Vino

Petnaestak kilometara sjeverozapadno od Mostara prema Čitluku u mjestu Sretnice pored Kruševa prije 9 godina su zasađeni prvi trsovi vinove loze sada već znamenitog Podruma Vilinka. Dvije godine nakon sadnje vinograda koji pokriva 17 tisuća metara četvornih kamenitog rastresitog zemljišta nastao je podrum koji je u kratkom vremenu postao sinonim za proizvodnju vrhunskog hercegovačkog vina.

Na oko 400 metara nadmorske visine uzgajaju se autohtone hercegovačke vrste vinove loze Žilavka i Blatina od čijeg ploda nastaju istoimena vina.

Treći na svijetu

U kratkom vremenu od kada postoji vlasnici se mogu pohvaliti sa čak 20 osvojenih medalja i priznanja koje su osvojili na glavnim međunarodnim natjecanjima u kvaliteti vina.

Na najprestižnijem svjetskom natjecanju u kvaliteti vina, londonskom Decanter World Wine Avards-u, vino Vilinka je zadnje tri godine osvojilo čak 5 medalja od čega tri brončane kao i dva priznanja za vrhunsku kvalitetu. Na tome najvećem svjetskom natjecanju vinske industrije sudjeluju vinari iz 50 zemalja iz cijelog svijeta a iz godine u godinu se najbolja vina biraju između 14,5 tisuća uzoraka.

"Jako sam ponosan na te medalje. Londonsko natjecanje je svojevrsno svjetsko prvenstvo u kvaliteti vina i ta priznanja su veliki poticaj da i dalje nastavim sa istim i još boljim radom. Iskreno, nije bilo lako doći do takvih priznanja. Trebalo je dosta truda i zalaganja kako bi mogao biti rame uz rame s velikim svjetskim konkurentima", kazao je Velimir Ereš, vlasnik vinarije. On ističe kako se u proizvodnji vina posebno bazirao na kvalitetu dok je količina proizvedenog vina za njega manje bitna. Glavna tržišta na koja distribuira vino su za sada Sarajevo i Hercegovina. Iako ima ponude iz Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država gdje također ima mogućnost izvoziti svoje vino za sada to nije moguće.

Planovi

"U planu sam zasaditi još jedan vinograd površine 3 hektara ili 30 tisuća metara četvornih. S vremenom planiramo doseći količinu od 30 tisuća litara vina godišnje koliki je i kapacitet podruma. Tada ću moći planirati i nova tržišta", kazao je Ereš.

Osim Žilavke i Blatine u podrumu se proizvodi i vrhunsko crveno vino Blatina Barrique, specifično po ležanju u hrastovim bačvama koje se prave od zagorjelog drveta. Ležanjem u takvim bačvama najmanje godinu dana vino dobiva jedinstveni okus, boju i miris. Ista bačva se za pravljenje takve vrste vina može koristiti samo jedanput ili eventualno dva puta. Po istom principu podrum će uskoro izbaciti i bijelo vino Žilavka Barrique. Uz vino, u podrumu se bave i proizvodnjom rakija Lozovače, Višnjevače i Orahovače.

Svi posjetitelji koji žele vidjeti i osjetiti mjesto gdje se stvara kapljica vrhunskog hercegovačkog vina mogu navratiti u podrum i posjetiti salu za degustaciju koja upravo ovih dana otvara svoja vrata za brojnije posjetitelje.

Iako se u ovome podrumu proizvodi vrhunsko vino što je u svjetskim razmjerama već prepoznato Ereš ne planira značajnije povećanje proizvodne ni u budućnosti.
"Kao što sam kazao, neću ići na velike količine vina. Za mene je primarni cilj ostati vjeran kvaliteti vina. I dalje ćemo ostati mali obiteljski podrum što je od početka bio moj jedini cilj", zaključio je Ereš.

I papa Franjo pio vino Vilinka

Papa Franjo je prilikom boravka u Sarajevu pio vino Vilinka. U apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu gdje je Papa ručao se objedovalo uz vino Podruma Vilinka. Velimir Ereš je dva mjeseca prije papinog dolaska poslao uzorak vina u Apostolsku nuncijaturu u Sarajevu. Nedugo poslije javljeno mu je da će uz svečani sarajevski ručak piti njegovo vino.
"I danas smo i ja i moja obitelj presretni zbog toga", kazao je Ereš.

