Vino

Goldberg Merlot 2012. nagrađen je zlatnom medaljom na međunarodnom ocjenjivanju Emozioni dal Mondo, dok je Cabernet Sauvignon 2009. proglašen najboljim hrvatskim vinom u izboru novinara ocjenjivača.

Sve je počelo 2010. godine, kada je vrhunski Merlot iz 2008. godine, Vina Belje osvojio zlatnu medalju na londonskom Decanter Word Wine Awards, jednom od najutjecajnijih i najrespektabilnijih ocjenjivanja vina u svijetu. Od tada pa do danas, crna beljska vina okićena su čitavim nizom najsjajnijih odličja. Tako je bilo i na netom završenom ocjenjivanju - Emozioni dal Mondo Merlot e Cabernet Insieme, najvećem svjetskom ocjenjivanju ove dvije sorte, koje je održano u talijanskom gradu Bergamu. Goldberg Merlot 2012., naime, nagrađen je zlatnom medaljom za kvalitetu, a dodatno priznanje za beljsku vinariju zasigurno je nagrada novinara, koji su odlučili da je Cabernet Sauvignon 2009. iz Vina Belje najbolje hrvatsko vino predstavljeno u Bergamu.

Veliki potencijal Baranje

"Zlatna medalja za naš Goldberg Merlot još je jedna potvrda vrhunske kvalitete crvenih vina iz Baranje koja postaje međunarodno cijenjeni terroir za Merlot i Cabernet Sauvignon. Posebno nam je drago zbog priznanja koje je naš Cabernet Sauvignon dobio od novinara, jer time potvrđujemo visok ugled Vina Belje u široj vinskoj javnosti" - istaknula je nakon dodjeljivanja medalje i priznanja Suzana Zovko, enologinja Vina Belje, objašnjavajući kako poseban karakter Goldberg Merlota dolazi od izabranih prosušenih bobica odnjegovanih u bačvama od slavonskog hrasta i tišini stoljetnog podruma.

Vino je moderno, dinamično, punog tijela s izraženom voćnošću i jedinstveno po harmoničnoj punoći okusa koji se dugo zadržava u ustima. Cabernet Sauvignon je, pak, tradicionalno, mekano, toplo vino savršenog balansa između voćnosti i pikantnosti.

Priznanja dobivena u Bergamu potvrđuju veliki potencijal Baranje i hrvatskog Podunavlja u proizvodnji izuzetnih i autentičnih vina koja oduševljavaju i svjetske znalce. Uzgoj crnih sorti grožđa u Baranji nije "od jučer". Doduše, jedno vrijeme vina od crnih sorti grožđa bila su nepravedno zapostavljena. Tek vađenjem starih i podizanjem novih vinograda vratila se i stara "priča". Dokaz je, primjerice, Merlot iz 2008. godine, najvino Decanter Word Wine Awardsa. Te je godine, u stvari, obavljena prva "prava" berba iz relativno novog vinograda, iz kojega je ista sorta idućih godina osvojila čitav niz najsjajnih svjetski priznatih odličja.

Dakako da na uspjehu treba zahvaliti vrijednim beljskim vinogradirama i stručnjacima, te velikom Agrokorovom ulaganju. Samo u novu vinariju, jednu od najmodernijih u regiji, uloženo je 20-ak milijuna eura. Podsjetimo, kapacitet joj je osam milijuna litara, u njoj su instalirana 247 inoks spremnika talijanske tvrtke Gortani, od kojih je najveći kapaciteta 100.000 litara. Među najsuvremenijim tehnološkim dostignućima kojima se vinarija odlikuje, posebno mjesto zauzimaju kontrolna soba i kontrolni monitori, pomoću kojih se obavlja potpuno kompjuterizirana i automatizirana kontrola prijma i prerade grožđa te skladištenje vina.

