Vino

Prvo nacionalno ocjenjivanja hrvatskih vina pod nazivom "Vina Croatia" u organizaciji Udruge vinarstva HGK održat će se od 24. do 26. studenoga ove godine u HGK, a rezultati istraživanja bit će predstavljeni na 10. VINOcomu - međunarodnom festivalu vina i kulinarstva 27. studenoga u hotelu Esplanade Zagreb, najavljeno je na konferenciji za medije 20. listopada u HGK na kojoj je bilo riječi o ovogodišnjoj berbi grožđa, stanju na tržištu vina u Hrvatskoj te planovima za inozemna tržišta i daljnjem razvoju i strategiju brenda Vina Croatia - Vina Mosaica.

"Krovna Udruga vinarstva pri HGK koje okuplja proizvođače vina od 2011. godine pokriva sva događanja u ovom sektoru na nacionalnoj razini. Hrvatska gospodarska komora nam je vrlo korisna i neophodna za ostvarivanje naših zamisli, želja te prava koja moramo formulirati u području vinarstva, a osobito u nacionalnoj promociji vina u inozemstvu", rekao je novi predsjednik Udruge vinarstva HGK Gianfranco Kozlović.

"Nedostatak nam predstavljaju mogućnosti za nastup na stranim tržištima jer još nismo dovoljno brendirani te nas u inozemstvu ne doživljavaju dovoljno ozbiljno. To smo naslijedili, a uradit ćemo najbolje što možemo kako bi se to promijenilo u sljedećem razdoblju. Imamo tradiciju i tržište koje nam je vjerno, nastupima na vanjskim promocijama pridonosimo prepoznatljivosti hrvatskih vina, a osobito je važno da proizvođači vina dođu u povoljniji položaj", istaknuo je Kozlović napomenuvši kako je hrvatski adut spajanje vina s turizmom te da se naglasak treba staviti na kvalitetu vina koje mora imati i određenu cijenu, a turizam u tome može pomoći.

"Udruženje vinarstva HGK iniciralo je prvo ocjenjivanje hrvatskih vina s ciljem daljnje promocije hrvatskih vina, ali i jačanja konkurentnosti proizvoda vina na tržištu s preporukom potrošačima", istaknuo je poslovni tajnik Udruge Igor Barbarić napomenuvši kako će se ocjenjivati vina domaćih vinarija u osam kategorija, a ocjenjivanje će provesti domaći i strani enolozi i sommelieri iz Njemačke, Engleske te susjednih zemalja, a izraditi će se i brošura s preporukama hrvatskih vina te gdje se mogu kupiti. Tim će se ocjenjivanjem dobit ponajbolja vina u ovoj godini koja će slati i na vanjska ocjenjivanja.

"Na ocjenjivanje hrvatskih vina treba gledati pozitivno. Bit ćemo zadovoljni ako pristigne velik broj uzoraka vina, a ocjenjivanje će biti i dobro iskustvo za organizatore", rekao je Kozlović.

Kroz jedinstvenu strategiju i brend hrvatska vina pod nazivom Vina Croatia - vina mosaica Udruge vinarstva HGK osim promocije na Londonskom međunarodnom sajmu vina te Vinexpo Bordeaux, u planu ima promociju i na trećim tržišta: SAD-a, Srbije, Švicarske te Kanade, a hrvatske vinarije teže i jačem nastupu na tržištu Japana, Republike Koreje i Indonezije, objasnio je Barbarić te napomenuo da će se i sljedeće godine organizirati konferencija Vino je zdravlje, s porukom da je vino zdrav proizvod u umjerenim količinama.

Direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK Božica Marković ističući ovogodišnju izvrsnu berbu grožđa, za razliku od prošlogodišnje koja je za većinu vinara bila loša, naglasila je kako je Udruga vinarstva HGK od 2014. godine punopravan član Europske vinske udruge, koje zastupa EU proizvođače i trgovinu vinom. Europsko vijeće je odradilo dobar posao u skladu s dokumentima koje je usvojio Europski parlament te trošarina na vina i dalje iznosi nula, a i dalje postoji prostor za reklamiranje vina. Marković je spomenula i novi Pravilnik za označavanje vina koji će biti usvojen na tijelima Udruženja vinarstva te Upravnog odbora HGK.