Najveći svjetski online distributer vina wine.com uključio je bračku Stinu u svoj promotivni film. Wine.com ima sjedište u San Franciscu, postoji od 1998. godine, a godišnje ovu internetsku stranicu posjeti oko 20 milijuna čitatelja.

Stina osim dokazane kvalitete, svoj međunarodni uspjeh duguje i nagrađivanom brandigu iza kojeg stoje agencije Brandoctor i Bruketa&Žinić OM. Stinina potpuno bijela etiketa poput drevnog bračkog kamena inspirira i poziva na kreativno izražavanje.
"Etiketa budi interes i radoznalost, nitko prema njoj nije ravnodušan. Upravo je etiketa na sajmovima ono što je prvo zamijećeno i što uopće potiče na kušanje.", kazao je Ivica Kovačević, direktor za razvoj vinarije Jako vino.

Stina vina su prisutna na tržištu tek četiri godine, a već su postala vrlo poznato i traženo vino u Hrvatskoj, ali i u mnogim zemljama svijeta. Prisutna su u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Švicarskoj, SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji, Japanu, Kini, Švedskoj, Srbiji, Sloveniji, Guatemali i Španjolskoj u vinotekama i restoranima od kojih mnogi nose jednu ili dvije Michelinove zvjezdice. Poslužuje se uz poziv gostima da ostave trag na etiketi i da je tako personaliziraju. S najzahtjevnijeg francuskog tržišta na Brač dolaze kuhari i studenti kako bi učili o vinu.

Većina ljubitelja vina na našim prostorima poznaje svega dvije ili tri vrste francuskog stila, a to su najčešće Bordo ili Burgundija. Međutim, u restoranima i u vinotekama obično postoji mišljenje da su potrošači bolje upoznati sa francuskom ponudom vina i tu obično nastaje nesporazum. Vrsni vinski poznavaoci iz tih objekata bili bi iznenađeni kada bi znali koliko ljudi nisu upućeni u vina Francuske, a da pri tome govorimo o brendovima koji imaju izvjesnu reputaciju. Ovdje ćemo nabrojati ukupno šest takvih.

Cahors

Malbec je prilično popularno argentinsko vino, naročito na američkom tržištu, a većina potrošača ne zna da se ono proizvodi i u Francuskoj (odavde i potiče ova sorta grođža) i da je ovaj region, po kome je vino dobilo ime, poznato po prozvodnji odličnih pića.

Sancerre Rouge

Svi znaju da je Burgundija 100% Pinot Noir, ali većina ne zna da je takav i Sancerre Rouge. Bijeli Sancerre, vino koje inače nazivamo još i Sauvignon Blanc, je poprilično nepoznato potrošačima, ali je ipak moguće da su ga nekada probali, dok je Sancerre Rouge s druge strane potpuna misterija. Ljudi bi trebali da znaju za njega jer predstavlja sjajnu, povoljnu opciju ukoliko tražimo francuski Pinot.

Beaujolais

Gamay obično hvale kao odličnu zamjensku sortu grožđa za Pinot Noir, ali je obožavaocima vina još uvijek nepoznata. Možda ste čuli za Beaujolais Nouveau, mlađu verziju ovog vina, ali za Beaujolais slabo. Beaujolais važi za slatku malu tajnu onih koji žele vino iz najpoznatijih francuskih predjela, a da je pri tom priuštivo.

Chinon

Ukoliko konzumirate Bordo, vjerovatno ste imali priliku da čujete i za Cabernet Franc. To je sorta grožđa od koje se pravi Chinon, a i to niste do sada znali jer je Caberent Franc tek treća sorta grožđa koja se koristi za stvaranje Bordeauxa poslije Merlota i Caberent Sauvignona. Caberent Franc se upotrebljava za stvaranje začinjenih crvenih vina koja imaju ukus zelenog bibera i arome duhana i ljubičice. Ovo vino svoje ime duguje regionu u Francuskoj gdje se proizvodi.