Razvoj vinskog turizma

Usporedo s vinarijom, radilo se i na podizanju novih vinograda pa trenutačno raspolažu s više od 600 hektara vinograda u komadu. Istovremeno, Belje intenzivno radi na razvoju kontinentalnog (vinskog) turizma. Vidikovac u srcu baranjskog vinogorja, vinsku cestu koja poput zmije vijuga vinogradima te stoljetni podrum s kušaonicom, samo prošle godine posjetilo je 10.000 ljudi, a kako ističu, ove godine broj posjeta sigurno će biti veći. Prekrasni pogled, turističke berbe (upravo je pri kraju berba crnog sortimenta) i opuštanje u vinariji, goste ne ostavljaju nimalo ravnodušnim. Bez riječi su, primjerice, ostali sudionici brojnih "američkih tura" koje iz Dubrovnika stižu čak do Baranje, kao i trojica francuskih studenata, populatnih zbog filmića o Hrvatskoj, koji su nedavno posjetili Baranju. Ravnodušna nije ni struka. Vinari iz Bordeauxa su, tako, nakon prošlotjednog predstavljanja svojih vina i kušanja beljskih, rekli kako se Merlot i Cabernet Sauvignon s baranjskog terroira može usporediti s onima koje dolaze iz Bordeauxa. Stoga nije slučajno da isti stav izražavaju i domaći vinski stručnjaci, novinari i sommelieri koji Baranju nazivaju - hrvatskim Bordeauxom.

Brojne nagrade

Beljski Goldberg merlot, berbe 2012. godine, osvojio je zlatnu medalju i posebnu novinarsku nagradu koju dodjeljuju vinski novinari, članovi ocjenjivačkih komisija i na prošlogodišnjem ocjenjivanju u Bergamu. Isto vino prošle je godine zlatom okićeno i na ocjenjivanju Mundus Vini u Njemačkom gradu Neustadtu. Ove godine, u vrlo kratkom razdoblju, osvojeno je još nekoliko zlatnih odličja. Goldberg merlotu pripalo je zlato na VinAgori u Budimpešti, a Goldberg graševini, među ostalim odličjima, šampionska titula Bonavite. Samo nekoliko dana prije VinAgore i Bonavite, Vina Belje osvojila su čak 11 zlatnih medalja na Gator festu, baranjskoj međunarodnoj kulturno-gastronomskoj manifestaciji, gdje je šampionom proglašena Goldberg frankovka 2012. Prije toga, na ocjenjivanju Sélections Mondiales des Vins u Kanadi, u konkurenciji više od 2000 vina iz cijeloga svijeta, zlatne medalje ponijeli su Goldberg graševina iz 2013. i Goldberg merlot iz 2012. godine.

Mnogo je pjesama o crvenom vinu, a samo jedna o bijelome. No u njoj je stih 'bijelo vino, da si barem crveno'.

Tim je riječima s kušanja bijelih vina prešao na crvena i Gorgi Jovanov, glavni enolog makedonske vinarije Stobi, smještene nedaleko od općine Gradsko na Tikveškom polju. Makedoniju svi, pa i sami Makedonci, smatraju zemljom moćnih crnjaka, ponajprije doista odličnih vranaca, no tijekom vrućih ranojesenskih dana neočekivano smo uživali u bijelim vinima.

Posebno iznenađenje bila je graševina vinarije Stobi, lijepo, svježe i razigrano vino sa samo 11 posto alkohola koju taj veliki prijatelj hrvatskih vinara te čest zagrebački gost puni pod hrvatskim nazivom, a ne uobičajenim u drugim zemljama, poput talijanski rizling, rizling italico, welschriesling...

Od rimskih vremena

Lijepa veza Stobija s domom bila nam je i žilavka, sorta koju dijele Hercegovina i dio Dalmatinske zagore. Jovanov je napravio svježe i lagano začinjeno, izbalansirano vino finih aroma tropskog voća, celera i vinogradarske breskve koje se lijepo slaže s jednostavnim jelima poput bijelog mesa s roštilja. Wall Street Journal tu je Stobijevu žilavku proljetos uvrstio na popis naslovljen 'Pet najboljih vina za koja nikad niste čuli'. Mi smo, naravno, čuli za tu sortu koja kod nas još čeka punu afirmaciju, ali svejedno smo uživali oplahujući usta nakon pokojeg zalogaja mladoga bijelog ovčjeg sira koji također proizvodi Stobi. Riječ je o golemoj tvrtki sa šesto hektara vinograda, tri tisuće hektara na kojima proizvodi voće i povrće te stadom od 10.000 ovaca u nomadskom, dakle prirodnom uzgoju. Dojmljiva je i vinarija, posebno podrum s drvenim bačvama i svjetlosnim efektima, te VIP salon koji je od njega odijeljen staklom, a restoran im je potkraj rujna proglašen najboljim u Makedoniji. Posjetili smo ga u vrijeme sazrijevanja bundeva pa najviše pamtimo senzacionalni desert, slatko od bundeve, poslužen s odličnom rakijom koju peku od grožđa.

