Vino

Vina Badela i dalje osvajaju poznavatelje vrhunske kvalitete i ubiru medalje na svjetskim ocjenjivanjima vina. Na velikom ocjenjivanju 16. Finger Lakes International Wine Competition 2016. održanom u Rochesteru u Sjedinjenim Državama (treće u SAD), Ivan Dolac Barrique berbe 2009. osvojio je zlatnu medalju, dok su Korlat Merlot 2012., Korlat Syrah 2011., Dingač 50° 2011. osvojili srebrne medalje.

Na natjecanju je bilo prijavljeno skoro 4000 uzoraka koje je ocjenjivalo 73 sudaca iz 20 zemalja. Posebnost ovog natjecanja je u tome što pored vinskih stručnjaka i sommeliera u žiriju sudjeluju i uvoznici, trgovci na malo i industrijski konzultanti koji svoj sud daju i o potencijalu koja ta vina imaju za američko tržište.
"Ove nagrade potvrda su kvalitete naših vina koja se sada dokazuju i na zahtjevnom američkom tržištu, jer na europskim natjecanjima smo osvojili puno vrhunskih nagrada. Ova priznanja će zasigurno doprinijeti profiliranju badelovih vina u SAD-u i daju nam velike šanse za povećanje izvoza. Kako naši američki uvoznici ističu nagrade s ovako jakih natjecanja veliki su 'magnet' za potrošače", rekao je Slaven Sabolić, područni razvojni menadžer u izvozu Badela 1862.

Dingač 50° i Ivan Dolac Barrique su vina od autohtone hrvatske sorte plavac mali. Plavac mali je rasprostranjen obalno-otočnim dijelom srednje i južne Dalmacije, ali svoj najveći potencijal ostvaruje u najekstremnijim uvjetima poluotoka Pelješca i otoka Hvara.

Ivan Dolac Barrique 2009 predstavio se svijetu u novom dizajnu boce i opreme, kakvo ovo vino zaslužuje. Na boci (dizajn Vanja Cuculić) s reproduciranom kartom otoka Hvara, želi se naglasiti jedinstveni položaj Ivan Dolca na svjetskoj vinskoj karti, a sam naziv tiskan je zlatnim slovima, kao asocijacija na mnoga svjetska priznanja za ovo vino.

Etiketa Dingača 50° također ističe posebnost položaja Dingač, ekstremna nagnutost terena na kojem su vinogradi od 50°.

Badel 1862 time ne samo da promovira plavac mali kao autohtonu hrvatsku sortu, što je prepoznato a svjetskim ocjenjivanjima Decanteru u Londonu, Vinalies Internationales u Parizu, Mundus vini (i Mundus vini Bio Fach) u Neustadtu i na International Wine Challenge u Londonu, već i osobitost svakog vina te sorte u ovisnosti na terroiru na kojem raste loza.

Korlatska vina Korlat Merlot 2012. i Korlat Syrah 2011. nadopunila su zbirku svjetskih medalja za vina s Korlata. Vina su to koja su u od lansiranja 2011. osvojila 40 velikih nagrada.

Više od 4000 vina iz 37 zemalja natjecalo se u subotu u Bourg-sur-Gironde, na francuskom jugozapadu, na 40 godina starom najvećem međunarodnom natjecanju vina u Francuskoj, Challenge international du vin na kojem je Hrvatska počasni gost.

Hrvatska koja ima 200 vrsta loze, od kojih je 60 autohtonih, te 300 različitih regija u kojima se proizvodi vino, je počasni gost obljetnice.

Tri zemlje, Jordan, Ukrajina i Bosna i Hercegovina su predstavljene prvi puta na tom natjecanju svjetskog ugleda pokrenutom 1976. čiji će dobitnici za 2016. biti poznati 8. travnja.

Među vinima u natjecanju je 60 posto crnog vina, 25 posto bijelog suhog vina, 6 posto pjenušavih vina, 5 posto rosea, 3 posto slatkih vina i 1 posto rakija.

