Vino

Paolo Basso, Talijan sa švicarskom adresom, čovjek je pred kojim će se nakloniti svi vinski znalci. Jedini među sommelierima ima dvije najveće titule, višestruku tituli najboljeg europskog sommeliera i titulu najboljeg sommeliera svijeta, koju je osvojio 2013. Biti polaznik Master classa, na kojem vodi kroz svijet vina, jedinstveno je iskustvo i čast. Pogotovo kada ocjenjuje najbolje što Istra daje, mlade, odležane malvazije.

Razumljiv i laicima

Unatoč svjetskoj slavi, Paolo Basso je vrlo ugodan sugovornik, čovjek koji će i vinskim početnicima s puno strpljenja objasniti sve detalje kušanja, opisati vino jezikom razumljivim laicima. Titulu najboljeg svjetskog sommeliera osvojio je u Tokiju, pred 4500 ljudi koji su pratili finale.
"Bio je to najuzbudljiviji trenutak u mojoj karijeri. Velika radost i zadovoljstvo jer sam uložio godine učenja. Danas mogu reći da pruža zadovoljstvo, ali nosi i odgovornost. Usmjerio sam se na prenošenje vrijednosti struke i ljubavi prema vinu" - kazao je Paolo Basso.

"Za takvo natjecanje valja marljivo učiti, iskoristiti svaku priliku za kušanje vina, posjećivati vinarije, razgovarati s uzgajivačima grožđa te obraditi sve te informacije temeljito i odlučno. Tu su i praktični testovi te degustacije vina i destilata. Prije Svjetskog prvenstva pripremao sam dvije godine degustirajući svaki dan 12 destilata naslijepo, koristeći se crnim čašama. One ne dopuštaju da vidite boju destilata, koja je značajan element degustacije, što čini vježbu težom" - objašnjava. Paolo Basso još je kao dijete hodao uz nogu djedu po vinskim podrumima.

"Berba je bila posebna radost za mene, ali bulo je i puno posla. Veselio sam se svemu što je imalo veze s vinom, pa sam tako i upisao enologiju na fakultetu. Pohađao sam tečajeve za sommeliera, a pružila mi se i velika prilika raditi u jednom restoranu u Ženevi okrunjenom zvjezdicama, u to vrijeme imao je čak tri najbolja sommeliera Švicarske. Tako sam i susreo jednog od gostiju, koji je 80-ih godina poznavao i cijenio velika francuska i talijanska vina. Omogućio nam je kušanje tih nektara i pričao o podrijetlu vina. Fasciniran njegovim znanjem, odlučio sam se usavršavati i našao sam se u svijetu somelijerstva" - kaže P. Basso i priznaje da ovaj poziv mijenja mnoge životne navike.

"Somelijerstvo je strast koja oduzima slobodno vrijeme. Sjećam se da sam mnoge praznike proveo sa ženom posjećujući vinarije i vinograde i bio oduševljen samo što sam imao priliku posjetiti osobno ta povijesna mjesta. No, to obogaćuje čovjeka i stoga ne možemo govoriti o odricanju" - objašnjava najbolji sommelier svijeta. Somelijerstvo je više od poziva ili posla, dodaje, to nisu samo vrhunski poznavatelji vina. Ma koliko dobri bili u tome, neće se za vas otimati poslodavci.

"Biti dobar sommelier podrazumijeva i dobro upravljanje prodajom vina u restoranu. Ukratko, sommelier mora biti malo više menadžer. Jedino vještina prodaje, upravljanja, komunikacije i stjecanja lojalnosti gostiju mogu motivirati restorane i hotele na stvaranje radnih mjesta za sommeliere" - kazuje naš sugovornik. A na pitanje jesu li bolji sommelieri muškarci, zagonetno se smješka.