Vinarija nosi ime razrušenoga grada koji je u rimsko doba bio metropola regije Macedonia Salutaris. Da su se ondje od davnina proizvodila vina, potvrđuje otkopani vinski podrum u kojem su arheolozi pronašli dva kostura vezana pokraj posuda za vino. Navodno je bila riječ o lopovima koje su tako mučili. Zatočili ih kraj vina pa pustili da umru od žeđi.

Vinogradi iznad Skoplja

Vinarija Kamnik posebno je lijepo imanje smješteno iznad Skoplja okruženo vinogradima. Pokraj nje su hotel i streljana. U hotelu je pak restoran sa specijalitetima od divljači uz koju sjajno pristaju njezina vina

Antički Stobi bio je jedini grad koji smo posjetili tijekom četverodnevnog obilaska istočne, vinske polovice Makedonije, ako se ne računa pogled na novi dio Skoplja iz vinarije Kamnik. To je posebno lijepo imanje iznad Skoplja otprilike kao što je Medvedgrad iznad Zagreba, samo što nije okruženo šumom, nego vinogradima. Prve loze posadili su 2004., prvu berbu obavili 2008., a već godinu zatim cabernet sauvignon Ten Barrels 2006., za koji su još otkupljivali grožđe, postao je šampion suhih crvenih vina u Ljubljani. Pokraj vinarije imaju lijep hotel, streljanu te servis oružja. Vlasnici, naime, opremaju makedonsku policiju i vojsku. U hotelu je, navodno, i jedini makedonski restoran sa specijalitetima od divljači koji odlično pristaju uz njihova vina. Imaju 14 hektara vinograda sa 16 sorata, a ovogodišnju berbu vodi hrvatska enologinja Josipa Andrijanić. Najdojmljivije vino na opsežnu kušanju bio je terroir Vranec 2012., koje se proizvodi samo u najboljim godinama. Berbu 2011. britanski Decanter opisao je kao 'željeznu šaku u baršunastoj rukavici' jer ima 17,2 posto alkohola, a ni berba 2012. sa 16 posto nije mnogo slabija. No alkohol je nevjerojatno dobro uklopljen i nimalo ne peče. Grožđe je iz drugog vinograda, pokraj Velesa, na petsto metara nadmorske visine, pa su tamošnje hladne ljetne noći zaslužne za izraženu svježinu koja ugodno hladi visoki alkohol. Vino je sad izvrsno, no tek za dvije-tri godine bit će zrelo, a i tada će imati još najmanje pet godina lijepog 'putovanja kroz vrijeme', kako se u vinskom svijetu tepa starenju.

I tuge su različite

Vinogradarski položaj velike nadmorske visine dao je još jedno očaravajuće makedonsko vino, Barovo 2012. vinarije Tikveš. I to vino ima poveznicu s Hrvatskom jer je mješavina vranca i kratošije, što je makedonski naziv za naš crljenak kaštelanski koji Talijani zovu primitivo, a svjetski je poznat pod kalifornijskim nazivom zinfandel. Barovo je vinogradarski položaj šesto metara iznad mora na kojem se sudaraju kontinentalna i mediteranska klima. Ovo vino s tog položaja gusto je, voćno i ugodno tanično te dojmljivije od Bele vode iste berbe, mješavine vranca i, ponovno našeg, plavca koja također nosi ime položaja.

