Vino

Kraljevski vinogradi d.o.o. iz Zadra ulaze u novu godinu s lijepim vijestima - isporučili su u Japan prvih 2000 butelja vrhunskih vina Pošip i Crljenak te kvalitetnog vina Plavac mali.

Proizvodi se nisu posebno prilagođavali japanskom tržištu i sve su etikete vina originalne. Posebnost su boce sa staklenim čepovima Vino lok, inovativnim proizvodom koji je sve popularniji u svijetu vina, a Kraljevski vinogradi među prvim su vinarima u Hrvatskoj koji koriste ovu najsuvremeniju tehnologiju pakiranja vina.

Jednostavnost i učinkovitost samo su neke od karakteristike čepova Vino lok, koji sprječavaju propuštanje zraka u butelju, kao glavnog uzročnika oksidacije vina. Vino lok tehnički je i organoleptički 100 posto neutralan, potpuno ispunjava prehrambene standarde i atraktivan je za potrošače.

Odabir japanskih distributera pokazuje koliko su proizvodi vina Punta Skala inovativan i suvremen izbor za potrošače.

Direktor Kraljevskih vinograda Zoran Pantalon kazao nam je:
"Kraljevski vinogradi počinju izvoziti u Japan kompletan asortiman svojih autohtonih vina, koja su na degustacijama dobila vrhunske ocjene japanskih distributera i potrošača. Osim što su prve količine vina već isporučene na japansko tržište, Kraljevski vinogradi sudjelovat će i na najvećem sajmu u Japanu, Super Market Trade Showu, koji se održava od 10. do 12. veljače u Tokiju, s cjelokupnim proizvodnim programom vina Punta Skala. Naš je tim ponosan na to što smo uspjeli ući na jedno tako veliko i važno tržište sa zahtjevnim potrošačima, što nam dodatno potvrđuje kvalitetu naših vina."

U vrijeme Nemanjića, pa čak i u rimskom periodu, predio oko Banjaluke je bio pod vinogradima. Danas, na koju god stranu da krenete - Slatina, Laktaši, Prnjavor, Čelinac, vidjećete krajolike sa prelijepim brežuljcima i idealnom nadmorskom visinom, međutim skoro da nigdje nemate vinograda.

Željko Jungić iz Čelinca je jedan od rijetkih vinara koji se odlučio da nastavi vijekovnu tradiciju i da vrati život rodnom kraju.

Prvi vinograd Željko Jungić zasadio je 2005. godine u mjestu Markovac kod Čelinca, 15 kilometara udaljenom od Banjaluke, a vinarija je registrovana 2008. godine. Danas, vinarija proizvodi 40.000 litara vina godišnje.

"Prvi smo zaokružili tu priču, da imamo i vinograd i vinariju, uspjeli smo da se registrujemo i da se nametnemo na lokalnom tržištu. Trebalo nam je tri-četiri godine da to ljudi prihvate, a mi smo svake godine podizali kvalitet. Sad praktično nema ni jednog restorana u Banjaluci da nema našeg vina, jer gosti jednostavno traže", priča vlasnik vinarije Željko Jungić za beogradsku tv emisiju "Vino i vinogradarstvo", kojoj je ovo druga posjeta vinariji Jungić.

Uz vinograd je napravljena i vinarija i konoba, sa kapacitetom dovoljnim da organizuje doček turista. Najpoznatije Jungić vino je crni Šikar, a vinarija je orjentisana na sorte cabernet sauvignon, merlot, frankovka, te bijeli chardonnay, pinot blanc i rhine riesling.

Željko Jungić kaže da je vinariju pokrenuo inata i ljubavi, jer mu je bilo čudno da vino mogu praviti Slovenci, Austrijanci, Švajcarci, Englezi, Šveđani i Kanađanina, a da mi ovdje nemamo grožđe i vino.

"I onda je to bila neka vrsta inata da se proba, da se razuvjere oni koji nisu vjerovali da se ovde može dobiti kvalitetno grožđe i odlično vino", kaže Jungić.

"Veče mladog vina i hercegovačke gastronomije", naziv je manifestacije koja se održala u Trebinju. Najbolja hercegovačka vina uz autohtonu hercegovačku kuhinju predstavljena su mnogobrojnim Trebinjcima, ali i velikom broju gostiju.