Na drugom mjestu

"Na listi nagrađenih trenutačno su muškarci. Ali žene dolaze na scenu. Kad sam postao svjetski prvak, na drugom je mjestu bila žena. Čak i u vinogradima i podrumima sve je više žena. Rekao bih da i u svijetu vina žene dobivaju svoj prostor."

Paolo Basso danas živi u Švicarskoj. Pitanje koje se neizostavno nameće jest kako spaja i pomiruje talijanski temperament sa švicarskom odmjerenošću.
"Više od temperamenta, mislim da moja ličnost odražava talijansku kreativnost i sposobnost brzog prilagođavanja situaciji i pronalaženja najboljeg rješenja, čak i u kritičnim trenucima. Što se tiče švicarske staloženosti, jako mi sviđa, omogućuje da izrazite svoje mišljenje osobi s kojom razgovarate na miran i spokojan način. S obzirom na to da sam mirna osoba, sviđa mi se ta osobina" - smije se i diplomatski odgovora zatečen pitanjem. Basso i njegova obitelj i sami proizvode vino, Il Rosso di Chiara. To je onaj tradicionalni Talijan u njemu koji ne može bez zemlje i loze.

"To je bio san koji sam mogao ostvariti nakon Svjetskog prvenstva 2013. Posvetio sam ga svojoj kćeri Chiari, koja ima crvenu kosu. Odatle potječe ime vina - crveno" - ponosno će signor Basso. Kušao je, kaže, i hrvatska vina, naši vinari prepuni su potencijala za proizvodnju zaista vrhunskih vina.

"Klima je povoljna, a dodatno, na nekim lokacijama, zemljište i blizina mora predstavljaju učinkovit marketinški element."

"Ovdje se mora govoriti tiho da se vino ne bi uznemirilo, da ne doživi stres", upozorava s osmjehom simpatična domaćica Margarita u Cantini de Soave u istoimenom gradiću i području najznamenitije i najbogatije talijanske regije Veneto u sjeverom dijelu zemlje.

Cijeli jedan vinski svijet, filozofija života i smisao življenja utkan je u svaki milimetar dugačkih prostorija, nepreglednih redova bačava, među kojima pažnju privlače velike zapremine 12500 litara od slavonske hrastovine u kojima odležava i zrije vino najplemenitijih sorti toga svjetski poznatog vinarskog kraja kao što su Garganega, Merlot, Valpolicella, Ripaso, Tramigna, Rocca Zveva, aperitiv vino Settecento i brojna druga vina.

I sve se to može naći u vinskom centru Borga Rocca Zveva, čak i parfemi na bazi vina.

Umjetničke slike ovjekovječuju dugu tradiciju rada u vinogradima, podrumima, povijesni razvoj kraja i vinarstva. Tu su i stoljetni prostori s ugodnom klimom i rustikalnim enterijerom u kojemu je obitavala u vinima uživala visoka klasa, vlastela i bogato građanstvo.

"Teško je u malo riječi opisati ozračje u kojemu sve diše u znaku ljubavi za vino, tradiciju vinogradarstva koje se drastično razvilo posljednjih desetljeća u tom kraju tridesetak kilometara udaljenom od Verone", kaže Vinko Zovko, među Talijanima omiljeni Vicenzo, Žepčak koji je od mladih dana živio u europskim zemljama, a posljednjih desetljeća se skrasio u Soavi i uspješno razvio obiteljski posao proizvodnje opreme za podrume čiji pogon u zadnje vrijeme razvija u Žepču.

U sklopu tvrtke Cromont u Žepču osnovao je vinoteku znakovita naziva "Povratak" u kojoj vinski sladokusci mogu pronaći nešto za sebe, čime, kako govori, najavljuje svoj povratak u rodni kraj.

Ali Vinko Zovko se ne želi vratiti, narodski rečeno, praznih ruku. Već je zasadio oko četiri hektara vinove loze! Da, dobro ste pročitali-vinove loze. Želja mu je preporoditi taj pitomi i radišni kraj i dovesti svoje brojne prijatelje i poslovne partnere talijanske ulagače.