Hermitage

Iako su vinski zaljubljenici čuli za dolinu Rone, slabo ko zna za čuveno vino iz ove oblasti. Crveni Hermitage sadrži stopostotnu Syrah u sebi i poznat je po specifičnom odležavanju i bogatim aromama kože, kafe i malina. Može se slobodno reći da je ovo vino zaslužno za planetarnu popularnost sorte Syrah.

Muscadet

Muscadet je suho, odsječno vino koje se često miješa sa slatkom sortom grožđa Muscat. Iz ovog razloga ljubitelji vina često kupuju neko drugo suho bijelo vino i tako propuštaju da probaju nešto što bi im se vjerovatno svidjelo. Muscadet se proizvodi u dolini Loare od sorte Melon de Bourgogne i savršeno se kombinuje sa morskom hranom.

Više od 5 milijuna litara vina godišnje, 200 tisuća boca maslinova ulja, 350 tona tvrdog sira i 100 tona skute samo su neke od impozantnih brojki iz Agrolagune u koju je Agrokor dosad investirao 220 milijuna kuna.

Prema riječima direktora Agrolagune Gorana Kramarića, najviše je uloženo u nove maslinike i vinograde te u najsuvremeniju opremu kao preduvjete za proizvodnju vrhunskih proizvoda. Oko 195 milijuna uloženo je u vinarstvo, što uključuje ulaganje u vinograde, tehnologiju i mehanizaciju, tehniku i tehnologiju u podrumu, kadrove te marketinška ulaganja u vinogradarsku cestu i kušaonicu. Investicija u otvorenje nove sirane na Stanciji Špin iznosila je 20 milijuna kuna, dok je ukupni trošak investicije za otvorenje uljare iznosio 7,5 milijuna, čime je taj lanac proizvodnje hrane i vina dodatno unaprijedio gospodarsko lice Istre.

Vodeća tvrtka

"Danas je Agrolaguna vodeća poljoprivredna tvrtka u Istri čije poslovanje uključuje vinogradarstvo, maslinarstvo i stočarstvo. Svi proizvodi Agrolagune su regionalno izuzetno poznate i kvalitetne robne marke" – istaknuo je Kramarić te najavio nastavak investicijskog ciklusa u ukupnoj vrijednosti 20 milijuna kuna koji će omogućiti daljnji razvoj tvrtke i fokus na proizvodnji iznimno kvalitetnih brendova vina, maslinova ulja i sira.

Kramarić kaže kako je 6,6 milijuna kuna namijenjeno pomlađivanju vinograda i nabavi laboratorijske opreme. Planira se i nabava tankova za vino vrijednih 5,9 milijuna kuna. U opremanje uljare i kupnju pročistača uložit će se više od 6,3 milijuna kuna, a u nabavu nove mehanizacije 760.000 kuna, pri čemu Agrolaguna računa i na natječaje iz Programa ruralnog razvoja RH do 2020. i novac iz EU.

U Agrolaguni su ovih dana jako zadovoljni prvim reakcijama s tržišta u Dubaiju, gdje su poslali prve pošiljke svojih sireva, vina i maslinova ulja. Izvoze i u Njemačku, Austriju, Poljsku, Srbiju i Veliku Britaniju, gdje osvajaju i poznate restorane.

Ističe kako tvrtka posljednjih godina počiva na mladim, obrazovanim, inovativnim i kreativnim ljudima koji znaju kako se boriti na zahtjevnim tržištima. Stoga ne izostaju ni nagrade i priznanja s brojnih međunarodnih natjecanja, među kojima i pet Decanterovih i pet zlatnih medalja Mundus Vini za Vina Laguna.

Uspjeh na Decanteru

Na Decanteru su, naime, osvojili zlatnu, tri srebrne i jednu brončanu medalju među više od 15 tisuća vina iz cijeloga svijeta. Vino Festigia Castello 2012. osvojilo je i Regional Trophy, a nižu i medalje za ekstradjevičanska maslinova ulja Ol Istria na New York International Competition, Terra Olivo Izraelu i Sial Canadi. Ol Istria Picholino i Ascolana u New Yorku su osvojili zlato i srebro, dok je zbog lanjskih problema sa štetnicima na maslinama 49% od 600 prijavljenih ulja iz 26 zemalja ocijenjeno manjkavima. U Agrolaguni su zadovoljni sa svojih 65 tisuća stabala na 220 hektara na kojima očekuju dobar urod.

