogradi u Bolu obnovljeni tek 2009.-e - poseban pristup, fantastična lokacija, jer riječ je o vinogradima na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj, tradicionalan uzgoj i ručno branje, uz vrhunske sorte, vrlo brzo su dali rezultate i vratili otok Brač na vinsku kartu svijeta, kamo je oduvijek i pripadao.

Tako je već 2011. Stina prošek 2011, osvojio brončanu medalja na " Wine Challenge in London", Stina 2009 Plavac mali Majstor zlatnu medalju na "Le Challenge International du Vin Bordeaux 2013" a te Stina Pošip 2014 srebro na "Wine Challenge in London", 2015..

Vinarija "Rnjak" iz Gudurice, vlasnika Ljiljane i Miroslava Rnjaka, registrovana 30. januara 2015. godine, sa nedavno završenog XI Vinofest-a u Vršcu vratila se sa jednom zlatnom i tri srebrne medalje. Na senzornom ocenjivanju kvaliteta vina njihov Chardonnay je osvojio zlato i 83,67 poena; Sauvignon Blanc - 74,67, Cabernet Sauvignon - 73,00 i Rose - 72,33. Nije potrebno naglasiti da su sva vina bila iz 2015 godine, od grožđa iz vlastitih vinograda, što je bio dodatni razlog za zadovoljstvo bračnog para Rnjak.

Vinogradi vinarije "Rnjak", ukupne površine 6,5 hektara sa 25.000 čokota, situirani su između Malog Središta i Gudurice, na nadmorskoj visini od oko 150 m. Tu se uzgajaju, od belih sorti: Sauvignon Blanc, Chardonnay, i od crnih: Pinot Noir, Cabernet Sauvignon, Merlot i stone sorte Muskat Hamburga. Od ovog grožđa proizvode se isključivo sortna vina osim Rose-a (kupaža Muskat Hamburg, Pinot Noir i Rizling u odnosu 6-3-1).

Vinarija se nalazi u staroj švapskoj kući sa podrumom ispod cele kuće, kapaciteta 30.000 litara. Trenutno popunjenost je 20.000 litara, a vlasnici kažu da će tako i ostati jer će se truditi da proizvode vina vrhunskog ukusa. Proizvodnju baziraju na kvalitetu, a i taj kvantitet je optimalan za njih dvoje uz neku malu pomoć sa strane, kao što je to bila pomoć, ali i znanje prijatelja Mirka Gagića iz Petrovaradina, presudni za plasman vina na Vinofest-u, prvom nastupu ove vinarije.
"Podrum polako renoviramo i pravimo vinariju sa novom tehnologijom u starom zdranju, i za 4,5 do 5 godina očekujemo da ispunimo ono što smo supruga i ja isplanirali" - kaže gospodin Rnjak.

A plan je nesvakidašnji i originalan, baziran na povezivanju vinskog turizma i aktivnog odmora, kako bi Gudurički vrh (641 m), najviša kota Guduričkih planina i Vojvodine, atraktivni atribut ovog kraja postao dostupniji i sadržajima ispunjeniji turistički proizvod. Bračni par Rnjak planira aktivnosti posebno za bicikliste i planinare, kako bi ih zadržali dan-dva na ovoj prelepoj destinaciji. Vinarija bi jednog dana trebala da postane sabirno mesto za sve putnike, ljubitelje vina, rekreativce i one koji se aktivno bave sportom, a vinarija će im biti na raspolaganju 24/7. Za sada, sa boravištem i radnim mestima (pravnika i turističkog radnika) u Beogradu nemoguće je postignuti planirani koncept, ali u dogledno vreme, ova zamisao će biti ostvarena. Bračni par Rnjak ništa ne želi da radi stihijski.

Sve ovo, pomalo drugačije, inovativno, u Guduricu, u koju su se zaljubili na prvi pogled, donosi bračni par, rodom iz Dalmacije (Benkovca), a poznato je da su Dalmatincima u genima zapisani vino, more i masline. I to objašnjava to da se gospodin Rnjak nikada u rodnom kraju nije bavio vinogradarstvom niti vinarstvom (iako je njegov ded bio i jedno i drugo, kao i svi drugi u Dalmaciji), ali je taj nerv proradio u Vojvodini, Gudurici blizu Vršca, u kojem je krajem XIX veka bilo više od 10.000 ha vinograda i koji je slovilo za najveće vinogorje u Ugarskoj, po tvrdnjama nekih istoričara, i u Evropi. Oseća se Dalmacija i u Chardonnay, i u Sauvignon Blanc-u, ali naš sagovornik kaže da je verovatnije to ljubav koju vino traži, i rad. I dodaje da nije floskula da vinu treba puno ljubavi, pažnje i mnogo, mnogo rada, jer je to sušta istina.

Vinarija "Rnjak" je zajedničko delo bračnog para Ranjak, ali su vinske etikete, na kojima se ogleda umetnički duh gospođe Ljiljane Rnjak i marketing, ono za šta se samo ona pita.