U Hrvatskoj je ukupno 20.941 ha vinograda, prosječna veličina vinograda iznosi 0,26 ha, a prosječna veličina vinograda po gospodarstvu 0,51 ha. Proizvođača grožđa je 41.118. Površina vinograda po regijama: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje - 30,5 ha, Bregovita Hrvatska - 22,2 ha te Hrvatska Istra i Kvarner te Dalmacija - 47,3 ha. Najvažnije su sorte graševina, malvazija istarska, plavac mali crni i ostale sorte. U prometu je vina 1624 proizvođača, a proizvodnja vina je 575.389 hl. U prometu vina sa zaštićenom oznakom izvornosti je 75 posto vina, dok je vrijednost proizvodnje vina 7,3 posto vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje. Prošle je godine uvoz vina u Hrvatsku iznosio 22,5 milijuna litara u vrijednosti od 32 milijuna USD, dok je izvoz bio 3,5 milijuna litara u vrijednosti 15,5 milijuna USD.

Vinogradarstvo i vinarstvo RH

Vinogradarstvo i vinarstvo u Republici Hrvatskoj imaju dugu i bogatu tradiciju, štoviše u nekim područjima Hrvatske predstavljaju jedinu moguću granu poljoprivrede, koja je u prošlosti na ovim područjima značila život, ostavila bogatu kulturnu baštinu koja je danas dio svjetske baštine.

Proizvodnju vina u Republici Hrvatskoj možemo okarakterizirati kao proizvodnju koja ima visoku tendenciju razvoja kvalitete čemu svjedoći sve veći broj medalja na internacionalnim ocjenjivanjima vina.

Proizvođači vina okupili su se 2011. godine u krovnu Udrugu vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori te zajedno stvorili jednistvenu strategiju i brand hrvatskih vina pod nazivnom Vina Croatia - vina mosaica. U Udruzi vinarstva smatramo da će se Vina Croatia istaknuti pred vinima Novog svijeta po svojoj povijesnoj baštini, a od vina Starog svijeta po jednostavnosti i pristupačnosti.

Prije svega željeli bi da se hrvatska vina kušaju na mjestu odakle dolaze da se mogu na najbolji način okusiti autentični izvorni okusi, slavno podrijetlo, odnosno vina koja sa sobom nose okus podneblja iz kojeg dolaze, kao na primjer:

• Duboko, snažno vino, Plavac Mali sa suncem osunčanih padina Dalmatinske obale, dijela svjetske baštine
• Svježe, mirisno, proljetno vino - Malvazija iz hladnijih krajeva mistične, zelene Istre
• Graševina bogata teksturom, iz bogatog tla i zlatnih ljeta Slavonije i hrvatskog Podunavlja
• Svježa, živahna vina s padina, nastala na svježoj klimi osunčanih hrvatskih bregova Udruženje vinarstva temeljem brand strategije Hrvatsku je podijelila u 4 marketinške vinske regije: Slavonija i Podunavlje, Bregovita Hrvatska, Istra i Kvarner te Dalmacija.

Shodno navedenom u regijama postoje i 4 regionalne Udruge vina: Graševina Croatica, Vinistra, Vino Dalmacije i Bregovita Hrvatska (u nastajanju) kroz koje djeluju i manje Udruge te svi proizvođači vina i grožđa koji imaju interes sudjelovati u stvaranju branda vinske Hrvatske te jačanju konkurentnosti hrvatskih vina na domaćem i stranom tržištu.

Udruga vinarstva od 2014. godine punopravan je član Europske vinske Udruge Comite europeen des entreprises vins - CEEV, koje zastupa EU proizvođače i trgovinu vinom.