Vinarija Tikveš kod nas je najpoznatija po crnom vinu T'ga za jug, donedavno i kod nas nevjerojatno popularnom iz potpuno nerazumljivih razloga jer riječ je o uvjerljivo najlošijem vrancu koji se može naći na tržištu. U vinariji su nam dali neusporedivo ugodnije bijelo vino T'ga za jug od rizlinga. Crnim se nisu dičili. Pohvalili su se, međutim, arhivskim šiponom iz 1962. Riječ je o slovenskom nazivu naše sorte moslavac koju u Međimurju zovu pušipel, a u drugim zemljama furmint; obvezatni je sastojak slavnih mađarskih tokajaca.

Stare loze

Vina s najviših vinograda pili smo u vinariji Bovin, i to s njezina položaja Dissan, između 650 i 700 metara nadmorske visine. Loze su stare pedeset godina, a Dissan barrique 2011. sočno je i puno vino od vranca koje, bez sumnje, vrijedi deset eura, koliko mu je maloprodajna cijena. S istog je položaja, ali samo od probranih grozdova prosušenih na trsu, i najskuplje makedonsko vino My Way 2011., čija je maloprodajna cijena 150 eura.

"Uvijek se nadam da se neće prodati, da ćemo ga sami popiti, ali prodaje se" - smije se vrlo srdačni enolog Boris Necev. Vino je doista izvrsno. Osjeća se to prosušeno grožđe, no ima i finu kiselost, pa prilično izražena slatkoća nije sladunjava, nego plemenita. Odlično je pristajalo uz desert, crnu halvu prelivenu sirupom od nara. Iz berbe 2012. Bovin je od prosušenoga grožđa s Dissana napravio i Eru, sušu verziju My Waya s tri puta manje šećera. Iako još nije u boci, kušali smo ga iz bačve, to je bilo možda i najbolje vino koje smo pili. Ozbiljan, gotovo školski odrađen crnjak za najbolja mesna jela, pun, jak, poprilično pikantan, a vrlo se lako pije.

Oteto zaboravu

Turistički je najatraktivnija vinarija Popova kula u Demir Kapiji, lijep hotel s 28 ugodnih soba na raskrižju starih putova, poprilično dobrim restoranom i primjerenim vinima, među kojima se ističe stanušina.
"To je stara makedonska sorta koju smo oteli zaboravu. Dok su Turci ovdje vladali, sadili su duhan, a nama su rekli da lozu sadimo sa strane. Zato su je ljudi nazvali stranušina, no 'r' se tijekom vremena izgubio. Sorta ima različite varijacije, poput bijelog, crnog i sivog pinota, pa daje bijela, ružičasta i crna vina" - rekao je tvrtkin menadžer Lazar Petrov.

Posjetili smo još dvije goleme vinarije. Ezimit je kod nas prema vinima s dobrim omjerom kvalitete i cijene poznatiji nego u Makedoniji jer, kako kaže vlasnik Zorančo Mitrevski, vina ne prodaju u Makedoniji i Srbiji, nego u Kanadi, Švedskoj, Finskoj, Kini, Hong Kongu... Kod nas, u Pisarovini, planira napraviti velik proizvodni centar u kojem će proizvoditi i hrvatska vina od otkupljenoga grožđa.
Druga je Dalvina - ima automatizirani podrum u kojem šestero ljudi opslužuje pogon čiji je kapacitet pet milijuna litara vina. Njezini su enolozi konzultanti iz Njemačke i devedeset posto vina izvozi.

Ohridu kao najpoznatijemu makedonskom turističkom odredištu najbliže smo bili uživajući u odličnim pjenušcima vinarije Popov u Sopotu pokraj Kavadaraca s vlasnikom Vladislavom, samozatajnim zagrebačkim studentom koji je u vinariju uložio novac od računalnog biznisa. Rosé pjenušac iz 2008. i bijeli od chardonnaya iz 2012. odlično bi pristajali uz oštrige, po kojima je Ohrid poznat, no lijepo su se pili i bez njih, a još ljepše mirni Chardonnay Barrique Fermented 2012., odnjegovan devet mjeseci na talogu. Vino prekrasna mirisa, puna, gotovo senzacionalna okusa koje u makedonskim trgovinama stoji desetak eura; kvalitetom slični chardonnayi iz drugih zemalja, pa i Hrvatske, najmanje su dva i pol puta skuplji. To je vino svakako dobar razlog za što brži povratak u Makedoniju. Prije nego što se popije.

