Vino

Mlade djevojke u narodnim nošnjama koje bosim nogama u kacama gacaju grožđe i tako, na starinski način, cijede mošt, i ove je godine bio najatraktivniji prikaz tradicionalne Stupničke berbe grožđa.

Župan Danijel Marušić, zamjenik Davor Vlaović i općinski načelnik Petar Lovinčić, kušali su zatim mošt i djevojkama oprali noge, što je izazvalo najveće oduševljenje među publikom. Održano je još jedno zanimljivo natjecanje i to u izvlačenju mošta iz bačve pomoću natege (starinske naprave), kojom su nekoć davno ovdašnji stari na taj način provjeravali je li se mošt pretvorio u vino.

Zadovoljstvo ovogodišnjim urodom vinograda nije izostalo, kao niti sveukupnim programom Stupničke berbe grožđa.
"Koristim ovu prigodu kako bih svim stanovnicima čestitao Dan općine i naglašavam još jednom kako je ovo mala općina velikog srca, koja pokazuje koliko je opstojnost ovakvih općina potrebna radi što boljeg rasporeda i novca koji dolazi iz raznih fondova. Samo ljudi koji ovdje žive znaju što treba takvim općinama, koji su problemi kako ih najlakše otkloniti. Pozitivno sam iznenađen brojem projekata koji su u pripremi. Od srca im želim da se svi ti projekti realiziraju" - rekao je župan Danijel Marušić.

Na prostoru u središtu sela, uz društveni dom posjetitelji su imali priliku razgledati mnoge štandove vrijednih slavonskih ruku, a uz nastupe brojnih KUD-ova, zabava se nastavila do kasno u noć.

Nakon što je počela berba grožđa na 200-njak hektara plantažnih vinograda Vinarije Čitluk, trganje je počelo i na 1100 hektara plantažnih vinograda u vlasništvu broćanskih vinogradara.

Budući da su povoljne vremenske prilike pogodovale vegetaciji vinove loze i dozrijevanju grožđa, vinogradari zadovoljno trljaju ruke jer su ovogodišnji urod i kvaliteta žilavke i blatine bolji nego ikad u posljednjih petnaestak godina. Povoljne vremenske uvjete vinogradari koriste za berbu.

Po tradicionalnom broćanskom običaju, i ove su godine mnogi Brotnjaci koji rade u inozemstvu za trganje došli u rodni kraj. Dok ovih dana trgači diljem Brotnja beru grožđe, dotle stariji i iskusniji vinogradari i vinari pripremaju podrume, muljače i bačve za prihvat vinskih sorti grožđa žilavke i blatine te za njihovu preradu.

Idućih dana u podrumima muljače će danonoćno gnječiti zlatne bobice grožđa i pretvarati ih u slatki mošt.

Na području Brotnja, najvećeg vinogorja u Bosni i Hercegovini, ubrat će se više od tisuću vagona autohtonih vinskih sorti grožđa žilavke i blatine koje će se po najsuvremenijoj tehnologiji preraditi u istoimena vina vrhunske kakvoće koja se uspješno prodaju u cijelom svijetu.

Stoga će se u petak, subotu i nedjelju održati tradicionalna jubilarna 60. kulturno-turistička i gospodarstvena manifestacija "Dani berbe grožđa - Brotnjo 2015." koja će u cijelosti biti posvećena grožđu, moštu i vinu u čast, a koja je u posljednjih dvadesetak godina poprimila međunarodno obilježje.

I ovom prigodom Brotnjaci pozivaju sve svoje prijatelje da za vrijeme trajanja kulturno-turističke i gosodarske manifestacije Dani berbe grožđa dođu u Čitluk i da se zajedno s njima raduju obilatu urodu i uživaju u jedinstvenoj besplatnoj degustaciji grožđa, domaćih vina, rakije "loze" i obilju broćanskih specijaliteta.

Bujne grane rodne loze prevaljuju se na poljske putove i pozivaju na gozbu. Vrijeme je jematve. Otoci i kopno pucaju od bobica punih slatkog soka, koje piju posljednje kapi kiše i zadnje zrake mekog rujanskog sunca prije negoli će ih vrijedni vinogradari otkinuti s trsja i odnijeti u konobu.

Romantična idila sela na moru, prizvana ovim slikama, ostaje tamo. Na polju, u vinogradu. Jer konobe su evoluirale. One više nisu prašnjave i mračne, niti u njima dominiraju kamen i drvo, pa više nekako ne pozivaju na pjesmu. One su danas uglavnom svijetle, popločene, uredne, hladne i zvone inoksom. Tek ih miris odaje.