Vinogradarstvo Površine:

• ukupno 20.941 ha vinograda
• prosječna veličina vinograda - 0,26 ha
• prosječna veličina vinograda/gospodarstvu - 0,51 ha
• 41.118 proizvođača grožđa

Vinogradarstvo - najvažniji sortimenti:

• Vinarstvo - promet vina
• promet vina - 1,624 proizvođača i 575.389 hl proizvodnje vina
• 75% vina u prometu je vina sa zaštićenom oznakom izvornosti
• rijednost proizvodnje vina - 7,3% vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje

Prvo nacionalno ocjenjivanje vina pod nazivom "Vina Croatia" održat će se od 24. do 26. studenoga u organizaciji Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), najavio je predsjednik Udruženja i istarski vinar Gianfranco Kozlović. Ocjenjivat će se isključivo vina dostupna na tržištu, svim vinarima upućen je javni poziv neka se uključe.

Vina će ocjenjivati desetak enologa i sommeliera iz Francuske, Njemačke, Velike Britanije i još nekih zemalje iz regije i temeljem kriterija Svjetske vinske organizacije izabrat će šampione i dodijeliti medalje u osam kategorija. Namjera je da natjecanje za najbolja hrvatska vina preraste u tradiciju i time podupre provedbu i nacionalne brend strategije Vina Croatia - Vina Mosaica, kojoj je cilj uspješnije pozicioniranje na pojedinim inozemnim tržištima.

Ocjenjivanje će, ističe direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK Božica Marković "iznjedriti hrvatsku vinsku reprezentaciju koja će za izlazak na globalnu scenu dobiti potporu Komore, što je nagrada vinarima za investirani trud".

Najavila je kako će uz potporu Komore u 2016. biti organizirani promotivni nastupi hrvatskih vinara u Srbiji, SAD-u, Švicarskoj i Kanadi. Vinari, dodala je, još iskazuju interes i za zajednički odlazak u Japan, Koreju i Indoneziju, gdje se već plasiraju manje količine vina.

Tijekom 2014. eksplodirao je uvoz jeftinih vina, uvezeno je 22,5 milijuna litara (godinu prije 13 milijuna) u vrijednosti 32 milijuna dolara. Istodobno su hrvatski vinari na inozemnim tržištima prodali 3,5 milijuna litara za 15,5 milijuna dolara, što nedvojbeno potvrđuje da je za dobru cijenu zaslužna vrhunska kakvoća naših vina, naglasio je Kozlović. Jeftina uvozna vina, uvjeren je, ne mogu ugroziti ugled hrvatske vinare i nanijeti im štetu jer ta vina uglavnom završavaju na policama trgovačkih centara.

"Hrvatski vinari nisu postali žrtva uvoznih vina. Uspjeli smo odgojiti generaciju ugostitelja i someliera koji prepoznaju i cijene vrhunska domaća vina i uvrštavaju ih na svoje vinske karte", objašnjava Kozlović i dodaje da su vinari zadovoljnji i rezultatima "sljubljivanja vina s turizmom". Turizam je dvostruki kanal koji se mora bolje iskoristiti, osim potrošnje vina u hrvatskim restoranima treba postići da strani turisti traže hrvatska vina i na svojim domicilnim lokacijama, nakon povratka s ljetovanja. Da bi se to ostvarilo u većim volumenima, potrebno je uložiti još puno truda, a zadovoljavajući učinak moguće je očekivati za tri-četiri godine, smatra Kozlović. Za promociju vina u inozemstvu dosad je iz vinske omotnice traženo 8,7 milijuna kuna, odobreno je 6,4 milijuna, podsjetila je Marković.

Hrvatski vinari mogu još puno naučiti od kolega iz Francuske kao vodeće vinske velesile, ali hrvatsko vinarstvo razvija se u dobrom smjeru, posebno kada je riječ o graševini kao najvažnijoj kontinentalnoj sorti. Zaključeno je to na hrvatsko-francuskom vinskom susretu pod nazivom "Rendezvous s graševinom" koji je održan ovog vikenda u vinariji Vina Belje na Banovom Brdu u Baranji.