Tim povodom posjetili smo jednu od trebinjskih vinarija, Podrum "Sekulović". U naselju Gorica, neposredno uz magistralni put Trebinje-Nikšić, nalazi se prepoznatljiva vinarija uglednog trebinjskog domaćina i vinara Boža Sekulovića. Podrum, čiji je kapacitet oko 60.000 litara, predstavlja respektabilnu vinariju, koja čini nezaobilazan faktor vinskog turizma našeg grada.

Nakon što nam je domaćin pokazao unutrašnjost vinarije, i sami smo se uvjerili u vinske prostorije kojih se ne bi postidjeli ni čuveni toskanski vinari. Ali i u kvalitetna vina i tradicionalna hercegovačka jela. U protekla dva dana, kaže Božo Sekulović, vinariju je posjetio veliki broj gostiju, koji su otišli uz obećanje da će ponovo doći.

Podrum "Sekulović" od bijelih vina ima šardone i žilavku, a od crnih vranac, merlot i kaberne. A od ove godine su u fazi pravljenja jedne nove vrste vina, takozvane kupaže, odnosno miješanja više vrsta vina.
"To je mješavina vranca, merlota i kabernea, i to će biti jedan novi prozvod koji će ubrzo izaći na tržište", kazao je Sekulović, dodajući da se uz vino prozvode i rakija lozovača i travarica.

Uskoro će vinarija "Sekulović" na tržištu predstaviti i vinjak, kaže Božo, ističući da je to destilat loze koja ide u bure i sazrijeva oko tri godine na jedan prirodan način, tako da se na kraju dobije prirodan vinjak.
"To se postiže pomoću barik buradi, koja se prave od hrasta koji je probran i star od 50 do 80 godina. Nakon toga, sušenje drveta traje pet godina, a zatim se vrši unutrašnje barikiranje-paljenje unutrašnje površine putem otvorenog plamena", objašnjava Sekulović.

Tradicija s koljena na koljeno

Sekulovići su rodom iz, kako vole reći, vinskog dijela Trebinjske Šume. Cijeli život se bave vinarstvom, a u zadnjih petnaestak godina intenzivnije.

Kroz vinski podrum prošao je veliki broj znamenitih ličnosti. Među njima i proslavljena srpska glumica Milena Dravić, i to u periodu održavanja Drugog festivala mediteranskog i evropskog filma, koji je u Trebinju priređen u avgustu mjesecu ove godine.

Šesta godina je počela teći od intervjua sa mnom u Glasu Istre u kojem sam rekao da će vino napravljeno iz grožđa sorti teran i refošk postati prvo veliko hrvatsko, u svijetu prepoznato crveno vino. Objavljivanje tog intervjua zateklo me u Meranu na vinskom festivalu i saznah da je objavljen, tako što mi je zazvonio telefon i jedan me poznati dalmatinski vinar, koji ima vinograde i u Istri, upitao jesam li normalan.

Iako su mnogi, dalmatinski vinari napose, smatrali da je ta izjava data u trenutku dekoncentriranosti ili da je samo posljedica moje bliskosti s istarskim vinarima, do nje sam došao hodočasteći po mnogim vinskim sajmovima, radionicama na njima, prezentirajući hrvatska vina i razgovarajući o njima s mnogim vinskim stručnjacima. Pomno sam analizirao ukus vinskih znalaca, prvenstveno nositelja titule Master of Wine i vinskih novinara i njegovom projekcijom na hrvatsku vinsku scenu, došao do zaključka, kojeg sam izrekao u toj izjavi.
Što je veliko vino i koji su po mom sudu kriteriji koji ga određuju, nisu teme ovog članka, a zainteresirane upućujem na članke objavljene na vinskaprica.com, našoj web stranici. (Parker veliki, plavac mali....).