Nakon tih degustacija kako bi se jamčilo da će vina u prodaji biti identična nagrađenim i kušanim vinima, pokreću se dva tipa kontrola. Nagrađena vina analizirat će neovisni laboratorij koji provjerava sukladnost vina, a uzorci nagrađenih vina se uzimaju i na prodajnim mjestima i zatim kontrolira odgovaraju li obilježjima nagrađenih.

Oko 1300 medalja, zlatnih, srebrnih i brončanih i 18 drugih specijalnih nagrada odlučuje 704 degustatora iz 21 zemlje.

Na Vuglec bregu u Škarićevom pokraj Krapine, danas su predstavljene berbe s novim etiketama "Vina Vuglec". Vina Vinarije Vuglec predstavila je enologinja i predsjednica Udruge "Vino Zagorja" Jasminka Šaško, a o sljubljivanju vina s hranom govorio je Mario Meštrović. Predstavljeno je nekoliko vina iz Vinarije Borisa i Maria Vugleca - chardonnay, muškat žuti, pjenušci Vuglec extra brut i Baronial brut, a kao novi proizvod na hrvatskom tržištu predstavljen je i najnoviji pjenušac "Jasminka with Vuglec i Bodren".

Počeli prije 10-ak godina

Domaćin Boris Vuglec rekao je na predstavljanju kako je na Vuglec bregu proizvodnju vina započeo još prije 10 do 12 godina, vjerujući kako turizam koji se zasniva na domaćem vinu i hrani ima svoju budućnost.
Na njega se nadovezao i zagorski župan Željko Kolar, koji je rekao kako u Zagorju imamo barem deset poznatih vinara koji se mogu svrstati uz bok najpoznatijim vinarima iz svijeta, a među njima posebno mjesto zauzimaju dvojica vinara koji su prošle godine osvojili i najprestižnije državne nagrade - Boris Drenški i Boris Vuglec.
"No, svi u Zagorju moramo još više poraditi na brendiranju zagorskih vina kako bi ona postala prepoznatljiva u svijetu" - rekao je župan Kolar dodavši i kako će vinari imati i punu podršku Krapinsko - zagorske županije.

Okus tjera na uživanje

Enologinja Jasminka Šaško po čijem je imenu i napravljen novi zagorski pjenušac u "koprodukciji" poznatih zagorskih vinara Borisa Vugleca i Borisa Drenškog, rekla je kako "kad popijete jednom ovaj najnoviji šampanjac kojeg su napravila dva vodeća zagorska vinara, njegov će okus tjerati i na daljnje uživanje u aromatičnom okusu i svježini", te da se uskoro možemo nadati i novim proizvodima iz zagorskih vinskih podruma koji će zasigurno biti dobro primljeni na europskom tržištu.

Sve više izraelskih vinara čiji su vinogradi na Zapadnoj obali okreće se prodaji preko interneta ili dovija drugim načinima plasmana kako bi izbjegli svojevrsne sankcije Europske unije s kraja prošle godine, prema kojima za izvoz u Europu na boce moraju staviti posebne naljepnice radi upozorenja potencijalnih kupaca da vino dolazi s okupiranog teritorija.

Zapadna obala je klimatski, nadmorskom visinom i sastavom tla odlična za proizvodnju vina, pa i Jahve u bliblijskoj Knjizi o Jeremiji naređuje da se loza sadi na "brdima Samarije".
No, prodaja "biblijskog vina" židovskih doseljenika koji su obnovili staru vinarsku tradiciju, a za obradu vinograda najviše koriste palestinske najamne radnike, ima velik problem, nakon odluke Europske unije kojom se želi potaknuti Izrael na proces koji bi omogućio stvaranje Palestinske države.
Njihovo se vino u Europi vrlo teško može dobiti, osim u Švicarskoj. Na bocama ne smije pisati da je to proizvod iz Izraela nego striktno označeno kao vino s okupiranog palestinskog teritorija. Time se kupcima želi dati izbor da ga kupe ili bojkotiraju, što je svojevrsna politička poruka koju odbija i izraelska vlada.