Gostima iz Francuske, među kojima su bili vinari, profesionalni kušači, prodajni predstavnici i novinari, predstavilo se devet hrvatskih vinarija: Krauthaker, PP Orahovica, Feravino, Iločki podrumi, Buhač, Antunović, Kalazić, Pinkert i Belje. Francuski stručnjaci sa svoje su strane predstavili vlastita vina, kao i iskustva u promociji vina i vinskom turizmu, ne samo hrvatskim vinarima, nego i sommelierima, turističkim i ugostiteljskim djelatnicima te novinarima iz cijele regije.

Francuska svakako ima puno više iskustva u promociji vina i vinskog turizma nego Hrvatska, pa smo na ovom susretu mogli puno naučiti. S druge strane, i mi imamo što pokazati, a drago nam je da su francuske kolege visoko ocijenili dosadašnje napore i uspjehe hrvatskog vinarstva. Na tržištu smo konkurencija, ali to ne znači da ne možemo i dobro surađivati, istaknuli su redom vinari, članovi Udruge Graševina Croatica.

Barbara Bačić, jedna od gošći koja se u Francuskoj bavi promocijom i prodajom autentičnih vinskih sorti iz srednje i istočne Europe i Ljiljana Vajda-Mlinaček, izvršna direktorica sektora marketinga i turizma u Belju i članica odbora za marketing udruge Graševina Croatica, najavile su kreiranje zajedničke turističke vinske ture graševine kroz cijelu Slavoniju i Baranju koje će se ponuditi gostima iz Francuske.

Uz najbolje hrvatske graševine, gosti iz Francuske mogli su kušati i Baranjski kulen koji je nedavno dobio EU oznaku zaštićenog geografskog podrijetla. Obišli su i vinograde, vinariju i podrum Belja, poslovni kompleks Mitrovac te najvažnija odredišta rastućeg baranjskog turizma: Kopački rit i hrvatsku ruralnu destinaciju godine Karanac.

Hrvatsko-francuski vinski susret organizirala je Udruga Graševina Croatica zajedno s turističkim zajednicama Osječko-baranjske i Požeško-slavonske županije, a održan je u okviru Rendez-vous festivala Francuske u Hrvatskoj.

Slovenska vlada smatra pitanje europske zaštite slovenskog terana zaključenim i protivi se prijedlogu da istu oznaku dobije hrvatski teran iz Istre.
"Teran je oznaka za vino koje se proizvodi samo na slovenskom Krasu, od grožđa sorte refošk", kazala je na sastanku slovenskih vinara Tanja Strniša, državna tajnica u ministarstvu poljoprivrede, dodavši da je Hrvatska registraciju slovenskog terana mogla osporavati tijekom pristupnih pregovora s EU-om, ali to nije učinila, zbog čega Slovenija stvar smatra zaključenom.

Hrvatska, po njenim riječima, sada nema mogućnosti ostvarivanja prava da i vino iz Istre, koje se u Hrvatskoj zove teran ostvari istu zaštitu kao i slovensko vino koje se proizvodi na ograničenom zemljopisnom području u malim količlinama, a mora ispunjavati i specifične postupke u preradi i potrebnu kvalitetu.

Slovenija će svoje argumente, da oznaka teran za vino pripada samo slovenskim vinarima i da se druga vina pod tim imenom ne smiju prodavati na zajedničkom europskom tržištu, iznijeti i u pismu europskom povjereniku za poljoprivreduu Philu Hoganu, koji je od Slovenije zatražio dodatne informacije glede vinskog spora Ljubljane i Zagreba.

Pismo kojim će Slovenija odgovoriti Hoganu još je u pripremi, kazala je Strniša.

Slovenski vinari s Krasa boje se da bi u slučaju da Ljubljana popusti, a Bruxelles dopusti prodaju istarskog terana na europskom tržištu, mogli pretrpjeti veliku štetu jer bi Sloveniju preplavilo hrvatsko vino, osobito zato jer je i trgovački lanac Mercator sada u hrvatskim rukama.

Teran kao marka vina nije zanimljiv Talijanima i drugim obožavateljima vina u Europi, nego se pije više-manje samo u Sloveniji i Hrvatskoj, među kojima je jaka vinska konkurencija, smatraju slovenski vinari iz Primorja i Krasa.