Korčulanski su vinari daleko odmaknuli od dana kada se grožđe bralo u košare od pruća pa nogama gazilo u vinogradu, i kada se mošt u mjehovima prenosio na leđima do kilometrima udaljene konobe. Kada su kamen za gradnju meja dopremali magarcima i kada su obrađivali vinograde na strmim padinama.

'Posao stvoren za mene'

Suvremeni korčulanski vinogradar i vinar bagerom krči teren kako bi proširio vinograd u plodnom polju, a dozrelo grožđe skuplja u plastične sanduke pa ga terenskim ili teretnim vozilom doprema do konobe, odnosno vinarije. Tamo ga obrađuje u nizu povezanih strojeva i tankova, pa ga flašira i čuva na strogo kontroliranoj temperaturi.

Vrhunsko vino, koje potrošač koji je naučen na dobro očekuje i traži, dobiva se jasno definiranim procesima koji usmjeravaju tijekove mijene tog posvećenog nektara. No, ipak je vino to koje, kako navodi Jakša Krajančić (30), vlasnik i upravitelj TZ-a "Nerica" iz Čare, samo određuje svoju bit i bira na koju će stranu ići.

U čast lozi koja, uz maslinu, u svojem genetskom kodu zaključava tisućljetnu informaciju, čuvajući povijest našeg škoja, ovaj nam je mladi vinogradar i vinar ispričao svoju priču o vinu i otoku.

"Volim probati i uživati vino, a volim i odlaziti u vinograd. To me opušta. Taj je posao kao stvoren za mene. Rođen sam u vinogradarskoj obitelji i naš smo pošip otkad pamtim prodavali ovdašnjoj zadruzi. Sve do jedne godine kada sam se našao u rođakovoj vinariji, gdje sam otkrio svoj pravi poziv. Te sam, 2002. godine kupio opremu i krenuo s proizvodnjom vina. Taj posao ili voliš ili ne voliš. Nema tu sredine"- govori nam Jakša čije se osnovno vino, Pošip Nerica, službeno i neslužbeno istaknulo kao omiljeno među uživateljima ove sorte.

Noćna berba

Sam se ne voli puno hvaliti priznanjima i medaljama koje su njegova vina osvojila, jer mu je, kako kaže, važnije primiti povratnu informaciju od potrošača. I ove godine očekuje dobro vino, budući da je grožđe iznimno dobro rodilo, a i slador je, navodi, odličan pa je prvi put odlučio pokušati proizvesti slatko, desertno vino pošipa.

"Rado eksperimentiram s vinom. Zanima me što sve mogu proizvesti. Naša je vinarija prva započela s noćnom berbom pošipa još 2012. godine i s tom tradicijom nastavljamo. Budući da se grožđe tako pobere i u vinimatiku završi prije sedam sati ujutro, vrućina ne utječe na procese u sokovima pa kao rezultat dobijemo iznimno vino vrhunske kvalitete. Pogotovo stoga što ovaj proces primjenjujemo samo na lokalitetu Mindel u Čarskom polju, koji je poznato najbolje područje za pošip" - pohvalio se ovaj inovativni vinar.

Prema njegovu mišljenju, na području Čare mogao bi se proizvoditi i respektabilan plavac jer, kaže, ne mora svaki plavac biti težak i pun drva kao na Pelješcu. Ono malo plavca što sam proizvede usmjerava ka svježem i lepršavom okusu, a njega i druga svoja vina brzo proda lokalnim restoranima ili u svojem "wine shopu" u gradu Korčuli. Osim pošipa i plavca, otok Korčula bi se, kako navodi naš sugovornik, trebao usmjeriti na proizvodnju grka i rukatca, autohtonih korčulanskih sorti grožđa, ali i na obnavljanje proizvodnje crnog pošipa, u čemu je i sam pionir.

U vinariji 24 sata

Svjestan mnogih zaraslih i zapuštenih vinograda, koje diljem otoka odaju tek drevni suhozidi, Jakša vidi nadu u uvjerenju da mlada generacija otočana polako počinje uviđati turističko-ekonomski potencijal proizvodnje vina pa se nada kako će im se nekako olakšati dostupnost zemljišta, pogotovo uz obnovu starih vinograda. Upravo u razvoju vinarstva Jakša vidi napredak otoka.