Izraelski vinari ogorčeni na sankcije

Izraelski vinari sa Zapadne obale ogorčeni su takvom odlukom EU-a kojoj se polako pridružuje i SAD, pa traže nove načine kako ne izgubiti stare kupce i dobiti nove. Sve više se okreću prodaji svojih buteljki preko interneta, sa starim naljepnicama "Made in Israel" ili kao vinarski okoliš navode "Samarija" ili "Judeja". Neki čak na boce u znak prkosa stavljaju naljepnice sa Davidovom zvijezdom ili izraelskom zastavom, dok se treći okreću azijskom tržištu, osobito Kini, gdje potrošnja vina raste.

U Izraelu, gdje je proizvodnja vina zadnjih godina jako napredovala i količinom i kvalitetom, postoji oko 300 vinskih podruma, a proizvodi se najviše vino globalnih sorti kao što su cabernet i sauvignon.

Godišnje napune 36 milijuna boca vina.

Najveći je izraelski proizvođač vina Carmel, s vinogradima u okolici Haife, a tu je tvrtku osnovao 1882. legendarni baron Edmond de Rotschild, vlasnik poznatog francuskog podruma u Bordeauxu "Chateau Lafite - Rotschild".

Kad se već u novoj Vladi počelo govoriti i ukidanju tzv. parafiskalnih nameta koji opterećuju gospodarstvenike, međimurski vinogradari i vinari otvorili su pitanje evidencijskih markica koje se lijepe na boce vina.

Smatraju da su postale nepotrebne, a kao jedan od argumenata ističu to što ih druge države nemaju.
"Pogledajte u trgovačkim centrima uvozna vina iz Slovenije, Mađarske, Španjolske… Na njima nema markica. Da se krivo ne shvati, nismo mi protiv kontrole kvalitete i količine vina, no te su markice jedna od obaveza koje treba plaćati, a drge države ih nemaju" - ističe Branimir Jakopić.

Nije to samo zbog cijene samih markica nego i njihova lijepljenja koje se obavlja ručno pa je veći trošak radne snage. U Zakonu o vinu propisano je da sva vina koja se nalaze na tržištu, a proizvedena su u Hrvatskoj, moraju ishoditi rješenje za sastavljanje vina u promet i biti obilježena odgovarajućim markicama.

Rješenje donosi Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, odnosno njegov Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, koji provodi administrativnu provjeru i utvrđuje fizikalnu, kemijsku i senzornu kakvoću vina. Cijene markica kreću se od dvije do deset lipa.

"Markica je poveznica proizvoda i postupka kontrole kakvoće i omogućuje potpunu sljedivost vina od tržišta do trsa u vinogradu. Svaka ima na sebi zaštitu u obliku infracrvenog vodenog žiga, dok se samoljepive markice rade na samouništavajućem papiru pa se prilikom pokušaja odljepljivanja papir na kojem je otisnuta podere i više se ne može ponovno koristiti. Svaka markica sadrži oznaku koja je povezana s točno određenim rješenjem za puštanje vina u promet te se lako može doći do svih podataka vezanih uz određemi proizvod" - objašnjava dr. sc. Ivana Vladimira Petric, predstojnica Zavoda.

Dokazivanjem sljedivosti pojedinog proizvoda zahtjev je, dodaje, svih država članica EU. Hrvatska, objašnjava, sljedivost dokazuje markicama, a druge zemlje to imaju riješeno na druge, ne nužno i bolje načine. Postupak izdavanja rješenja Zavod je, tvrdi, maksimalno automatizirao uvođenjem nove programske aplikacije.

Vinari upozoravaju i na to da strana vina dozvolu za puštanje u promet dobiju za tri dana, a za domaća je rok višestruko dulji. Društvo vinogradara i vinara 'Hortus Croatiae' će od nadležnih ustanova zatražiti da se regija Međimurje odvoji od regije Zagorje te da na bocama s međimurskim vinima ubuduće piše 'Regija Međimurje'.