Kada sam donosio takvu procjenu, ona je kao i svaka procjena imala po meni kritične elemente koji će presudno utjecati na njeno ostvarenje. Pravilna procjene genetskog potencijala sorte teran, znanja i umješnosti istarskih vinara, kušačkog ukusa relevantnog dijela tržišta Europske unije i SAD-a.., na primjer. Te će tri odrednice i njihova pravilna procjena bitno odrediti točnost moje procjene. Danas mogu biti zadovoljan točnošću procjene za sve tri odrednice. Morenu Coronici i Giorgiu Claiju, koji su u berbama 2007., 2008. i 2009. Gran Teranom i Brombonerom pokazali da je moja procjena točna, priključili su se obitelj Benvenuti i Mladen Rožanić. Istovremeno plejada mladih vinara (Geržinić, Kraljević, Ritoša, Terzolo, Tomaz, Trapan...) sadi nasade terana i priključuju se Marinu Markežiću Kaboli i rade impresivna vina nepretenciozne stilistike i samo je pitanje berbe kada će se i kojim redom priključiti prije spomenutom četvercu.

Jako bitna činjenica za treću odrednicu moje procjene je da se i najznačajniji vinar istarske vinske scene Franko Kozlović s berbom 2011. ponovno vraća teranu u također nepretencioznoj inox stilistici prvenstveno voćno-cvjetne aromatike, cjenovnog razreda do 10 eura. Upravo taj teran pobire pohvale britanskih vinskih znalaca (Oz Clarke, Anthony Rose...) koji cijene da upravo takva stilistika i taj cjenovni razred predstavljaju savršen odabir za nastup na zahtjevnom britanskom tržištu.

Ali, umjesto da uživam u svojoj pravilnoj procjeni koja bi napuhala moj starački ego, trenutna situacija je takva da je hrvatskim vinarima zabranjeno koristiti naziv teran od berbe 2013., jer je Slovenija zaštitila teran kao postupak dobivanja vina iz sorte refošk!!!! Dakle, pola moje procjene je zasigurno pogrešno i to iz razloga kojeg nisam ni sanjati mogao. Susjedi Slovenci zabraniše nam korištenje imena teran i zaštitiše to ime kao njihovo ekskluzivno i za to dobiše pravovaljanu i važeću odluku Europske unije.

Više manje za moju krivu procjenu i povrijeđeni ego, no puno je ozbiljnija situacija s vinarima iz hrvatskog dijela Istre, koji su na nešto manje od 300 hektara posadili teran, iz njega napravili vino i sada ga ne mogu pustiti na tržište pod nazivom teran.

Njih 46-orica okupiše se 09. 12. 2014. u zagrebačkom hotelu Antunović na poticaj udruge vinara Vinistra, a u organizaciji konzultantske tvrtke Vinart i Saše Špiranca, kako bi javnost i stručne vladine organizacije pri Ministarstvu poljoprivrede prvenstveno i one u stručnim udrugama (Hrvatska gospodarska komora) senzibilizirali i ukazali na problem zabrane korištenja imena teran, nametnut od berbe 2013. odlukom Europske unije.

Konferencija o teranu, kako je nazvano njihovo okupljanje, započela je uvodnim govorom Nikole Benvenutija, vinara iz Kaldira, malog mjesta pokraj Motovuna. Jedan od braće Benvenuti, odnedavno novi predsjednik Vinistre, odmjerenim je, ali odlučnim riječima opisao situaciju u kojoj su se našli istarski vinari u hrvatskom dijelu Istre i poslao poruku slovenskim kolegama da još postoji mogućnost dogovora.

U nastavku konferencije Franko Lukež, predsjednik Hrvatskog Sommelier Kluba, proveo je sudionike kroz povijest terana na području Istre. Izdvajamo podatak o preko 30.000 hektara (sic !!!!!!!!!!) pod teranom 1880. godine.

Profesor Edi Maletić upoznao je prisutne vinare i preko stotinjak njihovih gostiju s rezultatom naučnog rada tima kojem je bio na čelu (suradnja Agronomskog fakulteta Zagreb i Fakulteta za poljoprivredu Poreč), a koji je nedvosmisleno utvrdio da su teran i refošk i genetski različite sorte.

Kroz pitanja na kraju ova tri izlaganja u raspravu su se pored govornika uključili i predstavnici Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske gospodarske komore i predstavnik Istarske županije zadužen za poljoprivredu.