"Krasan je posao vinogradara i vinara. Veći dio godine on podrazumijeva tek redovitu šetnju vinogradom uz sitne radove. U doba jematve posao se intenzivira i ovih sam dana po 24 sata u vinariji, ali to je uzbudljivo. Vino je svaki dan drugačije, mijenja se i sazrijeva pa nikad ne možeš znati što od njega očekivati. Osjeća i južinu i buru, te reagira i mijenja raspoloženje, gotovo kao čovjek. Samo kaže kada ga treba puniti. Nema tu planiranja i unaprijed zadanih termina. Treba ga pažljivo osluškivati" - zaljubljeno je zaključio, dodavši kako je sretan što ima to što ima i radi to što radi, te se nada kako će on i njegov otok u tome biti sve uspješniji.

Posveta baki

Za naziv zadruge izabrali su ime Nerica, koje je nosila Jakšina baka po ocu, pa se na njihovu logu tako našao njezin lik s krunom na glavi. Posveta baki, kaže Jakša, donijela im je brzu i jasnu prepoznatljivost, pa je vrijedna žena, koja je svojevremeno na leđima nosila većinu poslova u kućanstvu i vinogradarstvu, uspješno odradila i ovaj važan posao za svoje potomke.

Zanimljivo je u subotu, 12. rujna u vinorodnom Brodskom Stupniku: 30. jubilarna folklorna manifestacija "Stupnička berba grožđa" koju je organizirao domaći KUD-a Zrinski okupila je u društvenom domu u centru sela mnoštvo znatiželjnika, a slavio se ujedno i Dan općine!

Dok se u stupničkim vinogradima bralo grožđe odzvanjala je vesela šokačka pjesma, a najveću su pozornost na pozornici privukle mlade djevojke u narodnim nošnjama koje su nogama u kacama gazile (gacale) tek ubrane grozdove i tako, po starinski, cijedile mošt. Pet njih natjecalo se u tome nimalo lakom zadatku, a friško iscijeđeni mošt kušali su potom iz plastičnih kaca (ispod djevojačkih nogu) i ocjenjivali "stručnjaci": župan Danijel Marušić, zamjenik mu Davor Vlaović i općinski načelnik Petar Lovinčić. Smijeh i gromki pljesak brojne publike prolomio se u trenutku kada je župan Marušić oprao noge djevojkama nakon gaženja grožđa! Rado su mu se u tome pridružili i dožupan Vlaović i načelnik Lovinčić.

Uglavnom, u tom zanimljivom obračunu za pobjednicu je izabrana mlada Ivana Didović, članica KUD-a Bebrina iz Bebrine. Održano je još jedno zanimljivo natjecanje i to u izvlačenju mošta iz bačve pomoću natege (starinske naprave), kojom su nekoć davno ovdašnji stari na taj način provjeravali je li se mošt pretvorio u vino. Ipak, znali su granicu. Revijalno, opet su u tome imali priliku okušati se političari: župan Marušić i načelnik Lovinčić; bolji je bio načelnik jer je izvukao količinu bliže propisanoj, dok je župan "nategnuo" malo previše. Među šestoricom pravih mahera od zanata, nakon "pripetavanja", najuspješniji je bio Antun Petrović iz Podravskih Podgajaca. Svemu je prethodila prava folklorna veselica: živopisnim spletom pjesama i plesova uz prekrasne koreografije nastupili su gostujući KUD-ovi iz Donje Vrbe, Donje Bebrine, Starog Slatinika, Bebrine, Nove Gradiške, Požege i Podravskih Podgajaca, a program su svojim nastupom uz prikaz starih dječjih igara (slaganja "bunara" od ajdamaka, kilave kobile, žmirke…) otvorili najmlađi - dječja skupina domaćega KUD-a Zrinski. "Vino pije tko vinograd sadi, koj' ne sadi, taj se vodom 'ladi" - pjevaše još do dugo noć, uz tamburaški sastav Brand.