Dok smo se iz Nadina spuštali prema Nadinskom blatu, koje s nešto povišenijim Nadinskim poljem čini jednu cjelinu, i iznova pokušavali dokučiti koliki su sustav vinograda vrijedni Nadinjani ovdje uredili, Šimi Škaulju gotovo je neprestano zvonio mobitel.

Poznati i nepoznati s druge strane raspitivali su se o slobodnim terminima i cijenama u njegovoj kušaonici vina i konobi, o ponudi, o tome što se može pripremiti za grupe koje bi došle na izlet, ručak ili večeru, u obilazak kamenog imanja smještenoga gore na brijegu, ispod dominirajuće Nadinske glavice, ili vinograda kroz koje smo mi baš prolazili, prašeći po glavnom bijelom putu kroz najvinorodnije polje Ravnih kotara.

Vina Šime Škaulja piju se po restoranima od Zagreba do Dubrovnika, ali i u inozemstvu. Dospjela su do Njemačke, Amerike, pa čak i do Kine, a u Varšavi, uz svaki kupljeni mercedes kupac dobije dvije botilje Šiminih vina. U EU parlamentu su njegovi merlot i cabernet sauvignon 2014. postali službena vina, a prije dvije godine u Los Angelesu su vina Škauljevih proglašena vinima mjeseca svibnja.

Visoka, zlatna i šampionska priznanja Škaulj dobiva na svim domaćim natjecanjima na kojima je sudjelovao, a najznačajnije je priznanje s londonskog Decantera, gdje je 2012. njegov cabernet sauvignon proglašen najboljim crnim vinom na toj najpoznatijoj svjetskoj vinskoj manifestaciji. Kameni kompleks Škauljevih posjetio je 2013. švedski kraljevski par, a Šveđani i ostali Skandinavci njegovi su najčešći gosti, koji stižu u grupama preko agencija te redovito kući odnesu baš vrhunska vina ovoga zelenog OPG-a.

Škaulju uglavnom ne manjka sugovornika, ali nam je ipak s puno entuzijazma pokazao svoj novi vinograd - nasad od 21.000 loza koje je baš prije neki dan posadio na 4,5 hektara površine. U novom vinogradu je izmiješao francuske sorte koje su se već dokazale u Ravnim kotarima, merlot, cabernet i syrah, ali im je pridodao i naše autohtone sorte, plavinu i crljenak, jedinu izvornu hrvatsku sortu koja je slavu stekla, doduše pod drugim imenima, u cijelom svijetu.

Pripreme za sadnju ovoga novog vinograda OPG-a Šime Škaulja trajale su čak dvije godine, ukupna je investicija stajala oko 900.000 kuna, s tim da je sam Škaulj osigurao 50.000 eura, a 70.000 je dobio iz fondova EU-a kao nepovratnu pomoć poljoprivrednicima iz dva programa.

Škaulj na svom imanju ima svu potrebnu mehanizaciju za obradu vinograda, ali za sadnju novog je ipak pozvao Matu Ivankovića iz Slavonije, kako bi cjepove sadio strojno i u savršenim redovima uz pomoć laserske navigacije.

"I ovaj će nasad, naravno, kao i oni prije, biti ekološki" - kaže Škaulj - pa su i sva naša vina potpuno ekološka. Ovo naše Nadinsko polje izmišljeno je za ekoproizvodnju jer mu je položaj takav da kroz njega uvijek puše vjetar, uvijek ga nešto zrači. Kvalitetna je zemlja s dosta vlage, kroz godinu položaj ima puno sunčanih dana, ali stalno provjetravanje jamči i manje bolesti i manje štetnika, pa godišnje s nekim oblikom ekozaštite u vinogradima interveniram samo dva do tri puta godišnje."