Sažetak bitnih događanja o kojima se raspravljalo kroz pitanja i odgovore na konferenciji, ali i na njenim marginama:

• 2005. godine Slovenija zaštićuje postupak dobivanja vina iz sorte refošk pod nazivom kraški teran.
• Hrvatska ne reagira, jer kao i kod pršuta (kraški pršut - istarski pršut) postoji mogućnost zaštite istarskog terana
• 2008. godine u sklopu usuglašavanja s novim zakonodavstvom Europske unije nestaje pridjev kraški i Slovenija zaštićuje teran
• Hrvatska ne reagira u postupku zaštite (po izjavi predstavnice Ministarstva i da je reagirala ne bi spriječila zaštitu, jer nije bila članica Europske unije)
• 2009. godine, kada je sagledala što se zapravo dogodilo, Hrvatska se upravo na bazi povijesnih argumenata izloženih u izlaganju Franka Lukeža i genetičkih i ampelografskih dokaza iz izlaganja profesora Edija Maletića iz kojih proizlazi da su Slovenci napravili presedan i zaštitili sortu (kao da su Francuzi zaštitili Pinot noir) žali Europskoj komisiji na odluku o zaštiti terana. Komisija donaša odluku da se za vina do zaključno berbe 2012. ta odluka ne odnosi i poziva Sloveniju i Hrvatsku na dogovor. Kroz pregovore hrvatski vinari iz Istre nude model na kojemu funkcioniraju i malvazija i pršut....Istarski pršut ili malvazija zaštićeni u sve tri zemlje (Italija, Slovenija i Hrvatska), no slovenski vinari ne pristaju.
• U pregovorima prolazi vrijeme, prodala se berba 2012. i dolazi krajem ovog ljeta na police slovenskog trgovačkog lanca Mercator teran dva hrvatska vinara i oba bivaju povučena. Jedan od njih, Franco Cattunar, govorio je i osobno o tome na konferenciji.
• Na nedavnoj prezentaciji hrvatskih vina u Rimu u listopadu, Slovenija preko svoje diplomacije traži izostavljanje dva vina: Coronica Gran Teran 2009 i Kozlović Teran 2013. Talijanski organizator provjerava odluku Europske komisije i povlači s prezentacije samo Teran Kozlović 2013.
• Istarski vinari, shvaćajući iz ova dva zadnja poteza da će teško postići dogovor s kolegama Slovencima, odlučuju se na organizaciju Konferencije o teranu.

U raspravi o gornjim temama zatrubile su i dvije trube jerihonske, koje su pozivale na bojkot slovenskih vina i notu slovenskim vinarima koja bi se uputila preko strukovnih udruženja. Strasti se brzo smiriše i prešlo se na vođeno kušanje terana u dvije radionice. Mladi i Odležani terani.

Kako će po našem sudu puno bitnija za njihovu opstojnost biti činjenica kakvi su no kako se zovu, evo nekoliko zapažanja o teranima koje smo kušali:

A: Mladi terani

Zajedno s Ivom Kozarčaninom vodio sam tu radionicu. Jako dobra kvaliteta izabranih vina. Sedam uzoraka (Tomaz 2013, Agrolaguna 2013, Kozlović 2013, Coronica 2013, Trapan 2013, Cuj 2012, Geržinić 2012) savršeno su iskazali živost i voćno cvjetno animalno vegetalnu aromatiku i načelno pametnu upotrebu drveta koja nije pokrila teran, već se naslonila na njega, dajući mu dodatnu začinsko, dimno, zemljastu komponentu. Jedino je Fakin 2013 ostao malo divlji, neposloženo svjež, neukroćen, kao da je poprimio obilježja prezimena vinara. No, moramo mu dati kušački popust s obzirom na to da je par dana prije radionice napunjen u boce specijalno za radionicu. Posebno ističemo Agrolagunin Teran 2013, izvrsno vino za novac, maloprodajne cijene 39,99 kn, voćno, živahno, skladno, harmonično, užitno, a ne banalno vino. Po nama primjer kako bi bazni teran iz inoxa trebao izgledati.