Inače, stupnički vinogradi i ove su godine dobro urodili, pa je berba već u punom jeku. Prikazaše nam Stupničani kako su njihovi preci nekada išli u berbu i potom gazili grožđe, kako bi iscijedili mošt. Je li se pretvorilo u vino, provjeravali su još iz godina 18. stoljeća, kada je Brodski Stupnik postalo jedno od najpoznatijih slavonskih vinogradarskih mjesta, iz kojih potječe vrhunska vinska kapljica. Ovdje su najrasprostranjenije stare sorte graševina i rizling, u novije vrijeme ima i pinota i traminca, a još od davnina iz Brodskog Stupnika ponikao je i čuveni tudum, sorta od kojega se dobiva vrlo jako bijelo vino. "Znate, nije to tako bilo prije. Danas sve strojevi i mašine rade, nema berača grožđa, neće nitko da radi, a nekoć je rabota išla pjevajuć' u vinograd. Onda bi na traktore natovarili tone grozdova i vozili u selo na cijeđenje. Koj' imao prešu, vrtio je na nju, a tovarilo bi se grožđe i u drvene kace pa su cure bose gacale i tako cidile mošt. Danas tako više nije, mladi su zaboravili. Ali mi stariji ne damo da se to zaboravi, pa vas eto svake jeseni pozivamo na našu manifestaciju", priča nam Marija Anić, snaša iz Brodskog Stupnika. Kako se mošt cijedio na presu prikazao je Pavao Sekulić.

Stupničani su ponosni na svoje selo, na daleko glasovito po vinogradima i dobrim vinima. Vinogradarstvo i vinarstvo jedno je od tri najvažnija smjera razvoja turizma i gospodarstva općine Brodski Stupnik, koja, reći će župan Marušić "iako mala, općina je velikog srca". Petar Lovinčić koji je već u četvrtkom mandatu općinski načelnik, naglasio je na svečanoj sjednici općinskog vijeća kako budućnost daljnjeg razvoja vide u povlačenju sredstava iz EU fondova za koje u pripremi imaju 20-ak perspektivnih projekata. OPG-ovi, udruge (Spretne ruke, Zlatovezilje, Lovačka udruga, eko etno selo Lovčić, KUD-ovi, Zavičajno društvo Stari Slatinik…), svi u jednoj homogenosti tome razvoju nedvojbeno doprinose. Jer, tako bi željeli i svi oni koji su položili svoje živote za svoju Domovinu i svoj rodni kraj.

U Italiji je sve češća pojava da kćerke preuzimaju vinarski posao od svojih poznatih očeva. Nabrojat ćemo samo neke od najpoznatijih italijanskih dama koje su opravdale povjerenje svojih porodica.

Kjara Lungaroti, Cantina Giorgio Lungarotti (Umbrija)

Kjaru je, kako ona sama kaže, otac naučio da voli vinski posao još od malih nogu. Poput svoje sestre Tereze, i ona je studirala enologiju na Univerzitetu u Peruđi. Ova mlada dama je obišla sve sektore porodičnog biznisa - hotel, vinograde, podrume, da bi 1999. godine nakon očeve smrti postala i direktorica. Kao zaštitni znak svojih vinograda odabrala je vino Rubesco. Vjeruje da vina moraju biti odraz područja sa koga potiču, a njeno je Umbrija. Iz tog razloga, naknadno je kupila manje imanje u Montefalku koje nosi naziv Turita.

Silvija Franko, Nino Franco Spumanti (Veneto)

Silvija nakon svog školovanja nije bila sigurna da li će početi da radi za Nino Franco, porodično preduzeće koje posluje sa Proseccom u Valdobijadenu, osnovano davne 1919. godine. Iako je studirala dizajn u Milanu, poslije određenog vremena vratila se kući 2006. godine i posvetila se porodičnom biznisu. Pratila je rad svog oca u raznim aspektima poslovanja, ali se najviše posvetila prodaji. Upravo je Nino Franco proširio brend Veneto koji čini 65% isporuke od ukupno 1.1 milion prodatih boca.

Frančeska Planeta, Planeta (Sicilija)

Frančeskin otac je bio moderniji od svojih vršnjaka, oženio je Engleskinju i drugačije je odgajao svoju djecu. Frančeska je završila koledž u Ujedinjenom Kraljevstvu, a potom je radila u velikoj prehrambenoj kompaniji u Milanu. Nakon posjete kući 1995. godine, odlučila je da ostane na Siciliji i da pomogne ocu Alesiju i rođaku Santiju da naprave moderan vinski biznis. Kaže da je postigla velike stvari sa svojim ocem i da su uvijek imali partnerski odnos, a sada je Planeta veliki sicilijanski brend.