Već uhodane poslove polako preuzimaju njegova djeca koja su iskustvo i obrazovanje stekli u Italiji.

Čovjek nevjerojatne energije, Vinko Zovko ima posebnu filozofiju života i poslovanja. Kaže, novac nije svrha već sredstvo, a radnici koji rade u njegovim tvrtkama moraju sve osjećati kao svoje i doživljavati kao Naše. Stoga je organizirao trodnevni posjet vinogorju u okolici Soavea svojih radnica i radnika kao i drugih vlasnika loznih nasada iz Žepča koji slijede njegove ideje. Njih dvadesetak, vedrih i veselih žena i muškaraca zaputilo se po nova znanja i iskustva. I imali su što vidjeti i čuti.

Rama Giuseppe, vrhunski stručnjak, agronom cijeli je dan neumorno na ljetnoj žegi sa Žepčacima hodao po padinama Venetta i pokazivao najnovija dostignuća u sofisticiranom pristupu uzgoju vinove loze, postizanju maksimalne proizvodnje i kvalitete, upućujući buduće žepačke vinare u male tajne vinarstva i vinogradarstva.

Čovjek enciklopedijskog znanja i vrhunske stručnosti vodi posao na 6,2 tisuće hektara vinograda. U području koje na godinu na tržište plasira 120 milijuna boca najkvalitetnijih vina s najmodernijom tehnologijom sadnje, uzgoja, berbe, prerade i njegovanja sve je u znanost, sve je filozofija, sve je rad i samo rad. Ondje prosječna obitelj s dva hektara vinograda može ostvariti solidan godišnji prihod ali svi teže za višem i boljem.

Bogom dana mediteranska klima, obilje sunca tlo s velikim sadržajem bazalta vulkanskog podrijetla gdje bolje uspijevaju bijela vina, krečnjaka pogodnijeg za crna i primjena vrhunskog znanja jamstvo su svjetskog uspjeha.

Tu djeluje zadruga s oko 2200 članova, sa posebnim zadružnim pravilima i pozitivnom poticajnom konkurencijom. Sve je kompjuterizirano i s velikom bazom podataka kao i stalnim uputama agronoma koje svaki član redovito dobiva internetom.

Ta iskustva i način Vinko Zovko želi primijeniti u Žepču i pretvoriti ga u pravi vinarski kraj. Poseban šarm vinogradarstvu u Soaveu daje, kao uostalom i u cijeloj Italiji, iskorištavanje svakog pedlja zemlje. Nema četvornog metra gdje uz vinograde ili u njima nije zasađena trešnja, što daje posebnu aromu vinu hvale se Talijani, pa potom svaki red loze počinje zasađenom ružom, lavandom, maslinom …

Posebna je priča talijanska mediteranska kuhinja koja se sjajno sljubljuje s vinima. Uživanje svim osjetilima.

Jednoga dana i Žepče će biti po tome poznato, vizionarski najavljuje Vinko Zovko.

Vina Bibich obiteljska je 'boutique' vinarija koja se proizvodnjom vina bavi više generacija. Obiteljski korjeni s prvim pisanim tragovima sežu čak u 15. stoljeće, u mjesto Nečven Grad u Promini, gdje su i danas imanje i vinogradi.

Obitelj Bibić se tijekom povijesti (uz poneke prekide) kontinuirano bavila proizvodnjom vina. Nakon drugog svjetskog rata Petar Bibić uspješno je obnovio proizvodnju vina i njegov plasman na tržištu. Proizvodnja se fokusirala na sortu Debit, a kupci su dolazili iz svih krajeva ondašnje Jugoslavije.

Na žalost, tijekom posljednjeg rata u Hrvatskoj cijelokupno imanje u Promini kao i drugo imanje u Plastovu iznad Skradina potpuno su uništeni te 1995., nakon rata, počinje ponovo obnova proizvodnje.