Teran je rijetka crvena sorta (uz pinot noir i merlot, ponekad) koja ima cvjetne arome kao karakteristike sorte (primarne arome). Agrolagunin Teran je primjer za to. Jagodasto malinasti bombončić s osušenim laticama ljubice i ciklame. Teran nije tanična sorta, a kako načelno uz visoku kiselinu, nakuplja i dosta visoki ekstrakt, dobro podnosi drvo u vinifikaciji i odležavanju. Ostali terani primjer su ozbiljnije, suše voćnosti prožete animalno, vegetalno, zemljasto, gljivastom aromatikom. Respektabilan izbor vina u cjenovnom razredu od 40 - 100 kn maloprodajne cijene po boci, izuzetne gastro iskoristivosti, o čemu je posebno bilo riječi na radionici.

B: Odležani terani

Danijela Kramarić i Sandi Paris vodili su radionicu odležanih terana. Uz dužno poštovanje kolegama, začudilo nas je što u izboru odležanih terana nije bilo Gran Terana 2008 ili...Priča o odležanim teranima bez Morena Coronice?

Od izabranih, po našem su sudu samo dva dokazala da teran može dostojanstveno stariti i da
ima potencijal odležavanja. Ritoša 2011. i Benvenuti 2009. Ostali uzorci (dva vina su bila u silasku, dva s manama u vinifikaciji, a dva stilistički pokrivena drvetom) nisu baš potvrdila tezu o teranu kao sorti podesnoj za odležavanje. Po našem sudu tu se trebalo naći mjesta za Kabola terane, izuzetno korektno vinificirane i lijepog potencijala odležavanja.

Konferencija je završila druženjem, razgovorom i kušanjem terana svih prisutnih vinara, čija vina su bila ponuđena u predvorju s posebnom naljepnicom preljepljenom preko originalne etikete: Teran zabranjeno voće.

Konferencija je tehnički bila jako dobro organizirana i okupila je zavidan broj vinara i stručne javnosti. Čini nam se da je jako dobro popraćena na društvenim mrežama, blogovima i stručnim prilozima pojedinih dnevnih novina. Izostala je njena zastupljenost u dnevnim novinama i na televizijama. Ako je njezin cilj bio da senzibilizira javnost i lagano izvrši pritisak na slovenske vinare primarno, a na naše institucije sekundarno, onda baš nismo sigurni da je to i učinjeno. Barem koliko mi primijetismo.

Istarski vinari suočeni su s jednom legitimnom, ali nepravednom odlukom. Nema previše pomoći od pitanja: Tko je kriv za to?

• Bizantizam koji je načelno vezan za Levant, za nešto što je u načelu istočnije, a što pogađa kada stiže sa zapada, posebno od susjeda koji su kolege, vinari. Možemo prihvatiti da je interes u poslu i politici uvijek ispred kolegijalnosti, no mi mislimo da bi dugoročno veći interes za vinare iz sve tri zemlje (Italija, Slovenija, Hrvatska) bio da brendiraju teran zajednički uz mogućnost zaštite kraškog, sežanskog, koparskog, motovunskog...ili bilo kojeg drugog lokaliteta na kojem se teran uzgaja. Ne vidimo posebnog smisla, a bogme ni pameti u tome da slovenski vinari iz Istre Primož Štoka i Edvin Širca, na primjer, i Edi Kante i Benjamin Zidarić, talijanski vinari s tršćanskog Carsa, mogu svoja vina nazivati teranom, a Moreno Coronica i Bruno Trapan to ne smiju?!
• Aljkavost i nesposobnost nadležnih resornih službi? Predstavnica Ministarstva poljoprivrede je na Konferenciji rekla u dva navrata da Hrvatska nije bila u prilici reagirati na slovensku zaštitu terana jer da u trenutku kada je ta odluka donesena, nije bila članica Europske unije. Nama zvoni, isto kao i kolegi Suhadolniku, o čemu piše na svom blogu Suhi u čaši, da je u više navrata u TV emisijama HRT rečeno da je Hrvatska bila pozvana reagirati na slovenski zahtjev o zaštiti terana, ali da je propustila reagirati...