Iako je Slovenija po površini mala zemlja, neverovatan je podatak da danas u njoj postoji preko 40.000 malih srednjih i velikih vinarija, u kojima se godišnje proizvede preko million hektolitara većinom belog vina u tri vinske regije; Podravini, Posavini i Primorju. Slovenačka vina se dele u tri grupe; stona, vina sa geografskim poreklom i vrhunska vina, koja su zastupljena u izuzetno visokom procentu, i veoma su cenjena. Samim tim i cena im je nešto veća.

Vinogradi u Goriškim Brdima prostiru se na 1800 hektara i na njima uspevaju brojne sorte belog i crnog grožđa. Ovaj kraj je poznat po proizvodnji uglavnom belih vina, od autohtonih sorti Rebula, Malvazija, Tokaj, Sauvignonasse, Chardonnay. Veliki broj manjih vinarija prisutno je u ovom kraju. Vina iz vinarija sa ovog područja poznata su po kvalitetu, stoga ne čudi da su neizostavni deo vinskih karti poznatih restorana širom Evrope i Amerike.

Zahvaljujući pogodnoj klimi, velikom broju sunčanih dana, alpskom i panonskom podneblju, napornom radu i vrhunskim stručnjacima vina ove regije su izuzetno kvalitetna.

U mnoštvu proizvođača vina, nekoliko njih se izdvojilo svojim kvalitetom koji je potvrđen širom sveta.

Najpoznatiji vinski predstavnik i najveći promoter Goriških Brda je Aleša Kristančić i njegova vina Movia. Vina Movia su sinonim za kvalitet, i izazov za prave ljubitelje vina. Nalaze se na vinskom kartama najprestižnijih restorana u svetu. Aleš Kristančič je uspeo da vinima koja proizvodi da svoj lični pečat. Aleš Kristančić, vlasnik vinarije Movia iz Goriških brda, jedan je od 12 najboljih svetskih vinara.

Porodično imanje Movia osnovano je davne 1700. Godine. 1820g. vinariju preuzima porodica Kristančič u čijem je vlasništvu do dana današnjeg.

Aleš Kristančić je učio je od svojih predaka, a svoje veštine usavršavao u Bordou i Burgundiji. Zahvaljujući novim saznanjima primenio je drugačiji koncept proizvodnje vina. Opredelio se za organsku proizvodnju. Vino Veliko Belo, mešavina 70% rebule, 10% sivog pinota i 10% sauvignona je u američkom gradu Aspenu na Food&Wine Classics Festivalu 2009 godine uvršteno u 10 najboljih vina na svetu.

Zaštitni znak vinarije je vino Vila Marija koje je osvajač najviše nagrada. Jedna petina godišnje proizvodnje ove vinarije prodaje se na domaćem tržištu, dok se ostatak plasira u inostranstvo.

2003 godine Wine Spectator je Aleša Kristančiča proglasio jednim od 100 najboljih vinara u svetu. O njegovim vinima pisali su najpoznatiji časopisi u svetu. Vina Movia imaju odlične recenzije u svetskoj vinskoj publicistici. Gosti Alešove vinarije bile su brojne slavne ličnosti; princ Čarls, princ Albert, španski kralj Huan Carlos, švedski kralj Gustav, poznati muzičar Bono Vox U2 i mnogi drugi.

U selu Ceglo na samo nekoliko metara od granice sa Italijom smešten je porodični podrum Simčić. Jedan od najboljih i najcjenjenijih vinara ne samo u Sloveniji, već i u celom regionu je Marijan Simčić peta generacija u porodici, koja se bavi proizvodnjom vina. Specijalitet podruma Simčić su vina sa etiketom “Opoka” proizvedena u malim serijama, od posebno odabranog grožđa koje vinu daje bogat i kompleksan ukus. Brojne nagrade osvojene na raznim svetskim takmičenjima, su najbolji dokaz kvaliteta vina iz ovog podruma.