Poslije više godina rada, usavršavanja i suradnje sa više svjetskih vinara, enologa i poznavatelja vina, prva vina izlaze na tržište 1998. godine i već ta prva osvajaju priznanja za kvalitetu na brojnim ocjenjivanjima u regiji što u tom trenutku daje poticaj za daljnji rad i razvoj. Danas 15-ak godina kasnije, Bibich vina nalaze se na vinskim listama najboljih svjetskih restorana, svjetskih metropola - u New Yorku, Tokiju, Stockholmu…

Prvo debit, a zatim i cuvee od babića i plavine danas su na vinskim kartama boljih restorana u New Yorku, San Franciscu… tj. na pedesetak vinskih karata vrhunskih američkih restorana što je za hrvatske vinare autohtone sorte izniman uspjeh jer su učinili odmak i istakli autohtonu hrvatsku ponudu na vinskim kartama svijeta.

'Bibich' kao brend prepoznat je među ljubiteljima vina kao drukčiji, svoj, originalan i intrigantan. Vino proizvode s nešto više od 20 hektara vinograda, polovica je u obiteljskom vlasnišvu, a ostatak u kooperaciji.

Godišnja proizvodnja se kreće oko 120 do 150 tisuća boca iz 3 vinogorja: skradinskog, nadinskog i prominskog. Konstantno su usmjereni k najvišoj kvaliteti grožđa, izvornosti i prirodnosti bez kompromisa. Vinogradi se obrađuju tradicionalno s minimalnim intervencijama u korištenju sredstava za zaštitu i umjetnih gnojiva.

Berba se obavlja ručno u gajbice, s pažnjom da svaki grozd ostane u idealnim uvjetima do transporta u vinariju i prerade. Prerada se obavlja sa suvremenom muljačom, bez preše u proizvodnji bijelih vina. Crvena vina fermentiraju i maceriraju u tankovima nakon čega odlaze u drvo, barrique bačve od francuskog ili američkog hrasta.

Bibich vina možete degustirati uz kreativne zalogaje iz njihove kuhinje koja funkcionira u sklopu imanja u Plastovu pored Skradina. Posjetitelji se mogu odlučiti za nekoliko varijanti degustacija hrane i vina u sedam do deset sljedova, ovisno o veličini grupe i vremenu koje im je na raspolaganju.

Ukoliko želite samo kupiti njihova vina, osim boljih vinoteka u Hrvatskoj i inozemstvu, na raspolaganju su vam i njihovi dućani u Zadru, Murteru, Šibeniku i Skradinu. Pratiti ih možete na njihovoj Facebook stranici.

Manifestacija Noć vina na Meliti i Pomeni održana je prošlog vikenda na otoku Mljetu.

Svojim najboljim sortama predstavili su se pelješki vinari, a domaći i gosti dobili su priliku kušati ta vrhunska vina. Predstavili su se plavci iz Vinarija Željko Ledinić, Vinarija Miše Ledinić, Vinarije Matković, Vinarije Borisa Violića te proizvodi PZ Postup iz Donje Bande. Naravno, nije nedostajalo ni dalmatinske glazbe i sjajne zabave.

Ovu manifestaciju već drugu godinu organizirala je TZO Mljet.

Okružena je šumama, oplahuju je južni vjetrovi s mora i donose fine kapljice dalekih valova, udara je neumoljiva bura koja se spušta iz kopnenih gorskih šuma i usput nosi ledenu zimu i maglicu od refula uzavrelog mora, nježno je dodiruju arome više od tisuću ljekovitih biljaka koje rastu na otoku i vrijedno napaja potok Vretenica koji već godinama ispire minerale s okolnih brda.

Nalazimo se u Vrbničkoj dolini, mikrolokaciji na otoku Krku, jedinom mjestu gdje raste autohtona sorta - žlahtina. Bujnog rasta i raskošnih grozdova koji mogu težiti i do 1000 grama, trud ljudi koji žive uz nju i s njom, i isključivo je ručno obrađuju, nagrađuje jedinstvenim vinom, laganom, osvježavajućom žlahtinom.