Darija Garofoli, Casa Vinicola Gioacchino Garofoli (Marke)

Vini Garofoli je najstariji proizvođač vina u Markeu koji snabdjeva Veliku Britaniju više od 25 godina. Iza moćnog brenda već 33 godine stoji podjednako moćna žena Darija Garofoli, supruga Đanfranka Garofolija, majka i proferorica engleskog jezika. Darija se nakon odlaska u penziju 2001. godine posvetila ovom poslu promovišući porodična vina u inostranstvu. I njen sin, Đanluka, uključio se u ovaj posao kao menadžer izvoza. Iako je skoro cijela porodica u istom biznisu, kada se pomisli na ovaj brend, prvenstveno se pomišlja na Dariju.

Gaia Gaja, Gaja (Pijemont)

Gaia Gaja je ćerka italijanskog vinskog superstara Anđela Gaje i kaže da nema tog posla vezanog za vino, a da ga ona već ne obavlja. Iako ima 84 godine, Anđelo ne odustaje od svog posla, a Gaia je u biznisu sad već 10 godina. Gaia zajedno sa svojom sestrom Rozanom obavještava oca o svakom poslovnom koraku. Kaže da joj je cilj da proizvodi najbolja vina u Barbaresku, ali da to pokušava da uradi i u Montalčinu, kao i u Bolgeriju.

Žoze Ralo, Donnafugata (Sicilija)

U bukvalnom prevodu "donnafugata" znači žena koja bježi, međutim za Žoze to ime označava ženu koja želi da napreduje i koja želi promjene. Za nju je to njena majka Gabrijela koja je naslijedila imanje u Marsali i ubrzo nakon toga napustila posao učiteljice. Deset godina nakon toga prodica Ralo je lansirala svoj vinski brend. Nakon studija ekonomije i rada u Americi, Žoze se zbog ljubavi vratila na Siciliju i na kraju je tu i ostala da pomaže svom ocu. Žoze danas sa svojim bratom Antonijem vodi porodični biznis, ali radi i na promociji umjetnosti Sicilije.

Elena Martuskijelo, Il Grotta del Sole (Kampanija)

Elena Martuskijelo predstavlja četvrtu generaciju porodice proizvođača vina Il Grotta del Sole, a ona je postala član te velike asocijacije 1988. godine. Ova dama je 2009. godine odabrana za predsjednicu nacionalne institucije koju predstavlja preko 650 žena zaposlenih u raznim poslovnim djelatnostima. Elena je ušla u posao trgovine još 1965. godine. Sa svoja dva sina je 1990. osnovala novu vinariju, da bi nakon smrti svog muža 2001. godine preuzela i Il Grotta del Sole. Iako je njen sin Frančesko sada direktor porodičnog preduzeća, ona i dalje nadgleda tranziciju dugogodišnjeg poslovanja.

Sabrina Tedeski, Az. Agricola Fratelli Tedeschi (Veneto)

"Osamdesetjednogodišnji Lorenco Tedeski i danas otvara vrata vinarije u Valpoličeli", kaže njegova ćerka Sabrina koja radi tamo zajedno sa starijom sestrom Antonijetom i mlađim bratom Rikardom. Porodica Tedeski posluje sa vinom još od davne 1630. godine, ali je tek 1960. godine Lorenco preuzeo posao u Venetu. Današnji izvoz iznosi ukupno 85% od ukupno 500.000 hiljada proizvedenih boca. Sabrina je kao prehrambeni tehnolog ušla u posao sa vinom 2000. godine. Danas najviše brine o marketingu i izvozu.

Kristina Marijani - Mej, Castello Banfi (Toskana)

Inspiracija ove porodice je, kako tvrdi Kristina Marijana - Mej, njena tetka Teolinda Banfi koja se nalazila na čelu domaćinstva pape Pija XI. Teolinda je svoje znanje prenijela na potomstvo prije nego što je otišla u Njujork i osnovala Banfi. Preduzeće je 1978. godine kupilo imanje Castello Banfi u Montalčinu. Danas je Kristina direktor ove kompanije zajedno sa svojim rođakom Džejmsom koji brine o izvozu za Ameriku, dok ona pazi na imanje Castello Banfi. S obzirom da je znala historiju poslovanja svoje porodice, Kristina je odlučila da završi i poslovne studije pored stečene diplome u oblasti umjetnosti.

Marilisa Alegrini, Allegrini Estates (Veneto)

Marilisa je studirala da bi postala psihoterapeut, radila je jedno vrijeme u bolnici, ali je sa 26 godina odlučila da se posveti porodičnom poslu jer je shvatila da je on mnogo uzbudljiviji. Nakon prerane smrti oca je odlučila da putuje kako bi bolje prezentovala vino svoje porodice. Danas je direktorica brenda i na vrijeme je uočila veliki značaj marketinga i prodaje za razliku od svog oca koji je smatrao da će klijenti sami doći po svoje vino.