Slovenski ministar poljoprivrede Dejan Židan nedavno je u obrani terana s Krasa rekao da je za Slovence on važan nacionalni brend, onako kako je to Ircima važno Gunness pivo, na koje su ponosni, te također odbio mogućnost kompromisa s Hrvatskom oko tog pitanja.

Enolog i publicist Klemen Lisjak, autor knjige o teranu, kaže da je proizvodnja terana od grožđa refošk u Sloveniji vjekovna tradicija, a refošk proširena sorta koja se uzgaja na oko 400 hektara. Zato bi popuštanje hrvatskim vinarima donijelo slovenskim prerađivačima vina nepopravljivu štetu, a riječ je i o pitanju nacionalnog i kulturnog identiteta, što također ne treba zanemariti.

Slovenija je u EU svoj teran s Krasa zaštitila geografskom oznakom podrijetla, što onemogućuje prodaju hrvatskog vina pod tim imenom na europskom tržištu. Hrvatski vinari tu situaciju ocjenjuju nedopustivom i kažu da se teran u Istri tradicionalno proizvodi već stoljećima.

O tom je problemu sa europskim povjerenikom za poljoprivredu Philom Hoganom razgovarao ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, navevši da je zaštita sorte grožđa, što su učinili Slovenci, u Europskoj uniji nedopuštena te da očekuje povoljnu odluku Europske komisije o teranu. Hrvatska traži da Europska komisija za hrvatsko vino dopusti oznaku "teran, hrvatska Istra", što bi bilo rješenje prihvatljivo hrvatskim vinarima. Ako EK ne bi donijela takvo rješenje, Jakovina je prilikom posjeta Bruxellesu tada najavio i mogućnost da Hrvatska tuži i EK i Sloveniju.

Hogan je od Slovenije zato tražio dodatno očitovanje odnosno pojašnjenje njenih stajališta o tom sporu.

Hrvatsku su ovo ljeto poharali brojni požari, među ostalima, zgarišta su ostala i na velikom dijelu prekrasnog Pelješca. Nastradali su makija, šume, maslinici, vinogradi... Sreću da je za dlaku izbjegla katastrofu imala je vinarija Mrgudić, čiju smo "ispostavu" Wine-shop & Bar Peninsula - nedavno posjetili. I trenutno se zaljubili...

Mrgudići nisu ljudi koji će učiniti sve da dobiju određenu količinu vina pod svaku cijenu. Naprotiv, riječ je o vinarima koji svoje ime stvaraju čistom ljubavlju. To rezultira minimalnim brojem boca, teškoćama pri pronalasku istih, te ono što je najbitnije - potpunoj autentičnosti njihovih etiketa. Negdje u sredini Pelješca, nakon puno zavoja i nepregledne makije, došli smo u borovu šumu i netom prije table za mjesto Zakotorac sjeli u bar uljuljkan nježnom glazbom saksofona i klavira. Uz svoja, nudi se i šezdesetak lokalnih etiketa, rakije i maslinova ulja, sirevi, delikatese... Dakle, idealno nakon plaže! Cvrčci su dodavali svoj obol, a kako su za stolom bili stari znalci s vinskih festivala širom zemlje, uskoro smo počeli s degustacijom. Osim svojih etiketa i pokojeg još neetiketiranog nektara iz vrča, preskočili smo rose, u čiju smo se kvalitetu uvjerili još na festivalu Women on Wine - uz bok Milošu!

Vinarija Mrgudić svoje grožđe sorte Plavac mali (položaji postup i dingač), bere isključivo sa svojih nasada koji se s južne strane Pelješca strmo zabijaju u more. Zbog bogatstva sunčevih zraka koje do grozdova dolaze direktno, ali i odbijajući se od mora i stjenovitog tla (trostruka insolacija), utječu na to da se berba odvija s alpinističkom opremom, i da prinosi nisu bogati. Ali su zato toliko koncentrirani i plemeniti da se to uoči već na prvi miris. Pred nama je Mare, postup koji potpisuje Marija Mrgudić, vino o kojem treba pričati sa ženama jer ga doživljavaju s toliko intenziteta i užitka da je to gušt i gledati i slušati. Isto se događa kad muškarci probaju dingač Buru, rad Marijinog brata, pardon, remek djelo...