Razlog zbog kojeg smo se uputili u Vrbničku dolinu i sam Vrbnik bio je okupljanje krčkih vinara koji u svojim podrumima njeguju zlatne kapljice žlahtine i sjedinjavanje ovog vina s autohtonim specijalitetima Vrbnika i otoka Krka, što će dodatno povećati turističku ponudu ovog mjesta smještenog na liticu, pedesetak metara iznad mora s koje "puca pogled" na kopno, mjesta Crikvenica i Novi Vinodolski. Gastro uživanje je započelo u konobi Placa na ulazu u centar Vrbnika. - Dosta nam je bečkih, pljeskavica i ćevapčića. Takva jela od ove sezone se više ne nalaze na našem jelovniku. Pa, red je da gostima ponudimo i pružimo mogućnost isprobati naše domaće specijalitete. Da im napravimo obrok onakav kakav su od pamtivijeka jeli ribari, naše none, da im zasladimo brk jednostavnim a posebnim desertima koji se ne mogu kupiti u klasičnim "instant" slastičarnicama - rekao nam je Goran Vručinić, vlasnik, kuhar, konobar… jer ovdje svi rade sve, a jela su ona prava, domaća.

Oduševile su nas tako jednostavne, a tako fine, koje u sebi još nose okus mora - frigane srdele koje su ulovili lokalni ribari, od kojih je jedan dio u kuhinji "uskočio" u klasičnu marinadu od ljubičastog luka i kvasine, pa onda u marinadu u kojoj su se našle grožđice. Posljednja je pomalo neobična kombinacija, ali savršena. Komponente slanog i kiselog, nadopunjuju slatke bobe, a sve to u kombinaciji sa salatom od krumpira začinjenom domaćom kvasinom. Osim ribica, probali smo i domaće šurlice sa šalšom i pancetom, a za desert je bio presnec.

Autohtoni desert od tijesta s nadjevom od ovčjeg mladog sira. Doživljaj Vrbnika i njegovih divota ne bi bio potpun da gastro užitke nismo spojili s eno užicima, odnosno isprobali zlatne kapljice žlahtine vrijednih vinara koji su odlučili nastupati zajedničkim snagama i promovirati vino koje uspijeva samo na njihovom otoku, a u tome nam je pomogla i enologinja Ivana Valić. - Svi se pitaju otkuda toliko žlahtine i stvaraju sumnju da je izvorna, ali treba znati da se 80 posto tog vina prodaje u bocama, tako da je ono dostupno po vinarijama, ali brojčano ograničeno. Prošlogodišnja berba uvijek izlazi na tržište u siječnju tekuće godine, i do kraja godine je rasprodana. Da, žlahtine ima na tržištu, ali u jako ograničenim količinama - tumačila je Ivana u vinariji PZ-a Vrbnik na samoj obali vrbničke lučice kušajući njihovu Zlatnu žlahtinu. Slijedile su žlahtine Toljanić, Poljoprivredne zadruge Gospoja-Toljanić, potom žlahtina Katunar vinarije, Šipun žlahtina, Vinarije Šipun, Žlahtina Kuće vina Ivan Katunar, potom žlahtina Vinarije Nada i Žlahtina Vinarije Čubranić Petar i sinovi.

Iznenadili smo se u okusima: sve od loze koja raste u Vrbničkom polju, a toliko drukčije. Od nota bijelog cvijeća u jednoj, do voska koji smo osjetili u drugoj, pa preko aroma pokošene livade do aroma dinja, pa čak i manga. Sve osvježavajuće, lagane, a svaka toliko osobita! I dok smo se kasnije provlačili kroz Klančić, vrbničku ulicu koja slovi za najužu ulicu na svijetu, razgledavali vrijedne knjige u Vitezićevoj knjižnici i slušali o Vrbničkom statutu i Misalu o kojima nam je pričala Sanja Polonijo, direktorica ureda turističke zajednice općine Vrbnik, nekako smo sve te divote povezivali s itekako bogatom povijesnom pričom koja se pisanom riječju prvi put spominje u siječnju 1100. godine, a arheološki se proteže do neolitika.