Naše je mišljenje da im neće previše pomoći ni enolozi, genetičari, ni povjesničari, ni senzibilizirana javnost, ni naše institucije, bogami ni slovenski vinari pritisnuti od svih njih. Pomoći bi im mogao dobar pravnik specijaliziran za to područje, dobar lobista, ako nije prekasno za njega i dobar PR stručnjak... Možda novi vlasnik Mercatora u tihoj diplomaciji..

Pravnik da procjeni ima li osnove za tužbu protiv Europske unije ili možda Slovenije i koliko je predvidivo trajanje procesa i vjerojatnost njegovog dobitka.

Lobist i PR-ovac manje za to da eventualno brzinski iskomuniciraju i pokušaju ostvariti dogovor sa slovenskim vinarima, a više za plan B - pripremu za izbor drugog imena i kako tu situaciju pretvoriti u dobitnu. Nismo preveliki optimisti, jer sve nabrojene varijante dosta koštaju, a vinari prepušteni sami sebi teško da će u recesiji koja hara hrvatskim podrumima pronaći mogućnost financiranja takvih projekata.

No, nada umire posljednja! Posebno kada u boci imate većinu vina koja smo kušali tog Adventskog utorka. I zbog toga ostajemo kod procjene izrečene u mikrofon Barbare Ban, novinarke Glasa Istre, u tekstu s početka naše priče: Prvo hrvatsko veliko crveno vino bit će iz Istre, napravljeno od sorte refošk i/ili od sorte koja se trenutno naziva teran.

Svake godine uvezu se velike količine grožđa, zbog kojeg se pravi velika pometnja na tržištu, kazao je predsjednik Grupacije proizvođača vina u BiH pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH Zoran Obrad Vukoje nakon prošlotjedne održane sjednice navedene grupacije u Sarajevu.
"Postoji veliki uvoz svake godine. U Europskoj uniji nema prometovanja grožđa iz regije u regiju, a kod nas se događa da nam u BiH ulazi ta sirovina", poručio je Vukoje.

Uvezeno grožđe

Prema njegovom objašnjenju, već se godinama bore protiv uvezenog grožđa čija se kvaliteta ne može mjeriti s domaćim. S obzirom da dok se doveze treba dugo vremena, isto počne fermentirati.
"Tada se jednostavno prave slatko-kisela vina i na tržištu se napravi velika pometnja", rekao je Vukoje objašnjavajući da se prema zakonu u BiH od uvezenog grožđa ne može praviti vino te da članovi Grupacije proizvođača vina BiH žele da nadležne institucije dostave podatke gdje je završila ova uvezena sirovina. Napomenuo je da vinari iz BiH svake godine održavaju sastanke s nadležnim tijelima da bi se spriječio uvoz.

Po pregledu vanjskotrgovinske razmjene grožđa i vina za deset mjeseci ove godine, porijeklo uvezenog grožđa je najčešće makedonsko, koje čini čak 99 posto uvoza. Također, neznatna količina uvozi se iz Italije i Srbije. S druge strane, grožđe iz BiH najviše se izvozilo u Hrvatsku, Rusiju, Srbiju, zatim Sloveniju i Crnu Goru. Ukupno je u navedenom razdoblju izvezeno oko 520 tisuća tona stolnog i ostalog svježeg grožđa, ukupne vrijednosti oko 773 tisuće maraka. Vina od svježeg grožđa u deset mjeseci 2014. izvezlo se u vrijednosti od oko 4,1 milijun maraka ili 1.842.812 kilograma. Uvoz je, s druge strane bio znatno veći - uvezlo se svježeg grožđa više od 6.200.000 kilograma u vrijednosti od 4,9 milijuna maraka, dok se vina uvozilo u vrijednosti od 15,1 milijun maraka ili 4.500.000 kilograma.

Pomoć od države

Inače, na nedavno održanom sastanku vinara i vinogradara u Mostaru dogovoreno je da se od vlasti u BiH zatraži pomoć od oko 500 maraka po hektaru jer je ova godina, zbog nevremena, bila jedna od najlošijih za vinogradare.