U centru slavonskog vinarstva i vinogradarstva, Kutjevu, planira se gradnja Kuće graševine. Riječ je o projektu zagrebačke tvrtke "Muze" vrijednom 50 milijuna kuna, koji ima osiguranu potporu ministarstava turizma te regionalnog razvoja i fondova EU.

Uz središnji objekt u kutjevačkom vinogorju, u planu je gradnja još dvaju, u Pakracu i u Pleternici.
Projekt smo izradili temeljem istraživanja povijesti i kulturne baštine ovog kraja te dobrih i loših primjera vinskog turizma u svijetu" - kazala je Dragana Lucija Ratković, vlasnica "Muza". Kutjevčani će njime, dodala je, dobiti atraktivan višefunkcionalni vinski centar u čijem će fokusu biti graševina, obilježje ovoga kraja, ali njime će se promicati i sve druge sorte te tamošnji proizvođači.

Poznati vinar Ivan Enjingi smatra kako sva hrvatska vina zaslužuju imati svoju kuću, pa tako i graševina.
"Ideja je dobra. Posjetiteljima treba omogućiti da na jednom mjestu degustiraju najbolja vina iz specifične ponude nekog kraja, bilo da je riječ o graševini, malom plavcu, malvaziji..." - rekao je Enjingi.

Iz najpoznatijeg vinorodnog lokaliteta Makedonije, iz Tikveša dolazi nam još jedna serija sjajnih vina koja proizvodi obitelj Dudin.

Vrhunska vina proizvode od 1989., a 2004. godine modernizirali su cjelokupnu proizvodnju. Makedonci su sve prisutniji na hrvatskom vinskom tržištu, a zbog cjenovne prihvatljivosti i kvalitete, dobro prolaze kod ovdašnjih ljubitelja vina.

Iskustva i znanje u proizvodnji vina kod Dudina prenose se s generacije na generaciju.

Temjanika Anja bijelo je vino kojim se osobito ponose, posebno imenom. Naime, Anja ju je nazvao američki diplomat Philip T. Reeker.
Na stolu će se naći i u svijetu nagrađivani Chardonnay Barrique i Merlot Barrique te Cabernet Sauvignon. Vinarija Dudin godišnje proizvede do 500.000 litara vina, a modernizirani pogoni omogućuju im praćenje svakog stadija proizvodnje vina, posebno pri čuvanju, skladištenju vine te održavanju temperature.

Zahvaljujući ljubavi i entuzijazmu obitelji Dudin te vrhunskim uvjetima, vina koja proizvode egzotičnih su aroma i elegantne strukture. Ono što se u proizvodnji generacijama nije promijenilo jest odluka da se u uzgoju grožđa ne koristi pesticida i herbicida. Da bi dobili željenu kvalitetu svojih vina, puno pažnje posvećuju optimalnim razinama kiselina i šećera.

Vrhunska Vina Laguna nastavljaju nizati uspjehe na međunarodnim vinskim natjecanjima. Čak tri zlatne medalje osvojila su crna Vina Laguna na jednom od najutjecajnijih svjetskih natjecanja, Emozioni dal Mondo: Merlot e Cabernet Insieme, tradicionalnom ocjenjivanju crnih vina, koje je od 15. do 17. listopada održano u Bergamu u Italiji.

Zlatom su okićena Vina Laguna Festigia Castelo 2013, Festigia Merlot 2013 i Festigia Cabernet Suvignon 2013. Vina iz podruma Agrolagune već nekoliko godina zaredom oduševaljvaju ocjenjivače prestižnog natjecanja u Italiji, što je potvrda kvalitete ovih vina.

Emozioni dal Mondo je jedno od najprestižnijih međunarodnih vinskih natjecanja na kojem je ovom prilikom sudjelovalo 17 zemalja s ukupno 203 uzorka vina, koje je kušalo 79 međunarodnih sudaca.