Prvi gutljaj ovog nektara vraća me u davne sedamdesete, kad bi ribarski dio obitelji zvao kod sebe na večeru u konobi na kraju Korčule. Muškarci bi pričali ribičke priče, žene spremale ribu, kupus (raštiku) i fritule, a dječurlija se igrala skrivača, lovice, ili što bi već bilo aktualno tog ljeta. Na kraju svake večere, obavezno bi se u teću od kupusa ulilo pola litre vina iz bocuna, i onda bi svi ukrug uzeli po žmul. Neka vrsta obreda kojom smo i mi klinci postajali odrasli. Taj okus jakog, trpkog, moćnog i težačkog vina, osjetio sam 35 godina kasnije, ali upakiranog u svilenu rukavicu. Bura Mrgudić, berba 2012., najbolji ovogodišnji dingač, slobodno se javite za raspravu!

Nekad je na Pelješcu rastao crljenak, sorta koja je nestala dolaskom filoksere, ali njega su naši ljudi prenijeli u Kaliforniju, gdje je od nje nastala genetički identična sorta zinfandel. Od nje potiču i talijanski primitivo i plavac mali, koji je nastao križanjem crljenka i dobričića (druga stara sorta). Prilikom krčenja zemlje da se posade novi vinogradi, nađene su na zemlji Mrgudićevih tri stare loze, a DNA analiza je potvrdila da se radi o starim preživjelim lozama crljenka.

Amerikanac Robert Benmosche, Marijin prijatelj, u jednom je trenutku odlučio uložiti novac u vino i htio da postanu partneri. Gospođa Mrgudić nije htjela dijeliti obiteljsko naslijeđe nego mu je predložila novi projekt, da zasade zinfandel. Benmosche je uvezao 1500 trsova zinfandela iz Kalifornije, i vratio tu staru sortu na Pelješac.

Zinfandel Benmosche je sjajno ljetno vino koje Amerikance dalmatinskih korijena vjerojatno divno vraća u prošlost. Laganije je i svježije od prethodnika i izvrsno paše uz grožđe i breskve koje su osvanule za stolom.

Na kraju, probali smo i diplomski rad Antonije Mrgudić, mlade agronomice koja nam je s ponosom predstavila svoj crveni prošek. Drugačiji od agresivnijih mu kolega, nježniji, odmjereniji i blaži, savršeno je sjeo uz čokoladnu tortu. Ukratko, želite li probati autohtono vino, iskreno i bogato, zavirite u svijet Mrgudića, nasmijanih i toplih ljudi zbog kojih ćete svakoga ljeta posjetiti Pelješac. Ili možda već za dane otvorenih vrata prvog vikenda u prosincu? Sve informacije potražite na ovom linku, i vidimo se na Buri!

Vermentino ne znači da je vino fermentiralo, fiano nije glazbena oznaka za tempo, petit manseng nije kineska regija, a manzoni nije izvedenica talijanske riječi manzo, što znači govedina. Ni verdicchio ne znači zelena naprava, što je doslovni prijevod talijanskih riječi verdi i chio. Sve su to bijele sorte vinove loze od kojih toskanska vinarija Guado al Melo radi odlično vino Bianco.

Ako ime i jest jednostavno, vino nije nimalo. Berba 2013. puna je i moćna, 14 posto alkohola vrlo lijepo grije, a fino je zaokruženo ugodnim kiselinama. Zasluga je to jednogodišnjeg njegovanja na kvascima, ali u inoksu, a ne u drvenim bačvicama, te starih sorata koje mogu izvući maksimum iz tla i klime u kojima rastu.