Škaulj sada ima 15 hektara vinograda i 70.000 trsova. Do sada mu je godišnja proizvodnja bila do 40.000 litara vina, a plan mu je da za tri-četiri godine dosegne proizvodnju od 100.000 litara godišnje, i tad bi se najvjerojatnije zaustavio sa širenjem.

Danas je Šime Škaulj najpoznatiji i po domaćim i međunarodnim priznanjima s vinskih manifestacija, kao najuspješniji vinogradar, podrumar i vinar najekološkijeg sela u Hrvatskoj, Nadina. Nadinjani su nakon Domovinskog rata, u kojem je selo bilo porušeno, a nekada državna polja zapuštena, krenuli u obnovu poljoprivrede, s tim što je vinogradarstvo i obnova 360 hektara starih vinograda bila na prvom mjestu.

"U obnovu prvog vinograda krenuo sam 2006. godine. Tad sam imao jednu pristojnu ušteđevinu, mogao sam mirno od kamata živjeti do kraja života, ali sam s obitelji, suprugom Dušankom, kćerima koje imaju svoja zanimanja i obitelji, te sinom Tomislavom, s kojim danas zajednički vodim imanje, odlučio ne mirovati, nego osigurati posao i budućnost za njih i njihove potomke. Donijeli smo ispravnu odluku" - kaže Šime.

Tako je 2008. obnovio staru u ratu srušenu obiteljsku kuću, a na humku iza kuće uredio vinski podrum na čijem ulazu stoji drvena ploča s natpisom "Ekološka vinarija Škaulj". Prvi je u Nadinu zatim uredio vinsku kušaonicu, elegantno i rustikalno uređenu kamenu konobu koja je u kasnijim nadogradnjama proširena na još nekoliko sličnih prostora, u kojima danas odjednom može primiti (i nahraniti i napojiti) oko 150 gostiju.

"Obilazio sam vani vinarska imanja i uočio da svi vinogradari i vinari imaju još neku djelatnost, u poljoprivredi ili izvan nje, kojom se bave. Mi smo se odlučili za nešto što nije klasično ugostiteljstvo, nego prije - vinski turizam. Radimo s desetak agencija koje nam već od travnja dovoze grupe gostiju autobusima, kojima nudimo laganu marendu, degustaciju pet vrsta naših vina, zatim našeg ulja te obilazak podruma i vinograda. Naravno, pripremamo i zahtjevnije ručkove i večere za grupe. Na taj način na licu mjesta prodamo značajnu količinu naših vina" - objasnio nam je Šime dok smo uz fete pršuta i sira degustirali mirisnu maraštinu, za čiji se status na tržištu vina kao naše dalmatinske sorte bori i on i još nekolicina ravnokotarskih vinara.

Maraština je jedna od devet Škauljevih etiketa, od kojih je osam sortnih, i od kojih sve imaju, uz kvalitetnu, i vrhunsku inačicu, dok je deveti couvee "Tomislav", nazvan po sinu, najlaganije i najprodavanije vino Škauljevih.

Sa svojim enolozima koji kontroliraju sve faze proizvodnje i odležavanja vina, Šime se u zadnje vrijeme "poigrava" s jednom novom, laganom kupažom ne bi li dobio razinu kvalitetnog vina po cijeni stolnog, od 25 kuna po litri.

Naravno, sva vina imaju zelenu oznaku "hrvatski ekoproizvod".

I vi i vaši drugi kolege u Ravnim kotarima dokazali ste da imate izvrsna vina, ali se čini da niste dovoljno zastupljeni na prvoj liniji interesa naših dalmatinskih i zadarskih ugostitelja. Bar ne većini. Nekako je uobičajeno da se u restoranima gostima najprije nudi ono standardno: graševina i malvazija, dakle ništa iz Dalmacije. Zašto je tako?
"To je djelomično točno, a ja sam s nekim kolegama više puta raspravljao o tome. Za sve treba vremena, dokazivanja, a i nama se uspjeh dogodio u relativno kratkom vremenu, a učili smo i ispravljali pogreške u hodu. Tek sad ugostitelji mogu kod nas u Ravnim kotarima birati između 70 etiketa odličnih, vrhunskih i kvalitetnih vina."