Ekskluzivna vina ove vinarije ne samo da su cenjena u Evropi, već i u tradicionalnim vinskim zemaljama, Italiji i Francuskoj. Njegova vina piju bogati i slavni, i svi oni koji žele nešto malo više i profinjenije u životu. Vina ove vinarije prisutna su na vinskim kartama u restoranima u 23 zemlje..

Porodica Ščurek se već više generacija bavi vinogradarstvom i proizvodnjom vina. Sa preko 17 hektara vinograda na tržište godišnje isporuče 80.000 flaša vrhunskog vina. U proizvodnji koriste najsavremenije tehnologije.
Stojan Ščurek vlasnik vinarije je iskusni i poznati vinar iz Slovenije. Njegova vina su poznata i piju se već godinama. Osim u Sloveniji vina ove vinarije našla su put do ljubitelja vina u Austriji, Švicarskoj, Češkoj, Njemačkoj i Italiji. Najponosniji su na kupaže crvena i bela vina Stara brajda, UP i Kontra.

Vinski Podrum „Čarga 1767“ takođe ima viševekovnu vinogradarsku i vinarsku tradiciju. Vlasnici vinarije su braća Edbin i Dušan Erzetič. Sa 12 hektara vinograda, godišnje proizvedu 50.000 litara vina. Trenutno se u vinariji proizvodi 18 vrsta kvalitetnih vina.

Vinarija Zanut je bila prva privatna vinarija u ex Jugoslaviji. Danas je vlasnik vinarije Borut Kocijančić. Za proizvodnju vina koristi samo grožđe iz sopstvenih vinograda, primenjujući modernu tehnologiju i tradicionalna znanja. Njihova vina su u ponudi najboljih restorana u Njujorku. Nagragrađivana su brojnim nagradama i u EvropiiI Americi. Godišnje se u ovoj vinariji proizvede 50.000 boca vina. U ponudi su dva crna i šest belih vina. Čuveni Sauvignon proizveden u vinariji Zanut svojom izvrsnom aromom i osvežavajućim voćnim ukusom, oduševljava, a nepcima pruža uživanje

U seocetu Biljana nalazi se podrum vina Bjana. Sva proizvedena vina sazrevaju u podrumu u najstarijem dvorcu u okolini Dorišče. Za proizvodnju penušavog vina Bjana koriste se tri sorte grožđa. Dve šampanjske vrste chardonnay i modri pinoi i sorta rebula, koja mu daje jedinstven i poseban osvežavajući ukus. Ovaj podrum nudi vrhunska suva vina, a njihov ponos je Vino Cuvee Prestige.

Stručni savjetnik za voćarstvo i vinogradarstvo u Jagodini Dejan Jocić ocijenio je vrlo dobrim stanje vinograda u Pomoravskom okrugu, prenosi Tanjug.

"Situacija je jako dobra, kompletno na cijelom teritoriju Pomoravskog okruga, i očekujemo dobre prinose, naravno ako se sve agrotehničke mjere budu privele kraju do same berbe" - rekao je Jocić, savjetnik Poljoprivredno-stručne savjetodavne službe.

"Uz jako dobar rod očekujemo i jako dobru kvalitetu grožđa i vina" - dodao je. Kako kaže, vremenske prilike pogoduju, tako da se očekuje dobar postotak šećera u grožđu i samim time i dobra kvaliteta vina.

U vinogradima Pomoravlja, Resave i Levča, od bijelih sorti najzastupljeniji su sauvignon, sharoney i rizling, a od crnih cabernet sauvignon, merlot i frankovka.

Vinova loza je u intenzivnom porastu bobica, i tamo gdje nisu, vinogradari trebaju odstraniti zaperke, ali i višak plodova prorijediti kako bi raznia šećera kod ostatka roda bila što veća, savjetuje Jocić.

Ako ljeto bude toplo kao sada berba može krenuti početkom rujna, a ako ne onda će krenuti polovicom toga mjeseca, ocijenio je on. U Pomoravskom okrugu je pod vinogradima oko 2.000 hektara, najviše na području Rekovca i Jagodine, a zatim Ćuprije i Paraćina.