Vino iz pokrajine Bourgogne u Francuskoj je proglašeno kao najskuplje vino na svijetu, prema godišnjem poretku objavljenom od strane web stranice Wine-Searcher.
Richebourg Grand Cru iz 1985. godine je pokupilo naslov najskupljeg, pobijedivši svjetski poznati Romanee-Conti, vino za koje su mnogi očekivali da će se naći na vrhu.

Cijena ovog vina se kreće od oko 15.000 dolara po boci. Iako to pobjeđuje Romanee-Conti sa prosječnom cijenom od 13.000 dolara po boci, Romanee-Conti još uvijek pobjeđuje kada je riječ o maksimalnoj cijeni koju možete očekivati da ćete platiti.

Popis najskupljih vina je stvoren uspoređujući cijene od 55.000 različitih trgovaca vinom s prva tri na listi od kojih svi dolaze iz Bourgogne u Francuskoj, u stvari, 40 od prvih 50 vina na popisu su iz iste provincije u Francuskoj.

Popis 10 najskupljih vina:

1. Henri Jayer Richebourg Grand Cru, Cote de Nuits, France ($13,580)
2. Domaine de la Romanee-Conti Romanee-Conti Grand Cru, Cote de Nuits, France ($13,196)
3. Henri Jayer Cros Parantoux, Vosne-Romanee Premier Cru, France ($8,473)
4. Egon Muller-Scharzhof Scharzhofberger Riesling Trockenbeerenauslese, Mosel, Germany ($6,924)
5. Domaine Leflaive Montrachet Grand Cru, Cote de Beaune, France ($5,769)
6. Domaine Georges & Christophe Roumier Musigny Grand Cru, Cote de Nuits, France ($4,935)
7. Joh. Jos. Prum Wehlener Sonnenuhr Riesling Trockenbeerenauslese, Mosel, Germany ($4,867)
8. Domaine de la Romanee-Conti Montrachet Grand Cru, Cote de Beaune, France ($4,458)
9. Domaine Leroy Musigny Grand Cru, Cote de Nuits, France ($4,454)
10. Domaine Jean-Louis Chave Ermitage Cuvee Cathelin, Rhone, France ($4,131)

Ranije nego prošle godine u vinogradima Agromeđimurja i Podruma Štrigova, najvećeg proizvođača vina na području Međimurja, 27. kolovoza, na lokaciji Ferenček u Železnoj Gori započela berba ranih sorta grožđa.

Za razliku od prošle godine, ova vinogradarska godina bila je vrlo dobra. Sunčani i kišni dani bili su dobro raspoređeni tijekom cijele godine pa se očekuje da će se od ovog grožđa napraviti vrhunsko vino.

"Krenuli smo u berbu muškata ottonela. Šećeri i kiseline su optimalni pa pretpostavljamo da ćemo iz ovog grožđa napraviti vrlo kvalitetno vino", - kazao nam je u razgovoru voditelj poslovne jedinice odjela vinograda Alen Zadravec, te dodatno istaknuo kako je za ovu vinogradarsku godinu karakteristično što se koristilo puno manje zaštite nego prethodnih godina.
"Možemo govoriti gotovo o ekološkom grožđu" - napomenuo je Zadravec u obilasku vinograda, u kojem je zadnje prskanje bilo obavljeno u sedmom mjesecu.

Kreće i berba muškata žutog

Lani su vinogradari imali probleme sa šećerima, koji su otprilike jednaki kao i kiseline zbog velike količine kiše, ističe Zadravec, a sad će biti problema s kiselinama, koje će naglo pasti. Nakon ove berbe razmišljaju krenuti u berbu muškata žutog. Svaki se dan mjere šećeri i kiseline. Kada se oni izbalansiraju, na red će doći i ostale sorte grožđa.

U rujnu živnulo je cijelo gornje Međimurje. Svi ostali veliki i mali vinogradari međimurskog kraja krenuli su u berbe svojih pomno njegovanih nasada. Vinogradi će biti puni vrijednih berača, a podrumi, u kojima već pomalo pa nedostaje vina, napunit će se moštom iz kojeg će nastati prepoznatljivo vrhunsko vino međimurskog kraja.