Vina Laguna Festigia Cabernet Sauvignon vrhunsko je vino nastalo od grožđa iz vinograda s osunčanih položaja Mornarica u blizini mora, što osigurava stalno strujanje zraka za najtoplijih ljetnih dana. Vina Laguna Festigia Castello je kupaža merlota, cabernet sauvignona i syraha, iz vinograda na istarskoj crvenici s najboljih položaja na kojima se uzgaja pojedina sorta. Vina Laguna Festigia Merlot, vrhunsko je suho crno vino sorte merlot iz vinograda Devići, gdje je prilično kamenita, srednje duboka i topla crvenica. Položaj je iznimno osunčan tijekom dana, ali i sa stalnim strujanjem svježeg zraka s viših položaja.

Crna Vina Laguna su podatna i mekana, dugotrajnog okusa, te karakteristične istarske svježine i elegancije. Stoga su idealan izbor uz mesna pečenja ili zrele sireve.

Na međunarodnom ocjenjivanju vina održanom 15. - 17. 10. 2015 u Bergamu (Italija), Vinogradarstvo i podrumarstvo Krauthaker osvojili su 2 zlatne medalje za svoja vina Merlot 2012. i Mercs 2012.

Emozioni dal Mondo - Merlot e Cabernet insieme (Emocije iz svijeta - merlot i cabernet zajedno) specijalizirano je ocjenjivanje vina isključivo od sorti merlot i cabernet iz svih krajeva svijeta. Priča je počela prije deset godina kada je vinski konzorcij iz Bergama (Italija) odlučio organizirati prvo takvo ocjenjivanje kako bi promovirao vina iz vinogorja okolice Bergama.

Na posljednjoj, ovogodišnjoj manifestaciji održana prošli vikend u Bergamu (Italija) od više stotina uzoraka vina iz cijelog svijeta, ocjenjivana su i vina iz Hrvatske i postigla su zapažen uspjeh.

Jesenski izlet u Istru, šesteročlana slavonska, ili, točnije, osječka, ekipa vinoljubaca iskoristila je za posjet istarskim vinarima.

Ovo je priča o četiri našoj javnosti manje ili više poznatih vinara, koju ćemo donijeti u četiri nastavka. Prva je priča o vinariji Trapan iz Šišana, nedaleko od Pule. Vinarija Trapan ima 11 hektara vinograda, u kojima sa po 33 posto dominiraju malvazija i teran, a ostatak čine sorte merlot, cabernet sauvignon i syrah. Proizvodnja je u vinogradima isključivo ekološka. Ovisno o godini, vinarija Trapan proizvodi od 50 do 70 tisuća boca vina.

Bruno Trapan nevjerojatno je pozitivna osoba. Energičan, nemiran, zabavan, luckast, provokativan, ali i samouvjeren, pomalo i drzak, a, s druge strane, nimalo površan, naprotiv, vrlo uporan i temeljit na putu do cilja - odličnih vina kojima se može ponositi. Zapravo, samo je takav i mogao krenuti u vinski posao od nule. Kao mladac, 2004. godine, sa samo 25 godina, upustio se u borbu na tržištu vina kojim su već vladala etablirana vinska imena. I uspio je.

Na pitanje je li njegova priča primjer priče o uspjehu mladog čovjeka u Hrvatskoj, Bruno kaže kako ni sam nije siguran što je bilo važnije - sreća ili znanje, ali da je najvažnije što su tu dobra vina.
"U svakom slučaju, imao sam mnogo sreće i prijatelja koji su mi pomagali. Događaju se neke stvari zbog kojih stanem, zamislim se i pitam kako se to može dogoditi. Recimo, da naša malvazija u New Yorku postane vino mjeseca. Objavimo to na našem Facebooku, a onda i sam gledam u to i ne vjerujem" - priča Bruno.