Pelješac gori, vatra je u noći na utorak zahvatila velik dio poluotoka, a najgore je prošlo mjesto Trstenik, gdje je gotovo potpuno uništena Vinarija Grgich, koja proizvodi jedna od najcjenjenijih peljeških vina. Također je teško stradalo i jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

"Spasio sam samo tri svinje, dvije krave i dva teleta. Ostalo nisam uspio. Srećom, kći Izabela Bonvardo je na vrijeme djecu od šest i četiri godine odvela u susjednu Janjinu te se vratila i pomogla bratu Jožefu i sestri Silviji gasiti. Sve sam desetljećima gradio od 1986. godine kad sam doselio na Pelješac. Ali, nije bilo pomoći", jedva čujno, uz zgarište obiteljskog imanja umornim glasom govori nam Jožef Berkeš ili Mađar, kako ga zovu svi Pelješčani.

Mađaru je u noći kataklizme između ponedjeljka i utorka izgorjelo skoro sve što je imao: uzorno obiteljsko imanje sa štalom i pomoćnim gospodarskim objektima. Vatra je progutala dvanaest koza, trideset ovaca, dva konja ponija i oko dvije stotine peradi: kokošiju, fazana, pataka i tuka. No, već mu dolaze i žele pomoći suborci i prijatelji iz Domovinskog rata u kojem je aktivno sudjelovao. Jožefov suborac Nedjeljko Knežić iz Žuljane trlja oči od nevjerice i kaže:
"Pomoći ćemo svi suborci našem Mađaru. Nećemo ga ostaviti na cjedilu."

Jožef ne plače, ali mu lice zrcali sav jad i nevolju koja ga je snašla. Svuda oko njega su ostaci zgarišta, izgorene olupine motornih vozila, traktora s priključnim oruđima...

Nakon što je u ponedjeljak iza 21 sat vatra buknula u Pijavičinu, na vrhu šume koja vodi do Trstenika, nošena jakim, i to vrućim vjetrom brzo se širila, te iza tri sata u noći opasno zaprijetila kućama. Već oko ponoći je policija zamolila sve koji imaju turiste u Trsteniku da ih obavijeste o vatrenoj opasnosti, a ubrzo su evakuirani i žene i djeca.

"Još sam u šoku, ni strah još nije prošao jer vatra i dalje tinja okolo i tko zna kad se može opet rasplamsati. Ljudi su u noći uzimali sa sobom najosnovije i odlazili, pitanje je bilo hoće li išta naći kad se vrate. U jedan sat sam pokupila djecu, mislila sam da će nam sve izgoriti. Ljudi su glavom bez obzira sjedali u auta i odlazili prema Žuljani i Janjini, ja sam bila kod prijateljice. Stariji sin mi nije ni spavao", priča nam Marta Šerka, čija se kuća nalazi odmah uz rivu u Trsteniku.

Njezina je kuća, kao i ostale u samome mjestu, obranjena, no to nije bio slučaj s Vinarijom Grgich, koja se nalazi malo iznad, usred same borove šume.
"Prebrzo je gorjelo, temperatura je bila prevelika i nije bilo šanse da se obranimo. Muškarci iz cijelog mjesta su bili dva kilometra dalje, pokušavajući pomoći vatrogascima i obraniti kuće. No, morali su se povlačiti i oko 3.30 vatra je došla do nas", prisjeća se teške i besane noći Krešo Vučković, direktor vinarije Grgich, vlasnika Miljenka Mikea Grgicha.

Velika kamena kuća, u kojoj se nalazi vinarija, pretrpjela je najveća oštećenja upravo tamo gdje je bilo smješteno vino, podrum je u potpunosti uništen.
"Otišle su nam u oganj tri berbe, tri godišta u bocama, te jedno u bačvama. Šteta je ogromna, teško je to sad procijentiti. Uništeni su i neki strojevi, iako su neki i spašeni. Kad se vatra u jednom trenutku malo smirila, vatrogasci su ušli unutra i uspjeli spriječiti da izgori cijela kuća."