Kraj divnog dana u zlatnoj dolini i gradiću na litici gdje su nas ugostili Vrbničani i Vrbenke (kako se nazivaju ovdašnji stanovnici) uljepšali su nam najmlađi u koje se vrijedni otočani uzdaju da će naučiti, nastaviti i očuvati tradiciju koja ne smije pasti u zaborav i otplesali nam tradicionalne plesove odjeveni u vrbničke narodne nošnje s tesnekom (haljina bez rukava) i verdakolom (muški crni prsluk). Najmlađi iz folklorne grupe, Frankopan - obitelji koja je itekako gusto isplela povijest na našem najvećem otoku.

Crnogorski poljoprivredni proizvodi ne mogu se probiti na svjetsko tržište kvantitetom, ali mogu kvalitetom. Zakon o vinu povučen je iz Skupštine jer pojedini poslanici su utvrdili da od uvoznog grožđa može da se proizvodi crnogorsko vino. U Ministarstvu smatraju da bi se time ozbiljno ugrozio kvalitet i ugled Crne Gore kao zemlje kvalitetnog vina.

Ministarstvo poljoprivrede predložilo je zakon o vinu kako bi se podigli standardi i poboljšao kvalitet. Zakon je povučen, jer dio poslanika je smatrao da treba dopustiti da se uvozi jeftino grožđe, od kojeg se pravi jeftino i, mnogi tvrde, manje kvalitetno vino.
"To jeste neki način čudno, kako je to moguće da 55 od 56 vinarija kaže 'da, mi smo saglasni sa vašim prijedlozima', a da samoj jednoj to ne odgovara", kazao je ministar poljoprivrede Petar Ivanović.

Direktorica Sektora za razvoj u kompaniji "13. jul Plantaže" Vesna Maraš je istakla da je porijeklo grožđa porijeklo vina.
"Mi znamo da su ograničene relativno male vinogradarske površine u našoj zemlji, ali taj karakter i epitet zemlje velikih vina duguje autohtonim crnogorskim sortama vinove loze", kazala je.

S njom se slaže i Dragica Vučinič iz vinarije "Vučinić", koja je naglasila da "svako vino ima svoj identitet, a taj identitet mu daje to područje zemljište gdje se uzgaja vinova loza, kao i klima".

Uvozeći jeftino grožđe sumnjivog kvaliteta, uvjereni su vinari, narušio bi se i ugled naše zemlje na svetskoj mapi vina.

"Neka vinarija će da uveze grožđe po 10 centi, i da napravi vino i da ga prodaje kao što ga mi prodajemo. A nas taj kilogram grožđa košta 1,10 eura kad uzmete sve troškove koje smo imali", smatra vinar iz Podgorice Radivoje Asanović.

Zakon će ponovo biti upućen Skupštini

Ministar Petar Ivanović najavio je u izjavi za TVCG da će zakon o vinu biti ponovo upućen Skupštini i vjeruje da će poslanici koji nisu podržali Vladin predlog uvidjeti da su napravili grešku.
"Iskreno se nadam da će biti dovoljno razumijevanja u Parlamentu da možda u septembru, oktobru, imamo posebnu sjednicu na kojoj ćemo raspraviti manji paket zakona. Posjetiću, tu su zakon o bezbjednosti hrane, zakon o alkohonim pićima, ponovićemo zakon o vinu. Ponovo ćemo ići i sa zakonom o maslinama i maslinovom ulju, jer vidimo da ovo što je urađeno ne daje rezultate, a osnovan je zakon o reproduktivnom šumskom materijalu tako da već imamo paket od pet zakona koje možemo pripremiti za Parlament, raspravljati o svakom od zakona pojedinačno sa ambicijom da u svakoj oblasti utičemo da kvalitet onogšto radimo u Crnoj Gori bude što je moguće veće", kazao je on.