U ukusno uređenoj kušaonici nove vinarije, odnosno Wine station Šišan Trapan, proveli smo s Brunom najmanje dva i pol sata, premda smo dan prije najavili kako ćemo naići "nakratko", jer ga je čekala "priprema terena" za rezerviranu proslavu za veću grupu gostiju. Bruno je sve uspio obaviti, posvetivši i drugim gostima, a bilo ih je, dio svoga vremena. Kušali smo vina, razgovarali i, više, u opuštenom društvu slušali Bruninu priču o vinima, vinogradima, rocku, Istri, uspjehu, supruzi Andreji i kćerkicama, kreditima... Točila se malvazija Ponente - svježa, razigrana i pitka. Zatim također malvazija, Uroboros, ozbiljnija, zlatnožuta, koja nas je oduševila svojim mirisima i okusima, vino je to koje fermentira u barique bačvama od - bagrema. Kušali smo i roze Rubi, dobio je ime po kćeri Rubi Brune i Andreje, te, naravno, teran. Najprije Terra Mare, a Mare je ime druge kćerke Trapanovih, i naposljetku Nigra Virgo revolution - izvrsna kupaža koju čine cabernet sauvignon (45 posto), merlot (35 posto) te po deset posto syrah i teran.

Uz odlična vina ova se degustacija pretvorila u dobru zafrkanciju s mnogo smijeha. Vrijedi izdvojiti anegdotu s "ozbiljnom" primjedbom našega Gebe (Slaven Getoš) da je u Istri zbilja puno dobrih vina, ali da ne mogu imati ledenu berbu. Kod Brune je naišla na plodno tlo te se razvila "rasprava" o tome da možda malo zamrznu grožđe kada već nemaju niske temperature kao njihovi kolege u Slavoniji.

U razgovoru o istarskim vinarima Bruno ističe kako svatko tko drži do onoga što radi naposljetku proda svoje vino i rijetko koja ozbiljna vinarija ostane s neprodanim zalihama. Naglašava kako je kvaliteta vina u Hrvatskoj u posljednjih više od deset godina narasla.
"Imamo odlična vina. Nemam problema svako svoje vino staviti bilo gdje u svijetu na stol, uz neka mnogo poznatija vina. Ipak smo jedna od kolijevki vinarstva, bila su nam samo potrebna ulaganja u vinarije i stvaranje kvalitetnih autentičnih vina. Mislim da se trebamo što više vratiti našim sortama vina, a smanjiti proizvodnju internacionalnih sorti. I sam to radim. 'Pucam' sve na malvaziju i teran", slikovito se izražava Bruno objašnjavajući da se iz Hrvatske u Ameriku ne može prodati cabernet sauvignon ili merlot, posebice po "našim" cijenama.
"Zato malvaziju i teran možemo prodati, i to po 'ozbiljnim' cijenama", naglašava. Primjerice, boca malvazije je 7,5, a terana 12 dolara.

Kada je kretao u posao, Bruno Trapan, kaže, imao je samo viziju da ne bude najbolji vinar u svome selu, Istri ili u Hrvatskoj, nego da se njegova vina piju diljem svijeta.
"Sve što radim, radim s mnogo strasti i emocija. Kroz vina prodajem sebe, svoju energiju i dušu. Iza ovog vina sam ja, moji vinogradi i svi mi koji ga stvaramo. Vino nije novac, nego način života" - Brunine su riječi i zaključak ove priče.

Slovenski ekscesi s teranom

Na pitanje o problemu koji je istarskim vinarima stvorila Slovenija svojom zaštitom terana, Trapan kaže kako se većina istarskih vinara, među kojima je i on, dogovorila da će na etikete, kao i do sada, stavljati ime sorte teran
"Ako će se tući (Slovenci), neka dođu, pa će vidjeti kako će proći. Ali istina je da stalno prave neke ekscese. Evo, nedavno su ispred podruma u slovenskom Krasu tamošnji vinari razbijali boce istarskog terana, što je stvarno svinjarija. Ako ti se ne sviđa što piše na etiketi, a vinar si, onda mora postojati bar doza respekta prema vinu. Vino ima dušu, svaka ta boca... I razbijati je... Bolje da nisam bio tamo" - ogorčen je Bruno.
Tako energičan ne ustručava se pokazati srednji prst susjedima već na spomen slovenske zaštite imena teran.