Sletjeli s ceste

U dijelu koji je više-manje spašen nalaze se dva stana, no vino se nalazilo u dijelu koji je sasvim izgorio.
Vlasnik vinarije, 93-godišnjak, nalazi se u Americi i jučer popodne još ništa nije znao o njezinoj sudbini.
"Sad je tamo još noć, odnosno rano jutro, javit ćemo mu kasnije. U noći je bila prevelika panika da ga se zove, uostalom radi se o starom čovjeku i treba biti oprezan"..., dodaje Vučković.

Uz vinariju susrećem vatrogasce DVD-a Janjina Stipana Đuretića, braću Gordana i Joška Kalafatovića, te Antuna Poljanića koji je zbog gustog dima, koji još uvijek štipa za oči i nos, pred jutro sletio sa svojim pick-upom s ceste. Srećom, vozilo nije izgorjelo te Poljanić uklanja stabla koja priječe da kamionet izvuče na cestu.

Vatrogasac, strojarski inženjer Branko Džajić, umorno priča kako je gasio od 22.30, sati te priznaje kako si je bez dozvole uzeo ovlasti policije i ljude usmjeravao prvo ka Dingaču, a potom ka Janjini. Mobitelom, kojem je baterija prijetila da se ‘iscijedi do kraja’, s predsjednikom mjesnog odbora Trstenik Petrom Šegedinom sve je koordinirao i ljude usmjeravao gdje treba. Na kraju su ih dijelom zadržali na obali:
"Nismo im dali da idu ka Pijavičini iz kojeg smjera je stihija nezadrživo napredovala. Koordinacijom smo ih uspjeli evakuirati u Janjinu, Žuljanu i Ston ali su se oko podne mnogi već željeli vratiti da vide u kakvom su im stanju kuće i imanja. Sretan sam, spasio sam svoju i kuće susjeda. Umorni smo, ali ponosni na učinjeno", priča dok mještani dodaju da je po procjenama izgorjelo 80 posto vinograda i svi maslinici.

U sjeni zgrade vinarije sjede Josip Pavić, Jure Erslan i Denis Ledenko iz JVP Zadar, a uz njih mještanin Veljko Daničić. Umor s lica govori sve dok uzimaju marendu što su im donijeli ljudi iz općine Janjina. Trstenik nije u toj općini, ali gasiteljima svi žele pomoći.

"Najvažnije je da su svi sigurni. Vinarija i obližnji grad su evakuirani. Naša kamena vinarija je dobro, ali izgubili smo priručnu metalnu zgradu u kojoj su bila uskladištena mnoga naša vina u bocama, a izgorjeli su i neki okolni vinogradi. Nismo još sigurni kolika je šteta nastala na vinogradima. Glavnina naše loze nije zahvaćena požarom pa i ove godine planiramo žetvu", napisala je Violet Grgić na internetskim stranicama firme Grgić vina, te zahvalila svima na izraženoj zabrinutosti i dobrim željama.

Dvjesto metara od gotovo sasvim uništene vinarije nalazi se ljetnikovac poznatog pjevača iz BiH Dina Merlina. Njegova je kuća dobro prošla, iako je pretrpjela određena oštećenja na ulaznim vratima, jednom prozoru te vanjskim jedinicama klima uređaja.

Trstenik, gdje je vatra najopasnije prijetila kućama i gdje je došlo do uništenja imovine, jučer je ipak dolazio sebi i već se postupno oporavljao od šoka i besane noći. No, strepnja od vatrene stihije još uvijek je vladala u Pijavičini, gdje se jučer ujutro plamen približio kućama. Dva kanadera ujutro su smirila stanje, no morali su opet intervenirati na Korčuli. U međuvremenu je vatra opet zaprijetila kućama.
"Vatra mi je došla na pedeset metara od kuće. Uzela sam osnovne stvari u dvije vrećice i izašla, rekli su mi da moram", kazala nam je jedna stanovnica Pijavičina.

Poslije je ipak još jednom došao kanader i smirio plamen, a ženi su javili kako se može vratiti kući. No, promijenio se smjer vjetra i vatra je okružila mjesto, prijeteći mu i s juga, ne više samo sa sjevera, tako da su u trenucima slanja teksta stanovnici Pijavičina očekivali još jednu neizvjesnu noć.