Čuo sam od ugostitelja da je problem što im vinari ne mogu osigurati dovoljnu količinu za cijelu sezonu kad već uvrste njihovo vino u vinsku kartu.
"To je možda bilo prije, ali pouzdano više nije tako. Evo, tvrdim, da sad na zalihi za cijelu ovu godinu, iako imam već tržište i u Hrvatskoj i vani, imam spremno 80.000 botilja vina. Ne može se više dogoditi da pojedinog vina u pola sezone nestane."

Tako smo sa Šimom Škauljem, najpoznatijim i najuspješnijim ravnokotarskim vinogradarom i vinarom, razriješili i dilemu oko sigurne opskrbe kupcima. Da bi to tako i ostalo, bez obzira na stalno širenje tržišta svojih vina, što je bilo neizbježno s obzirom na ugled svojih vina koje je stekao među vinoljupcima na više paralela i meridijana, Škaulj i dalje širi svoje vinogradarsko imanje.

"Žao mi je samo što nas nema više i u vinogradima i s podrumima, kušaonicama, konobama. Priznajem, za uspjeh uvijek treba imati i sreće. Puno se toga treba poklopiti, što se nama dogodilo, ali mora i sreća poslužiti. Najgore je, međutim, sjediti prekriženih ruku i prigovarati. Znate, puno se ljudi prepadne posla, a i strah ih je nečeg drugog, nečeg što sam ja osjetio na svojoj koži: ljudi će vam sve, baš sve oprostiti, ali uspjeh - ne."

Kapaciteti

Škaulj sada ima 15 hektara vinograda i 70.000 trsova. Do sada mu je godišnja proizvodnja bila do 40.000 litara vina, a plan mu je da za tri-četiri godine dosegne proizvodnju od 100.000 litara godišnje, i tad bi se najvjerojatnije zaustavio sa širenjem.

Vino Frankovka 2013. Poljoprivrednog poduzeća Orahovica ponovno je nagrađena. Ovaj put to kvalitetno orahovačko vino odnijelo je zlatnu medalju iz Vršca s 11. festivala vina Vinofest 2016. Frankovka 2013. zasluženo je i nedvojbeno osvojila zlatnu medalju u kategoriji crvenih vina. Na štandu Turističke zajednice Grada Orahovice predstavljena su i druga vrhunska vina PP Orahovica, kao što su bijelo vino Silvanac Zeleni 2013. te crveno vino Frankovka 2013. Također, OPG Matković iz svojih je "iskrenih" vina izdvojio Frankovku 2013., Cabernet Franc 2013., Cuvee 2013. i Pinot Crni 2012.

"Što reći nego da smo presretni. Ovo je, naime, prvi izlazak ove mlade frankovke iz našeg podruma, prvo predstavljanje i odmah zlato. Festival je odlično organiziran, konkurencija na natjecanju vina kvalitetna, s dosta vina iz Rumunjske, Mađarske, Makedonije, Srbije i drugih zemalja i treba svakako reći da je ukupno dodijeljeno samo pet zlatnih medalja, među kojima je i naša frankovka. I silvanac zeleni nam je osvojio srebro, no tu moram reći kako su Srbi drukčiji od nas, oni vole starija, "žuta", vina, a ne mlada kao mi. U svakom slučaju, bilo je sjajno i pokupili smo vrijedne nagrade" - rekla je enologinja PP Orahovica Ivana Nemet.

Turistička zajednica Grada Orahovice na festivalu je pohvaljena od posjetitelja i sudionika za izvrsnu prezentaciju grada Orahovice i njezinih vina. Izložbeni štand TZ-a, bogat materijalima promidžbe grada Orahovice i raznih manifestacija, potaknuo je posjetitelje festivala da saznaju više o Orahovici, a, što je najvažnije, mnogi su izrazili želju za dolaskom.