Vukoje kaže da se u posljednja dva ili tri desetljeća ovakva godina nije ponovila. Vinogradari su ipak, dodaje on, vodili računa i u ovoj godini, koja je po prinosu 20 ili 30 posto lošiji u odnosu na 2013., kako bi dobili grožđe koje bi moglo biti kvalitetno i biti upotrijebljeno za pravljenje vrhunskih i kvalitetnih vina.

Zaboravite na vina koja ste pili u parku, na studentskim tulumima i miješali u gemište na vikendicama. Ovo je priča o vinima iz najvišeg cjenovnog ranga, kupažama s pedigreom nastala u blizini Bala u Istri. Ovoga su mjeseca naime Meneghetti vina održala nekoliko zanimljivih evenata, a i mi smo posjetili jedno - testiranje vertikale!

Vertikalnim kušanjem Meneghetti Reda, najcjenjenije etikete vinarije Meneghetti, 15. prosinca u zagrebačkom Wine Baru Basement nastavljena je i promotivna kampanja Holiday season with Meneghetti @ Basement gdje se tijekom cijelog prosinca Meneghetti vina mogu kušati po promotivnim cijenama na čašu i butelju. Stacija Meneghetti inače se polako pretvara u vinski hotel, a većinu njihovih vina možete nabaviti samo tamo...

Okupljenim gostima bila su ponuđena godišta Meneghetti Red-a od 2006. do 2010. kao i pretpremjerno godište 2011. koje će biti pušteno na tržište tek 2016.. Tasting je bio vođen od strane Gorana Hanžeka, suvlasnika i direktora Meneghetti vina, uz asistenciju Klaudija Jurčića, ponajboljeg hrvatskog sommeliera. Hanžek je okupljenima izjavio kako je posebna čast što je nakon dugo godina napornog rada vinarija konačno dosegla ono što je san svakog vinara, a to je predstaviti vertikalu najboljeg vina kuće, te je najavio kako bi se uskoro na vinskoj karti nekoliko vrhunskih restorana mogla naći sva dostupna godišta Meneghetti Reda.

Počeli smo s be(r)bom, 2011., koja će na tržište u ljeto 2016. 80% merlota, 15% sauvignona, 5% cabernet franca tvore ovu zanosnu kupažu. Nakon maceracije u inoxu, vino odležava u francuskom ili američkom hrastu, da bi onda dvije godine provelo u bocama. Jedanaestica je mlada, na dobrom putu da postane velika, bogata taninima i bobičastim voćem, jaka i plemenita.

Red 2010. je oštar na miris, vanijijasto, svileno, jačih tanina i mrvicu kiselije od mlađeg brata. Cijena se kreće oko 320 kn u svim boljim specijaliziranim vinskim trgovinama.

Godište 2009. je najelegantnije do sada, a arome koje se ubacuju u klasično voće su sir i meso! Možda sam ogladnio, ali kolege su me podržale. Divan grožđani aftertaste, vrhunski izbalansirano, vjerojatno najbolje.

2008. nas je najkraće zadržalo unatoč mirisu boba i neke lijepe grmaste šumske priče, jer smo se veselili hvaljenoj 2007.. E, to je trebalo pratiti. mirisi i arome su se mijenjale iz minute u minutu, a otkrili smo i kakao i čokoladu, pršutić, parfeme. Vino koje priča...

Na kraju je došla i 2006. Divlja, neobuzdana, poput gotovo ukroćene lave. Za neku planinsku kućicu, kamin i masivan steak ili fiorentinu, dakle, divota. Moj osobni favorit, iako je uglednim enolizima sommelierima oko mene mrvicu izmakao kontroli. A li kad sam ja buntovnik...

Meneghetti vina u prosincu su organizirala i druga događanja za sve ljubitelje dobrog vina. Predstavljanjem u restoranu Apetit City, 4. prosinca promoviran je novi projekt Meneghetti Wine Club. Radi se o projektu namijenjenom najvjernijim kupcima koji im omogućava što jednostavniju kupnju vina uz povlaštene uvjete kao i prednosti u korištenju usluga Wine hotela Meneghetti u Balama. 10. prosinca u zagrebačkom Bistou Apetit održana je ekskluzivna vinska večera za 50-ak gostiju na kojoj su snage ujedinili chef bistroa Apetit Gregorio Mannucci i chefovi restorana Meneghetti Danijela Pifar i Bojan Vuković.