Ljudi uzbuđeno pričaju što su sve doživjeli dok su gasili i spašavali imovinu. Odlučno opovrgavaju glasine o navodnom gušenju dvaju žena. Kažu da se pronio glas da je nastradala majka poznatog vinogradara Iva Bezeka. Ipak, starica je čvrsto spavala u obiteljskoj kući koja srećom nije ni oštećena, a starica se, navodno, čudila što to vidi oko sebe kad se probudila...

Korčula: Kuće smo obranili - sjekirama!

Vatrogasaca ima dovoljno, ali zračnih snaga nedostaje.
"Zahvaljujući požarima koji bjesne Dalmacijom, otok Korčulu je danas nadlijetao tek jedan kanader i jedan helikopter. Najavljeno je da će do 19 sati stići još jedan kanader, pa se nadam da će do noći požar staviti pod kontrolu. A stiže nam i još 70-ak vatrogasaca s kopna, što će našim vrijednim gasiteljima značiti prijeko potrebni predah" - kazao nam je jučer oko 17 sati Lenko Salečić, načelnik općine Smokvica na Korčuli.

Mještani uvale Brna paklenu noć su probdjeli promatrajući goruću šumu sa svojih terasa i samoinicijativno sjekući motornim pilama i sjekirama prvu liniju stabala uz naselje, a zoru su dočekali spontano okupljeni na rivi, očekujući kanadere s prvim zrakama sunca. No, jutro je donijelo tek pogled na tinjajuća zgarišta povrh mjesta i dimnu zavjesu koja se spustila na cijeli otok.

Kako doznajemo od Stjepana Simovića, vatrogasnog zapovjednika Dubrovačko-neretvanske županije, njihove su snage tijekom noći uspješno obranile Brnu od vatrene stihije, no situacija je i dalje bila daleko od ohrabrujuće, pa su i četvrti dan zaredom sve raspoložive snage na terenu.

"Zbog požara na Pelješcu snage su nam prepolovljene, a dva nova požara koja su izbila tijekom noći, te dvije lažne dojave, dodatno su nam otežale rad. Iako su požari u Čari na Korčuli i u Ponikvama na Pelješcu brzo lokalizirani te su od jutra pod kontrolom, vjerojatno će se sva zgarišta ponovno aktivirati dizanjem maestrala u popodnevnim satima. Nema predaje, nastavljamo borbu" - kazao nam je Simović.

Na Korčuli je izgorjelo oko 800 hektara uglavnom guste borove šume, na izrazito nepristupačnom terenu koji vatrogascima znatno otežava rad, pa se za sve gasitelje koji nisu iz bliže okolice pripremao privremeni kamp u Smokvici, kako bi se imali gdje odmoriti između smjena. Vatrogasci, koje smo popodne zatekli na terenu također su oprezni u prognozama te se pribojavaju dizanja vjetra, a u izostanku kanadera, plamteća stabla koja gore 100-tinjak metara od kuća gase kilometarskim crijevima duboko u šumi.

"Svaka čizma mora doći do ruba" - istaknuo je Ivo Pecotić, zapovjednik DVD-a Smokvica.

Nije ugroženo... sve je ošlo

I Smokvičani su napredovanje požara promatrali s prozora, no s manje strepnje za kuće, a više za masline i lozu. Na naše pitanje jesu li im ugroženi vinogradi i maslinici, nekolicina Smokvičana u glas je odgovorila:
"Da ugroženi... Izgoreni" Budući da je većina opožarenog terena i dalje pod nadzorom vatrogasnih snaga, te mu nije dozvoljen pristup, svi poljoprivrednici nisu u mogućnosti provjeriti stanje svojih nasada pa ne postoji ni točna informacija o razmjerima nastale šete.

Gusti dim prekrio je Korčulu i Lastovo, a pepeo na automobilima nalazi se i desecima kilometara daleko od samog požara, kao i izgorjele iglice bora koje su prekrile morsku površinu duž obalne linije južne strane otoka. Korčulani u tišini promatraju dim i kanadere koji su negdje oko podneva počeli nadlijetati goruće fronte, strahujući od razvoja ove dramatične situacije.