Ivanović je naglasio da nijedan zakon ne može zaštititi nekvalitetnu prozvodnu te da je uvjeren da se u Crnoj Gori mogu proizvoditi grožđe i vino visokog kvaliteta.
"Nemojmo da idemo sa plastičnim bocama i lošim vinom u hotele sa pet zvezdica. To ne ide. Imamo dovoljno prostora da prodajemo dobra vina ovdje u Crnoj Gori, nekoliko vina iz Crne Gore nedavno je osvojila vrlo prestižne nagrade u Evropi i svijetu što je znak da se pravi kvalitetno vino i nemojmo da dozvolimo da neko zarad sitnih ličnih interesa uvozničkog lobija, posebno me čudi što dolazi iz usta onih koji kritikuju uvozničke lobije, kvari ono što je straetgija razvoja vinogradarstva. Mora se bazirati na kvalitetu", objasnio je ministar.

U sklopu 1. Sajma vina i kulena u Orahovici održano je ocjenjivanje vina, a na otvaranju sajma proglašeni su i najbolji. U ocjenjivanju je sudjelovalo 18 vinara, od kojih je 13 nagrađeno zlatnom medaljom, četiri su srebra i dvije bronce.

Najviše zlata pokupili su Poljoprivredno poduzeće Orahovica i OPG Matković iz Orahovice, po pet, a šampion sajma je Zeleni silvanac PP-a Orahovica. Stručno povjerenstvo ocjenjivanja vina činili su Ivica Perak, predsjednik, Blaženka Mozer, Nives Ostrički i Ivana Nemet, tajnica povjerenstva.

"Uvijek je lijepo natjecati se u svom gradu i k tomu primiti ovako značajne nagrade. Ponosni smo što su naša vina i dalje prepoznata i cijenjena te mogu reći da nam je to motiv da i dalje naporno radimo i držimo ovu, te naravno i podižemo, kvalitetu našeg vina. Ovaj je sajam zapravo bio namijenjen malim vinarima, da se bez straha uključe u ovakvo natjecanje te pokažu da imaju svoje adute, što se na kraju i potvrdilo velikim brojem zlatnih medalja. To je i jedan dokaz suradnje malih vinara i nas enologa i mogu samo pozvati sve male vinare sa šireg orahovačkog područja i dalje da se sljedećih godina uključe u što većem broju. Iako je teško enologu izdvojiti svoja vina, kada bih ipak morala reći koja, recimo, to tako odskaču, tu su svakako silvanac zeleni i, meni osobno draga, frankovka. Zeleni silvanac posebno se izdvaja, izdvaja se već mjesecima otkako je na tržištu, a frankovka ima jednu prelijepu kreaciju" - rekla je enologinja PP-a Orahovica Ivana Nemet.

Zanimljiv je bio i razgovor s dopredsjednikom HGK-a Ivanom Škorićem, koji je prezentirao novi projekt Hrvatske gospodarske komore vezan uz vino.

"Mi radimo strategiju vina i ići ćemo na tri vina u toj priči, a to su iz Slavonije graševina, iz Istre malvazija te iz Dalmacije plavac. Ne možemo naravno ići sa svim vinima u vanjski izvoz, jer tu moramo imati nekakav brend koji ćemo gurati, na domaćem terenu možemo plasirati i veći broj vina. Pomno radimo na toj strategiji i ovaj sajam i vina koja su ovdje plasirana i nagrađena samo su dokaz koliko su domaća vina kvalitetna i koliko veliko vinsko bogatstvo Hrvatska ima" - zaključio je Škorić.