Toskanu će malo tko povezati s bijelim vinima, a ovo raskošno i karakterno vino izvrsno je za upoznavanje tog "novog" vinskog svijeta. I u većini crnih vina dominira autohtona toskanska sorta sangioveze. Začinjena je syrahom u vinu Bacco in Toscana, koje nosi ime ditiramba, pjesme posvećene bogu vina, iz 18. stoljeća o zamišljenom posjetu Bacchusa, njegove supruge Arijadne te satira i nimfi Toskani. Svojevrsni podnaslov ovog finog i razigranog, veselog vina je "bom ba ba ba", kako su zvali toskanski ples popularan prije dva i pol stoljeća.

I Antillo, drugo vino od sangiovesea, ovaj put izmiješanog s malo cabernet sauvignona te petit verdota, ima lijepu priču o imenu koje znači "sunčano mjesto" i opisuje njihove vinograde.

Na brežuljcima Bolgherija, kako se zove to zaštićeno vinogradarsko područje, velike su razlike u dnevnim i noćnim temperaturama, što u konačnici vinu daje jače arome. Antillo 2013. je njegovan 12 mjeseci na kvascima u drvenim bačvicama i najmanje tri mjeseca se smiruje u boci prije izlaska na tržište. Cijene ovih finih i vrlo zanimljivih vina su u internetskoj vinoteci vino.hr između 80 i 120 kuna. Najskuplji crnjak vinarije zove se Rute, to je etruščanska riječ za crveno. Rade ga ipak od francuskih sorata cabernet sauvignon i merlot, a cijena mu je oko 170 kuna.

Najnovije izdanje Oksfordovog vinskog vodiča (eng. The Oxford Companion to Wine), čija je autorka poznati vinski znalac Jancis Robinson, ugledalo je svjetlost dana nakon skoro čitave decenije. Poslije trećeg izdanja, koje je objavljeno 2006. godine, Robinson i njen tim vinskih stručnjaka bavili su se istraživanjem vinskog svijeta koji neprestano napreduje.

Čuvena ružičasta knjiga obiluje raznolikim svježim sadržajem, ali većina će se zaustaviti na popisu novih vina.

Oksfordov vinski vodič hvali nove vinske regije kao što su Gran Kanarija, obala Malibua, Tahiti, ali i američka država Virdžinija. Pored Sjeverne Afrike, Čilea i Austrije općenito, govori se detaljnije i o oblastima Svartland, Maipo, Vahau i dolina Koločague. U novom izdanju velika pažnja je poklonjena i Kini kao vinskoj oblasti koja predstavlja najvećeg konkurenta Australiji i Argentini. Nakon 2006. godine kada je objavljeno posljednje izdanje, kineski Helan Qing Xue Jia Bei Lan Cabernet dobio je nagradu 2010 Decanter World Wine Awards. Od tada je Kina postala veliko ime kako u proizvodnji tako i u konzumiranju vina, što se može vidjeti i po imenima koja se nalaze u Oksfordovom vodiču poput kineske varijacije Cabernet Gernischta ili Changyua, najvećeg kineskog vinskog proizvođača.

U novom izdanju može se čitati i o promjenama u proizvodnji vina koje su se dogodile u proteklih devet godina. Detaljno se opisuje upotreba betonskih jaja u fermentaciji vina, kao i slična metoda upotrebe kvevri (amfora bez ručke) takođe u procesu fermentacije. Ove nove metode proizvodnje vina upotrebljavaju se u vinarijama u Londonu, Hong Kongu i San Francisku. Spominje se i reduktivna proizvodnja vina, kao i sve popularnija kategorija narandžastih vina.

Mogu se pronaći i tekstovi o uticaju društvenih medija na svijet vina, kao i o načinu na koji javno mnjenje sada dosta direktnije utiče na ono što se o vinima piše. Iako mišljenje koje ljudi iskazuju o vinima na društenim mrežama nije toliko bitno za obične vinopije, ono je itekako važno za ljude koji rade u specijalizovanim vinskim radnjama i za one koji žive od pisanja. Autorka Robinson je u međuvremenu objavila knjigu Vinsko grožđe (eng. Wine Grapes) 2012. godine, jedno ambiciozno djelo u čijem su nastanku učestvovali stručnjaci Jose Vouillamoz i Julia Harding, inače desna ruka autorke i saradnica na posljednjem izadnju Oksfordovog vinskog vodiča.