Uglavnom, lijepo je bilo biti dijelom ekipe koja je imala prilike kušati tako kvalitetnu vertikalu u još ugodnijoj atmosferi zagrebačkog Basementa. Sat vremena sam se osjećao kao hrvatski Dan Bilzerian s malo kraćom bradom, ponovilo se, živjeli...

Počele su prijave za sljedeći Concours Mondial de Bruxelles! Jedno od najvećih i najpoznatijih svjetskih ocjenjivanja vina održat će se dogodine od 1. do 3. svibnja u Jesolu, poznatom talijanskom ljetovalištu. Na 22. izdanju očekuje se više od 8000 uzoraka vina (rekord je bio prije dvije godine u Bratislavi s više od 8200). Ocijenit će ih međunarodni žiri u kojem je 300 osoba iz 50-ak zemalja, među njima tradicionalno, već godinama i ovaj izvjestitelj.

Sve je počelo 1994. godine u Brugesu u Belgiji, sa 840 uzoraka vina. Osnovao ga je belgijski vinski novinar Louis Havaux, a prije nekoliko godina naslijedio ga je sin Baudouin (na slici), iako je senior i dalje vrlo djelatan u pozadini i član je ocjenjivačkih komisija. Dugogodišnji je pak direktor Thomas Costenoble.

Concours se dugo potom održavao u Bruxellesu, a od 2006. svaki put u drugome europskome gradu i u drugoj europskoj državi - tako da je dosad obišao Lisabon, Maastricht, Valenciju, Palermo, Luxembourg, Guimaraes, Bratislavu, lani se pak ponovno bio vratio u Bruxelles.

Svako ocjenjivanje prate i stručni izleti u najznačajnije regije, u kojima se ljudi iz čitava svijeta upoznaju s vinogradima, sortama i vinima. Ove će se godine upoznati s Venetom, s Bardolinom, Valpolicellom, Soavom i Proseccom. I danas je nezaboravan posjet dolini rijeke Douro u Portugalu, nezamislivi su to krajolici u kojima se s okolnih brda sve do obala goleme rijeke spuštaju vinogradi, i to na čak 26.000 hektara! To područje UNESCO je proglasio svjetskom baštinom. Značajan je bio i posjet Luksemburgu, jer o njihovom vinogradarstvu i vinarstvu znamo jako malo; pa ipak njihova su vina cijenjena, dobivaju ih s oko 1300 hektara vinograda, a najatraktivniji su oni uz rijeku Moselle koja utječe u Rajnu. Slavni Schengen jako je i vinsko središte.

Hrvatska se vina natječu već godinama, lani u Bruxellesu zlato je osvojila Graševina Turković 2012. Kutjeva d.d., a srebra Kutjevo za traminac '12 i G. Kozlović za malvaziju Santa Lucia '11 i teran '12. Prijašnjih su godina zlatna odličja dobili Malvazija istarska Capo '10, graševina ledeno vino '09 i Maximo Bianco '10 Kutjeva d.d., a srebrna Capo Sagitarius '09 te Korlat cabernet sauvignon '08 i merlot '08 Badela 1862. Godine 2011. zlatni su bili Badelovi Korlat merlot '07 i syrah '07, vrhunska graševina '09 Kutjeva d.d., nije bilo srebra, a 2010. srebro je dobio Bolfanov rajnski rizling Primus '08 (jedino naše nagrađeno vino). Godinu prije srebrni su Bodrenov cuvee '07 i graševina Daruvar '07 izborna berba prosušenih bobica Badela 1862. Godine 2008. zlatni je daruvarski sauvignon '07 a 2007. kutjevački traminac izborne berbe bobica '03, a srebrna je graševina Križevci barrique '04 Badela 1862. Godinu prije zlatna je graševina De Gotho '04 Kutjeva d.d. a srebrni su Badelov dingač barrique '02 i kutjevački ledeni traminac '03.

Pitanje našoj ukupnoj vinskoj djelatnosti: kada ćemo napokon svijetu i na ovaj način predstaviti Dingač, Baranju ili barem Istru?